NiToNichStrashnje
30.09.2005., petak
The C.A.R.
Bolje ćevap u ruci, nego pos'o ustruci!
Dat ću dolar, marku,kunu, Za ćevape u somunu. Zubi moji jutrom trunu, Zbog ćevapa u somunu. Za mlohavu ja ne brinemćunu, Mene tješi ćevap usomunu. Kad ih ljubim, one menekunu, Više volim ćevap usomunu. Zato, mala, dođi i tičiči, Papat će se vrućičevapčići! Albanska narodna... |
29.09.2005., četvrtak
The C.A.R.
Pozdrav učenici moji:)
Za domaću zadaću moramo naučiti slijedeće: "Veselo, veselo Zagorci..." Od lijepog našeg Zagorja Nigde ni lepšeg kraja, Tuj se saki veseliti zna, Dok v brenčice vinčeka ma. Veselo, veselo Zagorci, Vesele naravi mi smo svi, Mi se znamo veseliti, Bog nas naj poživi. Veselo, veselo Zagorci, Vesele naravi mi smo svi, Mi se znamo veseliti, Bog nas naj poživi. Dedeki naši su takvi bili, Da su se saki dan sastali, Pa su si vinčeka popili I veselo pjevali Veselo, veselo Zagorci, Vesele naravi mi smo svi, Mi se znamo veseliti, Bog nas naj poživi. Veselo, veselo Zagorci, Vesele naravi mi smo svi, Mi se znamo veseliti, Bog nas naj poživi. Dajte sad braćo draga vi, Bumo si složno zapjevali, Staru tradiciju držali I dugo let živeli Veselo, veselo Zagorci, Vesele naravi mi smo svi, Mi se znamo veseliti, Bog nas naj poživi. Veselo, veselo Zagorci, Vesele naravi mi smo svi, Mi se znamo veseliti, Bog nas naj poživi. Respect... |
28.09.2005., srijeda
KOKA - Memoari iz Međugorja
Evo konačno i mene da nešto pišem. Znam da sam vam svima jako falila pa evo me. Prvo malo privatizacije medija: dragi moj CARE bila bi mi velika čast i zadovoljstvo da dođeš u petak na moju promociju i u subotu na tortilje-helij-sangrija-pictionary party. Naravno da su i drugi pozvani i dobit će još sms, al CAR ima posebnu pozivnicu, ovako javno pred svima ( i to ne samo zato što ima najveću plaču od nas svih J).
No, pređimo sad na stvar. Najme ovaj vikend smo ja i Sexy prijateljica bile u Međugorju, i bilo je super. Vidjele smo puno toga, dogodile su nam se neke nevjerojatne i zbunjujuće stvari, ali je zbilja vrijedilo ići. Moram priznati da se strašno ponosim Sexy prijateljicom, jer je unatoč turbo napornom poslu, i neprospavanim noćima uspjela se popeti na najveće brdo, pa onda na manje i izdržati sav napor koji ju je čekao.Bravo, bravo, bravo Neki su išli bosi i bez problema gazili oštro, sklisko kamenje do vrha, no tko zna možda sljedeći put i mi budemo išle bose. Bilo je ljudi iz cijeloga svijeta, od Talijana, Kineza, Nijemaca, Slovenaca… Bilo je ljudi kojima je ovo već 30 put u Međugorju, i kažu da uvijek otkriju nešto iznova, da uvijek spoznaju nešto novo. Moram priznati da smo i mi otkrili nešto novo. Vjerujem da je Sexy prijateljica otkrila jednu nevjerojatnu snagu, a mislim da je otkrila i vjeru, a ja sam otkrila da je najgora stvar u čovjekovom životu ponos, da te polako izgrize i polako uništava. A obije smo otkrile da postoje anđeli čuvari koji dolaze kada su najpotrebniji. Možda ih mi ne prepoznajemo i ne shvaćamo ali kad ih trebamo su tu. Inače, da Sexy prijateljica ne kaže da nisam rekla mene je posebno fascinirao naš vođa puta sa neumornim pričanjem viceva od Sinja do Zagreba. Eto, to je ukratko vikend u Međugorju, malo više detalja, i sočne tračeve će vam ispričati Sexy prijateljica. I za kraj evo jedne slike slikane u Međugorju. Inače to je križ gdje iz koljena svakih nekoliko sekundi ide kapljica vode u obliku suze. Možete vjerovati u to, ili ne morate, ali se slici morate barem malo diviti, jer je zbilja neobična.  >LINK |
27.09.2005., utorak
KVAKY ..................Hijerarhijska ljestvica
Ok…prvo da počnem s tezom – cijeli život je jedna hijerarhijska ljestvica, odnosno, točnije – pun je hijerarhijskih ljestvica i prioriteta…. Kod posla imamo neke prioritete, jel tako? Ono, ako ne stignemo sve obaviti, obavit ćemo barem ono najvažnije. Čak i ako sve uspijemo obaviti, opet ćemo obavljati prema nekom redu, hitnosti ili nešto, jel tako? Dakle – hijerarhija «na djelu». U društvenom životu opet imamo neku ljestvicu dragih osoba…Ono, obično nemamo slobodnog vremena onoliko koliko bismo htjeli pa ono malo dragocjenog vremena trošimo prema nekom «ključu» počevši od najdražih i najvažnijih osoba prema dolje… once again – prioriteti! Što se tiče zabave i načina trošenja slobodnog vremena – opet isti slučaj. Nešto nam je zabavnije od nečeg drugoga, pa ćemo pokušati vrijeme provesti na najbolji mogući način i tu opet dolazi do hijerarhijske ljestvice po kojoj ćemo složiti sve mogućnosti.
