Kurac diametralno suprotan egu

nedjelja , 12.06.2016.

Evo onako promišljam malo o nekim stvarima koje sam čula jučer.Pokušavan shvatit,pokušavan razumit,ali ne mogu.Jebeno ne mogu.Možda san luda,možda nisam za ovu državu i ovo društvo,možda me roda ispustila na krivi dio planete.Ne znam.
Dakle,najbolja je kuma na nekom piru sljedeći tjedan.
Da je mladoženja u kurcu isto ko i njegov najbolji prijatelj,meni je bilo jasno prve sekunda kad san ih upoznala.Inaće nisam baš neki kritičar i uvik dan ljudima šansu da se dokažu,ali ima nešto u tom prvom dojmu,nije to za kurac.
Ne očekujen baš previše od likova koji pokupe curu isprid kluba i odluče je vozit kući.Mislim nije to stvar samo da oni mogu njoj naudit,može i ona njima.Mislim realno,moguća je varijanta da je ona možda serijski ubojica i da nosi nož u torbi.Nitko o tome ne razmišlja,ali ipak potencijalno je moguće.
Dakle,nemam preveliko mišljenje o likovima koji su spremni vozit pijani,koji su spremni otić s nekim koga prvi put vide u životu.Je,znan da ponekad nemamo izbora u takvim situacijama.Ipak i dalje nemam visoko mišljenje.Druga stvar,nemam visoko mišljenje o ljudima koji su se spremni ženit samo jer očekuju dite.Nemam visoko mišljenje ni o ljudima koji sramote sebe pred prijateljima i pritom ne mislim na gluposti kao kad ispadneš blesav i glup.Mislim kad uspiješ snizit sebe u nečijim očima iz najglupljih razloga.
Moje mišljenje je i dalje nisko o ljudima koji pored cijele grupe komuniciraju samo s jednom osobom,ne kažem ja da treba pričati s svima,ali možeš se barem upoznati.Već smo zaključili da se bon ton ne kupuje u dučanu.
Nadalje da je kum psihopat,znala san i prije,da je kockar i probisvjet,pa bilo je uvijek neupitno.Da ima problem sa samopoštovanjen i da je mačan za dva života jasno je ko dan.Ali i dalje mi jedna stvar ne ide u glavu.Mladoženja koji se i dalje nakon cilog života s njin čudi da je sposoban sjebat stvar i činjenica da je spreman dopustit da mu se na piru puca iz kalaša.
Na piru na kojen će mu bit buduća žena,trudna žena,na piru di će bit svi njegovi najbliži i najdraži.Na piru koji će bit na valjda najurbanijem dijelu grada,niti 500 m od policijske stanice.Pred hrpom ljudi.Ne znam,jednostavno ne kužin taj sindrom malog kurca.
Ozbiljno,stvar je samopoštovanja.I dalje ne kužim kako mlada na to nema ništa reć,kako se nema snage suprostavit.
To su opasne stvari,zamisli jebote,strahote da svoj najsretniji dan provedeš na hitnoj ili u policijskoj postaji.
Okej mi smo se sinoć zgražali nad cilon pričon,a onda smo se i zajebavali i rugali i naravno dijelili pametne savjete.
Ali znate šta mi je fascinantno,jučer gledan jednu sliku di momak svojih 30-ak godina piše kako je bio na tržnici i kupio namirnice za ručak koji će si skuhat i kako jede voće za desert,takoreći samo što nije podilia recept s svima nama.I večina ljudi će njega okarakterizirat ko zadnju pičku,jer koji je njemu kurac da ne želi pucat nego se hvata pregače,a u njemu valjda ima više muškosti nego u ovoj dvojici i svima prisutnima,bar jedno 10 puta više.
Koliko nam je sklop u glavi sjeban i zaglavljen na krivoj strani da se divimo i odobravamo igru vatrenim oružjem pred djecom,obitelji,najbližima,najdražima,a da osuđujemo mirovnu brigu za sebe i ljude oko sebe.
Zgražavamo se stanjem u Siriji,drhtimo kad čujemo da neko izgovara Alah Akhbar,a spremni smo mirno gledat i pljeskat 20-orici pijanih kretena kako se izmjenjuju na kalašu ko na gang bangu s kurvom.
Koji kurac je s nama ljudima,jednostavno mi ne ide u glavu.Ne mogu se zamislit,ni u približno sličnom stanju.
Da mi muž jednog dana kaže pucat ćemo iz bilo koje prigode,rekla bi da je ne tribamo niti proslavit.Jer to nije slavlje,to je igra sa životom,našim,naših najdražih,najbližih.
U redu mi je da se ljudi napiju,nek trešti muzika na najjaće,nek dođu i panduri zbog remećenja javnog reda i mira.Nek pucaju stakla na zgradama od buke,nek se i potuku dvi pijane budale,dešava se,iako ni to ne podržavam.Nasilje nikad nije izbor.Ali igra vatrenim oružjem samo da dokažeš da si ti muško i da ti nosiš gaće u tom braku i kako si ti Bog i batina,ma odjebi srećo,ne treba mi takav život.
Ne treba nikom život da drugi njime upravljaju,zaista nismo lutke,da nas drugi pokreću.

