ponedjeljak, 27.08.2007.

Dark chest of wonders

Preporuka uz čitanje: Nightwish - Dark chest of wonders
Get this widget | Share | Track details


''Am, napasti jedna neopjevana, stani malo...što ćeš ako ravateljski kabinet bude zaključan?'', upitala sam sneno, dok me je moja sestra vukla po praznim hodnicima škole. Bio je mrkli mrak. Noć. Prekrasna noć... Gotovo tri sata poslije ponoći. Činilo se kao da Amandu nije briga za to. Činilo se kao da joj je najvažnije da pronađe tu drevnu knjigu u osnivačima Blackgravea. I to po svaku cijenu...
''Naravno da će biti zaključan. Ali, ne brini. Neće nam trebati vrata'', rekla je zagonetno, prišavši vratima koja vode do dvorišta. Prije no što sam uspjela zapitati što radimo tu, odgurnula ih je i izišla napolje.
''Kamo ćeš?'', upitala sam, potrčavši za njom.
Nasmiješila se. ''Trebat će nam samo ovo drvo'', rekla je, pokazavši rukom ka jednom starom hrastu koji se uzdizao iznad vrta plavih ruža. Bio je dovoljno blizu dvorca. Dovoljno blizu da se s njega može dohvatiti prozor ravnateljskog kabineta.
Nakon kraćeg razmišljanja, ja rekoh:''Imaš pravo. Neće ti biti teško popeti se.''
''Ispravka'', reče Am. ''Tebi neće biti teško popeti se.''
''Ah, ne! Nema teorije! Nećeš me natjerati da izvodim majmunarije po drveću!'', povikah na nju.
''A ako ti platim za to?'', upitala je.
Dvije minute kasnije, primila sam se za donji dio starog hrasta i počela se penjati. Ne bi trebalo biti teško, rekoh sebi. Izgledalo je prilično jednostavno, ali ne onoliko jednostavno koliko bi to bio povratak u spavaonicu.
''Ajde, Maggs... još samo malo!'', ohrabrivala me je Amanda, kad sam stala na jednu granu i pružila ruku prema prozoru. Na svu sreću, brava je već odavno bila razvaljena tako da se nije mogao zatvoriti. Uspjela sam ga dohvatiti, a onda sam se uvukla u ravnateljski kabinet.
''Preživjela sam!'', obavijestila sam svoju sestru, prije no što sam se dala u potragu za knjigom. Jedina svjetlost što je obasjavala prostoriju dopirala je sa mog štapića. Nekoliko sekundi kasnije, u kutu prostorije sam ugledala kovčeg. Mali crni kovčeg. Kovčeg koji je odisao mistikom i magijom. Čistom crnom magijom. Prokleto očaravajuć. Djelovao je kao da tamo stoji stoljećima. I, na neki čudan način, odmah sam znala da je to to... Drevna knjiga o osnivačima Blackgravea je sigurno bila unutra. Morala je biti...
''Ma daj, sister! Je l' se ti porađaš tamo gore?! Požuri se!'', dramila je.
''Eto me, Am!'', doviknuh joj, uzevši kovčeg u ruke.
''Jesi li ju našla?'', upitala je, kad sam skočila sa hrasta.
Kimnula sam glavom. ''Unutra je'', rekla sam joj. ''Bar mislim.''
Duboko je udahnula. Položila je ruke na kovčeg i otvorila ga. I, doista, unutra je bila stara prašnjava knjiga. Na Amandinom licu je zatitrao smješak. Njezine plave oči su neobično svjetlucale u čaroliji noći.
''To!'', rekla je. A potom me je čvrsto zagrlila. ''Hvala ti! Što bih ja bez tebe?''
''Dobar pokušaj. Lovu na sunce!'', rekoh.
Nakon što je Amanda ispunila svoj dio dogovora, vratile smo se natrag u našu spavaonicu. Naravno, Diana, Melody i Haley su još uvijek čvrsto spavale. ''Laku noć, Am. Laku noć, buđava knjigo'', promrmljala sam, prije no što sam se bacila na svoj krevet i istog trena zaspala.

***

Sljedećeg dana nismo imali nastavu. Naime, Barbara je izdala naredbu da se svi profesori, osoblje i učenici od prve do sedme godine okupe u Dvorani sjena. To je značilo da se događa nešto ozbiljno. Posljednje okupljanje u Dvorani sjena održano je prije gotovo pedeset godina, kad su dementori napali Blackgrave. Kad je prijetila dosad najveća opasnost za ovu školu...
A sad, nakon pola stoljeća, stajala sam u gomili sa ostalim učenicima.
''Po legendi, ovdje su Tarja i Ralph okupljali svoje sljedbenike pred borbu'', šapnula mi je Amanda, dok je Lexy psovala (što me je jako podsjetilo na McKornericu) i pokušavala smiriti Mićka, Davida i Prpiča koji su se dobacivali metlobojskim balunom.
''Postoji li nešto o tim prastarim kretenima što ti ne znaš?'', promrmljala sam.
''Postoji. Ali ću to saznati čim nađem način da otvorim knjigu'', rekla je tiho.
''Molim?'', upitah iznenađeno.
Uzdahnula je. ''Upravo tako. Nikako ne mogu otvoriti knjigu. Izgleda kao da je zakovana'', objasni ona šapatom.
Barbara je bijesno lupila šakama o stol. ''Smirite se! Tišina! Sinoć se desila katastrofa'', izjavila je, čekajući našu reakciju.
Zavladala je tišina. Svi su napeto gledali u nju. A ja sam gledala u Lexy... Njezin zadovoljni osmjeh me je mnogo zbunio. U zadnje vrijeme je bila vrlo čudna. Tek tad primijetih da su kraj nje stajale McKornerica, Finnertyica i Blackova. Zapravo, Blackova je nešto šaputala mojoj prijateljici Chloe. Sve su imale isti izraz lica. Izraz lica koji me je veoma začudio... Bilo je očito da je postojala neka tajna. Bilo je očito da je Chloe znala malo više nego što smo mislili.
''Sinoć je ukradeno najveće školsko blago. Drevna knjiga, koja se u ravnateljskom kabinetu čuvala već stoljećima. Sumnjamo da su ju ukrali aurorski špijuni'', nastavi Barbara. Bila je neopisivo bijesna. Nikad ranije ju nisam vidjela takvu. Mislim, shvaćam da je ta knjiga bila važna, ali zar je to bio razlog da se toliko nervira? Ili je ipak posrijedi bilo nešto mnogo gore?
Bilo je očito da stvari u ovoj školi postaju sve zamršenije, kompliciranije i čudnije...

