Nova Politika
01.05.2013., srijeda
Rat za vodu
Bundestag dao zeleno svjetlo za privatizaciju vode – počinje rat za vodu Autor : mag. Božidar Kemić ; 30. travnja 2013. U Michiganu ( SAD), švicarska korporacija Nestle , koja na području Velikih jezera operira pod nazivom Perrier, već čitavo desetljeće pod povlaštenim uvjetima crpi vodu, flašira je i skupo prodaje. Lokalna vlast u Michiganu, uz potporu korumpiranih političara i lobista u Washingtonu D.C. (jedan od ključnih igrača je lobist Michael Deane iz Minnesote , direktor Nacionalnog predstavništva za industriju vode) omogućila je Nestleu gotovo besplatno bušenje i crpljenje vode. Čitav pogon crpljenja vode je zakamufliran od pogleda javnosti. Crpljenje se provodi punom parom, tako da su hidrolozi ustanovili poremećaje u lokalnoj razini vode, što je oslabilo i riječni tijek. Ova Nestleova korporacijska nedjela potvrđuju i riječi njegovog bivšeg (do 2008.) izvršnog direktora (CEO), austrijanca (iz Villacha) Petera Brabecka, koju je 2005. dao za dokumentarac ˝Mi hranimo svijet˝ (dostupno na http://www.youtube.com/watch?v=nTqvBhFVdvE&feature=player_embedded) : ˝Danas ljudi vjeruju da je sve što dolazi iz prirode dobro. To predstavlja veliku promjenu, budući da smo do nedavno uvijek učili da priroda može biti nemilosrdna. Čovjek je sada u poziciji da može ponuditi nekakvu ravnotežu prirodi, ali unatoč tome prilazi nam se sa sloganom da je sve što dolazi iz prirode dobro. Dobar primjer je organski pokret. Organsko je sada najbolje. Ali organsko nije najbolje. Nakon 15 godina konzumiranja GM-proizvoda u SAD-u, nije se do sada pojavio niti jedan jedini slučaj bolesti od njihovog jedenja. Unatoč tome, svi u Europi su toliko zabrinuti oko toga , da nam se može nešto dogoditi. To je licemjerje više od bilo čega drugog.˝ Što se tiče Nestle-koncerna kao najvećeg ˝proizvođača˝ flaširane vode, vrli, lažljivi i cinični korporacionist nastavlja:˝ Postoji ljupka stara austrijska narodna pjesma: ´Draga stoka treba vode, hollera, holleri´, ako se sjećate. Voda je, naravno, najvažniji sirovi materijal koji danas imamo u svijetu. Postavlja se pitanje da li bismo trebali privatizirati normalnu opskrbu vodom za stanovništvo. Postoje dva različita mišljenja o tom predmetu. Jedno mišljenje, za koje smatram da je ekstremno, predstavljaju nevladine organizacije koje uzvikuju da je voda javno pravo. To znači da biste kao ljudsko biće trebali imati pravo na vodu. To je jedno ekstremno rješenje. Drugo gledište [za koje ne kaže da je ekstremno; Op. B.K.] kaže da je voda namirnica kao bilo koja druga i kao takva trebala bi imati tržišnu vrijednost. Osobno vjerujem da je bolje namirnicama dati vrijednost , tako da budemo svi svjesni da ima svoju cijenu i da bi trebalo poduzeti specifične mjere za dio stanovništva koji nema pristup toj vodi, a tu postoje mnoge različite [poslovne; Op. B.K.] mogućnosti.˝ Imajući u vidu ovakve korporacijske agende, postaje jasnije što se u zadnje vrijeme događa na polju EU-zakonodavstva i kamo ta birokratska mašinerija totalnog porobljavanja smjera. U njemačkom Parlamentu (Bundestagu), 28. veljače 2013., većina zastupnika (njih 299) je odbila prijedlog inicijative ˝Pravo na vodu˝ kojom bi se zabranila privatizacija izvora pitke vode.(v. http://www.bundestag.de/bundestag/plenum/abstimmung/grafik/?id=213) EU-komisija predložila je članicama da vodene resurse i gospodarstvo učine dijelom tržišta. Tome se suprotstavila građanska inicijativa unutar EU (web stranica im je http://www.right2water.eu/) koja gospodarenje vodom nastoji zadržati unutar javnog sektora. Da se korporacije upravo sada konsolidiraju kako bi preuzele totalnu kontrolu vode u svijetu, potvrđuje i neuspjeli prijedlog za donošenje rezolucije UN-a o ˝Vodi kao ljudskom pravu˝, 28. srpnja 2010. Naime, taj prijedlog Generalne skupštine UN-a podržale su 122 članice, dok je 41 bila suzdržana – među njima i SAD. Kao obrazloženje za ovo sabotiranje od strane Amerike, njihov predstavnik , ministar John F.Sammis je izjavio da pravo na vodu nije međunarodno priznato i prepoznato pravo! Dodao je kako se trenutno o tome vrše pregovori u Genevei (Švicarska, domovina Nestlea). (v. http://www.undispatch.com/why-the-united-states-did-not-support-water-as-a-human-right-resolution). Unatoč tome, pokrenuta je internetska peticija da se u Univerzalnu deklaraciju o ljudskim pravima uvede 31. članak o pravu na dostupnost čiste vode za održavanje života i zdravlja, bez obzira na ekonomski status osobe. (Može se potpisati na http://article31.org/article31/. Autor ovog članka je to učinio jučer.) Da se iza scene zbivaju velike, sulude igre dokazuje i najnoviji prijedlog donošenja EU-zakona o sjemenu, kojim bi se staro sjeme zabranilo čak i za korištenje u vrtovima i manjim posjedima. Nikakvo sjeme ne bi se moglo prodati , čak niti pokloniti na teritoriju EU, a da nije registrirano u EU-listi sjemena kao odobrena sorta. Do 6. svibnja je rok slanja primjedbi protiv prijedloga Barrosovoj EU-komisiji .(Više o tome, http://www.realseeds.co.uk/seedlaw.html). EU-birokrati i njihovi nalogodavci su se , očito, totalno raspametili. Dokle će nas lokalni ´društveni šminkeri´ (EU-forični političari) obmanjivati? Jesu li ljudi spremni poduzeti odlučne korake da spriječe ulazak u ovu EU-ludnicu, pred čija vrata su nas gurnuli? Pošto više od 90% našeg tijela čini voda, monopoliziranje vodenih resursa znači doslovno porobljavanje ljudskih bića. Hoćemo li dopustiti korporacionistima da nas porobe? |
koji nastoje biti 
, 