17.06.2007., 16:17
Napokon je lijepo vrijeme. I jako me veseli ovo sunce. Sve je nekako bolje kad osjetim kako me prže njegove zrake. Ljeto je stiglo u grad.
Sada već službeno nemam dečka. Malo sam ljuta i povrijeđena zbog svega, ali prolazi me. Prva dva dana sam samo razmišljala o toj vezi i zašto je tako završila. Al sad mi je već svejedno. Čini mi se kao da je sve davna prošlost. I nema nikakvog smisla da se zamaram glupostima.
Inaće, ne volim baš 6.mjesec. Nikako da prođu svi ti ispiti i za ništa nemam vremena. Fali mi sunca. Neki dan sam razmišljala kako to vrijeme brzo prolazi. Kao da je bilo jučer prijamni i ona išćekivanja budućnosti. Nisam ni trepnula, a već je gotova treća godina faksa. No napokon mi je krenulo na faksu. Dala sam par ispita i sve mi je nekako lakše.
Frendica radi tulum idući mjesec. Jedva čekam. No imala je čudnu ideju. Rekla mi je da bi se mogla malo zabavit sa frendom, sad kad sam slobodna. Baš me šokirala. Izbjagavam petljanja s fendovima. Predugo se znamo. Mislim da bi kasnije bilo malo prečudno se družit s njim.
Ma imam ja bolju ideju. Hoću vidjet NJEGA. Da malo razbije ovu monotoniju. I puno me razvedri. Onako kako samo on to može.
Komentari (0) • Print • #
15.06.2007., 21:55
Baš sam pretjerala zadnji put kad sam branila svog dečka. Jer, čini se meni, nemam ja više dečka. On se meni uporno ne javlja. Da, da, čuli smo se mi, i to kad bi ja njega nazvala. Ali, ne znam, neki dan mi je pukao film. Zovem ja njega da se nađemo, jer smo se dogovorili, i ne javlja se on meni. Znam, malo kasno palim, mogla sam već odavno skužit da ništa od toga. Ali, eto, ja kao nepopravljiva romantičarka, vjerovala sam svim srcem u spas veze bez ikakve budučnosti. Pa kog se vraga sad čudim?! Govorio je on meni da me voli i ostale slične gluposti, ali nikad mu nisam pretjerano vjerovala.I sad mi je drago što nisam. Jer nije to zaslužio. Ponašao se kao malo dijete. A to nejavljanje je pravi dokaz toga.
Moram priznati, nisam ni ja njega voljela. Moje srce je odavno zauzeto. A moj, sad već bivši, dečko se nije ni potrudio da izbaci NJEGA s tog mjesta. Ali htjela sam da veza uspije. Htjela sam zaboraviti NJEGA i biti kao i svaka druga normalna djevojka, zaljubljena i sretna sa svojim dečkom.
Moj vječiti problem je to što uvijek naiđem na krivog. Više ni ne vjerujem u onog pravog. I onaj pravi je u biti krivi jer mi je nedostupan i vjerojatno se nikada ne bi slagali. A i prokockala sam svoju jedinu šansu koju sam imala kod njega. Jednostavno nam nije suđeno. Valjda zato i ne vjerujem u onog pravog. Jer do nedavno sam vjerovala da sam ga pronašla. I u trenu sam dopustila da pobjegne.
U biti, više ne vjerujem u pravu ljubav. Barem ne onu sretnu. Svi oko mene nekoga varaju, i to osobe za koje tvrde da ih neizmjerno vole. U čemu je tu smisao ljubavi? Zar je to samo jedna velika nesreća?! Zašto više nema ljudi kojima se može vjerovati? Zašto više nema ljudi koji cijene ljubav i ne gaze po njoj? Zašto se ljudi više ne poštuju? I zašto ja ne mogu pronaći onog pravog?!
Trenutno mi je jako krivo zbog svake sekunde truda koju sam uložila u svoju, sad već bivšu vezu. Jer donjela mi je samo još jedno veliko razočaranje. I po tko zna koji put u mom životu, uništila mi je vjeru u ljubav.
