|
Preporuka uz čitanje: Seether & Amy Lee - Broken
Avada Kedavra... najljepša riječ od svih. Najljepša čarolija od svih. Ona koja te tjera da poklekneš, ona koja te uništi u kaosu svog postojanja... Ona koju možeš izgovoriti tisuću puta, ali osjetiti na svojoj koži samo jednom. Možda je moja opsjednutost i požuda za njome spriječila strah da se usadi u prazninu mog srca kad ponovno začula njezinu opijajuću pjesmu... Možda se zato nisam uplašila kad je smrtonosna kletva ispaljena u kabinetu profesora Juliusa Halliwella.
''Maggie!'', povikala je Chloe. ''Da li si čula ovo?''
''Zvučalo je kao da dolazi iz kabineta profesora Halliwella'', rekla sam, naslonivši se na vrata istog. No, bila su zaključana. Pokucala sam jednom, pa još jednom, no nitko nije odgovarao.
''Alohomora!'', povikah, uperivši štapić prema napola razvaljenoj bravi. Vrata su se lagano otvorila, otkrivajući nam prizor koji je natjerao Chloe da vrisne. Prizor koji je u meni izazvao neopisivu sreću. Neizmjernu radost. Profesor Halliwell, kojeg sam toliko mrzila, ležao je na prašnjavom tepihu. Ležao je mrtav... Držao je svoj štapić u jednoj ruci, no u kabinetu nije bilo nikog drugog.
''Tko bi mogao ovo napraviti?'', promrmljala je Chloe. ''I kako je uspio pobjeći? Nemoguće se apartirati unutar zidina zamka.''
''Chloe, gledaj...'', rekoh.
Prije no što sam dovršila započetu rečenicu, pritrčala sam otvorenom prozoru i nagnula se. U daljini, među drvećem, ugledala sam osobu u bijeloj pelerini kako bježi... Kako trči kao da je posljednji trenutak vremena. Nisam uspjela prepoznati počinitelja, no duga kosa koja se vijorila za lepršavom pelerinom ubijedila me je da je u pitanju neka žena.
Chloe je zaustila da nešto kaže, ali ju je u tom naumu prekinula profesorica Thanya Black. ''Djevojke, što se to dogodilo?'', upitala je. Na moje iznenađenje, djelovala je mirno. Zastrašujuće mirno.
''Profesor je mrtav. A ubojica je pobjegao kroz prozor'', uspjela je izustiti Chloe.
''Idite u društveni. Satovi će biti prekinuti'', rekla je Blackova. Usne joj se razvukoše u osmjeh. ''Čini se da ćemo dobiti novog profesora Zamjene izgleda.''
***
''Još ne mogu vjerovati da je Halliwell mrtav'', ponovila je Maricruz po tisućiti put, dok smo svi skupa šetali oko dvorca. Bilo je negdje oko pet sati poslijepodne, ali je bilo mračno i maglovito kao da je večer. I tako prokleto hladno... Kao da je Sunce zaspalo u postelji zaborava.
Melany se naslonila na jedno drvo. Na njezinom licu više nisam vidjela onaj prepoznatljivi osmjeh. ''To je jako čudno'', promrmljala je zamišljeno. ''Pitam se tko ga je ubio.''
''I još važnije... zašto ga je ubio?'', nadovezao se Prpič. ''Ovdje imamo misterij!''
''Misterij koju treba riješiti'', reče Maricruz.
Michael je progutao slinu. ''Bolje da se ne petljamo. Što ako i mi nastradamo?'', rekao je, drhteći. Kao i obično. Zemljotres (to je Michaelov nadimak) kreće u akciju.
''Koga briga?'', našalio se Mićko. ''Bitno je da danas nemamo nastavu!''
Spustila sam se na hladnu zemlju i položila ruku u jezero. Jezero Istine, kako su ga zvali. Oduvijek sam voljela vodu. Pogotovo ovo prekrasno jezero. Tako čisto... Tako bistro... Toliko bistro da sam u njemu jasno mogla vidjeti svoj odraz. Mnogo bolje nego u bilo kojem ogledalu. Jasno sam vidjela odraz djevojke blijede puti, plave kose i ubojitih zelenih očiju.
''Prelijepa si'', šapnuo je Draco, kleknuvši do mene. Zagrlio me je. Čvrsto, kao da se plaši da bih mogla otići. Kao da me grčevito želi zadržati uz sebe. Kao da je osjećao da se u meni odvija tiha borba... Draco ili Thomas? Baš kad sam to pomislila, preko Dracovog ramena ugledah Thomasa. Stajao je nekoliko metara dalje od nas i promatrao.. Promatrao je mene. Zašto sam u tom trenu blago odgurnula Draca i uzvratila Thomasu pogled? Zašto sam ga gledala kao hipnotizirana? Je li to ljubav? Je li on taj kojeg ću izabrati?
Mićko je pogledao u nebo. ''Mislim da se sprema nevrijeme'', izjavio je stručno. ''Možda bi bilo bolje da se vratimo u školu i priredimo još neku spačku McNeilu ili McKornerici.''
''Ili da samo odemo u naše spavaonice?'', predloži Zemljotres, i dalje drhteći.
Mi ostali se pogledasmo. ''Spačka'', reče Melany. ''I to McNeilu. Moramo pustiti McKornericu da se malo odmori, inače će joj ponestati psovki.''
''Spačka'', ponovi sad i Prpič. ''Definitivno.''
