Nova Politika

Piše: semper contra

Uvodna napomena

Post sadrži fonogram eseja pod nazivom „Potpuno ujedinjenje“ autora Milka Valenta emitiranog dvadesetog siječnja ove godine na trećem programu Hrvatskog radija u okviru emisije „Riječi i riječi“. Podaci o autoru mogu se naći na internetu. Naslov posta, podnaslovi i naglasci su moji.

Pretpostavljajući da treći program nema mnogo slušatelja, a na website-u trećeg programa nema tekstualnog opisa spomenute emisije, učinilo mi se zgodnim objaviti fonogram te emisije. Poglavito što su i moji stavovi o pitanju ujedinjavanja Europe vrlo slični autorovim. U tekstu, kako sam ga ja shvatio, autor kroz odgovor jednog izmišljenog odvjetnika stvarne bankarske grupacije „ABN Amro Bank“ (s kojom šuruje i Todorićev „Agrokor“) na pitanje koje mu postavlja radio reporter Mirko, ustvari iznosi svoj stav o razlozima ujedinjavanja Europe.

Ako netko nema dovoljno strpljenja čitati čitav tekst može preskočiti pasuse „Dolazak i upoznavanje“ i „Epilog“.

Dolazak i upoznavanje

Skini mora ugovoriti detalje posla u Nardenu što se dobro podudarilo sa zahtjevom glavnog urednika da reportažu napravim i u tom gradu. Jurimo u Toyoti kroz kišu, pljusak, bljesak i grom. Kažem Skiniju:
„Svi bicikli sad kisnu u Amsterdamu.“
Kroz kišu, pljusak, bljesak i grmljavinu jurimo k Stivenu, jednom od glavnih odvjetnika u banci „ABN Amro“. Skini, s mrvicom poštovanja u glasu ne i zavisti, ističe da su njegova mjesečna primanja 22.000 eura. To je ono što se zna službeno. A ono što je neslužbeno, recimo godišnji bonusi, plus postotci za dobro odrađeni proces i neku uspješnu poslovnu kampanju ili lukrativan ugovor malo tko zna osim Stivena, naravno i još nekoliko ljudi iz uprave. Skini procjenjuje da Stiven, što se tiče Nizozemske spada u gornju srednju klasu, a primjerice S.B. još uvijek u srednju.

Bavim se očito besmislenim mislima pa preračunavam koliko je to, ovo Stivenovo službeno, mojih reporterskih plaća. Brzi proračun, pun prvi puta zamijećenog nespokoja, izvještava me da ću u svojem reporterskom biznisu Stivenov jednomjesečni iznos zaraditi za otprilike dvije godine. Osjećam naglu slabost u koljenima, preslab sam da bih to komentirao.

Parkiramo ispred velike lijepe velike kuće s bazenom na desnoj strani dvorišta. Sve kuće su takve u Stivenovom susjedstvu. Skini iskusnim okom majstora za sve vrste kuća, procjenjuje da svaka od ovih koje vidimo stoji najmanje tri miliona eura.

Vrata otvara Stiven, opušteni četrdesetogodišnjak, smirenog izraza lica. Vrlo zgodan čovjek. Još je zgodnija Nicol, Stivenova supruga, sportski tip. Skini nas upoznaje:
„Moj prijatelj Marko, radijski reporter iz Zagreba, Hrvatska.“
Iako je njegov stisak ruke bio srdačan, Stivenovo lice prekrila je mala sjena koja nije trajala duže od stotog dijela sekunde. Vjerujem da Stiven iz razumljivih razloga ne voli novinare.

Nicol je također srdačna i njezin stisak je čvrst. Nicol je žena s jakom gestom. Zbog muževljevog posla morala je s njim i njihovo dvoje djece proputovati cijeli svijet. Živjeli su neko vrijeme čak u Južnoj Africi i na Novom Zelandu. Budući da im je hobi nautika za vrijeme jednog ljetnog odmora krstarili su i Jadranskim morem te posjetili Dubrovnik. Nicol je upravo na odlasku u fitnes, a nakon fitnesa pokupit će djecu u vrtiću. Nudi nas pićem dok navlači sportsku jaknu.

