Nebo boje indiga

četvrtak , 08.12.2016.

Jučer sam tražila neke informacije o Telepatiji i naišla sam na pojam INDIGO DJECA ili INDIGO LJUDI.
Navodno prema New Age vjerovanju to su oni malo drugačiji. Smatra se da indigo ljudi imaju neki viši stupanj duhovnosti i da ne spadaju u obične smrtnike. Oni su navodno ona skupina ljudi kojima je dijagnosticiran ADHD i koji imaju probleme s depresijom i oni koji proučavaju psihologiju i zainteresirani su za mistično i okultno, pojedinci starih duša kako bi neki rekli. Navodno oni koji su prošli hrpu sranja u životu i koji imaju razvijenu empatiju prema drugima i mogu se postaviti u tuđe cipele i osjetiti tuđe osjećaje. Postoji i cijeli neki test koji se sastoji od pitanja s DA/NE odgovorima. Bizarno da vam budem iskrena. O telepatiji san našla hrpu toga, ali ne i ono što me zanimalo osin možda neke vježbe kako uspostavit kontakt s drugom osobom šta je izrazito teško jer zahtjeva jako puno koncentracije pri vizualiziranju, a ja san nekako navikla da mi te neke stvari dolaze spontano. Zapravo najiteresantnije od svega je činjenica da uopće ne znan osobu koja bi mi to rastumačila na pravi način. Ne zanima me previše toga, ali ipak volila bi znati ulogu nekih ljudi u mom životu.
Nekih pojedinaca koji imaju snažan utjecaj na sve ono što predstavljam. Ovi dani su nekako prolazni, gotovo da ih i ne osjetim, samo prolete... Spavam na prekide pokušavan poslati neku poruku, ali osjećam napor pri tom postupku pa više i ne znam radim li pravu stvar. Muzika kao i uvijek svira lagano u pozadini i čeka svoj trenutak, a i planiram put u Zagreb negdje kroz 12. mjesec još ne znam točno kada ni koliko dugo, ali uhvati me neki lijep osjećaj kad pomislim na to. Iman neki osjećaj posebnosti u srcu kad se sjetim što je tamo sada sve trenutno. Osjetim neku radost kad pomislim da ću proći nekim putevima ponovo u ovom obličju, u ovom trenutku. Zagreb u adventu je valjda nešto najposebnije što znam. Nešto sačuvano u podsvijesti kao uspomena koji nisam proživila. Bila sam tamo toliko puta. Bila sam tamo i toliko odbacivala i prezirala sve što predstavlja. Kako nam malo treba da preskočimo granicu onoga čega smo se zasitili. Kad izgubiš shvatiš koliko ti vrijedi. Ljudska percepcija je interesanta stvar.
Jedva čekam. Nekako znam da me puno toga posebnog čeka susresti ovog adventa.