Trebala bih te pustiti
27.03.2008., 10:44
Jučerašnji dan mi je stvarno počeo grozno. Digla sam se u pola 6, nakon jako slabo prospavane noći, otišla na kolokvij na kojemu je bilo koma, čekala još dva sata da i frendice budu gotove... i to samo radi kave... I ko za peh, nas je bilo puno, i svi nama dragi bircevi blizu faksa su bili puni. Tako smo se bacili u potragu za mirnim mjestom za kavicu... i kada smo ga nakon nekoliko bezuspješnih pokušaja našle, cure tamo nisu mogle pušiti, i svi su nekako bili napeti i čangrizavi... uh... Toliko su cure gunđale radi konobara, a on je stvarno bio simpa. Bolji od onih gdje inaće zalazimo. Kasnije su se cure uputile u šetnju po Maksimiru. Meni je već toliko bilo dosta svega, i dan nije bio nešto posebno lijep, pa sam se pokupila doma. A doma me dočekala moja dugo očekivana pošta: novi album od Elementala. Dan mi je odmah krenuo nabolje. Već sam pomislila da neće ni doći. Tako sam bila vesela kad sam napokon držala taj cd u rukama!!! Dan mi je jednostavno bio bolji....
Neki dan mi je Dominika predložila da napišem novu pjesmicu koja će se zvati 'Trebala bih te pustiti' ili kako je to ona već nazvala. Naravno, poticaj joj je bilo moje sanjarenje o NJEMU dok smo gledale tv. I da, sasvim mi je jasno da je možda u pravu. Možda ga ja ne želim pustiti. Možda volim samu činjenicu da mi je u srcu, možda sam previše zavoljela te sve burne reakcije koje on u meni stvara. Ali mislim da u jednome nije u pravu. Nije mi tako lako pustiti ga, i zaboraviti. Jednostavno to ne mogu. Ne mogu. Pokušavam to već dugo, ali ne znam kako. Jer svaki put kad sam blizu toga zaborava, on kao da mi da poticaj, uvijek se nešto dogodi, ili jednostavno negdje naletim na njega. Kao recimo danas. Malo sam googlala po netu, i pronašla sam jednu njegovu sliku. I što je najgore, jako mi se svidjela. Gledam ju već satima... Tako mi se teško odvojiti od nje. Nije baš prva njegova slika koju imam, ali ova mi se jako sviđa. Iako se slabo vidi na njoj. Kad ju gledam, osjećam opet onu vručinu, i kao da se ponovno zaljubljujem u njega. Osjetim kako mi se obrazi crvene. Pokušavam se borit protiv svega toga, ali lakše mi je zaboraviti na zdrav razum i gledati sliku.. iznova i iznova... Možda je to nekima velika patnja, biti zaljubljen u nekoga tko u tebe nije, ali meni nekako više nije. Bilo je dana, davnih dana, kada mi je to bio kraj svijeta, ali to mi je sada toliko normalno, to je dio mog života, to je dio mene i čini me upravo onakvom kakva danas jesam. Istina, ima dana kada ga neizdrživo želim, kada samo razmišljam o njemu i želim ga pored sebe. Ali i to je postalo dio mene.
Stoga, dok ne naletim na koga tko će mi oduzeti dah brže od njega, ostajem zaljubljena u njega. Cijelom svojom dušom i srcem. Bez obzira na to što moje frendice mislile o tome.
Trebala bih te pustiti
Trebala bih te pustiti,
ali ne mogu
Trebala bih te pustiti,
ali ne želim
Trebala bih te zaboraviti,
ali nemam snage za to...
Trebala bih,
da,
ali neću.
Možda je to
linija manjeg otpora,
ali onda
ja volim linije manjeg otpora.
Barem kad je rijeć
O tebi.
Jer trebala bih,
ali neću...
Pa neka sam slaba
Slaba na tebe..
Komentari (9) • Print • #
......Uskrs......
23.03.2008., 14:25
Želim vam svima Sretan Uskrs!!!!
Malo sam u gužvi ovih dana, počeli su kolokviji, pa za par dana rokovi, i stvarno
nemam vremena za blog... Mislim da dosad još nisam bila u stisci s vremenom kao zadnjih dana. Nisam se ni nadala da će četvrta godina biti tako naporna. U biti ne naporna, prije zahtjevna. Mislila sam da će biti ležerna kao prošla.