Sjedimo u dnevnoj sobi za golemim stolom od grubo tesanog drveta oko kojeg je razmješteno četrnaest stolica i pijuckamo „Jack Daniels“. Skini i Stiven razgovaraju o predstojećem poslu. Bojenje drvenine u cijeloj kući. Uglavnom o tehničkim stvarima i rokovima izvedbe. Novac ne spominju ni jednom riječju, jer su to već riješili pri prvom susretu u Amsterdamu. Kratak razgovor i posao je potpuno utanačen. Zvuk zdravice, mali gutljaji, mirni pogledi. Vrijeme je za emisiju „Europa na dlanu“.

Što može ujediniti Europu?

Znam da Stiven s obzirom na njegov položaj u bankarskom kolosu ima širok pogled na Europu dakako i na cijeli svijet, pa ga pitam je li voljan posvetiti malo svojega dragocjena vremena jednom, doista jednom, reporterskom pitanju kao uvaženi odvjetnik ugledne banke.

Naš domaćin, iskusni pravnik, mađioničar velike banke je voljan. Vadim minidisk, uključujem ga i postavljam pitanje koje svima postavljam, tj. što je to što bi potpuno i istinski moglo ujediniti Europu?
„Hm, što bi potpuno i istinski moglo ujediniti Europu?“
Stiven se jedva primjetno osmjehnuo, kucka prstima po čaši nekoliko trenutaka, polako odmjerava veliko prostranstvo svoje dnevne sobe, zatim mirno i ozbiljno obrazlaže svoje viđenje situacije. Stiven je temeljit, ne brza, nego doista razmišlja o mojem pitanju.

Osvrnuo se u kratkim crtama na povijest dosadašnjeg ujedinjavanja EU, a osobito na ugovor iz Maastricht-a, zapravo na sve ono bitno.
Stivenov zaključak je na izgled jednostavan. Europu ,može istinski ujediniti jedino osviještena politička volja većine njezinih stanovnika, dakle MNOŠTVA, kako tu većinu nazivaju filozofi politike Hard i Negri. Po njima je MNOŠTVO, a tu se u potpunosti slažem s njima, opći SUBJEKT radne snage i istovremeno OBJEKT od kojeg vladajući KAPITAL svakodnevno mijesi i stvara učinkovitu energiju GLOBALNOG RAZVITKA kapitala.

Slično, s zrncem soli, misli i Alain Badion kojeg sam upoznao na jednom domjenku u Parizu. Kad je saznao tko sam i za koga radim, rekao mi je da mrzi banke, ali da je nažalost prisiljen koristiti njihove usluge. Rekao sam mu da je sa mnom slično samo u drugom dijelu njegove rečenice, jer ja volim bankarstvo. Ne samo zbog toga što mi omogućuje dobru zaradu, već i zbog njegove manipulativne poetske moći, tj zbog toga što je u stanju proizvesti metafiziku tamo gdje je uopće nema. A što itekako diže adrenalin i moj život čini uzbudljivim. Naime u bankarstvu se radi samo o dobro uvježbanoj elementarnoj matematici koja se koristi kao glavni alat KORUPCIJE. A korištenje tog alata blisko je orgazmu. Ali vratimo se temi.

Politička i vladajuća elita

Međutim, kao zastupnik kapitala, na što nisam osobito ponosan, ali je tako i od toga ne mogu i ne želim pobjeći, dakle kao kapitalistički odvjetnik koji ima duboki i svakodnevni uvid u proizvodnju profita, razlikujem se od spomenutih teoretičara po tome što smatram da ta osviještena politička volja europske većine ili MNOŠTVA ne znači ništa ako to ne odgovara političkoj ELITI. A politička elita koja je istodobno i elita NEOLIBERALNOG kapitalizma, te usput i VLADAJUĆA struktura europske unije, što znači „cream de la cream“ vladajuće strukture profita s velikim početnim slovom u toj riječi, dakle ta elita daleko je od bilo kakvih nacionalnih i socijalnih, karitativnih i emotivnih obzira, te u DOVRŠAVANJU ujedinjenja Europe pronalazi isključivo svoju korist i zato ga jasno POTIČE.

Međutim to ne čini BRZO nego vrlo oprezno i polako, stvarajući pomoću korporacijskih banaka i tzv središnjih banaka, te uz pomoć Europske centralne banke, lažno proizvedene EKONOMSKE probleme, bolje reći MONETARNE ili još jednostavnije lažne FINANCIJSKE probleme. To čini zato da bi se većina ljudi, odnosno MNOŠTVO, postupno naviklo na ideju da BEZ europske unije više uopće nije moguće živjeti i da bez nje jednostavno ne mogu BITI i OPSTATI. Što je naravno laž koju je proizveo kapitalizam u čiju je bit, jasno je samo po sebi, upisana KORUPCIJA. Ta laž dakako za kapital je itekako produktivna ISTINA.

