Osobna moć
Piše : Tomislav Budak Već pri samom spomenu riječi "moć" većina ljudi reagira s oprezom, neki strahom, a mnogi čak i s gnušanjem. Nije ni čudo - moć je toliko zloupotrebljavana da ovaj pojam automatski izaziva negativne reakcije. Moćnici koji stoljećima teroriziraju puk, bili oni iz svijeta politike, religije ili biznisa, stvorili su toliko destruktivnu sliku osobne moći da ona prestaje biti težnjom većine ljudi. Naravno, nitko normalan ne želi zloupotrebljavati moć. Nitko ne želi izgledati, ponašati se ili činiti stvari koje čine osobe poput Sanadera ili Busha, odnosno nakaza iz svijeta biznisa ili estrade. Nitko normalan, ali svatko nenormalan itekako želi. Emocionalno nezrele i spiritualno neosviještene osobe žele moć kojom će kompenzirati osjećaj manje vrijednosti, odnosno gubitak identiteta, ali današnji moćnici ne shvaćaju da novac, pozicija ili statusni simboli nisu pravi izraz osobne moći. Ona primarno proizlazi iz čovjekovog integriteta, njegove etičnosti i beskompromisnosti, a ne prodaje duše silama zla. Upravo zato osobe koje teže etičnosti i ispravnosti odbijaju pozicije moći ili bilo kakav moćan gard. Oni ne žele moć jer smatraju da je ona automatski povezana sa zloupotrebom. No kao što niti novac nije nužno izvor svih zala, iako može biti ako ga se upotrebljava u zle svrhe, tako niti osobna moć nije nužno samo negativnog karaktera. Dapače, ona je nužno sredstvo čovjekovog samoostvarenja. Ali kakva moć? Kako mogu izgledati zdravi, poželjni i nužni oblici osobne moći? I zašto smo je uopće izgubili? Emocionalna zrelost, o kojoj sam do sada dosta pisao, uključuje mnoge elemente. No svi ti elementi imaju jedan zajednički nazivnik, a to je univerzalna ili bezuvjetna ljubav. Utemeljena na slobodnom protoku univerzalne ljubavi - prema sebi i drugima - emocionalna inteligencija bitan je preduvjet za spiritualnu zrelost i samoostvarenost. Zato sve osobe koje se žele razvijati spiritualno - raditi na razvoju vlastite svijesti te na kreativnom ostvarenju svojih potencijala - moraju u proces osobnog razvoja uključiti i emocionalni aspekt svoga bića. Naime, cilj ljudskog postojanja na ovoj planeti jest ostvarenje potencijala za kreiranje potpuno ispunjenih odnosa, utemeljenih na slobodnom protoku univerzalne ljubavi. Odmah zatim slijedi i kreativni razvoj, odnosno ostvarenje kreativnih potencijala, kakvi god oni bili. I to je to - nema ništa drugo niti dalje od ovoga. Ljudi se razbolijevaju upravo zbog nemogućnosti da pruže ili daju ljubav, kao i da sebe kreativno izraze. Nismo bolesni ni zbog čega drugog, iako živimo u kamenom dobu kad je riječ o stupnju svijesti o uzrocima zdravstvenih problema. Emocionalno inteligentna osoba rijetko će biti bolesna. Ona će možda povremeno pokupiti pokoju virozu kako bi se njeno tijelo pročistilo od nagomilanih otrova, ali ozbiljnih zdravstvenih problema teško da će imati. Osim u slučajevima kada takvi problemi služe kao inicijacijsko sredstvo, no svaka inicijacija može uspjeti, bez da se pretvori u traumatsko iskustvo, odnosno ostavi bilo kakve neželjene posljedice. Ono što većina ljudi ne zna ili ne shvaća dovoljno jest da univerzalna, bezuvjetna ljubav na kojoj je utemeljena emocionalna zrelost ima dva temeljna aspekta. Prvi običavamo zvati milosrdnim, mekim, suosjećajnim. Takva ljubav izražena je kvalitetama otvorene srčane čakre, odnosno njenog prednjeg aspekta, i predstavlja tip ljubavi kakav je većini ljudi dobro poznat. Tolerancija, nepostojanje predrasuda, prihvaćanje, davanje ili čak određen oblik "žrtvovanja" za druge jesu različiti aspekti milosrdne, tople i meke ljubavi. Ovakav oblik, oslobođen predumišljaja te očišćen od egoističnih poriva, predstavlja prvi cilj osobama koje kreću s upoznavanjem ljubavi kao kozmičkog principa. "Otvoriti vlastito srce", postati tolerantna i suosjećajna osoba, nezaobilazna je faza razvoja jednoj zatvorenoj i inhibiranoj osobi. Takav cilj ne može se ni na koji način preskočiti ili relativizirati. Ljubav mora biti neupitna i ljudi moraju biti duboko povezani s ovakvim njenim aspektom. No, tu nije kraj. Ljubav se dalje razvija na malo drugačiji način, onaj