Kad tako malo pogledate život i ovako ga shvatite, zar se ne postavlja pitanje – kome sam ja prioritet?!?!? Kome sam ja prva osoba? Tko bi mijenjao vrijeme sa drugima za vrijeme provedeno sa mnom? Tko bi mene odabrao između nekoliko ljudi? Tko bi se za MENE založio? Jesam li ikome JA najveći «porok» pa da me izabere iz one silne ponude alkohola i ostalih poroka?? U izboru između dvije, hoću li pobijediti ja ili Žuja?!? Jel bi se itko odrekao nečega zbog mene?!? I onda ako shvatite da ste se vi spremni žrtvovati i odricati zbog drugih dragih vam osoba, zamislite se malo…i tada se osjećate jadno i iskorišteno, ali ne možete se nikome požaliti jer oni imaju jedan jedini argument koji će vas sasjeći u korijenu – «pa nitko to nije tražio od tebe»….I činjenica je da tko god to kaže, nažalost, ali u pravu je… Nakon što sam podijelila svoje misli s vama, brijem da bih trebala ubacit i neku poantu, ha?!? Hm…. pa ukratko – ako se trudite zbog drugih, to ne mora biti zato što je to netko tražio od vas, već jednostavno zato što vi to želite učiniti za dragu vam osobu….A ako ona to ne shvaća ili još gore – ne cijeni….jebi ga…. zapitajte se ima li to dalje smisla. Ne mogu vam reći u kojem slučaju ima smisla, u kojem nema….nema pravila – to morate sami osjetiti i procijeniti. Čak ni ja nemam odgovor na to pitanje bilo da se radi o meni ili o drugima….A možda odgovora čak i nema…. ne znam… |
26.09.2005., ponedjeljak
Mustafina - svjedočenje nas koji smo preživjeli Močvaru..
u petak smo frendica (Leiah) i ja bile prvo u Praćki. to je jedan super birc sa super mjuzom i preludim konobarem (to morate vidjeti, doživjeti, kaj god). a dobar je i zato kaj nam je vlasnik platio rundu ;-) poslin smo skoknule do Melina di je bila gužvetina kao i obično (sva sreća da volim takvo gužvanje;-)). na putu prema Močvari, Leiah je srela neke frendove iz srednje, pa kad su skužili da joj je rođendan, morali su improvizirat poklon. naime poklonili su joj svijeću i komad nekakvog lanca :-D nakon prvotnog šoka i nekontroliranog smijeha skužile smo da će nam to koristiti. kao prvo, ak nam bude hladno, možemo upaliti svijeću. drugo, ak nas netko napadne, možemo ga s lancem namlatiti. da zaključim, to je jedan jako koristan višenamjenski poklon za curu;-) ..jedino mi baš nije jasno zašto je on sve to imao u prtljažniku..hm.. u Močvaru smo stigle oko pol 2 i tam smo zatekle hrrrpu ljudi svih profila. srele smo dost poznatih osoba, neke manje, a druge više zanimljive..iz "ponude" izdvajam curu koja je iz extra malog ruksaka izvukla extra veliki demižon vina..nadasve zanimljivo ;-))))) a u samoj Močvari je bilo doslovce kao u močvari..svi smo imali hlače blatnjave do koljena:-) mjuza mi je bila tak smješna (trash, funky iz 80-ih, malo metala) al super za ples. Trenutci za pamćenje: rulja koja je prije bengala na Maidene i Gunse na kraju je pogala na "Final countdown" i "program tvog komjutera" (većina se valjda sjeća tog "hita" naše mladosti;-)) Punkeri (u duši i izvan nje) su znali riječi pjesme "nisi me bio vrijedan ti" (Mandi) i tako su se uživili u njenu izvedbu :-D nije da i ja nisam znala riječi, al to je jednostavno bilo presmješno za vidjeti!! sve u svemu bilo je predobro..čagale smo do 5 ujutro(morale ić na bus)...i još uvijek nemrem vjerovat kak je dobro bilo!!!
jučer smo Duboko grlo i ja bile kod Cara u "metropoli". pošto je on ipak Car, a mi njegovi podanici, iskorištavao nas je da mu farbamo prozore..besplatno naravno..nismo čak ni vode dobili ;-)))) drugi put ću razmislit prije neg što odem do zaprešića i tako lakomisleno javim Caru da sam tamo! pozdraf svima koji nas čitaju :-) |
25.09.2005., nedjelja
The C.A.R.