***

''Ne mogu vjerovati što ste napravile'', rekla je Haley, odmahujući glavom. Sjedili smo u našoj spavaonici i pili sok, dok su Lella i Zemljotres paničarili kako smo Amanda i ja gotove ako Barbara dozna da smo mi ukrale knjigu. Draco je sjedio kraj mene. Jako blizu. Mnogo bliže nego što bi trebao. Osjetila sam njegovo vrelo tijelo kako se pribija uz mene. No, nisam se odmakla. Valjda sam imala važnijeg posla...
Naime, okupila sam ih sve u spavaonici, jer sam im željela reći istinu. Znala sam da mogu vjerovati svojim prijateljima. Ili je možda bolje da ih nazovem svojim sljedbenicima. No, svejedno, znala sam da ništa neće reći ravnateljici. Znala sam da se plaše. Ako nisu sa mnom, protiv mene su... A svi znaju što će se desiti onima koji su protiv mene...
Zemljotres je drhtao. ''Svi smo mi gotovi'', rekao je. ''Možemo si birati grob.''
''Ahm... a kako da otvorimo knjigu?'', upitala je Amanda, ne obazirući se na njegovu kuknjavu. ''Mislim, kad je već kod nas, zašto ju ne bismo iskoristili?''
''Ne znam'', odgovorila je Lella. ''Navodno postoji neki medaljon koji služi kao ključ. Ili tako nešto. Nisam sigurna.''
Chloe je odložila svoju čašu na stol. Zakašljala se. ''Slušaj, Amanda... možda bi bilo bolje da ju ne otvaramo'', promrmljala je.
''Ma daj...'', nasmiješio se Mićko. Kao i obično, imao je žvaku u ustima. ''Zašto tako misliš?''
Slegnula je ramenima. ''Onako. Ali, ipak, ne smijemo dopustiti Barbari da ju uzme natrag'', rekla je odlučno, što nas je sve veoma začudilo.
''Molim?'', zinu Megan. ''Chloe, što...''
Prije no što je uspjela završiti započetu misao, začulo se kucanje na vrata spavaonice. Svi smo se saskočili.
''Mogu li ući?'', upitao je Thomas. ''Maggie?''
Kad je začula njegov glas, Chloe je zgrabila knjigu i gurnula ju ispod Melodyinog kreveta. ''Ništa mu nemoj govoriti!'', prosiktala je, prije no što sam se ustala da otključam vrata.
Thomas me je poljubio. ''Kako si, dušo?'', upita on, nasmiješivši se. Imala sam osjećaj da je to učinio namjerno da mi napakostio Dracu. Inače mi to ne bi smetalo... Inače bi mi se vjerojatno činilo poprilično zabavnim. Voljela sam povrijeđivati druge. Voljela sam kad bi netko patio zbog mene... Tad bih se osjetila tako moćno. Nepobjedivo. Imala sam neopisiv nagon da drugima nanosim bol. I bila sam spremna nanijeti ga bilo kome tko bi mi se našao na putu... Ali zašto mi onda nije bilo ugodno kad sam vidjela Draca kako pati?
''Idem ja. Imam posla'', rekla je Chloe nervozno, a potom krenula napolje. Prije no što je izašla, privukla me je k sebi i prošaputala mi na uho:''Ne ostavljaj onog koga voliš zbog onoga tko ti se sviđa.''
Zastala sam. Za ime Salazara Slytherina, što je to trebalo značiti?
Ona vrlo dobro zna da ja volim Thomasa...

***

''Gospodine Taylor! Gospođice Riddle!'', povikala je McKornerica bijesno, sjednuvši se na rub svog stola. Prekrižila je ruke. ''Gdje vi mislite da ste? U kafani?!''
''Ne. U učionici Obrane od sila svjetlosti'', odvratila sam uvjerljivo, otpivši povelik gutljaj soka iz flaše.
''Ne bih rekla!'', odvrati ona, prišavši mom stolu. ''Vi nemilosrdno ločete taj sok, a gospodin Taylor ždere burek kao da je godinu dana gladovao. Još vam samo nedostaje konobar.''
David je podrignuo, čisteći komadiće mesa sa svoje pelerine. ''Pa, nisam ništa pojeo već pola sata'', požalio se, gledajući ravno u profesoricu.
''Znate, niste vi baš toliko mršavi da morate stalno jesti!'', ispravno je zaključila McKornerica, prije no što je nastavila ispisivati neke čarolije po ploči. David je slegnuo ramenima, a potom jednostavno strpao još jedan komad pite u usta.
''Ofo je baf ukufno'', promrmljao je.
McKornerica se naglo okrenula. ''Glavonja, umukni!'', izdera se ona, i tako nas sve natjera u napad smijeha.
''Samo se vi kezite'', zaprijetila je. ''Tko se zadnji smije, najslađe se smije. Ima da vas sutra ispitam sve do jednog!''
Smijeh je iznenada utihnuo. Sharon McKorner je za jednu tako mladu (jedva da ima i trideset godina) i nisku (malo je viša od Lexy, koja je praktično kepec) ženu svakako znala kako utjerati učenicima strah u kosti.

P.S. OK, znam da je post malo predugačak, ali me je pukla inspiracija. Eh, da, upravo sam nasla jedan fora video na youtube-u. Video sa Lindsay Lohan i Tomom Feltonom... Pliz, pogledajte i pustite pjesmu da svira.
11:57 - Komentari (34) - Isprintaj

utorak, 21.08.2007.

I promised myself, but to somebody else...

Preporuka uz čitanje:Lindsay Lohan - I decide
Get this widget | Share | Track details