koji stvara potrebnu ravnotežu prvom obliku, a povezan je sa stražnjim aspektom srčane čakre. Riječ je o takozvanoj ne-milosrdnoj ljubavi[1], koja mora biti utemeljena na milosrdnoj. Za razliku od meke i suosjećajne kvalitete milosrdne ljubavi, ovaj je oblik tvrd i nimalo suosjećajan. Odnosno, jest suosjećajan, ali na sasvim drugačiji način - suosjećanje je ovdje usmjereno isključivo prema izvornoj intenciji druge osobe, ali nipošto i prema njenom trenutnom ponašanju ili osjećajima. Evo o čemu je konkretno riječ. Ponekad se netko prema nama odnosi s omalovažavanjem, posprdno ili ponižavajuće. Hoćemo li sredstvima milosrdne ljubavi podržati djelovanje takve osobe? Hoćemo, na samom početku. Pokušat ćemo tolerancijom, razumijevanjem i otvorenošću prihvatiti djelovanje takve osobe, ali izraziti i neslaganje s njome na blag i razuman način. No, ne-milosrdna ljubav ne pravi kompromise s našim integritetom. Ukoliko se takvo djelovanje nastavi, krajnje je neprimjereno nastaviti djelovati sredstvima milosrdne ljubavi. Tada bi trebala nastupiti nemilosrdna ljubav, izražena kao otvoreno suprotstavljanje, negiranje i odbacivanje nečijeg djelovanja. Suprotstaviti se, konfrontirati, naljutiti ako treba, ovdje je primjerena i zdrava reakcija. Nedostatak takve reakcije odraz je određene vrste slabosti, odnosno nesklada. Izvornu, pozitivnu intenciju osobe koja povređuje naš integritet moramo podržati jer je u svome izvornom obliku intencija svačijeg djelovanja pozitivna. Da, čak i kriminalci svojim djelovanjem žele ostvariti neku pozitivnu izvornu namjeru, samo što je sredstvo ostvarenja takve namjere postalo destruktivno ili ne-etično, odnosno udaljilo se od izvora ponekad toliko da osoba zaboravlja koja je uopće bila njena prvotna intencija. No, mi se moramo potruditi otkriti takvu intenciju i podržati je i na izravan način (konkretnom komunikacijom), ali i neizravan način (davanjem blagoslova tome dijelu njenoga bića). Dakle, milosrdnom ljubavlju i dalje podržavamo takvu izvornu intenciju na sve načine, ali trenutnom ponašanju i djelovanju osobe suprotstavljamo se ne-milosrdno i to svim sredstvima. Ne-milosrdno voljeti nekoga znači biti u stanju reći takvoj osobi stvari koje ona možda ne želi čuti, na način koji nije uvijen ili neizravan. Izraziti se direktno, reći drugoj osobi "ono što je ide", najbrži je put do njene promjene. Voljeti milosrdno osobu koja živi na (auto)destruktivan način jednako je liječenju narkomana malim dozama droge. Ne-milosrdnom ljubavlju narkomanu se prekida svaki doticaj s drogom i on prolazi krizu odvikavanja koja može biti izuzetno bolna. Kriza odvikavanja teška je i za okolinu osobe, ali spada u neminovnu inkomodaciju na koju moramo biti spremni jer je ona jedino ispravno i efikasno sredstvo odvikavanja. I ne-milosrdna ljubav je ljubav - čak i veće snage od milosrdne jer za njeno izražavanje treba imati i srca i "muda", ali i pameti jer je ovdje strategija djelovanja često od presudnog značaja. No sukob, suprotstavljanje ili konfrontaciju većina ljudi još uvijek smatra "negativnim" djelovanjem. Dobrota se izjednačava s milosrđem, toplinom, mekoćom ili suosjećanjem, ali ne i s otvorenim suprotstavljanjem, sukobom, raspravom, strogošću ili striktnošću. Međutim, izraz dobrote nije samo beskrajno maziti nekoga ili mu ugađati. Dobrota je i kazniti, odnosno onemogućiti nekoga ako želi nauditi drugima. Na primjer, znamo da žrtva koja ne izrazi ljutnju ostaje žrtvom. Da je nekom tiraninu odmah uskraćena mogućnost tiranije suprotstavljanjem, tada tiranije ne bi niti bilo. S obzirom da nije, početni blaži oblici zlostavljanja kasnije prerastaju u pravu dramu. Žrtva obično očekuje da će je iz nepovoljne pozicije izbaviti netko drugi, neki izvanjski spasitelj, po mogućnosti sam Bog. Povijest je ipak pokazala da ljude u nevolji spašavaju jedino drugi ljudi, odnosno oni sami sebe, po mogućnosti. Ja već nekoliko godina na svojim tečajevima i predavanjima spominjem činjenicu da su ljude iz nacističkih logora oslobodili drugi ljudi koji su se otvoreno suprotstavili tiraniji. Nije ih spasio Bog. Odnosno jest, ali u ljudskom obličju, a ne