Nova Politika

Autor : Gordian knot


Ovaj clanak govori o tome kako ja vidim grupni nacin razmisljanja koji je preovladavajuci kod nasih ljudi, niposto se ne odnosi na one osobe koje su mentalno izasle iz kulturoloskog miljea u kojem su rodjene i odrasle, a takvih ima poprilicno, kao i svuda u svijetu, sve vise individualaca, a sve manje mase. Fokusirao sam se na negativno, posto je tema procesiranje negativne strane.

Dakle, ocito je prisutan strah, strah od jacega, strah od vlasti, strah od zakona, papira itd. Cak bih rekao, odredjeno strahopostovanje prema napisanome, i nedostatak svijesti da je to napisano netko napisao, izmislio i stavio s odredjenim ciljem u opticaj (od Biblije preko zakona do novina, pa i sam novac, a da ne govorim o knjizurinama koje reprezentiraju neefikasno austrougarsko skolovanje). Neki drugi likovi vrlo dobro razumiju da se tu ne radi o reguliranju necega, koliko se radi o cistoj kontroli. Manipulatori prepoznaju manipulaciju.

Nadalje, izrazito je prisutna zelja za velikom i bitnom slikom o sebi. Vjerujem da to dolazi upravo od tog straha od suprotstavljanja jacemu, ego zeli to kompenzirati i onda se misici treniraju na slabijima (onome tko ti ne vjeruje da si vazan, zenama, djeci, zivotinjama). Otud onaj famozni sterotip hrvatskog sredovjecnog muskarca "koji lupi sakom po stolu", ozbiljna faca, i odrzava svoj "autoritet". A u stvari je prikrivena kukavica, koja se ama bas nikada nece zamjeriti jacemu, niti u ime svog ega, niti u ime postenja ili pravde. Skrivace se na ulici i pred sefovima, ali ce sijevati munje unutar 4 zida, a da ne govorim o lokalnom bircu za stolom sa istim takvima. Kao sto moj bliski frend kaze:"Jedan govori 'ja,ja,ja', a onaj drugi mu skace u rijec sa svojim 'ja,ja,ja' da bi treci vec ovome drugom skakao u rijec sa istim".

Postoji slicnost sa narodima poput Slovaka, Ceha, Poljaka, itd, zelja da se ostavi dojam na sebi slicne. Malogradjanstina, sto je smrt za ikakav pravi napredak. Nije bitna realnost, koliko je bitna dobra slika ('sta ce drugi reci','sram me susjeda, nisi pokosio travu','svi idu na faks, a ja ne','moje dijete ide na klavir, a tvoje'..), iako svi ostali znaju da je to laz ili totalno nebitno za pravi zivot. Primjetimo da je pripadnike nekih nacionalnih skupina bas briga o tudjem misljenju, a neki namjerno zele da izgledaju poput luzera, jer ih nitko nece traziti $$ niti obracati paznju na njih, dakle, lakse ce doci do pravih informacija o drugima. Cuvaj svoje karte, gledaj tudje kad ih bas pokazuju. Bas mi je svjeze iskustvo lika, talijana koji je vlasnik restorana, i koji namjerno vozi stari Holden, jer po njegovim rijecima "ne zeli da ga itko dira, niti da se po icemu vidi da ima novaca, a jos manje cime se bave i koga poznaje".

Tu je ideja da ne postoje tajne, trcanje za prvom informacijom - iz novina, nadglasavanje tko bolje zna informacije - koje su javne! Dakle, ideja da se u kaficu sklapaju poslovi i prava poznanstva, dok je istina upravo obratna - u javnosti nista ne govoris, dok u 4 oka izmjenjujes ideje, informacije i dogovaras se, trijezan, a ne pod gasom. Pogledajte malo blize nase ljude, kad su u drustvu, umorni su od dokazivanja drugima koliko su pametni, vazni, bitni ili jednostavno - u pravu. Sva energija odlazi na to, i onda eventualno zadovoljstvo zbog 'pobjede' ili nezadovoljstvo zbog 'gubitka'. Jer "nisam bio na moru ako nisam svima rekao da sam bio na moru".