''Maggie, lakše malo s tim kroasanima'', opomenula me je Diana za večerom.
''Neće ti pobjeći'', dodala je Haley, nasmiješivši se.
Slegnula sam ramenima. ''Znam'', odvratih, punih usta.
''Zašto ih onda tako trpaš u usta?'', upita Draco.
''Za svaki slučaj'', odbrusila sam, dohvativši još jedan tanjur prepun čokoladnih kroasana. Draco mi se približio u namjeri da me zagrli, ali sam ga vješto odgurnula od sebe.
''Dalje od ovih kroasana!'', povikala sam, uperivši štapić prema njemu. ''Upozoravam te! To je moje!''
Chloe je prasnula u smijeh. ''Ma da... oteti hranu od Maggie je kao da pokušavaš obuti cipele meduzi'', izjavila je veselo
Prije no što sam ju uspjela gađati praznim tanjurom, Barbara se ustala sa svoje stolice i pljesnula rukama. ''Molim za malo pozornosti!'', rekla je, stisnuvši usne. Glas joj je odisao bijesom i nervozom. ''Čast mi je predstaviti vam novu profesoricu Zamjene izgleda. Molim vas, pozdravite gospođicu Alexandru Slytherin!''
Svi su zapljeskali. Svi osim mene. Ja sam se praktično udavila komadićem kroasana od iznenađenja. Lexy? Lexy će predavati Zamjenu izgleda ovdje u Blackgraveu?! Zar ona ne bi trebala špijunirati Albusa Dumbledorea u Hogwartsu? Mnoga pitanja slična ovima su mi prošla kroz glavu, prije no što su se vrata Blagovaonice širom otvorila. Unutra je stupila Lexy. Lijepa i nasmiješena kao i uvijek. Duga kosa joj je padala preko lica, naglašavajući sjaj u njezinim očima. Za njom se vijorila duga crna pelerina, ispod koje su virile uske hlače i crne starke sa simbolom zmije. Mogli ste na prvi pogled pretpostaviti da je potomak Salazara Slytherina. Ta činjenica joj je odgovarala bolje nego ikome, a i ona sama je bila ponosna na nju.
''Ne mogu vjerovati'', zinula je Amanda. Bila je toliko zbunjena da je počela sipati sol na palačinke sa pekmezom.
Hodajući kroz Blagovaonicu, Lexy se osvrnula. Preletjela je pogledom preko nas koji smo se nastavili iščuđavati, preko Zemljotresa i Prpiča koji su se polijevali sokom, pa sve do Thomasa... Uputila mu je je pogled pun mržnje. Thomas je izgledao začuđeno, kao da ne zna zašto se ona tako ponaša. Vidio je da ga i ja promatram, pa mi je poslao poljubac i usnama oblikovao riječi:''Volim te.'' Draco to nije primijetio, premda bih ja voljela da jeste...
''Dobrodošla, Lexy'', procijedila je Barbara kroz zube, rukujući se s njom.
Lexy se izvještačeno nasmiješila, a potom se sjela kraj McKornerice i čvrsto ju zagrlila. Blackova i Finnertyica su se zadovoljno osmjehivale, dok je Barbara bijesno stiskala šake. I tada mi je postalo jasno da se ovdje dešava nešto doista ozbiljno...

***

Pogledala sam unaokolo po Elvenpathskom društvenom, preko stola za kojim je Dana pisala zadaću, pa sve do kauča na kojem su se ljubili David i Diana. U konačnici, ugledala sam Draca kako stoji kraj prozora i zamišljeno promatra noć. Ugrizla sam se za usnicu. Kako da mu kažem da ga više ne volim? Kako da mu kažem da mi više srce ne kuca ubrzano kad ga vidim? Kako da mu kažem da je sad tu netko drugi? Kako da mu kažem, kad u njegovim očima još uvijek vidim ono što nazivaju ljubavlju?
No ne mogu se žrtvovati... Moram mu reći. Moram mu reći da je gotovo... Ne želim se žrtvovati zbog njega. Jak je. Dovraga, smrtonoša je. Izdržat će to. A i ako ne izdrži, nije me briga. Nitko nije zaslužio da se Margaret Riddle žrtvuje zbog njega, pa tako ni Draco.
''Hej, dobro je da si tu'', rekla sam, prišavši mu.
Okrenuo se. ''Maggie, ljubavi... to si ti'', šapnuo je. Nježno me je dodirnuo po licu, a potom se nagnuo i približio usne mojima.
''Stani. Moramo razgovarati'', rekla sam.
''Što nije u redu?'', zapitao je.
''Slušaj...'', započela sam, dok mi je hladan vjetar raspirivao kosu. ''Znaš da ja nisam osoba koja mnogo okoliša. I zato ću ti to odmah saopćiti. Gotovo je, Draco.''
Zbunjeno me je pogledao. ''Ne razumijem. Što je gotovo?'', upitao je.
''Prekidam s tobom'', rekoh, odmaknuvši se od njega.
''Šališ se, zar ne?!'', povikao je s nevjericom. ''Ne govori to!''
''Ne drami. Nije kraj svijeta. Jednostavno, sad sam zaljubljena u nekog drugog'', priznala sam naposlijetku, premda sam znala da će ga to u potpunosti slomiti. Krajičkom oka sam spazila da nas promatra cijeli društveni. Ponekad sam se osjećala kao zvijezda koju neprestano prate paparazzi. Zašto ih je sve toliko zanimalo što se dešava u mom životu?
''Voliš drugog'', upitao je Draco, ne obazirući se njih. Zvučao je kao da se suzdržava da ne zaplače. Zvučao je kao da mu se cijeli svijet srušio.
Kimnula sam glavom.
''Tako je. Volim drugog'', odgovorih. I sama sam bila zaprepaštena hladnoćom i okrutnošću koja se osjetila u mom glasu. Dracov pogled mi je pokazao da sam bila i previše hladna... Previše okrutna. Previše bezosjećajna. Sebična. A to mi se tako sviđalo...

***

Melody, Alex, Dana i ja smo sjedile na klupi kraj jezera. Topli vjetar mi je blago milovao lice, skupa sa popodnevnim zrakama sunca. Nismo ništa govorile. Samo smo promatrale...
Na nebu nije bilo niti jednog oblačka. Sve je bilo tako svijetlo... Školom se čak proširio trač da je netko vidio McKornericu kako se nasmijala, ali ja u to ne vjerujem. Sve je bilo tako lijepo... Tako mirno. Tako spokojno. Možda je baš to bio razlog tog čudnog nemira koji se uvukao u mene.
''Maggie, nisi li trebala malo bolje razmisliti prije no što si prekinula s Dracom?'', upitala je Dana oprezno.
Pogledala sam ju. ''Ne'', rekoh kratko.
''Pa, znaš koliko te on voli'', umiješala se Melody.
''Znam'', odvratila sam. ''Ali ja ne volim njega.''
Alex me je sumnjičavo promatrala. ''Jesi li sigurna?'', zapitala je.
Prije no što sam uspjela potvrdno odgovoriti, ugledala sam Thomasa kako nam prilazi. Na licu mi je zatitrao osmjeh. Odjednom sam se i ja počela osjećati spokojno. Ustala sam se sa klupe i potrčala mu u susret.
''Znao sam da ću te ovdje naći'', prošaputao je, prije no što me je čvrsto zagrlio. Privila sam se uz njega dok mi je milovao kosu.
''Čujem da si prekinula sa Malfoyem'', rekao je, zagledavši se u moje oči.
Nasmiješila sam se. ''Kako znaš?'', upitah.
''Cijela škola priča o tome. Ali on više nije važan. Važni smo samo nas dvoje'', šapnuo je, nagnuvši se prema meni. Sklopila sam oči i dopustila mu da nasloni usne na moje.
Dok smo se ljubili, začula sam ubrzane korake kako nam se približavaju. Isprva se nisam obazirala, ali...
''Miči se od nje!'', ljutiti ženski vrisak je proparao zrak.
Okrenula sam se. Nekoliko koraka dalje od nas, stajala je Lexy. Bila je bijesna. Užasno bijesna. Nisam ju stigla pitati što se dešava, a ona me je već obgrlila oko struka i lagano povukla u stranu. A potom je sa svojih 150 cm visine navalila na Thomasa.
''Ako te još jednom vidim da si se približio Maggie, ima da te nema!'', urlala je, šamarajući ga.
''Lexy, prestani!'', povikala sam šokirano. Što ona to izvodi?
''Profesorice Slytherin, što...'', poče Thomas, bezuspješno pokušavajući da se obrani od njezinog napada.
''Nemoj ti meni; profesorice Slytherin!'', derala se Lexy. Lupila ga je šakom u lice toliko jako da se srušio na zemlju. Zaječao je od bola.
''Ostavi ga na miru! Jesi li ti normalna?!'', povikala sam. Pritrčala sam Thomasu i pomogla mu da se ustane.
Na svu sreću, tada su dotrčale McKornerica i Finnertyica. Zgrabile su Lexy za ramena i počele ju smiriti.
''Oprostite joj, malo je nervozna!'', nakezila se McKornerica. Ovo je bio prvi put da se ona obratila učeniku bez vrijeđanja, što je pomalo zastrašujuće.
''Puštajte me da ga ubijem!!!'', urlikala je Lexy, dok su ju njezine prijateljice vukle natrag u dvorac. Imala sam osjećaj da se nalazim u ludnici.
''Thomas, jesi li dobro? Što se ovdje događa?'', zapitala sam, okrenuvši se njemu. Izgledao je šokirano i zbunjeno, baš kao i ja.
''Nemam pojma, Maggie. Stvarno nemam pojma'', odvratio je, držeći se za obraz. Drugu ruku je prebacio preko mog ramena i privukao me sebi.
I tada mi je sinulo...
''Mislim da znam što se tako ponaša!'', rekoh. ''Ona je u vezi sa Luciusom Malfoyem. Vjerojatno joj je krivo što sam prekinula s njegovim sinom.''
''To je jedino objašnjenje'', zaključio je Thomas, a potom me je još jednom poljubio.