kao neka apstraktna sila. Zanimljivo da je istu tvrdnju prošloga proljeća iznio i čuveni hrvatski filmski producent židovskog porijekla Branko Lustig, dobitnik nagrade Oscar za filmove Schindlerova lista i Gladijator. Lustig je kao mladić i sam prošao strahote nacističkih logora te proveo nekoliko godina u nekima od najzloglasnijih kao što su Auschwitz ili Birkenau. Nastupivši u emisiji Nedjeljom u 2, Lustig je izjavio da su ortodoksni Židovi činili krivu stvar moleći se Bogu za pomoć. Naime, od šest milijuna Židova stradalih u drugom svjetskom ratu barem tri milijuna bilo je ortodoksnih koji su se po cijele dane samo molili. Da je tih tri milijuna umjesto molitve uzelo puške u ruke, nacističkog režima vjerojatno ne bi bilo. Toliko o milosrdnoj ljubavi upotrijebljenoj na krivom mjestu. Ni oružana borba nije uvijek opravdana, da se razumijemo, ali niti molitvom ne možemo postići ciljeve koji spadaju u našu odgovornost. Ne-milosrdna ljubav u praksi provodi ono što molitva i ostali oblici milosrdne ljubavi izražavaju kao cilj, odnosno čine na psiho-energetskom planu. Milosrdnom ljubavlju stvaraju se unutarnji, psihološki i spiritualni preduvjeti za ostvarenje cilja, a ne-milosrdnom ljubavlju se djeluje. Takvo djelovanje zahtijeva preuzimanje neophodne odgovornosti i discipline, povezivanje s principima upornosti, preciznosti, striktnosti ili marljivosti. Ispravno djelovanje također je povezano s vremenom, pravim "tajmingom", odnosno pažljivo razrađenim planom i programom dobro izbalansiranih postupaka kojima se osoba kreće izravno prema cilju. Kod takvog djelovanja nema vremena za pretjerano suosjećanje ili razvodnjavanje energije suvišnom mekoćom ili beskrajnom tolerancijom. Djelovanje i ratništvo idu ruku pod ruku, a pojam "duhovnog ratništva" odavno je ušao u rječnik suvremene duhovnosti. Zašto? Zato što je riječ o neminovnosti koju je nemoguće izbjeći. Cilj našeg postojanja jest kreativno samoostvarenje, a ne konstantno bavljenje apstrakcijama. A za takvu ostvarenost nužan je i ratnički duh. Kad je o samom fizičkom ratovanju riječ, rat bi uvijek morao biti zadnja instanca, onaj konačni oblik sređivanja jedne neharmonične situacije. Prije izravnog fizičkog sukoba dužni smo pokušati sve, baš sve, da konflikt riješimo na miran način. Na žalost, to ponekad nije moguće. A ako smo već prisiljeni na rat, tada je način ratovanja iznimno važan. Postoji takozvano "akarmičko" ratovanje, ono koje ne stvara negativnu karmu, ali postoji i karmičko, ono koje itekako stvara negativnu karmu. Takvo je gotovo svako ratovanje u današnje vrijeme jer je destruktivno djelovanje svjestan cilj svjetskih vladara. Naime, svaki je osvajački rat automatski karmički jer predstavlja čin agresije. Opravdan je jedino obrambeni rat, ali i on nije nužno akarmički ako se vodi destruktivno ili osvetoljubivo. Ne mora se, dakle, nužno ratovati razaranjem - postoje oblici ratne strategije koji isključuju destrukciju. I Sun Cu, autor čuvene kompilacije tekstova pod imenom Umijeće ratovanja, navodi mišljenja velikih kineskih generala kako je najveća ratna pobjeda ona u kojoj su utrošena najmanja sredstva te je neprijatelju nanesen najmanji gubitak. Dobiti bitku bez ratovanja istinski je uspjeh i odražava najbolju strategiju. Stoga ne-milosrdna ljubav uvijek zahtijeva pažljivo izrađenu strategiju djelovanja kojom će tijekom konfrontacije drugoj strani biti nanesena najmanja moguća šteta. Prava strategija uključuje milosrđe jer, ponavljam, ne-milosrdna akcija mora biti utemeljena na milosrdnoj ljubavi. To je zato što se ne-milosrdna akcija obično manifestira osobi koja nije "sva svoja", koja djeluje destruktivno jer očito ne zna drugačije i nije u potpunosti svjesna svojih postupaka. Tiranin je uvijek slabija osoba od žrtve, on je taj koji treba istinsku pomoć, njega treba tretirati s pažnjom kakvu posvećujemo razmaženom ili uvrijeđenom djetetu. Stoga ne-milosrdno djelovanje ne smije biti lišeno milosrđa - upravo nasuprot, ono je ništa drugo do stroga odgojna mjera provedena iz ljubavi, a ne mržnje. Nastavak ... |
< | veljača, 2010 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |