A rano je da… Da ti kažem kakve snove sanjam....Saša Lozar

petak , 07.10.2016.

Opet moj mozak moje misli prevodi na engleski.Svaka misao ima svoj simultani prijevod.Kiša je i osjećam istinsku sreću...
Koliko god da odgovora imam,još uvijek je mnogo neodgovorenih pitanja.Još mnogo nerazrješenih situacija.Jako puno flash backova i utisaka koji su valjda ostavili dublji trag nego što sam mislila.Dobro ponekad dođe odmak od svega,razdaljina,da pri sljedećem susretu shvatimo pravu vrijednost onoga što imamo. Koliko god da neke stvari na nas svih djeluju stresno jer i vanjski utjecaji reflektiraju na nama toliko je bitno da smo sami sa sobom zadovoljni.To nan daje snagu da opstanemo,da preživimo udarce života.

Imam neki osjećaj da se bliži susret,da je došlo vrijeme da Arthur uđe u moj život.Ne u smislu da želim isforsirat taj trenutak,nego jednostavno mislim da je vrlo blizu. Zadnji put kad san o tome svemu razmišljala i u tome svemu sudjelovala na indirektan način znala san da nije vrijeme za susret.Da je to u nekoj drugoj eri možda i u drugom životu.Znala san da je to priča nekog drugog i drugačijeg svemira od onog koji sam tada živjela. Sada pak iman neki feeling da je susret neizbježan. Da se nekako po prirodi bliži i da je zapravo pitanje trenutka. Ne znam ishod,ne znam svrhu,ne znam razlog,samo znam da će doći sve to na neki suludi način shvatljiv samo ludilu.
S druge strane znan da zapravo Dean najvjerojatnije u moj život ulazi za otprilike 2 godine.Imam taj neki osjećaj...Iako kad pogledan sve poveznice i usporedbe između svih tih stvari koje znam u kontekstu sebe to tek onda gubi svaki smisao.Ako gledam pojedinačno ipak se neki smisao nazire.

U konačnici neću ni znat više od trenutnih spoznaja dok se stvari jednostavno ne počnu dešavat.Odgovore neću naći u prošlosti,jer taj dio prošlosti je djelomično izgubljen zauvijek.Valjda je trebalo napravit mjesta novim uspomenama,možda se i vrate kao bljesak u nekom trenutku,ali nikad neće biti dostupne da ih se prisjetim kad god osjetim potrebu za tim.Možda je i bolje tako,možda se onda ne bi osjećala ovako dobro.
U toj fazi života san bila sjebani kaos uništenih ambicija i potisnutih karakternih crta ludila.Zakopana u neko crnilo koje ni sunce te tople zime nije moglo rastjerati,ali vukla me ta ideja savršenstva u koju me gurala Nici.Sve i da je bila tek izmišljena priča,vuklo me u neki drugi,bolji kozmos.
Danas pak 4 godine rada na sebi dovelo me do situacije da sam spremna graditi nešto konkretno za sebe.

S druge strane kad sam opet upala u krize prije nekih 2 godine držala me neka druga ideja savršenstva,spremnost za prihvačanjem nesavršenstva i mirenje s činjenicom da ipak nije sve u mojim rukama,na tome još uvijek nekako radim,ali da budem iskrena,da tada nisan zavoljela misao na Arthura,danas vjerojatno ne bi voljela sve što jesam.Ne bi voljela život na način na koji ga volim,jer bila san na prekretnici između ponora i litice.
Da nisan zavoljela misao na Deana danas sigurno ne bi radila na svojim hobijima i sigurno ne bi voljela ljude na način na koji ih volim i sigurno bi me život više bolio da sam se prepustila boli duše koju sam tada prolazila....Ne bi se mogla pomiriti sa stanjem svog starog i vjerojatno bi već odustala od života.

Uvijek trebamo jednu osobu da nas drži na životu.Prvi put kad sam shvatila da me bole ljudski postupci i da život nije fer i da život nema smisla ako nisi zadovoljan s tim što živiš držala me misao na jedno nerođeno dijete....Držala me misao na sina mog prvog rođaka koji se trebao tada svakog časa roditi,spletom okolnosti taj dječak mene nikad nije upoznao i ne zna zapravo koliko je bio bitan za moj opstanak,za moje preživljavanje i za moju borbu,danas ima 7 godina i sretno je dijete iako ne zna tko sam...Nije dijete krivo šta su mu roditelji idijoti....

Sve što trebamo u život je zapravo 1 razlog za život,koliko god je besmisleno,treba nam samo jedan cilj.Trebamo jednu suludu glupost da nas tjera da je uhvatimo.Jednu dugu da preskočimo,da uhvatimo....
Kroz život sigurno imamo mnogo takvih malih bezmislenih i suludih sitnica koje nas tjeraju da radimo na sebi i da se izgradimo...Nekad su to ljudi,nekad su to stvari,nekad su to samo ideje i misli o nečem,nekad je to ideja...Nekad ih je više nekad ih je manje,ali dovoljna je samo jedna.
Kako bi rekli imam samo jednu želju....Samo jednu....Da ostvarim barem pola od onoga što sanjam