***

''Maggie! Maggie, probudi se!'', siknula je Amanda, prodrmavši me. Zijevnula sam i promeškoljila se u krevetu.
''Što? Gdje? Tko?'', promrmljala sam. Uspravila sam se, misleći da je već jutro. No mrak koji je vladao u spavaonici uvjerio me je da sam u krivu.
''Am, zaboga!'', povikah, zagnjurivši lice natrag u jastuk. ''Još nije ni svanulo!''
''Naravno da nije'', reče ona mirno. ''Tek je pola tri.''
''Pola tri? Laku noć'', šapnula sam, okrenuvši se na drugu stranu.
Izvukla me je iz kreveta i dobacila mi moju pelerinu. ''Oblači se'', naredila je.
''Zašto?'', zacvilila sam.
''Idemo u ravnateljičin kabinet. Moramo pronaći drevnu knjigu o osnivačima Blackgravea.''

Nastavit će se...
08:46 - Komentari (30) - Isprintaj

petak, 17.08.2007.

Her feelings she hides, her dreams she can't find, she's losing her mind...

Preporuka uz čitanje: Seether & Amy Lee - Broken
Get this widget | Share | Track details


Avada Kedavra... najljepša riječ od svih. Najljepša čarolija od svih. Ona koja te tjera da poklekneš, ona koja te uništi u kaosu svog postojanja... Ona koju možeš izgovoriti tisuću puta, ali osjetiti na svojoj koži samo jednom. Možda je moja opsjednutost i požuda za njome spriječila strah da se usadi u prazninu mog srca kad ponovno začula njezinu opijajuću pjesmu... Možda se zato nisam uplašila kad je smrtonosna kletva ispaljena u kabinetu profesora Juliusa Halliwella.
''Maggie!'', povikala je Chloe. ''Da li si čula ovo?''
''Zvučalo je kao da dolazi iz kabineta profesora Halliwella'', rekla sam, naslonivši se na vrata istog. No, bila su zaključana. Pokucala sam jednom, pa još jednom, no nitko nije odgovarao.
''Alohomora!'', povikah, uperivši štapić prema napola razvaljenoj bravi. Vrata su se lagano otvorila, otkrivajući nam prizor koji je natjerao Chloe da vrisne. Prizor koji je u meni izazvao neopisivu sreću. Neizmjernu radost. Profesor Halliwell, kojeg sam toliko mrzila, ležao je na prašnjavom tepihu. Ležao je mrtav... Držao je svoj štapić u jednoj ruci, no u kabinetu nije bilo nikog drugog.
''Tko bi mogao ovo napraviti?'', promrmljala je Chloe. ''I kako je uspio pobjeći? Nemoguće se apartirati unutar zidina zamka.''
''Chloe, gledaj...'', rekoh.
Prije no što sam dovršila započetu rečenicu, pritrčala sam otvorenom prozoru i nagnula se. U daljini, među drvećem, ugledala sam osobu u bijeloj pelerini kako bježi... Kako trči kao da je posljednji trenutak vremena. Nisam uspjela prepoznati počinitelja, no duga kosa koja se vijorila za lepršavom pelerinom ubijedila me je da je u pitanju neka žena.
Chloe je zaustila da nešto kaže, ali ju je u tom naumu prekinula profesorica Thanya Black. ''Djevojke, što se to dogodilo?'', upitala je. Na moje iznenađenje, djelovala je mirno. Zastrašujuće mirno.
''Profesor je mrtav. A ubojica je pobjegao kroz prozor'', uspjela je izustiti Chloe.
''Idite u društveni. Satovi će biti prekinuti'', rekla je Blackova. Usne joj se razvukoše u osmjeh. ''Čini se da ćemo dobiti novog profesora Zamjene izgleda.''

