I've been around the world and never in my wildest dreams Would I come running home to you
srijeda , 08.06.2016.Ima valjda nešto u onoj pustite dijete da vjeruje da djed mraz postoji.Ne mogu virovat da citiramo osobu koja mi je tu rečenicu prenila,ali tako se dobro uklapa u trenutno moje stanje.
Ne ide me noćas spavanje i upalila san onu playlistu i ne želin se otet negativnim mislima i činjenici da u svijetu odraslih nema mjesta djedu mrazu.On nosi poklone ispod onih lampica u cilom spektru boja.
I bet my life-Imagine Dragons i valjda tako do jutra.
Od nedavno me konstantno prati činjenica da jedino pametni i mudri ljudi promišljaju.Jedino se takvi pitaju jesu li možda negdje pogriješili i gdje su sve potencijalno pogriješili ili gdje bi mogli pogriješiti.Nije to samo do nas,da griješimo.I do okoline je.Naša okolina naše greške vidi valjda drugačije,vidi ih kao priliku da upre prstom,a ne da nam da zasluge za naš trud.
Ingrid Divković je danas puna korisnih savjeta i da je sad ne citiram opet tu u postu,samo prolistajte na fb stranci bloga.
Čujem ovih dana neke lijepe priče kako su pojedini konačno pronašli sreću i iskreno mi je drago zbog toga,samo ne mogu se oteti dojmu da je to jedan od onih trenutaka kad te "ne bi nikad" sustigne.Nema šanse nekako uvijek dođe na svoje.Ma neka lijepo je to.Na kraju krajeva sreća ne dolazi svakom u istom obliku.
Sreća u svakom obliku je uvijek dobro došla,ako nije lažna naravno.Osobno nisam od tih tipova koji vole kad s nekim razgovaraju pričat o tome kako je meni super i u životu ide mi.Više volim slušati,pa makar i žalopojke.Nekako imam to nešto usađeno u sebi da ljude pratim šta govore i kako dišu,da zapažam šta sanjaju,valjda zato za dobar dio ljudi s kojima provodim vrijeme znam tko su uistinu,kako ih mogu razveselit i što ih boli.Kako in izabrati pravi poklon za rođendan i koje su njihove osobne razlike od ostatka svijeta.Možda je profesionalna deformacija,a možda je neki pogrešni ćip u mom biću.Ni jedno ni drugo ne bi me začudilo.
I tako dok ja tu mozgam jeli samo stvar moje moći zapažanja nebitnih sitnica,opet tako bitnih ili je pak stvar moje glupe osobnosti i samostvarive želje za usrečivanjem drugih,ne znam...Valjda će mi ti ostat vjećni misterij.
komentiraj (0) * ispiši * #