Nova Politika

Evo što je Hrvatska do sada ispregovarala s Eu


Prenosi: wintermute


Izvor : http://danas.net.hr/hrvatska/page/2011/05/10/0688006.html

U pregovorima s EU dogovoren je cijeli niz promjena koje će utjecati na svakodnevicu građana. Hoće li se što promijeniti i kako? "Apsolutno nismo informirani. Izvest će nas na referendum, a nećemo znati za što glasujemo", kaže jedan riječki ribar.

O pravilima koja nas čekaju s ulaskom u EU vrlo se malo zna, a Vlada se brani da pregovori još nisu završeni, da dokumente ne bi bilo primjereno objaviti bez suglasnosti europskih institucija, da su takvu praksu imale i druge države koje su pregovarale o članstvu itd...

Iako se može očekivati da će pregovaračke pozicije Hrvatske biti objavljenje kad Hrvatska zaključi pregovore, novinari Novog lista su već sad složili neke od najbitnijih ispregovaranih točaka u pojedinim poglavljima.

RIBARSTVO

- minimalna ulovljena veličina oslića 20 centimetara
- prihvaćeni hrvatski tradicionalni alati
- ukidanje malog ribolova do 2014. godine
- pet godina nakon pristupanja omogućiti istarskim koćarima da pridnenu povlačnu mrežu koću koriste na dubinama manjim od 50 metara na udaljenosti od 1,5 nautičkih milja od obale te ribarima s plovilima manjim od 15 metara da koću koriste samo jednu nautičku milju od obale
- ZERP se u pregovaračkim stajalištima ne spominje

POLJOPRIVREDA I RURALNI RAZVOJ

- sufinanciranje do 50 posto izravnih plaćanja iz europskog proračuna, ostatak nadoknađen iz nacionalnih izvora
- izravna plaćanja od oko 373 milijuna eura u prvoj godini članstva
- dodatnih devet milijuna eura zbog miniranog ili minski sumnjivog poljoprivrednog zemljišta
- financijska omotnica za vinarski sektor od 10,8 milijuna eura
- prihvaćena europska zabrana sadnje novih vinograda, ali RH ima pravo obnavljati stare
- proizvodna kvota za mlijeko 765 tisuća tona
- proizvodna kvota za šećer 192.877 tona
- prihvaćen pekmez kao hrvatski tradicionalni proizvod
- marmelade koje nisu izrađene od citrusnog voća (limun, naranča itd.) smiju se prodavati do isteka zaliha, nakon toga moraju promijeniti naziv u džem ili recepturu (ako žele zadržati naziv marmelada)
- isto je i s domaćim rumom i brandyjem
- na listu tradicionalnih izraza uvršten opolo, plavac, samoborski bermet

OKOLIŠ

- puna primjena europskih direktiva o kakvoći zraka (dopuštenoj količini određenih onečišćujućih tvari u zraku) u Zagrebu, Rijeci, Sisku i Kutini počinje 2018. godine
- izgradnja sustava odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda koje proizvode domaćinstva do 31. prosinca 2023. godine
- isporuka vode za piće odgovarajuće kakvoće u svim područjima do 31. prosinca 2018.
- izgradnja centara za gospodarenje otpadom do 31. prosinca 2018.
- zahtjevi za odgodom vezan uz zaštitu voda od nitrata poljoprivrednog porijekla te za izgradnju spremnika za stajski gnoj su povučeni

SIGURNOST HRANE

- prilagodba klaonica, hladnjača i drugih objekata koji posluju s hranom životinjskog porijekla europskim higijenskim pravilima do 31. prosinca 2015.
- poboljšanje uvjeta života kokoši nesilica do 1. siječnja 2015.
- povučen zahtjev za odgodom prilagodbe sirovog mlijeka mikrobiološkim standardima (svo mlijeko danom ulaska u EU bit će na razini tih standarda)
- povučen zahtjev za zaštitom autohtone pasmine sive pčele

PROMETNA POLITIKA

- odgoda konkurencije za linijske brodare do 2016.
- odgoda konkurencije za male brodare do 2014.
- potpuna liberalizacija tržišta željezničkih usluga od 2013.
- dvije godine nakon pristupanja, hrvatski cestovni prijevoznici neće smjeti nuditi usluge prijevoza između dvaju odredišta unutar zemalja EU-a, a izvan Hrvatske (tzv. kabotažu)

SLOBODA KRETANJA OSOBA

- svaka zemlja članica ima pravo uvesti prijelazno razdoblje za hrvatske državljane tijekom kojeg se oni neće tretirati kao radnici iz EU-a, nego iz tzv. trećih zemalja (odnosno, kao sada), a to može trajati najkraće dvije i najduže sedam godina
- dosad su Italija i Austrija u neslužbenim kontaktima s vladom najavile uvođenje takvog ograničenja