***

''Još ne mogu vjerovati da je Halliwell mrtav'', ponovila je Maricruz po tisućiti put, dok smo svi skupa šetali oko dvorca. Bilo je negdje oko pet sati poslijepodne, ali je bilo mračno i maglovito kao da je večer. I tako prokleto hladno... Kao da je Sunce zaspalo u postelji zaborava.
Melany se naslonila na jedno drvo. Na njezinom licu više nisam vidjela onaj prepoznatljivi osmjeh. ''To je jako čudno'', promrmljala je zamišljeno. ''Pitam se tko ga je ubio.''
''I još važnije... zašto ga je ubio?'', nadovezao se Prpič. ''Ovdje imamo misterij!''
''Misterij koju treba riješiti'', reče Maricruz.
Michael je progutao slinu. ''Bolje da se ne petljamo. Što ako i mi nastradamo?'', rekao je, drhteći. Kao i obično. Zemljotres (to je Michaelov nadimak) kreće u akciju.
''Koga briga?'', našalio se Mićko. ''Bitno je da danas nemamo nastavu!''
Spustila sam se na hladnu zemlju i položila ruku u jezero. Jezero Istine, kako su ga zvali. Oduvijek sam voljela vodu. Pogotovo ovo prekrasno jezero. Tako čisto... Tako bistro... Toliko bistro da sam u njemu jasno mogla vidjeti svoj odraz. Mnogo bolje nego u bilo kojem ogledalu. Jasno sam vidjela odraz djevojke blijede puti, plave kose i ubojitih zelenih očiju.
''Prelijepa si'', šapnuo je Draco, kleknuvši do mene. Zagrlio me je. Čvrsto, kao da se plaši da bih mogla otići. Kao da me grčevito želi zadržati uz sebe. Kao da je osjećao da se u meni odvija tiha borba... Draco ili Thomas? Baš kad sam to pomislila, preko Dracovog ramena ugledah Thomasa. Stajao je nekoliko metara dalje od nas i promatrao.. Promatrao je mene. Zašto sam u tom trenu blago odgurnula Draca i uzvratila Thomasu pogled? Zašto sam ga gledala kao hipnotizirana? Je li to ljubav? Je li on taj kojeg ću izabrati?
Mićko je pogledao u nebo. ''Mislim da se sprema nevrijeme'', izjavio je stručno. ''Možda bi bilo bolje da se vratimo u školu i priredimo još neku spačku McNeilu ili McKornerici.''
''Ili da samo odemo u naše spavaonice?'', predloži Zemljotres, i dalje drhteći.
Mi ostali se pogledasmo. ''Spačka'', reče Melany. ''I to McNeilu. Moramo pustiti McKornericu da se malo odmori, inače će joj ponestati psovki.''
''Spačka'', ponovi sad i Prpič. ''Definitivno.''
''Idemo onda. Imam plan'', rekla je Maricruz, pokazavši nam rukom da krenemo za njom. I, doista, svi su krenuli prema vratima škole... Svi osim mene.
Melany mi je pružila ruku. ''Maggs...'', zazvala je.
''Samo vi idite'', rekoh im. ''Stići ću vas za sekundu. Moram malo biti sama.''
Naravno da sam lagala... Oh, kako sam samo lagala. Naravno da nisam željela biti sama. Željela sam njega... Morala sam biti s njim. Morala sam mu prići, morala sam razgovarati... Morala sam osjetiti njegove usne još samo jednom.
''Thomas...'', šapnula sam, prišavši mu.
Podigao je pogled. ''Maggie!'', nasmiješio se. ''Znao sam da ćeš doći.''
''Stvarno? Kako?'', zapitala sam.
''Vidio sam to u tvojim očima. U tvom pogledu'', odvratio je i privukao me sebi. Osjetila sam njegov vreli dah. Njegove ruke su se našle na mom struku. Dugo smo se gledali u oči, a potom smo se poljubili.
Kad smo se naposlijetku odvojili jedno od drugog, rekao mi je:''Razumijem da ti nije lako. Ali jednu stvar imaj na umu... stvarno mi se sviđaš. I ne samo da mi se sviđaš, nego sam zaljubljen u tebe.''
''Thomas...'', prozborila sam. ''Mislim da sam već odlučila. Sad samo moramo smisliti kako ćemo to saopćiti Dracu.''
Nasmiješio se. ''Oh, Maggie...'', šapnuo je. ''Sredit ćemo to.''
Ponovno me je poljubio. I tada sam znala da nisam pogriješila...
''Bilo bi bolje da sad odem'', rekao je Thomas. ''Ne bi bilo zgodno da nas sad vidi netko od naših prijatelja.''
''Imaš pravo'', kimnula sam glavom.
Pomilovao me je po licu. ''Želiš li da se večeras nađemo ovdje?'', upitao je.
''Naravno. Vidimo se'', rekla sam mu. Na mojim ledenim usnama se najednom pojavio osmjeh. Skoro da sam osjetila kako toplina njegovog tijela otapa moje srce... Ali ne u potpunosti. Mržnje je još uvijek bilo i previše. Ona nikad neće nestati. Ona je dio mene... Najbolji dio mene.
''Vidimo se'', odvratio je, a potom se okrenuo i otišao u pravcu dvorca.
Oteo mi se uzdah. Ponovno sam se spustila na koljena i pogledala odraz u jezeru. Sad mi se činio nekako drugačiji... Oči su mi drugačije sijale. Bila sam čak i... sretna. Kako čudno zvuči ta riječ...
No, u jednom trenu, osjetih nečiji dodir na ramenu. Za tren mi se učinilo da kraj sebe u jezeru vidim i Lujizu. Njezine lijepe plave oči, njezine usne, njezinu kosu boje ugljena... Da, bila je to moja majka. Ali kad sam se okrenula, nije bilo nikoga. Bila sam potpuno sama.
''Mislim da polako gubim razum'', zaključila sam, a potom se nasmijala sama sebi i otrčala u pravcu dvorca

***

''Maggs, mene još uvijek muči jedna stvar'', rekla mi je Amanda, dok smo se spremale za večeru. Stajala je pred ogledalom i popravljala frizuru.
Odmahnula sam glavom. ''Što je sad bilo?'', zapitala sam. ''Čekaj, pusti me da pogađam... opet Tarja i Ralph?''
''Tako je'', kimnu Amanda. ''Znaš, još uvijek me muči kako ću saznati koja je kletva bačena na njih i njihove kćeri.''
Prije no što sam joj uspjela odgovoriti, prije no što sam joj uspjela reći da se okani osnivača Blackgravea, Lella se umiješala u naš razgovor. ''Lijepo što te to interesuje, Am'', rekla je.
''Ti znaš nešto o tome?'', zapita Amanda uzbuđeno.
Lella slegnu ramenima. ''Ne. Taj je podatak zapisan samo na dva mjesta. U njihovom hramu i u drevnoj knjizi koja se i dan danas čuva u ravnateljskom kabinetu'', rekla je, kao da odgovara neku lekciju za ocjenu.
Koja štreberica, pomislih.
Amandine oči zaiskriše. ''Hoćeš reći da se ta knjiga nalazi u školi?'', zinula je.
''Već stoljećima se čuva'', reče Lella. ''Samo što joj učenici ne smiju prilaziti, kao niti jednom drugom školskom drevnom blagu.''
''Pfff... blagu?!'', podrugljivo sam se nasmijala. ''Dvorac je prepun tih ispucalih starudija u toj mjeri da bismo mogli otvoriti arheološki muzej.
''Maggie, prekini'', odvrati Lella, a potom odmahnu glavom. ''Amanda, mislim da nećeš moći do te knjige.''
Moja sestra se samouvjereno nasmiješila. ''Naravno da hoću'', izjavila je. ''Maggie je najveći lopov u povijesti svih lopova.''
''Čekaj malo...'', rekoh. ''Kakve Maggie ima veze s tim?''
''Maggie će mi pomoći'', naceri se Amanda. ''A sad požurite, kako ne bismo zakasnili na večeru. Barbara večeras dovodi novog profesora. Jedva čekam da vidim tko će nam predavati Zamjenu izgleda.''
11:42 - Komentari (9) - Isprintaj

petak, 10.08.2007.