Pravi muškarci ne pucaju,oni sve ono što žele zaštiti maknu u sigurnu zonu skupa sa sobom da i dalje mogu imati pod kontrolom sigurnost da je sve što im znaći zaštićeno.
Pravi muškarci su oni koji kad dobijete buket ruža od drugoga,taj isti buket počupaju i pobacaju po podu i naprave romantični doručak na podu.Iskoriste tu tuđu gestu u svoju korist.Ne prosipaju ljubomoru.
Pravi muškarci si mogu priznat da su bez tebe izgubljeni i pred tobom nemoćni.Ne mogu ostat autoritativni na tvoju pojavu,osim ako nisi u opasnosti,onda je to za tvoje dobro.Pravi muškarci te nikad neće dovest u situaciju da budeš izložena opasnosti.
Pravi muškarci će valjda otić i po kiši preko pola grada da pronađu otvoren dućan i vratit se s kutijom sladoleda.Razumit će kad si umorna,razumit će kad si nevoljna,kad ti je pun kurac svega.S njima možeš trajati u tišini,oni će napravit sve ono što ti nisi u stanju u tom trenutku.Za njih ne postoje muška i ženska zaduženja.U stanju su ti reći sve dobre i loše strane situacije.Sposobni su te suočit s svime što te čeka.Da budem iskrena znam valjda na prste ruke mogu nabrojati koliko takvih poznajem.Da ih sad ne nabrajam poimenice.

U pravoj istinskoj vezi nema mjesta sebičnosti i posesivnosti.Veze su suzbijanje ponosa,unutarnje borbe sa samim sobom.
Ona vječna dilema ako se suprostavim svijetu ako me usrečuješ,hočeš li to i dalje činiti...
Možda sam samo ja idealist još uvijek po ton pitanju,ali ne mogu se zamisliti ni u kakvoj drugačijoj situaciji.
Nisam osoba koja je spremna svašta trpit.Točno znam što želim i nije mi problem čekat da me to i dostigne.Ne mogu se zamislit da gubim vrijeme na krive ljude.
Znan da ćete reći kako to mogu znati,ako si ne dopustim da upoznam osobu,ali nije stvar da si ja ne dopuštam upoznat ljude.Nego jednostavno kad upoznan pojedince steknem mišljenje i ako ono nije dobro,jednostavno to nije osoba za mene.
Ne vidim svrhu da podnosim krive ljude iz tuđih razloga.
Ako već moram biti s nekim,onda nek ti razlozi budu moji,mogu biti i površni,ali neka budu moji.Ne zato jer san htjela nešto svijetu dokazat.
Svijet boli kurac za mene isto kao i mene za svijet.Ja sam ta koju ne smijem razočarat,ja sam ta koju ne smijem iznevjerit,a svijet će uvijek mislit ili smatrat iako neće proći put po mojim stopama.Nitko mene neće slijediti,da si dokaže kako može.
Slijedimo samo ako to želimo i mislimo da trebamo.