Dopustite mi mali privatni odmak od teme, a sažet ću ga u jednoj rečenici. Zbog te, tako reći božanske snage kapitala, da laž UZVISI do istine, mogu reći da je kapitalizam poezija koju volim, jer poput poezije pokazuje ljudski i društveni bitak u njegovoj golotinji na brutalno iskren način, ali tako da sve to izgleda kao neumoljiva nužnost a u pojedinim trenutcima izgleda i lijepo. Osobiti za vrijeme ljetovanja, zimovanja, božićnih i novogodišnjih blagdana.

Korupcija+Pohlepa=Profit

Ali da se vratimo glavnoj temi vašeg pitanja.
Tri ključne riječi vladajuće kapitalističke elite su: RACIONALNOST, KOMPETITIVNOST i UČINKOVITOST. To su ujedno riječi onoga nečega što nedovoljno educirani ili nedovoljno senzibilni marksistički teoretičari tumače kao esenciju kapitalizma mutnim izrazima poput meni najzabavnijim izrazom kognitivni kapitalizam. A zapravo se radi o dobrom starom PROFITU čiji rast već odavno omogućuje stvarni život spomenute tri riječi u svakodnevnom životu.

Ja bih dodao još jednu riječ koju sam već spomenuo i bez kojeg pravog tj velikog profita uopće ne bi ni bilo. Ta riječ je KORUPCIJA. Ta riječ ne označava običnu ljudsku pokvarenost ili sitne poslovne lukavosti ili tzv snalaženja. Ta riječ, korupcija, označava RADIKALNU POKVARENOST koja se temelji na POHLEPI i u kojoj nema ni trunke bilo kakve emocije a ponajmanje ikakvoga traga humanizmu. Korupcija je ujedno i osnovica korporativne strategije kapitala pa time i kapitalističke elite.

Nekoliko riječi o pohlepi kao temelju kapitala. Sigurno se sjećate filma „Wall Street“ Olivera Stone-a s kraja osamdesetih prošlog stoljeća. Glavni lik, kojeg odlučno glumi M. Douglas, neuvijeno i javno kaže svima znanu kapitalističku istinu 'da je pohlepa dobra'. Ali to je rečeno, po mojem mišljenju, u romantično doba početka globalnog kapitalizma. Danas je situacija potpuno drukčija. Pohlepa se više ni ne komentira u ozbiljnim poslovnim krugovima. Pohlepa je danas otvoreno institucionalizirana u korupciji bez koje je nemoguć rast i globalno funkcioniranje kapitala.

Profit – jedini razlog postojanja EU

Ali da se vratim glavnoj temi vašeg pitanja.
Ukratko: jedini razlog postojanja potpuno ujedinjene Europske unije jest PROFIT. Takva, doista potpuno ujedinjena Europa, postaje svojim ujedinjenim, elitnim kapitalističkim profitom, ravnopravni suparnik ili politički korektno rečeno, ravnopravni partner američkom profitu kao i azijskom profitu, koji je do sada predstavljao Japan i djelomično euro-azijska Rusija. A upravo dok ovo govorimo formiraju se novi profitni divovi na karti svijeta. Mislim naravno na Kinu i Indiju kao i dakako na Južnu Ameriku. Što se tiče Afrike, za sada je još samo pljačkamo, te će još prilično dugo čekati da se i ona pretvori u profitnog diva.

U slučaju potpunog ujedinjenja, u što ne sumnjam da će se dogoditi, možda već do 2030. Europa će biti ravnopravni igrač na svjetskoj karti raspodjele profita. Ovaj izraz, tj istinsko ujedinjenje Europe u vašem je pitanju pomalo romantično intoniran, ali znam na što ciljate. Ne, takvog recimo to tako, uzvišenog ujedinjenja neće biti. Nikad ga neće biti. A neće ga biti zato jer je ovaj svijet zapravo CIVILIZACIJA KAPITALIZMA koja poznaje samo jednu istinsku uzvišenost, a ona se sastoji od dviju uzvišenih riječi: Veliki Profit. Igra velikog profita, a o njemu i samo o njemu se ovdje radi, ne trpi čak ni minimalnu primjesu humanističkog pristupa koji u prijevodu na jezik kapitalizma znači neprofesionalan, amaterski pristup poslovanju.