I WISH FOR THIS NIGHT-TIME TO LAST FOR A LIFE-TIME

Noć… Noć je odavno primila Gravestone pod svoje okrilje. Zidovi Blackgravea su već odavno bili zatočeni u njezinoj očaravajućoj ljepoti. Sve je bilo mračno. Sve je bilo onako kako sam voljela… Sve je bilo obgrljeno Tamom. Stajala sam naslonjena na prozor i promatrala… Bilo je dovoljno samo promatrati. U glavi su mi se motale najcrnje misli… Misli o Osveti. Znala sam da ću morati riskirati ako želim doći do Pottera, ali sam bila spremna na to… Bila sam spremna na sve.
''Maggie, hoćeš li sa mnom do knjižnice?'', upitala me je Amanda.
Bacila sam pogled na sat. ''Am, sad je skoro jedanaest sati. Sav normalan svijet je u svojim spavaonicama'', odgovorila sam, sjednuvši se na rub kreveta. Znala sam da ću na kraju ipak otići s njom, jer me je u protivnom bila u stanju prebaciti preko ramena i odnijeti do školske knjižnice.
''I što ćeš uopće u knjižnici?''¸ upita Melody.
''Moram vratiti neke knjige. Knjižničarka me proganja u snovima'', objasni moja sestra, povukavši me za ruku. U tre0nu smo se našle na hodniku.
Pogledala sam u knjige koje je držala u ruci. ''Što si to uzimala? I otkad ti čitaš?', upitah, nagnuvši se prema njoj. I tada sam shvatila… Sve tri knjige su bile povezane sa osnivačima Blackgravea. Sa Tarjom i Ralphom… i njihovim kćerima blizankama…
''Am… zašto će ti te gluposti?'', upitah ju.
Vidjela sam da joj je pomalo neugodno. ''Dobro… reći ću ti. Pokušavam saznati kakva je drevna kletva bačena na Tarju i Ralpha. Moram to saznati'', rekla mi je.
''I?'', upitah.
Lice joj se smračilo. ''Nigdje ne piše. Spominje se drvena grčka kletva i neko proročanstvo, ali nigdje ne piše kakvo'', objasnila mi je.
''Zašto se zabrinjavaš oko tih gluposti? Nije valjda da još uvijek držiš teoriju da njihova priča previše sliči našim roditeljima i nama dvjema?'', zapitala sam, praveći grimase.
Zastala je. ''Zar ne sliči?'', uzvratila mi je.
''Sliči, Am'', priznala sam. ''Ali vjerojatno postoji još mnogo sličnih. Mislim, dvoje velikih crnih čarobnjaka koji se vole i imaju kćeri… To i nije rijetkost.''
''Kćeri blizanke'', ispravi me Amanda. ''Kćeri blizanke između kojih je razlika dvadeset minuta.''
Zinula sam. ''Što baljezgaš? Ja sam starija od tebe dvadeset minuta, ali to ne znači…'', započela sam, no Amanda me je presjekla tako što mi je gurnula dvije knjige u ruke i počela listati treću. Nakon nekoliko trenutaka, pokazala mi je dio koji je zaokružila crvenim markerom.

… rođena je djevojčica imena Elbereth,a dvadeset minuta kasnije, rođena je i druga djevojčica kojoj su Ralph i Tarja nadjenuli ime Lorien…

''Kako ovo nazivaš? Šala?'', upita moja sestra.
''Ne. Slučajnost'', snašla sam se. I doista sam vjerovala u to…
Odmahnula je glavom. ''Odustajem. Idemo'', rekla je i povukla me prema vratima knjižnice, gdje smo narednih dvadeset minuta trpile najgori teror. Knjižničarka Hope McBoring nas je udavila pričom o tome kako je njezina teta iz Grčke izgubila cipelu na buvljaku.
''Am, podsjeti me da nikad više ne idem s tobom u knjižnicu'', rekoh joj, kad smo se vraćale u spavaonice. Bilo mi je toliko loše od Hopeinih priča da sam mislila da ću se zbljuvati na licu mjesta. Ali, nisam, pošto mi je pažnju privukao čudan razgovor koji smo začule… Razgovor koji smo začule iz ravnateljičina kabineta…
''Mali Potter nam je nesvjesno učinio uslugu. Moramo što prije djelovati. Sad je pravo vrijeme. Sad kad su slabiji no ikad…'', rekao je jedan glas koji je neodoljivo podsjećao na ravnateljicu Barbaru.
''O čemu oni govore?'', šapnu mi Amanda.
Slegnula sam ramenima. ''Ne znam. Priđimo bliže', rekoh joj.
U trenu kad smo se htjele nasloniti na vrata kabineta, netko nas je pozvao.
''Hej, cure! Što to radite?'', upitao je. Bio je to Thomas. Zapitala sam se što on radi na hodniku u ovo doba.
''Prisluškujemo'', odgovori moja sestra uvjerljivo.
Nasmiješio se. ''Aha. U redu. Maggie, možeš li doći na trenutak?'', upitao je.
Zacrvenila sam se. Amanda mi je namignula i rekla:''Ja ću otići do kuhinje da ukradem neki roštilj. Gladna sam.'' Potom se izgubila među mračnim hodnicima.
''I… kako je tvoja mama?'', upitao me je Thomas, dok smo sjedili u društvenom. Svi su već bili u svojim spavaonicama, osim Amande koja je otišla po klopu. Bili smo sami… Posve sami. Nismo smjeli izići u vrt, pošto smo znali da će McKornerica uskoro početi s inspekcijom spavaonica.
''Bolje. Probudila se. Ali da nije bilo Voldemorta…'', započela sam.
Thomas je prevrnuo očima. ''Naravno. Uvijek je bio Voldemort, Voldemort i samo Voldemort'', promrmljao je.
Zbunjeno sam ga pogledala. ''Što ti imaš protiv mog oca?!'', povikah. Nisam željela da mi glas bude toliko povišen, ali se nisam mogla suzdržati.
''Oprosti, Maggie. Ali, Voldemort je ubio moje roditelje…'', odvratio je Thomas. Ugrizla sam se za usnicu. Nisam znala što bih rekla…
''Oprosti ti meni. Pretjerala sam'', progovorih naposlijetku. ''No, zašto se uopće toliko interesuješ za Lujizu?''
Nježno me je pomilovao po licu. ''Zato što je ona majka jedne prelijepe djevojke. Djevojke koja mi se jako sviđa…'', prošaputao je, a potom prislonio usne na moje. Zagrlila sam ga oko vrata i privukla bliže sebi. Dugo smo se ljubili… Sve dok mi pogled nije pao na moj prsten. Dijamantski prsten koji mi je Draco poklonio. I odjednom sam se osjetila tako prljavo…
Odgurnula sam Thomasa od sebe. ''Izvini', rekla sam tiho, a potom sam potrčala prema svojoj spavaonici. Bila sam tako zbunjena… Tako neodlučna. Thomas ili Draco? Thomas mi se jako sviđao, ali ga nisam dobro poznavala… Nisam znala mnogo toga o njemu, dok smo Draco i ja prošli puno toga skupa. Uvijek je bio tu kad sam ga trebala. A trebam ga i sad. Bar mislim da ga trebam…
Bilo mi je jasno da se moram što prije odlučiti, ali doista je bilo teško…