No ubrzo će i to biti gotovo… Zadnjih dana se nije ništa posebno ni događalo, nekako se sve vrti oko faksa…
Frendica ima promociju idući tjedan. Baš se veselim tome. Čekala je jako dugo na to I baš mi je drago što čemo je vidjeti sa diplomom. I zato, draga Sanja, čestitam ti još jednom. Kao da je bilo jučer kada smo upisivali taj faks, kada smo strepili hoćemo li uopće upasti na faks, a sada imamo veće probleme, hočemo li se zaposliti, što čemo raditi u životu…
I stoga, bacam se na učenje i nove zasprašujuće pomisli.. A vi uživajte doma u šunkici I kolačima…
Komentari (7) • Print • #
Pusti me
08.03.2008., 23:13
Pusti me
Da koračam sama kroz život
Bez tebe
Pusti me
Da živim svoj život
Daleko od tebe
Da krenem dalje
I zaboravim te zauvijek
Pusti me...
Napusti moje misli
Da napokon nastavim dalje
Bez tebe,
Sa nekim novim,
Nekim tko če voljeti mene
Pusti me
Da ne žudim za tvojim tijelom
Pripijenim uz svoje
Pusti me...
Ali ostavi mi uspomene
Na sebe
Na sve sitnice koje su mi bitne
Na sebe
Na ovu ljubav što me prožima
Što mi je punila misli godinama
Koju sam voljela koliko i tebe
Na taj osječaj
Sa kojim sam se svakoj jutra budila
I još se uvijek budim
Kojeg sam osječala svaku večer prije spavanja
I još ga osječam
I svaki san o tebi
Iz kojeg sam se budila razočarana,
Razočarana jer nije stvaran...
Ostavi mi uspomene
Na sve tvoje poglede
I osmijehe
I one rijetke dodire,
Na jedini pravi poljubac
I na tvoje lice...
Na taj osječaj nemoći
Kada si u blizini
Na tu toplinu
Koju si samo ti stvorio....
A sada pusti me...
....Pusti me....
Komentari (22) • Print • #
Tulum i ON... dvije nepovezane stvari...
02.03.2008., 15:38
Morali smo zabilježit ovaj početak novog semestra i dolazak proljeća pa smo organizirali mali tulum… opet… Uobičajena ekipa, uobičajene količine muzike, uobičajeno mjesto, uobičajene prepirke oko muzike.... to je sve ono što volim kod tih naših tuluma... Uvijek isti ljudi, a uvijek nam je iznova zabavno... I ovaj put se nisam napila, s obzirom na to da sam miješala sve i svašta i pila svakojake čudnovate napitke, to je stvarno bilo dobro. No zabavila sam se... sa alkoholom ili bez njega. Istina, možda sam malo previše cvilila zbog NJEGA... možda sam si previše dopustila da me diraju neke stvari (o kojima čemo malo kasnije), a nisam trebala, jer ne volim kad on utječe na moj život i raspoloženje, silno se trudim da si to ne dopustim, ali ponekad me neke stvari izbace iz takta. I kad mi je frendica dala da joj se izjadam, pomogla mi da se skuliram (nakon što smo se valjale od smijeha onome što me mučilo), nagovorila me da se vratim u svoje tulumarsko raspoloženje, došao je netko... Netko koga sam prije upoznala i bio mi je drag, i nije me ni pozdravio... to mi stvarno nije bilo u redu. Zašto se dečki uvijek prave da te ne poznaju? Zašto kad krenu dalje ne mogu reći jednostavno ni bok? Mislim, shvatila sam da ta kratkotrajna „prijateljstva“ stvarno nemaju smisla, jer čim prestaju, postaju nevažna i vrate ljude u ono prvotno stanje nepoznavanja. I zar je bitno što znam dosta o njemu, što mi je bio drag, što me htio ponovo vidjeti, kada me sada neće ni pozdraviti??? Mrzim takve glupe situacije, jer sam na kraju i ja njega ignorirala i nisam ga ni pogledala. Stvarno ponekad pomislim da sam prerasla takve beznačajne stvari, da mi treba nešto bolje i trajnije, a nikako da na to naiđem... Ponekad pomislim da mi je stvarno suđeno da zauvijek budem nesretna u ljubavi...