Prijatelji - jako zanimljiva stavka. Brdo prijatelja, baziranih na grupiranju, zajednickoj skoli, poslu, studiranju itd, al kad dodje brodolom, samo pravi ostane, ali jako tesko mozes brzo prepoznati tko je takav. Svi se castimo i grlimo (slaveni - vole slaviti), ali onda dodje trijeznjenje kad pocne ogovaranje ili cista izdaja. To i nije lose, uci te citanju ljudi, dok u ovim anglo zemljama nema prijatelja, ali ti nepoznati stranac pomogne, kao sto i ti pomognes strancu, ne ocekujuci nista zauzvrat, i to je za mene jedan od najplemenitijih odnosa - napraviti dobro nekome koga mozda nikad neces vidjeti, niti ces imati koristi.

Postoji ideja da je Hr drustvo otvoreno, ali, u biti nije, paradoks - drustvo je otvoreno ka pomodnostima, ako su amenovane u medijima i prihvacene od okoline, sve sto ne spada u taj filter, je strano, ismijano, nebitno i - nemoguce. Dakle, individualno prihvacanje neceg novog i iz prve ruke gotovo da se ne desava, jer to nije vec neki autoritet prihvatio ili objavio. Iluzija prodana onima koji zele vjerovati.

Nadalje, postoji jedna zanimljiva karakteristika - brza i laka prodaja. Nadmena ideja da je sve za prodaju, da sve ima svoju cijenu, kao da smo majstori kapitalizma. Strpljivost gotovo da ne postoji, vec skakanje na prvu loptu, nema dugorocnog plana, samo impulsne reakcije i to za saku novca koji stalno gubi vrijednost. Odraz grube vladavine stranaca. Dok se na zapadu studenti dizu protiv placanja fakulteta (koji su ionako unisteni korporatizmom), kod nas su se uvijek znale cuti rijeci tipa "nek se uhvate posla" ili "ak nemaju novaca nek ne studiraju". Arogancija, zelja da se onog pored tebe ponizi. "Kaj je on mislil da je bolji od mene?" Isto ide i za strajkove itd. Famozna recenica "zasto bi tebi bilo bolje nego nama".

Policija, tajna policija, itd - nevjerojatno je s kolikom se hladnocom, agresivnoscu i mrznjom nasa policija odnosi prema pripadnicima vlastita naroda. Vjerojatno od zelje da se odvoje od "kmetova", da nahrane ego, da potvrde da su "elita". Takva ekipa je odlican alat za svaku vlast, jeftino ih se kupi, i po inerciji rade svoj prljavi posao. Hrvati su imali uzurpatore iz svojih redova desetljecima, a sudeci prema agilnosti i ponasanju, i u ovo vrijeme taj tip ljudi ne pokazuje velike znakove savjesti. Zar je cudno sto smo u vrijeme prevrata u Europi mi branili Bec od Madjara? Ban Jelacic govori sve o tom mentalitetu. Umjesto da pustis jadnog covjeka koji jedva prezivljava od svoje cevabzinice, ti ga zgazis porezima, umjesto da pustis bakicu da predje cestu iako nema pjesackog, ti je oderes za pola penzije, pod izlikom "zakon se mora postovati". Ali kada je netko opasniji u igri onda ne vrijede zakoni, onda podvijes rep i lizes stopalo.

Osnovno postenje - ima ga, ali samo dok nije "opasno". Razlika izmedju mentaliteta vladara i mentaliteta kmeta je u ovome - vladar (a to moze biti svaki pojedinac, o tome I Ching govori - "prirucnik za vladanje" - svatko je kralj u svom svijetu) ima na umu cijelu kreaciju, svatko ima svoje mjesto, dakle, ne zelis ici preko reda u ducanu, jer i netko drugi ima zelju poput tebe, ne zelis uzeti sve jabuke, jer su i drugi gladni, ne zelis zgaziti radnika, jer ga trebas, itd... Uvijek imas cjelokupnu sliku u glavi, i u stanju si se uziviti u tudje uloge, i time shvatiti cijeli sustav. Kmet, s druge strane, ne vidi dalje od svoje izbe, sretan je ako ima mrvu vise od drugog, svatko mu je neprijatelj, dok mu je dobro, bas ga briga, ocinkace drugog kmeta da bi bio malo veci u ocima gospodara, i nikada mu nece pasti na um da bude gospodar ("mi smo premali", "mi tu nista ne mozemo").

Imamo primjer talijana, koji nas uvijek naguze cim imaju prilike. Zasto? Zato sto oni vrlo dobro znaju da je Vatikan mafija (kao sto Grci i Rusi znaju da su Cionisti mafija), a pored sebe imaju jedan slavenski narod koji se vjerojatno najponiznije klanja upravo tom Vatikanu (jer je najblize, al taj princip je primjenjen i na druge centre moci). Da li bi to itko trebao cijeniti? Ta, oni su tijekom povijesti imali niz krvavih pohoda sa ciljem da ubiju Pape i da im oduzmu moc, a onda tu neki slaveni se guraju u klanjanju tim istima. Igra svecenika je uvijek bila prljava, posebno uz instituciju ispovijedi, i uvijek su bili slizani sa svakom vlascu, odavajuci kljucne informacije, opravdavajuci otetu imovinu i poziciju u drustvu. Kako nekada, tako i danas.

Isto tako, sjetimo se jos jednih Hr velikana - Zrinski i Frankopani. Poceli revoluciju, nije uspjelo, i onda se otisli pokloniti caru u stilu "nismo mi to mislili, bicemo dobri i ponizni". Pa gdje to ima? U biti, car nije imao izbora, takve mozes jedino pogubiti. Nitko ne voli, i svatko se rijesava izdajica kad (i ako) ih iskoristi, to je osnovno pravilo koje su primjenjivala apsolutno sva carstva ovog svijeta. Koje Hrabro Srce, koji William Wallace, koja sloboda, koja nezavisnost, samo strah i dupelistvo. Usporedimo njihovo ponasanje sa ponasanjem nekog pakistanca kad raznese sebe i 10ak americkih white trash vojnika, znajuci kakav ce strah unijeti u glave prezivjelih, jer zapadni vojnik nikamo ne ide zbog ideala, samo zbog sake dolara. A to rade i nasi.

Meni se cini da smo ipak presli taj kmetizam poprilicno, i da smo na dobrom putu, prvenstveno zato jer mi se cini da, kao i svi slaveni, volimo slobodu. Iako ne znamo sto bi s njom, ipak je volimo, zato i pricamo po kaficima kako zaraditi velike $$, al nas je sram raditi, i to nam je neki nedostizni san ;-) Al ipak, potencijal je tu ;-)

Nadalje, postoji pogresna dioba u Hrvatskoj, na jednoj strani je primitivni zalupani balkanizam, a na drugoj "finoca", koja je, u biti kukavicluk i malogradjanstina (posebno glede skolovanja i posla). Prvo nema sanse, to svi znamo, zli i primitivni ljudi nikada ne mogu dugo izdrzati, propadnu, a drustvo koje oni kreiraju propada s njima. Drugo je gradjeno na pogresnim pretpostavkama uspjeha, pa opet nema sanse. Mislim sam da ta opsjednutost skolom i pozicijom, kao i vrednovanju "rada", i ideja da se sa radom i ucenjem povezuje patnja, vjerojatno dolazi iz austrougarske, jer pravi gospodar mora uvjeriti kmeta da je dobro patiti (tome je kumovala i crkva, naravno), puno raditi (naravno, za gospodara), skolovati se za odredjeno zanimanje (naravno, sto koristi gospodaru), i da je sve to bolno i plemenito (naravno da je bolno studirati godinama predmete koji su tu samo da te isperu, a kreativnost i postavljanje pitanja gotovo zabranjeno).
Pogresna ideja (vjerojatno iz socijalizma) je - "da li ti ide staz?". To me asocira na odsluzivanje kazne u kaznionici. Pogresna ideja je i "sto ces biti?", jer nije bitno sto ces biti, nema loseg posla, ima posla koji ti donosi zadovoljstvo ili zaradu ili pak ne, a ti si dalje ti. Otud tolika opsesivna vezanost za titulu, zanimanje, prakticki vezivanje ega za zanimanje, sto je prvi korak u laznu sigurnost (plus famozni "staz"). Dam ti titulu, ne moram te platiti, jer hranim tvoj osjetljivi ego.