***

''Gospođice Riddle, kako se usuđujete?! Otkud vam pravo da spavate na mome satu?!'', povikala je profesorica Proricanja sudbine, Karyme Johansson. Melody me je povukla za rukav, kako bi me upozorila da se moram što prije probuditi. A to je neizvodljivo, pošto cijele noći nisam mogla spavati od Haleyinog hrkanja.
Uspravila sam se i protrljala oči. ''Dobro jutro'', rekoh, a potom se opet svalih na drveni stol.
''Vi to mene zavitlavate?! Ustanite'', naredila je, dohvativši imenik.
Tada se umiješala jedna djevojka duge smeđe kose. ''Profesorice, nemojte ju kažnjavati. Ima mnogo problema'', rekla je suosjećajno.
''Tko? Ja?'', upitah, ali me Johanssonica nije čula.
''Znate, njezina majka je jako loše. Gospodari su imali okršaj sa aurorima i…'', nastavila je, ali ju je profesorica prekinula.
''Gospođice Candler, znam što se desilo'', rekla je. Zatim se okrenula natrag meni. ''Kako je vaša majka, gospođice Riddle?''
Zaustila sam da joj odgovorim, ali mi Melody to nije dopustila. ''Uh, jako loše. Gotovo da je i na samrti'', rekla je tužnim glasom. Koja glumica.
''Oh… jako mi je žao'', šapnu profesorica. Nakašljala se. ''Dakle, kao što sam govorila, da biste saznali budućnost, morate poznavati prošlost i razumjeti sadašnjost…''
Kad je sat završio i kad su svi istrčali van iz učionice, prišla sam onoj djevojci koja me je spasila od ispitivanja.
''Hvala ti'', rekoh. ''Spasila si mi život.''
Nasmijala se. ''U svako doba. Ja sam Chloe Candler'', predstavila se.
''Maggie Riddle'', odvratih. ''Pa, Chloe, u kojem si domu?''
''U Elvenpathu, baš kao i ti'', odgovorila je.
Skupa smo krenule na sat Obrane od sila svjetlosti, razgovarajući i smijući se. Imala sam osjećaj kao da ju odnekud poznajem, iako ju nikad ranije nisam vidjela.
Kad smo prolazile kraj kabineta profesorice Thanye Black, osjetila sam snažan udarac u glavu i zbog istog ispustila sve knjige na pod. To je bio onaj Lexyin sadistički sovac kojeg ona zove Deryck (mada bi bolje odgovaralo ime Hitler). Čekaj malo… što Lexyin sovac radi u Blackgraveu sa pismom?
''Deryck, dođi!'', povikala sam, ali me je ignorirao u uletio u kabinet profesorice Black. Zapravo, udario je u vrata koja su bila zaključana. Čudno.
''Požuri se'', reče mi Chloe. ''McKornerica će pošiziti ako zakasnimo na sat.''
Dok smo sakupljale knjige koje su mi poispadale, začule smo buku iz kabineta profesora Juliusa Halliwella. Zvučalo je kao da se netko svađa… Prepoznala sam profesorov glas, ali onaj drugi nisam mogla. Baš kao što nisam mogla razaznati što pričaju… Razumjela sam samo mali dio njihovog razgovora… Razaznala sam samo povik koji se zaorio cijelim hodnikom.
''Avada Kedavra!''

Nastavit će se…
10:30 - Komentari (45) - Isprintaj

nedjelja, 05.08.2007.