Komentari (0) • Print • #
Ništa posebno...
08.06.2007., 17:36
Kao što rekoh, nema ništa posebno. Napokon smo se ja i moje učenje pomakli sa mrtve točke. Dala sam jedan ispit. Znam da to nije niš posebno, al to mi je dalo poticaj da nastavim. Uzmimo u obzir i to da redovni rokovi poćinju tek idući tjedan. Al malo sam razočarana jer sam tako bila blizu petici... A nisam ju dobila. Šmrc!!!! 
I eto... Ne sviđa mi se vrijeme. Izvukla sam sve ljetne krpice, a stalno kiša pada... Mrzim kišu.
Naravno, sjetila me se i moja 'najdraža' prijateljica. Uporno je htjela doći do mene jer, jadna, nema kaj za radit. Naravno, nikad joj nije palo na pamet da je sve ljude otjerala od sebe svojim glupim ponašanjem. Za sve su krivi drugi što je nisu voljeli. Kako ljudi ne shvaćaju kada u nečemu griješe? Dala sam joj drugu priliku, nakon što ih je već prokockala mali milijun, i ona opet radi sve kao i prije. Pokušava me posvađati sa ostalim frendicama pomoću svojih izmišljotina. Ali već dobro znam kad me mulja pa me to ne dira. Čak se i ne živciram zbog toga.
Čini mi se da sam u zadnje vrijeme previše flegma. Ili me ljudi oko mene tako doživljavaju. Ali jednostavno mi je dosta svih glupih i besmislenih svađa zbog kojih sam znala razmišlati danima... Očito sam krenula linijom manjeg otpora. Ili jednostavno mi je mozak otišao na pašu. Zasitila sam se SVEGA!!!!
Glavni razlog čuđenja mojih frendica je ovih dana postao moj dečec dragi. Tj, njegovo slabo javljanje i moja smirenost na novonastalu situaciju. Znam, čudno je to. Nije da sam prešla preko toga, samo sam odlučila biti razumnija nego inaće. Moja uobičajena reakcija bi bila bijes, deranje i nerazumijevanje. Ali... Kamo to vodi??? Prekidu. A kad već sve ove mjesece nisam odustala od obične veze, neću ni sada. Zato sam se sabrala i nazvala ga. Kaže čovjek da nema kn na mobu. Odgovor koji sam i očekivala. To kaj se nije ni potrudio nažicat nekog za poruku, neću komentirat. Njegova sramota. Nakon tog običnog razgovora i nekih dogovora, vratio mi se onaj ugodni osjećaj. Ipak se nije smanjila njegova zainteresiranost. No jadno moje malo, od kad radi, stalno je umoran i oko ničeg se ne trudi. Nadam se da će ga proći. I jedno i drugo. 
Uh... možda sam ga ipak sad previše nahvalila neg je zaslužio, al eto... nikak da se opametim.
A kaj su rekle moje frendice... Jedna se naživcirala više neg ja... Druga je zaključila da ga je sigurno nečega stah u vezi naše veze... Možda činjenica da još uvijek traje...
Al što bi ja bez svojih frendica..
One se uvijek trude da nađu neko rješenje za moje probleme.
PUSSSSA!!!!!
Komentari (0) • Print • #
| < |
lipanj, 2007 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
|
1 |
2 |
3 |
| 4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
| 11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
| 18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
| 25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
|
Prosinac 2008 (1)
Listopad 2008 (2)
Rujan 2008 (1)
Kolovoz 2008 (3)
Srpanj 2008 (3)
Lipanj 2008 (2)
Svibanj 2008 (5)
Travanj 2008 (3)
Ožujak 2008 (4)
Veljača 2008 (4)
Siječanj 2008 (9)
Prosinac 2007 (7)
Studeni 2007 (7)
Listopad 2007 (4)
Rujan 2007 (4)
Kolovoz 2007 (5)
Srpanj 2007 (2)
Lipanj 2007 (3)
Svibanj 2007 (6)
Travanj 2007 (3)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari On/Off
Ovaj blog je počeo sa sitnicama iz mog života, nesretnim ljubavima, uobičajenim stvarima, a s vremenom se pretvorio u bajku, u moj život iz snova sa ljubavi mojih snova... I tako, sada sam u sretnoj vezi, mada često na daljinu, sa njegovim čestim odlascima i dolascima i mojim isčekivanjem trenutka kada će zauvijek ostati tu, pored mene....
moja e-mail adresa:
mala.neshvacena@hotmail.com
.................................................
