No ordinary world

utorak , 04.10.2016.

Ponekad san paranoična glede ljudi jer generalno moraš računat da će te ljudi prije zajebat nego ti izić u susret.Moraš računat da će te izigrat iako si im i više nego bitan i koristan.Jebi ga živimo u takvom sjebanom svijetu.Možemo mi sebe zavaravat,ali ipak uvijek sumnjamo i uvijek ćemo sumnjati.Ne u potpunosti,ali bar malo.
Jutro je teško i sunčano.Noć je bila još napornija.Sanjam snove kojih se ne sjećam i spavam nemirno uz česta buđenja i ne znam što se dešava.I moram vjerovati da ovaj osjećaj je dobar,bio je dobar i onda iako je sve završilo poprilično loše.Možda je ipak taj osjećaj bio vezan za ovaj trenutak sada nego za onaj tada.Ne znam,ali doznat ću.

Vratimo se na ljude.Iako će vas češće zajebat nego bit korektni ipak nije to pravilo.Nekad se samo iznanadite kolko set glupi jer sumnjate.Nekad vas naprosto oduševe prije nego razočaraju i dobar je to osjećaj vjerujte mi.

Dan jako sporo napreduje i užasno san umorna jer spavam užasno i sanjam još gore i nemam mira danima.I nije to zbog toga što su svi još tu,jer već sam se navikla,već sam otupila na neke stvari koje mi idu na kurac,potisnila san to po dobrom starom običaju.
Osjećam neko tupilo pred iščekivanje.Znate ono kad čekate nešto i uzbuđeni ste zbog toga,ali ipak neće se dogoditi koliko god da se trudite ubrzat stvari i pokrenuti sustav.Umorna san i to je jedina neosporna činjenica trenutno.Treba mi sna i pokušat ću se zavalit na kauć i zaspat i možda misli dovesti u red.
Ima tako tih nekih ljudi koji vam dovedu još više ljudi u život,ima tih nekih ljudi koje vežete doživotno i koji vežu vas za nekoliko života.Opet spavam,a ne spavam.Jutros sam se probudila ili sam pak sanjala pred buđenje misao na Alberta.
Albert je dječak od valjda nekoliko godina,sin bliskih DSK prijatelja. Ništa posebno,samo misao na dječaka.Zadnjih dana se ne mogu sjetiti konteksta snova,tek mi koji simbol bljesne čisto da znam da su sve te činjenice još uvijek u blizini.
DSK danas konačno seli u svoj stan.Iako sam se kao i na sve već pomalo navikla da je tu,osjećam da je kranje vrijeme da se preseli i ne toliko zbog nje koliko zbog Rexija.Čovjek mi uzrokuje ogroman psihički umor,šta je za mene u ovom trenutku jednostavno previše. Ne znaći to da ja mislim ili smatram kako je loš,samo jednostavno nije ni dovoljno dobar da bi ga trpila više nego je nužno potrebno.Jednostavna stvar.Pravo na izbor ili stvar ukusa,kako kome paše.

Ovaj svijet u koji dođemo kad se oslobodimo maminih sigurnih zagrljaja i tatinih skuta nije onaj isti svijet di mi balansiramo uspješno između te dvije strane u cilju ostvarenja osobnih interesa ili ciljeva.
Ovaj svijet je puno suroviji,puno okrutniji i puno manje naklonjen nama kao pojedincu.Puno manje razumljiviji za naše probleme.Ovo je svijet prepun ljudi s problemima i prepun problema i nema se remena mariti za interese pojedinca.To samo mogu pojedinci.Mariti za vlastite interese,bez očekivanja da će netko imat sluha.Ovo je svijet di češ nekog raspizdit ako ne platiš stanarinu,di češ nekog raspizdit ako ne platiš račune,ako nekog krivo pogledaš ili napraviš potez koji je za osudu u njegovim očima.
Svijet gdje se moraš potruditi osvojit mjesto pod svojim dijelom neba,a da pritom ne raspizdiš one koji ti taj dio neba mogu uskratiti.Okrutan je ovo svijet,ljudi još okrutniji.Možda čak ne i zbog razloga jer mogu,više zbog činjenice da i sami nose svoje patnje,da ih muče njihovi problemi i da isto tako ni ti ni nitko drugi nemate razumjevanja za njegovu bol.Kako možemo očekivati da nas drugi shvačaju,kad ni mi njih ne shvačamo.
Čudni smo i mi ljudi,mislimo da se svemir morad okretati zbog nas,a ni sami se često puta ne okrenemo zbog sebe.

I doći će dan kad više nećemo moći trošiti svoju energiju na druge i kad nećemo htjeti raditi sve što radimo za druge,jer drugi ne drže svoju polovicu dogovora,ne drže se obečanja i igraju se datim povjerenjem,nama,svijeut,sebi,izigravaju pošštovanje sebe i drugih.Zbog čega?I da lako je razumjeti,ali ipak što napraviti kad se to razumjevanje iskoristi ili bar osjetiš da se iskorištava.Da puno toga je u zraku....Puno toga visi nad glavama...Ionako ćemo odgovore kao i uvijek dobiti kad šteta već bude počinjena.