"Tko bira, masturbira!"
Stara narodna |
24.09.2005., subota
KVAKY.............Usamljenost....
Tako je čudno što čovjek u jednom trenutku ima sve, a već u slijedećem – ništa. Tako je i sa dragim osobama….u jednom trenutku su sve te osobe TU, nama tako blizu da nemamo ni dovoljno vremena za sve njih. Ono, jedan vikend vas svi zovu van, frend na more, prijatelji isto na vikend na more, netko drugi na svadbu, netko treći na svoju djevojačku i toliko toga vam se nudi taj vikend, tih nekoliko dana i ne možete sve i ne možete svima posvetiti svoju pažnju, pa morate birati… ali zato, već slijedeći trenutak nema nikoga. I to uglavnom onda kada vama netko tako jako treba, kada ste najtužniji, kada vam treba topla riječ, nježan pogled, čvrst zagrljaj… ali tada – nema nikoga. Nitko nema vremena za vas ili im jednostavno niste prvi izbor za tu večer. Nitko nema vremena za vas, svi uvijek imaju pametnijeg, nekog drugog posla koji ne uključuje vas. Tada vam se čini da previše tražite (svima se može dogoditi da nema vremena ili volje za vas taj dan), ali s druge strane vam se čini kako nikog nije briga što vi zaista imate potrebu nekog vidjeti jer su vas četiri zida baš guše taj dan, jer više ne možete gledati svoj radni stol i knjigu koju učite za ispit, jer vam je dosadno i svoje dragocjeno vrijeme prema nekoj hijerarhijskoj ljestvici ljudi na koje ga želite trošiti, želite provesti baš s određenom osobom i nikim drugim, ili možda zato što vam je jedna najbolja prijateljica na putu a druga radi, ili možda zato što su svi drugi truli ili možda zato što jednostavno nemate život ili zato što želite mirnu romantičnu večer ili možda jednostavno zato što to tako želite…. zašto to neki ljudi ne shvaćaju?!? No dobro…. doći će i vaše vrijeme, samo bi bilo dobro da vam ne prekipi i da još jedna takva večer ne prelije čašu da se počnete inatiti i raditi iste stvari drugima, samo u još većoj mjeri….jer ako do toga dođe – sve će otići u nepovrat, a to nije rješenje….zato jednostavno čekajte neki bolji dan, a za to vrijeme svoje osjećaje podijelite barem sa papirom i drugim blogerima ako već ne možete s nekom dragom osobom….
|
23.09.2005., petak
KVAKY............ Odrastanje
Ima li ljudi koji nikad ne odrastu?!?
Mislim…mogu shvatiti da ako netko ima lagodan život, ima luksuz možda i zauvijek biti dijete…ali, kad se dogodi neka određena situacija – prisiljeni smo odrasti. Ako izgubimo neku blisku osobu – prisiljeni smo odrasti, ako izgubimo najveću ljubav – prisiljeni smo odrasti i prestati živjeti u svijetu bajki….međutim, zašto oni koji nemaju lagodan život i koji bi se trebali truditi da pomognu sebi i svojim bližnjima, ne mogu odrasti?!? Koliko god to grozno zvučalo, ali mislim da ponekad moramo žrtvovati svoje interese za ostvarenje nekih drugih, važnijih i zajedničkih…i totalno je super kad imate prijatelje na koje možete uvijek računati i koji će se totalno potruditi da naprave nešto za vas, kao da rade za sebe samog..ali, zar prijateljska pomoć ipak ne bi trebala biti drugi izbor? Zar ne bi prvi izbor za traženje pomoći trebali biti – mi sami? Mislim da se sami moramo truditi i pokušati postići što god želimo, a ne da nam bude svejedno…tek nakon što utvrdimo da zaista ne možemo sami, onda bi trebali tražiti pomoć. Ukratko…tko će se više truditi oko nas od nas samih?!? Ok, možda neki jako jako posebni prijatelji, al takve nemaju svi…samo ja…. i još par ljudi koji znaju tu osobu ;) kvak kvak |
The C.A.R...
Može vic?