Tulum je u glavnom bio stavrno super. Prvo ispijanje alkohola, kasnije plesanje, zatim sam se sa frendom i frendicom pokupila van i imali smo svoj glazbeni repertoar i ignorirali muziku s tuluma. Nismo nas troje za Severinu i Škoru, i ostale naše zvijezde i zvijezdice... Kada se naš DJ umorio od puštanja muzike, mi smo si pustili neku zgodnu stranu pjesmicu (za koju se jednostavno ne mogu sjetiti koja je bila, al znam ja tko će me podsjetiti...) popeli se na stolice i zaružili... Naravno, smijali su nam se, a pgotovo jednom frendu koji je izvodio „plivam“ ples, ne znam kako bi to drukčije nazvala, inaće nema takve ekscese, ne znam što mu je bilo jučer... Tu je tulum za mene i završio... Cure su išle u zg, i ja s njima, jer kasnije nisam imala prijevoza... ali baš me zanima što sam sve propustila... Sve u svemu, odličan tulum kao i obično...
Da se vratimo na razlog mojeg bediranja.. na NJEGA... Vidjela sam ga jedan dan na telki... nisam se baš toliko začudila što je bio na televiziji, nego to što baš gledam taj program, i imam priliku ga gledati do mile volje a da on to ne primijeti (jer oduvijek sam paranoična po tom pitanju, zaista bez razloga).... Gledala sam one okice, onu čupavu kosicu i crvenila se... Već me stvarno živcira taj osjećaj kada ga vidim, ta nemoć koju osjetim, i ponašam se ko mala zaljubljena klinka, nekontrolirano se crvenim, ili cerekam i vrpoljim... Stvarno sam se nadala da će sa godinama taj osjećaj nestati... ali nije... On je jedini u čijoj blizini nemam kontrole nad svojim ponašanjem... a to me stvarno ubija... I stvarno me prestrašila činjenica da ne mogu ni tv upaliti a da ne vidim njegovo lice... Zar nije dosta što me neka mjesta, neke pjesme, neke sitnice, pa i cijeli moj mali grad i sve u njemu podsjećaju na njega? Stvarno mi je ponekad toga dosta... Rado bi da mogu otići negdje daleko, gdje ga ne bi mogla vidjeti, ni čuti, i gdje bi ga mogla zaboraviti... I iskreno se nadam da bi ta udaljenost pomogla, jer sav moj trud uložen u taj zaborav ni malo mi ne pomaže... Primijetila sam kako je on sada uspješan, a ja se osječam opet kao klinka, klinka koja još ide na faks i nije učinila ništa posebno od svog života... Razlika u godinama je stavno sada zanemariva, ali ponekad mi se čini kao da je cijeli jedan svijet između nas... I nada u bilo što između nas u tom svijetu nestaje... stoga se svim silama trudim pronaći zaborav... negdje daleko.... daleko od njega....
Elemental
„DALEKO“
Ovo je mjesto postalo teško za mene
Tu gdje predrasude nikad nisu pobijeđene
Živi se po normama iz kojih se ne iskače
Uvijek oko istih stvari sve se okreče
Mi smo isti kroz sva vremena i sisteme, davno
Naučeni druge kriviti za sve probleme, iz
Svoga kuta gledamo pa ne vidimo sebe, a što
Vidimo oko nas to nas previše ne jebe
Svijet se mijenja nama kuca to na vrata,
Mi sa cipela čistimo trag balkanskog blata
Odijelo i frizuru se promijenit uvijek može
Al teško mijenja se ono (što je) ispod kože
to su ljudi...
Teško promjenjivi ljudi
Ostat će uvijek nepopravljivi ljudi
Makar su moji pa ih volim
Ali sve u njima ja mrzim
Refren
Zbog njih otići ću daleko
Daleko od onih što riječima me gaze
Izgubit ću se daleko
Od onih što me vole toliko da me maze
Jednom otići ću daleko od svega
Gdje neću imat nikog svoga
Nać' ću svoje mjesto
Negdje daleko od svega toga
Ovi su ljudi teški čudan smo mi svijet
Jedan drugom za vratom težak mentalitet
Smiješkom te dočekuju, prime te u goste
Izvuku sve iz tebe to koriste da ti smjeste
Uvijek isti nikada to ne mijenja se
Nek nam je loše al' neka je susjedu lošije
Zanima nas otkuda, što i kako drugi ima jer je
Bitno znat detalje, komentirat s ostalima
Te taštine u nama žive oduvijek, možemo
Sve sad promijenit al' to će ostat zauvijek
Upiremo prstom, tuđe greške su nam snaga
Sebe vidimo ko svece, govno ne miriši s našeg praga
Ljudi...