Blogovi koje rado čitam...
all my angels
Ana :)
andjel
Anđeli slomljenih krila
Branko
Cora
CoRbeau
Demor
Doll
Kutak za rasterecenje
*Lady :)
Luche
(=maja=)
miss independent
Nanita
*new start*
Ono što nas ne ubije to nas jača
Pupsy
Renči1989
ružičasti svijet jedne plavuše
...sweet but dangerous...
sweety girl
Svakodnevne besmislice
Svašta, al nek je uzbudljivo
studentica22
*...toxic angel...*
Tuzna i sama
Uživaj u životu, imaš puno vremena biti mrtav
Vilina duša
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Time traveler's wife
CLARE: It's hard being left behind. I wait for Henry, not knowing where he is, wondering if he's okay. It's hard to be the one who stays. I keep myself busy. Time goes faster that way.
I go to sleep alone, and wake up alone. I take walks. I work until I'm tired. I watch the wind play with the trash that's been under the snow all winter. Everything seems simple until you think about it. Why is love intensified by absence?
Long ago, men went to sea, and women waited for them, standing on the edge of the water, scanning the horizon for the tiny ship. Now I wait for Henry. He vanishes unwillingly, without warning. I wait for him. Each moment that I wait feels like a year, an eternity. Each moment is as slow and transparent as glass. Through each moment I can see infinite moments lined up, waiting. Why has he gone where I cannot follow?
HENRY: How does it feel? How does it feel? Sometimes it feels as though your attention has wandered for just an instant. Then, with a start, you realize that the book you were holding, the red plaid cotton shirt with white buttons, the favorite black jeans and the maroon socks with an almost-hole in one heel, the living room, the about-to-whistle tea kettle in the kitchen: all of these have vanished.
It's ironic, really. All my pleasures are homey ones: armchair splendor, the sedate excitements of domesticity. All I ask for are humble delights. A mystery novel in bed, the smell of Clare's long red-gold hair damp from washing, a postcard from a friend on vacation, cream dispersing into coffee, the softness of the skin under Clare's breasts, the symmetry of grocery bags sitting on the kitchen counter waiting to be unpacked.
And Clare, always Clare. Clare in the morning, sleepy and crumple-faced. Clare with her arms plunging into the papermaking vat, pulling up the mold and shaking it so, and so, to meld the fibers. Clare reading, with her hair hanging over the back of the chair, massaging balm into her cracked red hands before bed. Clare's low voice is in my ear often.
I hate to be where she is not, when she is not. And yet, I am always going, and she can't follow.
