Daj mi da potpišem

utorak , 10.11.2015.

Neizrecivo je teško pisati kad vam ljudi zuje oko glave.Kod mene su redovito svi živčani.Sinoć sam pokušala čovjeku,purgeru objasniti kako mi dalmatinci baš i nismo tako loši,nismo tako prepotentni i nismo takvi šupci ka šta izgledamo.Moram priznat bilo je teže nego šta san očekivala.Nismo mi tako lijeni i nismo mi takvi neradnici i nismo ni nekulturni koliko se takvima prikazujemo.
Kod nas je jako puno umjetnika,a umjetnici su malo pretenciozni i umišljeni.Nije to nužno loša stvar,ali svakako stvaramo pogrešnu sliku o sebi.Mi se budimo isfrustrirani.Onako na livu nogu sa željom da nekog za dobro jutro pošaljemo u pičku materinu samo zato jer ga moramo gledat čim otvorimo oči.Nama su živci napeti prije kave,nakon kave se opustimo i ležerno šaljemo ljude u pičku materinu ko zadnji čobani jer tako mi iskazujemo emocije.
"Pa di si ti pizda ti materina nisan te vidia ima 100 godina,aj idemo popit kavu."
Pa tko se ne bi rastopia ko sladoled na suncu nakon ovakvog predivnog toplog pozdrava,koji je naravno popraćen s toliko neverbalnih mikroekspresija da jednostavno znaš da više ljubavi od toga ne možeš dobit.Kod nas svi imaju iskren osmijeh i iskren hejt.Nama se jednostavno neda pretvarati.Makar i bili ne ljubazni to nije naš stil....
Istina je da ostavljamo dojam da smo jebeni debili i huligani,u najmanju ruku prepotentni idioti,ali ispod površine ima nas puno koji smo slinavi i patetični,papučari kako bi se reklo politički korektno ili kod nas tu mi sebe nazvali pičkama.Dobar dio nas su jednostavno pičke i ne samo u fizičkom kontekstu.To nekako kamufliramo glasnim razgovorom i preseravanjem na dnevnoj razini,to je dio našeg šarma,ali to moraš osjetit i prihvatit kao dio osobe da bi to u tvojim očima dobilo pravu dimenziju.
Ovdje ne postoji cijelogodišnji rad i ljudi ne žive.Ovdje postoji sezonski rad i ljudi životare.Ne baš svojom voljom,više zbog činjenice da život ovdje jednostavno tako funkcionira.
Split kao Split je prava mala knjižica arhitektonske povijesti.Tko god je prošao ovuda ostavio je svoj pečat.Od rimljana,preko turaka i španjolaca do nas hrvata u 21 stoljeću.
Split je inspirativan grad i izrodio je jako mnogo umjetnika svih vrsta.Glazbenika,glumaca,slikara i mnogih drugih.
Ima neku posebnu emociju,nekakav dišpet,godinama se odupire moru,buri,jugu,valovima i polako ali sigurno ide prema naprijed.
Ovdje postoji nešto što nigdje nećete naći.Fjaka.Fjaka vam je stanje uma,nešto kao Nirvana.Trenutak kad vam duša napusti tijelo i egzistira u prostoru,dok život prolazi oko vas.Gledate to sve,promatrate s nekog svog oblaka.Beztežinsko stanje.Dok sjedite u svojoj stolici na suncu uz šalicu kave.
Kava je ovdje tradicija.Ispija se sporo i traje po nekoliko sati...Nije to zato jer mi en bi popili kratku brzinsku kavu pa otišli ća za poslom,nego zato jer ovdje se tako živi....Mi sve šta trebamo napravit mi napravimo u trenutku kad je to potrebno odmah ili u zadnji čas,ostatak vremena je slobodan.Kod nas nema sporosti,kod nas jedino ima odugovlačenja.To je možda naš najveći problem.Prolongiranje,jer prolongirajući prolongiramo i tuđe vrijeme što dovodi do drugih problema,ali mi se ne možemo dugo ljutit.
Tu su zalasci sunca uvijek drugačiji,svaku večer nebo poprimi novu paletu boja spremajući se na počinak.

Jedina stvar koja zadnjih dana nije trajala vječnost je knjiga koja jutros stigla na moju adresu,prije vremena,prije nego sam je očekivala.Tebi.Moj vanzemaljski dečko došao je kući,onako crno na bijelo,s potpisom.Samo moj.Limited edition gold.Uzela sam ga pod ruku i krenula van,čitala sam u pauzama i hodu,ponekad bi ga spremila u torbu na sigurno,a onda opet izvadila da čitam,došla sam kući i opet krenula čitati i čitala sam dok nisam pročitala.Koliko je slično mojim promišljanjima apsurdno je uopće govoriti,koliko obožavam lika još više je suvišno.Koliko san se odlučila ne zabrinjavati što misli o tome što objavljujem još je jedan iskorak za mene,zbog njega,njegovih riječi.Kad može milijun njih,pa zašto bi baš meni zamjerio iskrenost.Makar bila pomalo fanatična i zvučalo jednako psihotična.
Nakon što sam pročitala napisala sam svoje mišljenje,njemu onako osobno samo da zna.I napisala sam javno nešto totalno glupo uz sliku knjige eto čisto da zadovoljim neke vlastite potrebe za smijehom,da nasmijem svoje prijatelje,da zbunim svoje dušebrižnike...Jer obećala sam si danas da ću potpisat kapitulaciju,kad isti potpiše svoju.Neki su čekali Clooneya da se oženi,pa da i oni slijede njegov primjer,a ja sam eto odlučila ostati unutar granica lijepe naše.Kad Dean nekom potpiše kapitualciju i ja ću nekom potpisat kapitulaciju nikako prije...
Šalu na stranu knjiga je super,za moj pojam neki dijelovi teksta se previše puta ponavljaju iako ima jako dobrih dijelova koje do sada nismo imali prilike pročitati.Postoje misli koje su dodane mimo kolumni,sam koncept je dobar,ali moga je on to i bolje,s manje ponavljanja i više teksta,materijala je imao svakako...
Ali definitivno knjiga koju bi preporučila svima uz šalicu tople čokolade dok vani pada kiša.....Onako kako ja to volim,onako kako on to piše....Onako kako svi mi zaslužujemo,onako kako nam je svima potrebno.Prava stvar kad ne znaš što bi....