Teško promjenjivi ljudi
Ostat će uvijek nepopravljivi ljudi
Makar su moji pa ih volim
Ali sve u njima ja mrzim
Zbog njih otići ću daleko
Daleko od onih što riječima me gaze
Izgubit ću se daleko
Od onih što me vole toliko da me maze
Jednom otići daleko od svega
Gdje neću imat nikog svoga
Nać ću svoje mjesto
Negdje daleko od svega toga
Komentari (6) • Print • #
| < |
ožujak, 2008 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
|
|
1 |
2 |
| 3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
| 10 |
11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
| 17 |
18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
| 24 |
25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
| 31 |
|
|
|
|
|
|
Prosinac 2008 (1)
Listopad 2008 (2)
Rujan 2008 (1)
Kolovoz 2008 (3)
Srpanj 2008 (3)
Lipanj 2008 (2)
Svibanj 2008 (5)
Travanj 2008 (3)
Ožujak 2008 (4)
Veljača 2008 (4)
Siječanj 2008 (9)
Prosinac 2007 (7)
Studeni 2007 (7)
Listopad 2007 (4)
Rujan 2007 (4)
Kolovoz 2007 (5)
Srpanj 2007 (2)
Lipanj 2007 (3)
Svibanj 2007 (6)
Travanj 2007 (3)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari On/Off
Ovaj blog je počeo sa sitnicama iz mog života, nesretnim ljubavima, uobičajenim stvarima, a s vremenom se pretvorio u bajku, u moj život iz snova sa ljubavi mojih snova... I tako, sada sam u sretnoj vezi, mada često na daljinu, sa njegovim čestim odlascima i dolascima i mojim isčekivanjem trenutka kada će zauvijek ostati tu, pored mene....
moja e-mail adresa:
mala.neshvacena@hotmail.com
.................................................
Blogovi koje rado čitam...
all my angels
Ana :)
andjel
Anđeli slomljenih krila
Branko
Cora
CoRbeau
Demor
Doll
Kutak za rasterecenje
*Lady :)
Luche
(=maja=)
miss independent
Nanita
*new start*
Ono što nas ne ubije to nas jača
Pupsy
Renči1989
ružičasti svijet jedne plavuše
...sweet but dangerous...
sweety girl
Svakodnevne besmislice
Svašta, al nek je uzbudljivo
studentica22
*...toxic angel...*
Tuzna i sama
Uživaj u životu, imaš puno vremena biti mrtav
Vilina duša
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Time traveler's wife
CLARE: It's hard being left behind. I wait for Henry, not knowing where he is, wondering if he's okay. It's hard to be the one who stays. I keep myself busy. Time goes faster that way.
I go to sleep alone, and wake up alone. I take walks. I work until I'm tired. I watch the wind play with the trash that's been under the snow all winter. Everything seems simple until you think about it. Why is love intensified by absence?
Long ago, men went to sea, and women waited for them, standing on the edge of the water, scanning the horizon for the tiny ship. Now I wait for Henry. He vanishes unwillingly, without warning. I wait for him. Each moment that I wait feels like a year, an eternity. Each moment is as slow and transparent as glass. Through each moment I can see infinite moments lined up, waiting. Why has he gone where I cannot follow?
HENRY: How does it feel? How does it feel? Sometimes it feels as though your attention has wandered for just an instant. Then, with a start, you realize that the book you were holding, the red plaid cotton shirt with white buttons, the favorite black jeans and the maroon socks with an almost-hole in one heel, the living room, the about-to-whistle tea kettle in the kitchen: all of these have vanished.
It's ironic, really. All my pleasures are homey ones: armchair splendor, the sedate excitements of domesticity. All I ask for are humble delights. A mystery novel in bed, the smell of Clare's long red-gold hair damp from washing, a postcard from a friend on vacation, cream dispersing into coffee, the softness of the skin under Clare's breasts, the symmetry of grocery bags sitting on the kitchen counter waiting to be unpacked.
And Clare, always Clare. Clare in the morning, sleepy and crumple-faced. Clare with her arms plunging into the papermaking vat, pulling up the mold and shaking it so, and so, to meld the fibers. Clare reading, with her hair hanging over the back of the chair, massaging balm into her cracked red hands before bed. Clare's low voice is in my ear often.
I hate to be where she is not, when she is not. And yet, I am always going, and she can't follow.