POREZNA POLITIKA

- Hrvatska odustala od zahtjeva za zadržavanjem nulte stope PDV-a na kruh, mlijeko, knjige, znanstvene časopise i medicinske implantate pa će se na te proizvode najkasnije danom ulaska u EU plaćati najmanje pet posto PDV-a
- odustala od zahtjeva za desetogodišnjim prijelaznim razdobljem za uvođenje trošarina na plin i struju
- odustala od zahtjeva da vjerske zajednice budu trajno oslobođene plaćanja PDV-a na donacije iz inozemstva
- minimalni prag za ulazak među obveznike PDV-a 35 tisuća eura, umjesto pet tisuća, koliko je to u EU

ENERGETIKA

- izgraditi postrojenja za skladištenje strateških zaliha nafte u količini od devedesetodnevne prosječne potrošnje do 2012. godine

INSTITUCIJE

- 12 zastupnika u Europskom parlamentu
- sedam glasova u Vijeću EU
- jednog povjerenika u Europskoj komisiji
- jednog suca u Europskom sudu pravde te Općem i Revizorskom sudu
- hrvatski postaje 24. službeni jezik EU-a

SLOBODA KRETANJA KAPITALA

- slobodna prodaja poljoprivrednog zemljišta državljanima EU-a sedam godina nakon pristupanja Hrvatske Uniji, a moguće je produžiti zabranu na još tri godine radi održavanja stabilnosti na tržištu





Zašto se protivimo ulasku u EU ? Iliti - matematika umjesto majmunologije.



Piše : Ivan Pernar


Izvor : http://zelenapolitika.wordpress.com/2011/05/08/zasto-se-protivimo-ulasku-u-europsku-uniju/

Više je razloga, a prvenstveno su ekonomske naravi. Naime, Europska unija ima restriktivnu monetarnu politiku sa visokim poreznim stopama, kada se to dvoje spoji sa dužničkom inflacijom očito je da u takvom modelu ne može doći do gospodarskog rasta i većeg prosperiteta, zato jer kamate i porezi odnose svu dobit. Zato nijedna zemlja Europske unije nema veći gospodarski rast.

Naime, u EU monetarnoj shemi ne postoji nekreditna emisija novca koju radi država. To znači da se sav novac u opticaj pušta kao dug. Kao što model sugerira, dugovi su neotplativi zato jer uvijek morate uzeti novi kredit da bi otplatili postojeći.

Na kraju države se zadužuju da bi otplatile prethodni dug, a dugovi zbog kamata rastu do nerealnih brojeva. Na primjer Nizozemski vanjski dug se procjenjuje na 2,3 trilijuna USD (355% BDP-a). Drugim riječima ukupna novčana masa raste puno sporije od duga (što čini dugove praktično i teoretski neotplativima).
Na kraju to znači da su svi u dugu, nemaju novca ili ga imaju vrlo malo, a banke posjeduju sav kapital. Upravo to se dogodilo u Irskoj, njihov vanjski dug sada se procjenjuje na 2,1 trilijun USD (1224% njihovog BDP-a), kako će otplatiti taj dug? Nikako, čak i kad bi dali vjerovnicima sav novac koji imaju, do zadnje kovanice, mogli bi otplatiti najviše 5% svoga duga.

Samo lud čovjek ne može shvatiti da je takav kanibalistički model neodrživ. Zato se Euro raspada. Ako se još pitate da li je takav model održiv, razmislite malo o Luxemburgu, njihov vanjski dug iznosi 1,9 trilijuna dolara (4636% BDP-a) – pomalo nevjerojatnih 4 milijuna USD po stanovniku.
Ova monetarna shema dio je velikog plana za porobljavanje čovječanstva. Vidimo kako jedna po jedna zemlja padaju u dužničko ropstvo, bez izlaska na vidiku. Prije par mjeseci to je bila Grčka, sada je i Portugal; tko je idući?

To je ekonomija ‘ruskog ruleta’ u kojoj mali ljudi ostaju bez svojih domova i pretvoreni su u doživotne robove banaka.
Sada ti isti gospodari ‘Novog svjetskog poretka’ žele da se i Hrvatska uključi u njihovu monetarno – ekonomsku zajednicu. A što onda? Mađarski ili Baltički scenarij. Sve su to zemlje koje su žrtvovale slobodu za ulazak u EU, na početku su imali malo veći gospodarski rast, međutim budući da je rast bio osnovan na dugu doživjele su potpuni gospodarski slom i dramatičan pad BDP-a kada su dugovi došli na naplatu. Usljedila su masovna otpuštanja, stranci su preuzeli i ono malo kapitala što je do tada bilo u njihovom vlasništvu, a životni standard je pao.

EU ne zastupa vaše interese, nego interese korporacija i financijske elite koja je potkupila naše vodeće stranke HDZ i SDP kako bi nas uvele u to ropstvo i oduzeli nam našu imovinu.

Naime, monetarni sustav koji ne predviđa primarnu (nekreditnu) emisiju već samo kredit u dužem razdoblju će sigurno financijski upropastiti kompletno gospodarstvo i na osnovu kamata isisati sve vrijednosti. Dokaz imamo u stvarnosti samo ga se ne želi priznati.

Problem je u tzv. ‘kumulativnoj kamati’: Zamislite državu sa milijun poslovno sposobnih stanovnika. Svi oni će uzeti kredit od 1000 kn na godinu dana (uz 10% kamate) te će ga morati otplatiti 1100 kn. Nakon godinu dana oni moraju ukupno vratiti 1100 milijuna kuna kredita. Banka je zaradila 100 milijuna. Svi imaju 100 kuna manje nego na početku. Zbog toga možemo očekivati da će uzeti ponovno kredit ali ovaj put 1100 kuna. Sa 100 kuna poravnavaju gubitak i imaju 1000 kuna kredita. Međutim, sada moraju vratiti 1210 kuna. Nakon 2 godine svi imaju 210 kuna manje nego što su imali na početku. Banka je zaradila dodatnih 110 milijuna kuna tj. ukupno 210 milijuna kuna. Ponovnim uzimanjem sve većeg kredita se ciklus ponavlja uz još veći gubitak novca.

Dobro je za primjetiti da iznos kredita raste za iznos isplaćenih kamata iz ciklusa u ciklus samo da bi održali količinu novca u opticaju.
To je upravo ono što se kod nas trenutno događa, imamo sve manje novca, a dugovi su sve veći. Da bi smo imali istu količinu novca moramo se sve više zaduživati. A što rade političke elite? Umjesto da promjene monetarni model guraju državu i narod u sve veće dugove, odnosno u sve veće dužničko ropstvo. Nažalost, mnogi će shvatiti neodrživost njihovog sustava tek kad bude prekasno, na dan blokade ili ovrhe. A mnogi ni tada.

Informacije radi, trenutno je blokirano 80.000 poduzeća i 162.000 građana, a nelikvidnost je rekordna (38 mlrd kn). Ulaskom u EU i nastavkom trenutne monetarne politike, agonija u kojoj se nalazi naše društvo, samo će se nastaviti, a banke raditi nove ovrhe i otimati domove našim ljudima.






Slamanje dužničkog ropstva


Piše: Ivan Pernar


Izvor : http://zelenapolitika.wordpress.com/2011/05/16/slamanje-duznickog-ropstva/#comment-1308

U članku na temu našeg protivljena Europskoj uniji, objasnio sam, da u njihovom modelu kojeg su naši prekopirali, nije moguće otplatiti dug nego on samo raste. Zbog toga su ljudi sve zaduženiji, život je sve teži, ekonomija propada, a strane korporacije i banke preuzimaju sav kapital u zemlji.

Naime, Maastrichtski ugovor stavio je svjetsko tržište novca (zaduživanje) kao jedini mehanizam kontrole deficita i zabranio druge mehanizme puštanja novca u opticaj (nekreditnu emisiju državi od strane centralne banke). Zato sve zemlje EU imaju eksponencionalno rastuće dugove i najzaduženije su na svijetu.

Izlazak iz tog ropstva moguć je jedino slamanjem dužničkog ropstva. Ista stvar koja se trenutno događa u Hrvatskoj dogodila se u Argentini. Naime za razliku od kune koja je vezana uz euro, njihova je valuta bila vezana uz dolar. Drugim riječima i njihova centralna banka funkcionirala je kao mjenjačnica, njihova valuta imala pokriće u dugu, ukupna novčana masa rasla usporeno, a dugovi ubrzano. Jedini izlazak iz te situacije bio je otpis 70% vanjskog duga, te potom promjena monetarnog modela (da centalna banka opet ima ulogu banke).

U Ekvadoru se dogodila slična situacija, naime MMF ima strategiju kojom uništava i gura u dužničko ropstvo zemlju po zemlju, međutim osim što natovari zemlju dugom, istovremeno ju i razvlasti od svog profitnog kapitala koji odlazi u ruke nekolicine stranih multinacionalnih korporacija. Naime, rasprodaja državne imovine stranim korporacijama jedan je od ključnih uvjeta za dobivanje njihovih “paketa pomoći”, odnosno novog zaduživanja da bi se mogao otplatiti stari dug.

Kako se Ekvador ‘izbavio’ iz situacije sličnoj Hrvatskoj? Morao je promjeniti svoj odnos sa MMF-om, naime ta parazitska organizacija kontinuirano je isisavala novac iz zemlje i opterećivala ju novim dugom. Pa ipak, političke elite u Ekvadoru uporno su provodile slugansku i poslušničku politiku prema MMFu i tvrdile da takva politika izrabljivanja nema alternative.

Međutim, tada se pojavio jedan ekonomist Rafael Correa, on je tvrdio da je uzrok bijede i siromaštva u njihovoj prirodnim resursima bogatoj zemlji dužničko ropstvo i korumpirani političari, a ne “lijeni ljudi koji premalo rade i puno su plaćeni”. Naime medijske elite nam uporno serviraju poruku da je nama loše zato jer malo radimo i imamo prevelike plaće, iako je svima jasno da u Hrvatskoj posla nema, a plaće su izrazito male i jedva pokrivaju osnovne životne troškove.

Nije trebalo puno čekati da narod sa oduševljenjem prihvati stvari o kojima je on govorio. Naime, on se nije borio protiv određene političke stranke, nego protiv sustava kojeg su zagovarale sve ostale političke stranke. Uskoro se dogodilo ‘nečuveno’, izabran je za predsjednika i napravio stvarne promjene u toj zemlji.

Prva se odnosila na deportiranje iz zemlje svih predstavnika institucija koje su Ekvador dovele u takav ropski položaj, konkretnije, iz zemlje je deportiran predstavnik Svjetske Banke Eduardo Somensatto zajedno sa svim MMFovim dužnosnicima koji su djelovali kao savjetnici u njihovoj centralnoj banci. Jedan od njih bio je i Bob Traa, koji je dugo vodio politiku ekonomskog uništenja i porobljavanja Ekvadorskog naroda. Budući da je svoj posao radio jako dobro, MMF ga je nakon deportacije postavio za svog predstavnika u Grčkoj.

Zanimljivo je da sada Bob Traa u ime MMF-a traži da Grčka vlada proda svoje plaže i otoke, smanji plaće, privatizira energetski sektor i preda ga u ruke multinacionalnih korporacija, poveća postojeće poreze i uvede nove, uglavnom plan uništenja za Grčku isti je planu kojeg MMF ima za Hrvatsku i svaku drugu zemlju koja prihvati ekonomski i monetarni model kojeg MMF zastupa.

Correa je objasnio da je deportirao dužnosnike MMF-a i Svjestske banke zato da bi “popravio štetu koje su ti nepošteni birokrati napravili našoj zemlji i spasio državu od dužničkog ropstva”. Pola godine kasnije, Rafael Correa napravio je istu stvar kao i Argentina par godina ranije, jednostavno je rekao da narod ne treba plaćati dugove koje su stvorili korumpirani pojedinci (ala Sanader, Šuker, Dalić i Kosor) koji su radili u interesima političke elite, stranih korporacija i financijskih institucija, te proglasio nevažećim (otpisao) 70% vanjskog duga kojeg je Ekvador imao.

Tako je Ekvador izišao iz bijede i siromaštva, odnosno iz dugogodišnje krize, te je tako zaustavljena ekonomska eksploatacija i isisavanje novca iz zemlje. Posljedično došlo je do oporavka ekonomije, gospodarskog rasta i pada nezaposlenosti.

Međutim političke elite u Hrvatskoj nemaju namjeru napraviti ono što je Rafael Correa napravio u Ekvadoru, upravo suprotno, umjesto da se promjeni ekonomska politika, MMFovi ljudi kao npr. Neven Mates postavljaju se u savjet HNB-a.

Da ne duljim previše, naš je cilj da Hrvatska napravi isto što su već napravili Argentina i Ekvador, odnosno da vratimo našoj zemlji monetarni suverenitet, smanjimo porezne stope i na taj način učinimo Hrvatsku ekonomiju ponovno konkurentnom, te da istodobno oslobodimo ljude od dužničkog ropstva u kojem ih drže strane banke.

PS: Argentinci su shvatili da je dug neotplativ kada je narastao na 120 mlrd dolara (ima ih 40 milijuna). Naš je dug trenutno 67 mlrd dolara (a ima nas samo 4,5 milijuna). Drugim riječima naš dug je još manje otplativ nego njihov, ako se model ne promjeni, natovarit će našu zemlju sa još duga, pretvorit nas u robove banaka i preuzeti sav kapital. Bit ćemo robovi i sluge u vlastitoj zemlji.