Cascada
Everytime We Touch Lyrics
I still hear your voice when you sleep next to me
I still feel your touch in my dreams
Forgive me, my weakness, but I don't know why
Without you it's hard to survive
'Cause everytime we touch, I get this feeling
And everytime we kiss, I swear I could fly
Can't you feel my heart beat fast, I want this to last
Need you by my side
'Cause everytime we touch, I feel the static
And everytime we kiss, I reach for the sky
Can't you hear my heart beat so,
I can't let you go
Want you in my life
Your arms are my castle, your heart is my sky
They wipe away tears that I cry
[Everytime We Touch lyrics on http://www.metrolyrics.com]
The good and the bad times, we've been through them all
You make me rise when I fall
'Cause everytime we touch, I get this feeling
And everytime we kiss, I swear I could fly
Can't you feel my heart beat fast, I want this to last
Need you by my side
'Cause everytime we touch, I feel the static
And everytime we kiss, I reach for the sky
Can't you hear my heart beat so,
I can't let you go
Want you in my life
'Cause everytime we touch, I get this feeling
And everytime we kiss, I swear I could fly
Can't you feel my heart beat fast, I want this to last
Need you by my side
Linkin Park
"Leave Out All The Rest"
I dreamed I was missing
You were so scared
But no one would listen
Cause no one else cared
After my dreaming
I woke with this fear
What am I leaving
When I'm done here
So if you're asking me
I want you to know
[Chorus]
When my time comes
Forget the wrong that I've done
Help me leave behind some
Reasons to be missed
And don't resent me
And when you're feeling empty
Keep me in your memory
Leave out all the rest
Leave out all the rest
[End Chorus]
Don't be afraid
I've taken my beating
I've shared what I made
I'm strong on the surface
Not all the way through
I've never been perfect
But neither have you
So if you're asking me
I want you to know
[Chorus]
When my time comes
Forget the wrong that I've done
Help me leave behind some
Reasons to be missed
Don't resent me
And when you're feeling empty
Keep me in your memory
Leave out all the rest
Leave out all the rest
[End Chorus]
Forgetting
All the hurt inside
You've learned to hide so well
Pretending
Someone else can come and save me from myself
I can't be who you are
[Chorus]
When my time comes
Forget the wrong that I've done
Help me leave behind some
Reasons to be missed
Don't resent me
And when you're feeling empty
Keep me in your memory
Leave out all the rest
Leave out all the rest
Forgetting
All the hurt inside
You've learned to hide so well
Pretending
Someone else can come and save me from myself
I can't be who you are
I can't be who you are
Elemental
Jednog dana
[Remi]
Trenutak istine je... Kratak i ne dogadja se cesto. Zato, zavali
Se, opusti se, pronadji neko mjesto, jer ove rijeci koje izricem
Su iskrene, i u njima nema niceg drugog osim istine...
U neko gluho doba noci u mraku sobe ja se prisjecam
Svih stvari sto sam nekad radila, sad za to osjecam
Samo prezir, iskljucivo moj osobni
Da ne bude kompleksno, ajmo rade biti doslovni:
Ja nisam stala iza svega sto sam napravila
I nisam svoju svaku pogresku odmah ispravila
Izrekla sam teske rijeci, a mislila jos gore
Iz ponosa pognula glavu nisam, a da jesam bilo bi bolje
Stari frendovi, sjecate se kak smo znali brijati,
Trgom i po Varsavskoj, Mimari, sam se smijati
Al od srca, onak kak nisam dosta dugo
Sad sve gledam pod drugim svjetlom i obavijam se tugom
Izreko bi laz svatko ko bi odgovorio
Da nikad nije nikog izdao, u paklu gorio
Bi skupa sa mnom, al ja sam previse lazi podnijela
I stvorila si deblju kozu koju nebi raznijela
Ni najjaca paljba tudjih podlih komentara
Davno je bilo kad me brinulo dal me neko ogovara
Dal sam podobna, da budem odabrana
Jedna od pjesnika, da li cu biti izabrana
Da ne gledaju kroz mene kao da i ne postojim
Vec da posve svjesni, njihovo carstvo jednog dana ja cu zvati svojim
Jednog dana, jednog dana ja cu zvati svojim...
REFREN
Kad jednog dana dodje tren, (kad dodje tren)
Kad jednog dana dodje pravi tren, (kad dodje pravi tren)
Ja stat cu ponosna, al nikad sama,
Jednog dana, jednog dana
Kad jednog dana dodje tren, (kad dodje pravi tren)
Kad jednog dana dodje pravi tren, (kad dodje pravi tren)
Ja stat cu ponosna, al nikad sama,
Jednog dana, jednog dana, jednog dana, jednog dana...
Ja stat cu ponosna, al nikad sama,
Jednog dana, jednog dana
Uz pomoc nebeskiih sila mozda se kocka i okrene
Da nagradi moju iskrenost, da rijesi sve probleme,
Znam da svi nose breme, ali se moje cini najteze
Gledam iz gornje perspektive, pitam se zasto stvari krecu nadolje
Odsada nadalje, znam da se moram spremiti za najgore
Al opet nadati se najboljem u onom najdaljem kutu mog razuma
Nesto mi govori da pobjegnem i da spasim se od bezumlja
Jer fakat vise ne znam ja
Dal je problem u meni il u drugima?