Cascada
Everytime We Touch Lyrics
I still hear your voice when you sleep next to me
I still feel your touch in my dreams
Forgive me, my weakness, but I don't know why
Without you it's hard to survive
'Cause everytime we touch, I get this feeling
And everytime we kiss, I swear I could fly
Can't you feel my heart beat fast, I want this to last
Need you by my side
'Cause everytime we touch, I feel the static
And everytime we kiss, I reach for the sky
Can't you hear my heart beat so,
I can't let you go
Want you in my life
Your arms are my castle, your heart is my sky
They wipe away tears that I cry
[Everytime We Touch lyrics on http://www.metrolyrics.com]
The good and the bad times, we've been through them all
You make me rise when I fall
'Cause everytime we touch, I get this feeling
And everytime we kiss, I swear I could fly
Can't you feel my heart beat fast, I want this to last
Need you by my side
'Cause everytime we touch, I feel the static
And everytime we kiss, I reach for the sky
Can't you hear my heart beat so,
I can't let you go
Want you in my life
'Cause everytime we touch, I get this feeling
And everytime we kiss, I swear I could fly
Can't you feel my heart beat fast, I want this to last
Need you by my side
Linkin Park
"Leave Out All The Rest"
I dreamed I was missing
You were so scared
But no one would listen
Cause no one else cared
After my dreaming
I woke with this fear
What am I leaving
When I'm done here
So if you're asking me
I want you to know
[Chorus]
When my time comes
Forget the wrong that I've done
Help me leave behind some
Reasons to be missed
And don't resent me
And when you're feeling empty
Keep me in your memory
Leave out all the rest
Leave out all the rest
[End Chorus]
Don't be afraid
I've taken my beating
I've shared what I made
I'm strong on the surface
Not all the way through
I've never been perfect
But neither have you
So if you're asking me
I want you to know
[Chorus]
When my time comes
Forget the wrong that I've done
Help me leave behind some
Reasons to be missed
Don't resent me
And when you're feeling empty
Keep me in your memory
Leave out all the rest
Leave out all the rest
[End Chorus]
Forgetting
All the hurt inside
You've learned to hide so well
Pretending
Someone else can come and save me from myself
I can't be who you are
[Chorus]
When my time comes
Forget the wrong that I've done
Help me leave behind some
Reasons to be missed
Don't resent me
And when you're feeling empty
Keep me in your memory
Leave out all the rest
Leave out all the rest
Forgetting
All the hurt inside
You've learned to hide so well
Pretending
Someone else can come and save me from myself
I can't be who you are
I can't be who you are
Elemental
Jednog dana
[Remi]
Trenutak istine je... Kratak i ne dogadja se cesto. Zato, zavali
Se, opusti se, pronadji neko mjesto, jer ove rijeci koje izricem
Su iskrene, i u njima nema niceg drugog osim istine...
U neko gluho doba noci u mraku sobe ja se prisjecam
Svih stvari sto sam nekad radila, sad za to osjecam
Samo prezir, iskljucivo moj osobni
Da ne bude kompleksno, ajmo rade biti doslovni:
Ja nisam stala iza svega sto sam napravila
I nisam svoju svaku pogresku odmah ispravila
Izrekla sam teske rijeci, a mislila jos gore
Iz ponosa pognula glavu nisam, a da jesam bilo bi bolje
Stari frendovi, sjecate se kak smo znali brijati,
Trgom i po Varsavskoj, Mimari, sam se smijati
Al od srca, onak kak nisam dosta dugo
Sad sve gledam pod drugim svjetlom i obavijam se tugom
Izreko bi laz svatko ko bi odgovorio
Da nikad nije nikog izdao, u paklu gorio
Bi skupa sa mnom, al ja sam previse lazi podnijela
I stvorila si deblju kozu koju nebi raznijela
Ni najjaca paljba tudjih podlih komentara
Davno je bilo kad me brinulo dal me neko ogovara
Dal sam podobna, da budem odabrana
Jedna od pjesnika, da li cu biti izabrana
Da ne gledaju kroz mene kao da i ne postojim
Vec da posve svjesni, njihovo carstvo jednog dana ja cu zvati svojim
Jednog dana, jednog dana ja cu zvati svojim...
REFREN
Kad jednog dana dodje tren, (kad dodje tren)
Kad jednog dana dodje pravi tren, (kad dodje pravi tren)
Ja stat cu ponosna, al nikad sama,
Jednog dana, jednog dana
Kad jednog dana dodje tren, (kad dodje pravi tren)
Kad jednog dana dodje pravi tren, (kad dodje pravi tren)
Ja stat cu ponosna, al nikad sama,
Jednog dana, jednog dana, jednog dana, jednog dana...