IN THIS WORLD YOU TRIED NOT LEAVING ME ALONE BEHIND…

Otvorila sam oči. Ledeni vjetar mi je udarao u lice. Zidine Voldemortova dvorca su se veličanstveno uzdizale ispred mene, prizivajući me da kročim među njih. Sve je odisalo Zlom... Sve je odisalo ljepotom crne magije...
Uzdahnula sam. Nisam mogla uživati, znajući da je Lujizi tako loše...
Amanda se apartirala do mene. ''Pa, tu smo'', prošaputala je nevoljko.
''Idemo sad'', rekoh. Glas mi je podrhtavao. Čvrsto sam držala Amandinu ruku dok smo koračale po hladnoj zemlji koja je vodila do kapije. A tamo, na ulazu, dočekala nas je žena srednje visine, duge plave kose i dobro poznatih plavih očiju. Na licu joj je titrao smiješak. Dobro poznati smiješak...
''Lexy!!!'', zavrištale smo Amanda i ja, potrčavši joj u zagrljaj.
''Maggs, Am... došle ste!'', povikala je Lexy oduševljeno.
''Otkud ti ovdje?'', upitala sam ju. ''Zar ne bi trebala biti u Hogwartsu?''
Slegnula je ramenima. ''Bih. No, vjerujem da će učenici preživjeti bez Obrane od mračnih sila nekoliko dana'', našali se ona. A potom se naglo uozbiljila. ''Lujiza mi je najbolja prijateljica. Morala sam biti uz nju.''
''Znamo'', reče Amanda zlovoljno.
''Kako je ona?'', upitah, šutnuvši Amandu. ''Mogu li ju vidjeti?''
Šutke, Lexy se okrenula i pokazala nam rukom da pođemo za njom. Kročile smo u tamu začaranog dvorca. Smrtonoše su nam se poklonile. Pokušala sam im se nasmiješiti, ali nisam uspjela... Zato sam samo kimnula glavom.
''Znate gdje je spavaća soba'', reče Lexy, a potom se izgubi među hodnicima koji su sličili labirintu bez izlaza. Amanda i ja smo se uspele klimavim stepenicama do Lujizine i Voldemortove spavaće sobe. Pozdravila sam Petera i Bellu koji su stajali ispred vrata, a potom sam se naslonila na ista i lagano ih odškrinula. U trenu kad sam krenula da uđem, osjetila sam silovit udarac u glavu. Naravno, to je bio Lexyin ludi sovac Deryck, čiji je hobi zalijetanje u glave nevinih prolaznika.
''Dalje od mene, ptičurino sadististička!'', uzviknula sam, mašući rukama. Pljujući perje, otvorila sam vrata sobe.
Lujiza je beživotno ležala na bračnom krevetu u svojoj svilenoj spavaćici. Bila je blijeda. Blijeda kao smrt. Na njezinom prelijepom licu isticale su se samo jarkocrvene usne. Usne boje najslađe krvi... Oči su joj bile sklopljene. A na rubu kreveta, odmah do njezina uzglavlja, sjedio je Voldemort. Bio je blijed gotovo kao i ona. Lice mu je bilo ispijeno. Izgledao je tako izbezumljeno... Tako očajno. Nježno je milovao Lujizinu kosu i nešto šaputao. Na taj prizor, jedna suza mi je skliznula niz lice. Samo jedna, ali dovoljna da me zaboli... Dovoljna da dođe do mog srca...
''Voldemorte...'', zazvala sam tiho. Knedla mi je zastala u grlu.
''Margaret, Amanda, kćeri moje...'', pozdravi nas on, ustavši se sa kreveta. ''Tako mi je drago što ste ovdje.''
''E pa meni nije'', progunđa Amanda.
Zgazila sam joj na nogu. ''Šali se'', nakezila sam se. ''Kako je Lujiza?''
''Nikako. Još se nije probudila'', promrmljao je Voldemort, stegnuvši moju ruku. Pomislila sam da ću morati da stavim gips, ali ništa nisam rekla... Shvaćala sam koliko mu je teško. Shvaćala sam da me doista treba…
''Ali kako se to dogodilo?'', upitah u jednom trenu. ''Još uvijek mi nije jasno.''
''Zapravo, vrlo jednostavno. Potter je iskoristio Avada Kedavru protiv nje. Ublažio sam djelovanje smrtonosne kletve drevnom grčkom čarolijom po imenu Sanctus Sator'', objasnio je on. ''Ali trebala se već probuditi.''
''Jadnica'', zaključi Amanda, naslonivši se na zid. ''Skoro da mi je i žao.''
Okrenula sam se i bacila još jedan pogled na Lujizu. Oteo mi se bolni uzdah.
''Voldemorte, mi se njemu moramo osvetiti'', procijedila sam kroz zube. Pred očima mi je opet bilo to odvratno lice… Potterovo lice. Mrzila sam ga više nego ikad prije. Nitko nije dirnuo one koje volim i preživio… Nitko se nije zamjerio Margaret Riddle i ostao živ. Nitko. Pa neće niti Harry James Potter.
''Tako je. Osveta će biti strašna, budi sigurna u to'', kimnu Voldemort. Sjeo se natrag na rub kreveta i uzeo Lujizinu ruku u svoju. U tom trenu, ona se promeškoljila i lijeno otvorila oči. Ugledavši Voldemorta, nasmiješila se.
''Bok'', rekla je. ''Što se desilo?''
Voldemort je izgledao kao da mu je upravo pao veliki kamen sa srca.
''Imali smo mali okršaj sa Potterom i aurorima'', rekao je. Spustio je nježni poljubac na njezinu ruku. ''Ali, sad će sve biti u redu.''
''Hvala ti što si me spasio'', nasmiješila se.
''Nema potrebe da mi se zahvaljuješ, ludo jedna. Znaš da bih za tebe sve učinio'', odvrati Voldemort.
''To svi znamo'', ubacila sam se.
Lujiza se okrenula ka meni. Osmjeh joj je i dalje titrao na licu koje je sad već počelo poprimati zdravu boju. ''Maggie!'', uskliknula je. ''Nemaš pojma koliko mi je drago što te vidim ovdje.''
''A meni je drago da si ti dobro'', rekla sam.
Skrenula je pogled na Amandu. Lice joj se najednom smračilo. ''Vidim, i skota si povela'', prokomentirala je, uspravivši se u krevetu.
''Skot je ovdje jer ga je tvoja starija kći nagovorila, skote'', nakezila se moja sestra.
''Amandice, ne bih se ja tako zajebavala sa mnom'', reče joj Lujiza.
Nasmijala sam se. Stvari se vraćaju u normalu, pomislih veselo.

***

Ostale smo u Voldemortovu dvorcu do navečer. Dugo smo razgovarale sa našim roditeljima o planovima za upad u Hogwarts i Ministarstvo magije. Ipak, brinula me je činjenica da su aurori otkrili lokaciju Voldemortova dvorca. Mogli su se svaki čas vratiti i ponovno napasti. Lexy mi je rekla da ih je Voldemort skrio nekom posebnom čarolijom, ali sam se plašila da to neće biti dovoljno. Osim ako ne budemo brži od njih i napadnemo ih prvi…
''Mislim da smo ih toliko isprašili da im neće pasti na pamet da se vrate'', tvrdila je Lexy, dok nas je pratila van iz dvorca. ''A uostalom, ja sam ipak doušnica u Hogwartsu. Obavijestit ću Voldyja ako primijetim da su stvari luđe nego obično.''
''Jedini koji je luđi nego obično si ti'', reče joj Amanda.
Lexy je ubrala jednu plavu ružu iz grmlja. ''Slažem se'', rekla je veselo. A potom se okrenula meni. ''Uzgred, kako napredujete ti i Malfoy junior?''
''Ne znam. Nikako'', slegnula sam ramenima.
''Sad joj se sviđa netko drugi'', dopuni me Amanda.
Nasmiješila se. ''Tko je sretnik?'', upitala je.
''Jedan novi dečko u školi. Ime mu je Thomas Holopainen'', reče moja sestra.
Lexy nije ništa odgovorila. Ispustila je ružu iz ruke. Lice joj je mijenjalo boje, iz bijele do tamnoljubičaste. Pomislila sam da će se onesvijestiti ako nešto ne preduzmemo.
''Lex, jesi li dobro? '', upitah zabrinuto. ''Što se desilo?''
Izvještačeno se nasmiješila. ''Što se desilo? Ništa se nije desilo. Što se moglo desiti?'', počela je lupetati. ''Sad požurite, kako ne biste zakasnile na večeru.''
''Ima pravo'', rekoh Amandi. ''McKornerica će nas ubiti.''
Lexy se nasmiješila. Ovog puta, osmjeh je bio iskren. ''Dobra stara Sharon'', rekla je, odmahujući glavom.
Amanda zastade. ''Ti poznaješ McKornericu?'', zinula je.
''Naravno. Išle smo skupa u Hogwarts, samo što je ona mlađa od mene. Zapravo, vaši roditelji i ja smo išli u školu i sa vašom ravnateljicom Barbarom, a bogme i sa vašim profesoricama Thanyom Black i Tarom Finnerty'', reče Lexy ponosno.
Pogledala sam u Amandu. ''Sad shvaćam. Nije ni čudo što je luda, sudeći po tome s kojim je kretenima provela sedam godina u Hogwartsu '', rekoh.
''A s nekim od tih kretena još uvijek ima posla'', dopuni me Am.
''Da li ti to ciljaš na…'', započela sam.
Ona kimnu glavom. ''Da, ciljam na Lujizu. A sad bi stvarno bilo bolje da idemo, jer će McKornerica inače da nam zavrne vratove. ''
''Čuvajte se, cure! I pazite kome ćete vjerovati, jer se ponekad najveći neprijatelji kriju iza krinki najboljih prijatelja!'', doviknula nam je Lexy, prije nego što smo se apartirale natrag u Blackgrave.
12:06 - Komentari (32) - Isprintaj

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.