(u meni il u drugima...u meni il u drugima...
Dal je problem u meni il u drugima...)
Svoje probleme ne vide samo oni koji ih stvaraju
Kad ih pogledam u oci znam da me opet ogovaraju
Mozda izgledaju jace, al znam zasigurno
Da ce im slava kratko trajat, jer ne govore nista smisleno
Krivi se pozivaju na intelekt,
Krivi glume filozofe, a repaju na playback,
Ja sam ostvarila snove, sad tocno znam sto radim
Htjela sam samo biti mc, a danas carstvo gradim
ne okrecem se proslosti, ne idem glavom kroz zid,
Ne zelim da mi se smiju, ili da osjecam stid
Sad sam jaca nego ikad, jednom cu opet biti dama
Ako ne danas, niti sutra, onda barem jednog dana
REFREN
Kad jednog dana dodje tren, (dodje tren)
Kad jednog dana dodje pravi tren, (dodje pravi tren)
Ja stat cu ponosna, al nikad sama,
Jednog dana, jednog dana
Kad jednog dana dodje tren, (jednog dana)
Kad jednog dana dodje pravi tren, (jednog dana)
Ja stat cu ponosna, al nikad sama,
Jednog dana, jednog dana, jednog dana, jednog dana...
Ja stat cu ponosna, al nikad sama,
Jednog dana, jednog dana
Elemental
Ladice
Htjela bi pamtit samo sretne dane, nisam glupa,
Al dolaze u paru, loši i dobri skupa
U glavi nemam mjesta za sve detalje
zato pamtim bitne, izbacujem manje.
Pobjeda je bilo malo, porazi pretegnu
Kao kamen povuku, kao žica stegnu,
Žene su čudne, pa i kada nam krene
Volimo biti jadne, unesrećene.
Ja protiv prirode, odbacujem memorije
Selektivni reset, da budem za pet.
Puštam pauzu, stišćem play
Mm… Bit ću okay
Misli te kazne kad si sam pa te zavrte kao vrtlog
nosim nasmijanu masku, a plačem ispod
Moje lice nije lijepo, al moje lice je moje
s ožiljcima od poraza koji mi ne stoje.
Puna sam rezova, prekida i pogrešaka
Rabljena, voljena, ponekad iskorištena,
Sunce je reklo doći, moram ga dočekati spremna
Mjesec nije loš, al bez sunca sam izgubljena
Sutra, bit ću nova, smiješim se tome
I pjesme će bit sretnije, nada zadnja tone
Puštam pauzu, stišćem play
Mm… Bit ću okay.
Refren:
U ladice svoje, ja stavit ću sve
pirove pobjede, stare otrcane
neka ostanu zaključane.
Na police nove, ja stavit ću sve
ponosne pobjede, nove, svjetlucave
i još napravit mjesta, za nove…
U ladice svoje, ja stavit ću sve
pirove pobjede, stare otrcane
neka ostanu zaključane.
Na police nove, ja stavit ću sve
ponosne pobjede, nove, svjetlucave
i još napravit mjesta, tako je.
Linkin Park
"In Pieces"
Telling me to go
But hands beg me to stay
Your lips say that you love
Your eyes say that you hate
There's truth in your lies
Doubt in your faith
What you build you lay to waste
This truth in your lies
Doubt in your faith
All I've got's what you didn't take
[Chorus]
So I, I won't be the one
Be the one to leave this
In pieces
And you
You will be alone
Alone with all your secrets
And regrets
Don't lie
[End Chorus]
You promise me the sky
Then toss me like a stone
You wrap me in your arms
And chill me to the bone
There's truth in your lies
Doubt in your faith
All I've got's what you didn't take
[Chorus]
So I, I won't be the one
Be the one to leave this
In pieces
And you
You will be alone
Alone with all your secrets
And regrets
Don't lie
So I, I won't be the one
Be the one to leave this
In pieces
And you
You will be alone
Alone with all your secrets
And regrets
Don't lie
[End Chorus]