Ja stat cu ponosna, al nikad sama,
Jednog dana, jednog dana
Uz pomoc nebeskiih sila mozda se kocka i okrene
Da nagradi moju iskrenost, da rijesi sve probleme,
Znam da svi nose breme, ali se moje cini najteze
Gledam iz gornje perspektive, pitam se zasto stvari krecu nadolje
Odsada nadalje, znam da se moram spremiti za najgore
Al opet nadati se najboljem u onom najdaljem kutu mog razuma
Nesto mi govori da pobjegnem i da spasim se od bezumlja
Jer fakat vise ne znam ja
Dal je problem u meni il u drugima?
(u meni il u drugima...u meni il u drugima...
Dal je problem u meni il u drugima...)
Svoje probleme ne vide samo oni koji ih stvaraju
Kad ih pogledam u oci znam da me opet ogovaraju
Mozda izgledaju jace, al znam zasigurno
Da ce im slava kratko trajat, jer ne govore nista smisleno
Krivi se pozivaju na intelekt,
Krivi glume filozofe, a repaju na playback,
Ja sam ostvarila snove, sad tocno znam sto radim
Htjela sam samo biti mc, a danas carstvo gradim
ne okrecem se proslosti, ne idem glavom kroz zid,
Ne zelim da mi se smiju, ili da osjecam stid
Sad sam jaca nego ikad, jednom cu opet biti dama
Ako ne danas, niti sutra, onda barem jednog dana
REFREN
Kad jednog dana dodje tren, (dodje tren)
Kad jednog dana dodje pravi tren, (dodje pravi tren)
Ja stat cu ponosna, al nikad sama,
Jednog dana, jednog dana
Kad jednog dana dodje tren, (jednog dana)
Kad jednog dana dodje pravi tren, (jednog dana)
Ja stat cu ponosna, al nikad sama,
Jednog dana, jednog dana, jednog dana, jednog dana...
Ja stat cu ponosna, al nikad sama,
Jednog dana, jednog dana
Elemental
Ladice
Htjela bi pamtit samo sretne dane, nisam glupa,
Al dolaze u paru, loši i dobri skupa
U glavi nemam mjesta za sve detalje
zato pamtim bitne, izbacujem manje.
Pobjeda je bilo malo, porazi pretegnu
Kao kamen povuku, kao žica stegnu,
Žene su čudne, pa i kada nam krene
Volimo biti jadne, unesrećene.
Ja protiv prirode, odbacujem memorije
Selektivni reset, da budem za pet.
Puštam pauzu, stišćem play
Mm… Bit ću okay
Misli te kazne kad si sam pa te zavrte kao vrtlog
nosim nasmijanu masku, a plačem ispod
Moje lice nije lijepo, al moje lice je moje
s ožiljcima od poraza koji mi ne stoje.
Puna sam rezova, prekida i pogrešaka
Rabljena, voljena, ponekad iskorištena,
Sunce je reklo doći, moram ga dočekati spremna
Mjesec nije loš, al bez sunca sam izgubljena
Sutra, bit ću nova, smiješim se tome
I pjesme će bit sretnije, nada zadnja tone
Puštam pauzu, stišćem play
Mm… Bit ću okay.
Refren:
U ladice svoje, ja stavit ću sve
pirove pobjede, stare otrcane
neka ostanu zaključane.
Na police nove, ja stavit ću sve
ponosne pobjede, nove, svjetlucave
i još napravit mjesta, za nove…
U ladice svoje, ja stavit ću sve
pirove pobjede, stare otrcane
neka ostanu zaključane.
Na police nove, ja stavit ću sve
ponosne pobjede, nove, svjetlucave
i još napravit mjesta, tako je.
Linkin Park
"In Pieces"
Telling me to go
But hands beg me to stay
Your lips say that you love
Your eyes say that you hate
There's truth in your lies
Doubt in your faith
What you build you lay to waste
This truth in your lies
Doubt in your faith
All I've got's what you didn't take
[Chorus]
So I, I won't be the one
Be the one to leave this
In pieces
And you
You will be alone
Alone with all your secrets
And regrets
Don't lie
[End Chorus]
You promise me the sky
Then toss me like a stone
You wrap me in your arms
And chill me to the bone
There's truth in your lies
Doubt in your faith
All I've got's what you didn't take
[Chorus]
So I, I won't be the one
Be the one to leave this
In pieces
And you
You will be alone
Alone with all your secrets
And regrets
Don't lie
So I, I won't be the one
Be the one to leave this
In pieces
And you
You will be alone
Alone with all your secrets
And regrets
Don't lie
[End Chorus]
