Kamen na duši i ostatak lunaparka

subota , 30.01.2016.

Pozdrav,ekipa.Prije nego počnem jer ne znam odakle bi uopće počela priču,želim vam se zahvaliti što ste svakog dana sve brojniji.Na Facebook stranici svakim danom je lajkić više pa tako ova Njena perspektiva postaje naša-vaša perspektiva.
Ovih dana se toliko toga izdogađalo da čovjek prosto ne zna šta bi reka. Za one koji nisu znali,mene je prije neka 3 dana krenilo probadat u prsima, ne brinite se s obzirom da još uvijek švrljam tu nije ništa opasno i još uvijek san živa. Srce mi kuca jednako snažno i ne preskače. Proboji su od živciranja. Inače prošli tjedan san doživila sigurno 2-3 živčana sloma i momenta kad san pukla po šavovima da se to na kraju manifestiralo kao probadanje u prsima. Doktorica mi preporučila tablete za smirenje i rekla da san mlada da bi nosila grudnjak. Onako wtf?
Inače laptop je bio na rušenju Windowsa, još uvik ne funkcionira kako bi triba,neće da mi uvede Firefox račun....Pomalo san luda,ali probadanje je manje nakon šta starog nema na jedan dan u kući,ali pustimo mi drame to samo širi negativne vibre.
Sinoć sam bila na noći muzeja,odlična prilika za umjetnike i ljubitelje umjetnosti da besplatno obiđu sve što jedan grad može ponuditi od kulture i umjetnosti.U staroj Splitskoj gradskoj vijećnici mogla se pogledati izložba digitalne fotografije od 60-ih godina do danas.Moram priznat jedna od interesantnijih izložbi,definitivno najbolja stvar je dupe mladog budućeg kustosa, studenta vjerojatno 4.godine povijesti koji je onoj dječici tako strastveno objašnjava eksponate, da sam čak i ja poželila slijedit ga svugdje. Šalu na stranu takvo dupe nisan vidila od stoljeća 7. kako bi se povijesno reklo. Ne brinite se dobit ćete lošu sliku toga,jer ja nisam neki vrsni fotograf, kamera na mobitelu mi je još i gora od talenta,a i crnjak mi je slikavat ljude po muzeju i to još da bude očito.
Sve u svemu jako dobar izložbeni primjerak s mojim lošim PR-om. U svakom slučaju krenila je 3. godina faksa,stalno san na predavanjima i terenima i nemam baš vremena pisat i kad imam uvijek je netko oko mene i nemam mira. Započinjem nekoliko projekata koji su više zbog iskustva nego zbog zarade. Tako da svakako ću vas izvještavat o svojim mukama, ne brinite se.
Inače da naglasim kako definitivna preporuka za vas je čitanje bloga "Dnevnik jedne dalmatinke" ne znam ko je cura,al brutalno je pogodila bit i definitvno zaslužuje pozornost.
Meni se opet smiješi upala uha i u ponediljak to moram provjerit.
Nad Splitom se ovih dana nadvila neka magla,moram priznat podsjetilo me na Zagreb iako magla Splitu ne pristaje.Ona nekakva smirenost koju daje Zagrebu i koja ga oplemenjuje ovdje djeluje turobno i bezvezno.Split treba jake kiše i mirne sunčane bonace,svaka druga situacija ga ubija.Ubija mu karakter.To vam je kao da u sred Zagreba vidite kako puše bura.U vašim očima to više ne bi bio isti grad, osjećali bi se kao da ste se našli na krivom mjestu u krivo vrijeme.
Moram priznat da se veselim ovoj godini.Do Božića ću imat poslovni plan za svoju firmu i nadam se dovoljno kontakata u Zagrebu da mogu krenuti raditi makar trebala putovat 400 km amo-tamo.
Nekako za sada sve izgleda obećavajuće, al nikad ne znaš. Svijest i podsvijest često puta prevare jedna drugu.
Zapravo i nemam danas puno za reći jer pola toga je negdje usput ishlapilo u ovoj mojoj jurnjavi za obvezama,a kad misao ne zapišete,izgubili ste je.Do sljedećeg javljanja uživajte u genetskoj umjetonosti.Mislim da nije klesano čučnjevima,a možda se i varam.