Empty space

nedjelja , 19.06.2016.

Valjda mi nikad nije bilo teže napisat post nego sada.Zašto?Ne znam...Načela san drugu kutiju duvana valjda u 2 dana razmišljan o još jednoj kavi i utapan se u ovoj playlisti.Sve je valjda otišlo u kurac.Osin ove luđakinje od klijentice koja terorizira cilu firmu i svi dobor plačeni projekti čekaju i ne samo da čekaju nego klijenti nama ližu dupe ne bi li izdvojili vrijeme za njih.Uglavnom osim te drame i gužve na poslu i liječenja tuđih kompleksa i glumljena psihjatra šefici i svih sranja još iman Bro-a kojem se opet upalio sklop ugroženosti.Povrh svega toga DSK se useljava onako na prepad s sestrom i nečakinjom.Tu je još i cijela priča oko mog nadahnuća koja svakim danom postaje sve bizarnija.Da budem iskrena osjećam se prazno i tupo i ovo neko vrijeme koje nije ni kišno ni sunčano ni vruće ni hladno.Pritisak od kojeg ne možeš razmišljat,ne moš osjećat.
Nisan ni ljuta,ni frustrirana,čak ni razočarana,sve san to nekako osjećala,predosjećala,očekivala od svih pojedinačno.Najbolja se još nije javila,ni ne znam kako joj je jučer bilo na piru,ne znan jel sve prošlo u redu i jel dobro.
Preumorna san od ljudi,preumorna od njihovih postupaka,od njihovih riječi i njihovih djela.Uzroka,posljedica,činjenica.Dođe mi da sjednem na avion i odletim na kubu.Izležavan se na plaži daleko od svijeta i gledan one oldtimere kako se vozaju po ulici.
Želim gledat u grafite i murale na zgradama i divit se onoj simbiozi stilova.Pun mi je kurac ove sredine.Ove utopije di nemamo perspektivu.Znan nije kuba obečana zemlja,vjerojatno im je gore nego nama,ali treba mi odmak od ovoga na nekih mjesec dva...
Ovo je valjda jedan od onih dana kada trebam tišinu i mir i nikog drugog.Baš na takav dan svi se odjednom stvore i svima treba nešto.I svi očekuju nešto i nitko te ne pita šta misliš o tome,nitko valjda ni ne razmisli šta bi ti mislio.Ma ne znan...Ja san uvijek tu za one koji su u problemu,u nevolji,nekako redovito njihove dugove vračaju neki drugi.Valjda samo meni obrza nešto znaći ili ponos ili je to stvar ega,ma ne znan,lupan rečenice iz glave,a uopće ne razmišljam o tome što mislim.Znam samo da mi je muka od svega trenutno i da mi se neda,apsolutno ništa.
Vračan se cigareti,ona je valjda danas jedino rješenje ovog stanja...