Ujedinjavanje Europe jest vrlo ozbiljan kapitalistički projekt, vrlo ozbiljan posao. Budimo potpuno otvoreni. EU je neromantična, surova, kapitalistička profitna organizacija i kao takva će ili potpuno zaživjeti i opstati ili propasti.“

Četvrti Reich

Naravno nisam rekao Stivenu da je to pomalo romantično intonirano europsko pitanje emisije „Europa na dlanu“ osmislio glavni urednik. Taj tonski zapisnik ću pokloniti Kiki koja neprekidno iščitava „Imperij“ Michel Hart-a i Antonio Negri-a, a na Badion-u je i diplomirala, da vidi u kakvom ih je kontekstu spomenuo Stiven. Ispivši piće zahvalio sam Stivenu na odgovoru i spremio minidisk u džep od jakne.

Ispraćajući Skinija i mene do vrata, Stiven se nasmiješio i rekao:
„Sad kad ste isključili uređaj mogu vam „off the record“ reći ono što nisam mogao prije, a nisam mogao jer zvuči, kako bih rekao, radikalno i pomalo nacistički. Naime mi, europski kapitalisti, dovršavajući ujedinjenje EU radimo zapravo na čvrstoj uspostavi ČETVRTOG REICHA u kojem će MNOŠTVO biti samo učinkovita radna snaga i to u KONTINUIRANOM dužničkom ropstvu ili ljepše bankarski rečeno u kreditnim dugovima.

Da bi te radne snage bilo dovoljno za potrebe Četvrtog Reicha dopuštamo relativno elastičnu imigracijsku politiku jer pravi europljani polako izumiru pa nam treba svježa radna i dužnička krv. U tom kontekstu moram spomenuti da su našem Reichu kao trn u oku ostale još Švicarska, Norveška i Island. Ali ćemo i njih slomiti dobro tempiranim procesima kapitala, pa će Četvrti Reich napokon biti potpun. To s Četvrtim Reichom je u našim kapitalističkim krugovima interna šala, ali šala s ozbiljnim posljedicama, osobito za već spomenuto MNOŠTVO Unije. No to sve što sam vam rekao nije moje službeno mišljenje.“

Epilog

Stiven je bio u zabludi. Nisam isključio minidisk. Kad god naslutim da mogu uloviti nešto dobro i vruće za emisiju ostavim ga uključenog, iako ga stavim u džep jakne.
Kiša i dalje jako pada, pa Skini i ja sprintamo od Stivenovih vrata do auta. U autu isključim minidisk i stavim ga u ruksak. Skini i ja komentiramo ideju o EU kao Četvrtom Reichu. Ideja uopće nije smiješna.

Detalji kratkog ali značajnog dijela reportaže iz Nardena, tonskog zapisa osam minuta i dvadeset tri sekunde, intervjuirao jednu osobu. U tekstualnom dijelu reportaže promijenit ću jasno Stivenovo ime ali ću napisati da je visokopozicionirani službenik jedne ugledne banke koja posluje po cijelom svijetu. Najveći dio teksta posvetit ću Nardenu i opisu susjedstva u kojem sam napravio reportažu.

Nedostaje mi još oko sedam minuta tonskog zapisa pa kažem Skiniju da zaustavi auto ispred jednog puba. Svrnemo, naručimo piće. U pubu je desetak ljudi, neki pokisli. Predstavim se kao reporter i obilazeći pub živahno postavljam svoje europsko pitanje da potaknem umorne ljude koji su ovdje svratili poslije posla.
Tonskog zapisa deset minuta i dvije sekunde, intervjuirao sedam ljudi.

Odlazimo. Skini vozi brzo. Utrkuje se s demonima u sebi. Probijamo se kroz pljusak. Opet David Bowie i njegova pesimistično optimistična pjesma o jednodnevnim herojima praćena gustim slapovima kiše. Uskoro smo u gradu. Kiša i dalje pada. Jedno je izvjesno.
Svi bicikli kisnu u Amsterdamu, osim onih koji su sklonjeni u zatvorene prostore, a takvih je MALO u odnosu na one koji nisu sklonjeni.