Ne sudi po koricama,one nisu sadržaj

ponedjeljak , 18.01.2016.

Imate tako tih dana kad vam se cijeli svijet sruši zbog gluposti...Jedan od mojih dragih pisaca rekao je negdje....Zbog malih stvari najčešće propadamo....On je to govorio u pozitivnom kontekstu..Moj kontekst je nažalost totalna suprotnost svemu što je on time htio reći...
Razlog zašto se moj svijet srušio ovaj put ću preskočiti,jer toliko je tužno da se uopće ne isplati pričati o tome....Toliko tužno da je smiješno koliko je glupo....I zato ostavit ćemo to za neke bolje momente...Ali recimo samo,da nevolja nikad ne dolazi sama i da kad stvari krenu nizbrdo nastave se kotrljati,koliko god da se vi pokušavate zaustviti...

Danas san pogledala film Exit trought gift shop by Banksy....Inaće Banksy je street art umjetnik iz Londona i neću prepričavat film da ne spoilam onima koji ga imaju namjeru pogledat...Sve šta ću reći je da se zapravo ne zna jel film sniman o samom Banksy-u ili je glavni protagonist još jedan Banksy-ev projekt...

Danas sam slučajno ili namjerno naletila opet na jedan citat koji me podsjetio na neke moje "mušice".Oduvijek govorim ljudima da ne sude knjige po koricama,jer one ne pričaju sadržaj.Da korice ne pričaju priče svima je odavno teorijski jasno,praksa nam pak svima često puta zakaže.Meni je i dalje fascinantna ta podudarnost u mišljenjima glede određenih stvari.Još uvijek mi je fascinantna činjenica da s nekim istovremeno izgovorite istu rečenicu u isto vrijeme.Da istovremeno udahnete i izdahnete istu misao.Što se korica tiće,one su kao omot papira.Znate ono kad odete u knjižaru kupite vodić kroz neki grad i zamolite tetu da vam to fino zapakira za poklon.To je najgori poklon ikad osim ako baš oosba ciljano nije tražila to,ali da se ne lažemo gradove je uvijek lijepše obilaziti ulicama nego papirom.Uglavnom,kad razmotate taj divni papir,maknete šarene vrpce,selotejp i ukrase,tek onda vidite što je unutra i razočarani ste,jer očekivali ste poeziju,očekivali ste roman,beletristiku,a dobili ste vodić.
Nek se nitko ne uvrijedi.Ali korice su tu da prodaju knjigu.I vodić ste uzeli jer je lijepo izgledao,ali u principu nikom se ne dopada ono što piše unutra,niti ono što vidite unutra.

Nije bitno koliko će drugi nahvaliti tu istu knjigu,nije bitno koliko će se o njoj pričati.Knjiga nije knjiga,ako u vama ne probudi nekakav osjećaj.I sad ja zvučim kao neki stručnjak za knjige ili član književnog kluba,ali nisam ni blizu toga pa ću ovu temu s knjiga prebaciti na ljude.
Dakle kao što knjigu ne čine korice,tako ni čovjeka ne čini odijelo.Autorica bloga Dnevnik jedne dalmatine oštro se obrušila na te i takve i u pravu je,pa da sad ja ne citiram nju od A do Ž slobodno pročitajte.
Nije bitno koliko skupo izgledate,bitno je koliko skupo vrijedite ili u današnjem slučaju koliko skupo izgledate i koliko jeftino vrijedite.Koliko jeftino izledamo je očito večini manja briga,jer korice su najbitnije,stoga je bitnije izgledati skupo,makar to bilo kao ruska kurva jer one jesu naskuplje.Za njih ortodoksne to i nije previše čudno jer pola ih se rodilo s dijamantima u rukama,a druga polovcia je odlučila nosit dijamante u rukama.Ovde u nas na kolektivnom balkanu,niko skoro nije vidia ni D od dijamanta i to je samo riječ u jeziku koja svima izgleda kao 8 svjetsko čudo.Pa čemu onda hinit da si nešto što nisi,svi znamo da si cirkon jer si više od toga ne možeš priuštiti.Čast iznimkama,koji rade i zarađuju i imaju si vremena ponekad priuštiti nešto skupo i rijetko.Ali originalni proizvodi nikad nisu bili problem i uvijek su znali svoju vrijednost.Ljudi koji si sami priušte mnogo rijetko se razbacuju time i jako su umjereni i odmjereni.
Vratimo se na kopije kopijine kopije.Lako je tuđim raspolagat,oduvijek je bilo.Vjerojatno jedna od najlakših stvari na svijetu.Svi ti silni ljudi koji voze auta od firme,imaju mobitel od firme pa se kurče s tuđim.Koji žive u smještaju koji plača firma.Lako je živit s tuđom lovom.Takve da pitate bi li popušili nekom za milijun dolara reć će van da ne bi,jer oni su zbrinuti.Da pitate studenta koji se jebe sa poslovima i posličima i pritom studira i pokušava šta manje ovisit o roditeljskom buđetu on će van reć da bi popušija i za 1000 kn samo da ima malo više ili da olakša svojima jedan mjesec života.Prioriteti,jebi ga nisu kod svakoga isti.
Dobar primjer gluposti ljudskog uma je i situacija di moji kolege upadaju u ozbiljne poslove na projektima koji uključuju ozbiljne novce i misle da nekakav nesigurni projekt u kojem neće bit isplaćeni nije vrijedan njihove pažnje i vremena.Nemam ja ništa protiv ako se njima ne surađuje na projektu,ali ćemu stav nema šanse da radim ako mi se neće platit,jer do jučer smo radili tako.I nije stvar što smo radili besplatno,jer sve je to iskustvo,ali do prije koji dan si ulazo/la u diskusiju oko naplate plačenog projekta,uvjeravajući mene da skupo razmišljan,a sad ti odjednom smeta činjenica da možda nećeš biti plačen.
Ništa na ovom svijetu me ne živcira više od licemjerja.Misli ti slobodno da si Bogom dan i da zaslužuješ sve najbolje,ali nemoj mi prodavat priču da ne misliš tako.Reci ja sam to i to i stoj iza toga.
Nek selo priča laži i obmane,ali bar ti budi iskren po pitanju sebe.Nemoj sam sebe prikazivat nečim što nisi.