Princip staza se primjenjuje na sve ostalo - za sve postoji vrijeme (skole, faksovi, muzicke skole, brakovi, karijera, rodbina, rodjaci) a ti to trebas ispuniti i ne iskoraciti van toga, inace imas osudu okoline i postaces luzer. Otud dolazi i strah od promijene, jer promijena znaci i moguce remecenje takvog "sklada". Radije stabilan zatvor, nego nestabilna sloboda, kaj ne? Znam ljude koji namjerno kradu znajuci da ce biti uhvaceni, da bi se vratili u zatvor, jer im se ne da zivjeti "u sistemu", samo to mi djeluje puno profinjenije od europske "uskladjenosti".

Tu dodjemo do one cesto ponavljane fraze kako su hrvati "dobri radnici". Naravno, kad ne znas biti gospodar, a bojis se, to ti je jedina alternativa. Uz neizbjezne zalopojke, koje su odraz povrijedjena ega, kao i hranjenje ideje da si plemenit jer "patis". "Ako nama ne bude bolje, mozda ce biti nasim unucima" s jedne strane, a "kad ovi stari odu, bice bolje", a jedan te isti stav odrzan u obje recenice, a to je status quo sigurne patnje.

Inace, da li ste znali da se u mnogim kulturama prigovaranje i zaljenje na sudbinu smatra vulgarnim i da se smatra, ako vec patis, da to trebas raditi sa smjeskom na licu (posebno ako si sam sebi kriv), i da je sramota prigovarati, ako vec ne ucinis nesto da promijenis situaciju?

Kad se to sve ima na umu, pomislite sto misli neki lik, dobro potkozen, kad sve to zna, i kad sleti na Pleso, sa namjerom da nasim politicarima proda malo muda pod bubrege, da bi jos malo izmuzao od slavenske nacije? Tocno zna sto ce i kako reci, i zna kakav ce biti rezultat, naravno, njemu u korist. Zasto su glavni uvoznici u Hr neki arapi, sirijci, albanci, zasto u Hong Kongu ili Singapuru nema netko nas, a to je prakticki isti kontinent. Isto zato sto nije nekom momku iz engleske radnicke klase problem doci u Kambodju biti barmen za $5 na tjedan, od cega ce placati $2 za sobu, i tako zivjeti mjesecima, samo radi zivotnog iskustva, a kod nas je problem otici u susjedni gradic raditi, jer gubis komfor koji si imao godinama.

Budimo gospodari svog zivota, a ne kmetovi kako su nas ucili, ne trebamo zato cekati da stare generacije odapnu, nestanak penzija i "sigurnosti" ce ih dovoljno kazniti, cini mi se, a ponavljati lekcije vjecno, u danasnje vrijeme, nema bas smisla.

Kao zakljucak bih dodao, da mi se cini, da smo, obzirom na slavensku crtu koja preovladava, i dosta veliku izmjesanost - da smo genetski dosta superiorni, fizicki, intelektualno, i emotivno, i da su nas (ne samo hrvate, vec velike dijelove slavenske populacije) namjerno ubili u pojam, psihicki su nas skrsili, i to tako stoljecima, tako da fizicki ni ne moraju, to radimo sami sebi. Tolike nacije, takvi ljudi, a bakcu se majmunologijom - veliki ljudi koji zaista vjeruju da su mali i nebitni.




Vezani sadržaji :

Mentaliteti - priča iz Australije
Mentalitet kao antena za prijam ( medijskih ) manipulacija
Osobna moć