''Idemo onda. Imam plan'', rekla je Maricruz, pokazavši nam rukom da krenemo za njom. I, doista, svi su krenuli prema vratima škole... Svi osim mene.
Melany mi je pružila ruku. ''Maggs...'', zazvala je.
''Samo vi idite'', rekoh im. ''Stići ću vas za sekundu. Moram malo biti sama.''
Naravno da sam lagala... Oh, kako sam samo lagala. Naravno da nisam željela biti sama. Željela sam njega... Morala sam biti s njim. Morala sam mu prići, morala sam razgovarati... Morala sam osjetiti njegove usne još samo jednom.
''Thomas...'', šapnula sam, prišavši mu.
Podigao je pogled. ''Maggie!'', nasmiješio se. ''Znao sam da ćeš doći.''
''Stvarno? Kako?'', zapitala sam.
''Vidio sam to u tvojim očima. U tvom pogledu'', odvratio je i privukao me sebi. Osjetila sam njegov vreli dah. Njegove ruke su se našle na mom struku. Dugo smo se gledali u oči, a potom smo se poljubili.
Kad smo se naposlijetku odvojili jedno od drugog, rekao mi je:''Razumijem da ti nije lako. Ali jednu stvar imaj na umu... stvarno mi se sviđaš. I ne samo da mi se sviđaš, nego sam zaljubljen u tebe.''
''Thomas...'', prozborila sam. ''Mislim da sam već odlučila. Sad samo moramo smisliti kako ćemo to saopćiti Dracu.''
Nasmiješio se. ''Oh, Maggie...'', šapnuo je. ''Sredit ćemo to.''
Ponovno me je poljubio. I tada sam znala da nisam pogriješila...
''Bilo bi bolje da sad odem'', rekao je Thomas. ''Ne bi bilo zgodno da nas sad vidi netko od naših prijatelja.''
''Imaš pravo'', kimnula sam glavom.
Pomilovao me je po licu. ''Želiš li da se večeras nađemo ovdje?'', upitao je.
''Naravno. Vidimo se'', rekla sam mu. Na mojim ledenim usnama se najednom pojavio osmjeh. Skoro da sam osjetila kako toplina njegovog tijela otapa moje srce... Ali ne u potpunosti. Mržnje je još uvijek bilo i previše. Ona nikad neće nestati. Ona je dio mene... Najbolji dio mene.
''Vidimo se'', odvratio je, a potom se okrenuo i otišao u pravcu dvorca.
Oteo mi se uzdah. Ponovno sam se spustila na koljena i pogledala odraz u jezeru. Sad mi se činio nekako drugačiji... Oči su mi drugačije sijale. Bila sam čak i... sretna. Kako čudno zvuči ta riječ...
No, u jednom trenu, osjetih nečiji dodir na ramenu. Za tren mi se učinilo da kraj sebe u jezeru vidim i Lujizu. Njezine lijepe plave oči, njezine usne, njezinu kosu boje ugljena... Da, bila je to moja majka. Ali kad sam se okrenula, nije bilo nikoga. Bila sam potpuno sama.
''Mislim da polako gubim razum'', zaključila sam, a potom se nasmijala sama sebi i otrčala u pravcu dvorca
***
''Maggs, mene još uvijek muči jedna stvar'', rekla mi je Amanda, dok smo se spremale za večeru. Stajala je pred ogledalom i popravljala frizuru.
Odmahnula sam glavom. ''Što je sad bilo?'', zapitala sam. ''Čekaj, pusti me da pogađam... opet Tarja i Ralph?''
''Tako je'', kimnu Amanda. ''Znaš, još uvijek me muči kako ću saznati koja je kletva bačena na njih i njihove kćeri.''
Prije no što sam joj uspjela odgovoriti, prije no što sam joj uspjela reći da se okani osnivača Blackgravea, Lella se umiješala u naš razgovor. ''Lijepo što te to interesuje, Am'', rekla je.
''Ti znaš nešto o tome?'', zapita Amanda uzbuđeno.
Lella slegnu ramenima. ''Ne. Taj je podatak zapisan samo na dva mjesta. U njihovom hramu i u drevnoj knjizi koja se i dan danas čuva u ravnateljskom kabinetu'', rekla je, kao da odgovara neku lekciju za ocjenu.
Koja štreberica, pomislih.
Amandine oči zaiskriše. ''Hoćeš reći da se ta knjiga nalazi u školi?'', zinula je.
''Već stoljećima se čuva'', reče Lella. ''Samo što joj učenici ne smiju prilaziti, kao niti jednom drugom školskom drevnom blagu.''
''Pfff... blagu?!'', podrugljivo sam se nasmijala. ''Dvorac je prepun tih ispucalih starudija u toj mjeri da bismo mogli otvoriti arheološki muzej.
''Maggie, prekini'', odvrati Lella, a potom odmahnu glavom. ''Amanda, mislim da nećeš moći do te knjige.''
Moja sestra se samouvjereno nasmiješila. ''Naravno da hoću'', izjavila je. ''Maggie je najveći lopov u povijesti svih lopova.''
''Čekaj malo...'', rekoh. ''Kakve Maggie ima veze s tim?''
''Maggie će mi pomoći'', naceri se Amanda. ''A sad požurite, kako ne bismo zakasnili na večeru. Barbara večeras dovodi novog profesora. Jedva čekam da vidim tko će nam predavati Zamjenu izgleda.''
|