TEST OD 7 min > > > > Isprobali test Svicarac, Slavonac i Bosanac. Za 7 minuta treba ispeglat > koš > ulju, pojest kilu kruha i maznut žensku. > > Švicarac prvo ispegla ko šulju, pojede kruh i istekne tih 7 minuta. > > Slavonac prvo pojede kruh, ispegla košulju i istekne tih 7 minuta. > > Bosanac da ženskoj da pegla, i dok je guzi uspije pojesti kruh za 7 > minuta. > > > > POANTA: > > Švicarac -->prvo posao, zatim klopa pa ako se stinge ostalo... > > Slavonac -->prvo klopa, onda posao pa ako se stigne ostalo... > > Bosanac --> ako ne jebeš one koji rade, ne' š se kruha najest! ...bez uvrede svima:) |
20.09.2005., utorak
The C.A.R.
"Iza svakog uspješnog čovjeka stoji žena koja se nije udala za mene..."
Al Bundy |
KVAKY.................«Volim te» . . .
Zašto muškarci nemaju potrebu izreći te riječi, a zašto mi žene imamo toliku potrebu da ih čujemo… U biti, što te riječi uopće znače?!? U biti, što uopće znače riječi u današnjem svijetu? Zar nisu puno važnija djela?!? Kad vam netko donese čaj i kilu limuna kad ste bolesni, šmrkavi i grozno izgledate, zar tada nije očito da vas netko voli, bez da to mora reći? Riječi mogu biti tako neiskrene, ono, kad vam netko kaže da vas voli to može biti daaaaleko od istine i već sutradan to može ništa ne značiti i možete prekinuti….ali kad vas netko pogleda «onako» - kako samo on zna, kad vas zagrli «onako» - kako samo on to zna, kad vas primi za ruku dok hodate opet na onaj svoj način, kad vas poljubi «onako» - najnježnije, kad vas nazove tek tako da vas čuje…. pa zar to ne znači više od tisuću puta ponovljenih riječi «volim te»….Ali opet…. zašto mi žene ipak volimo čuti te riječi…zašto one toliko znače NAMA, ali ne i NJIMA? Ja mislim da je to zato što žene nisu toliko racionalne i koliko god si mi tumačile da djela znače više od riječi – ipak tu radi srčeko i želimo to čuti…. i tako, nikad sa nama ženama na zelenu granu, ha?? Ali ipak…mislim da rješenje leži u tome da se uz sve sitnice i slatka mala iznenađenja koja radite jedno za drugo, ponekad kad samo zagrljeni ležite i vegetirate, kad ne radite apsolutno ništa ni za sebe a kamoli za njega - TADA, mislim da je tada trenutak za te riječi…tek toliko da jedno drugo podsjetite zašto ste zajedno i zašto se trudite jedan oko drugoga…samo zato što se – VOLITE!!!
|
19.09.2005., ponedjeljak
KOKA - vrijeme je da otkrijemo istinu!!!!!
Pošto vas je sve pomalo zbunio naš C.A.R sa svojim postovima vrijeme je da vam malo objasnimo koncepciju ovoga bloga. Najme mi ovo zovemo blogom našeg društva, što znači da nas 7 koji činimo jedno društvo sudjelujemo u njegovu kreiranju i pišemo gdje smo bili, kako se osjećamo, što nas muči, zanima…
Znači da pojasnimo blog pišem ja zvana Koka, o sebi vam neću ništa pisati jer nije profesionalno, ali ako vas zanima pitajte Kvakicu ona će vam sve reći. Zatim tu je Kvakica. To je jedna posebna osoba sklona filozofiranju i u mogućnosti je ako je pustite napisati post od 10 000 riječi zašto je nebo plavo, a ne zeleno. Trenutno je zaljubljena pa se često u njenim postovima spominje Kamionžija Onda nam je tu Mustafina. Njen post ne može proći bez osvrta na neki koncert, ili na neki bend, ona je jednostavno luda, luda, za glazbom posebno. Obično je zovemo našim djetetom jer je kao dijete zaigrana, optimistična i vesela. Onda tu je taj famozni C.A.R koji vas je zbunio. On je jedini muškarac ovdje( barem tako piše u rodnom listu) pun je nekih ideja i poduzetničkih pothvata. Dečko kojeg bi svaka majka poželila za zeta. Al cure žalim njegovo srce pripada našem Dubokom grlu. Duboko grlo trenutno nema Internet pa ne piše postove, ali kad počne nitko je neće moći zaustaviti. Onda tu nam je naša Sexy prijateljica ili Parakeet ( ima 2 nicka. jedan si je dala sama, a jedan smo joj mi dali, a vi pogoditi koji smo joj mi dali.) Ona je trenutno jako, jako zaposlena pa nema vremena za blog, ali nam zato daje komentare, savjete i motivira nas u našem radu. Tu je i Buduća guvernerka HNB-a, cura od koje je i potekla ideja za blog i do danas je napisala čak nula postova, ali kaže da čim ulovi malo vremena će nam sve nadoknaditi. Njeni postovi će vjerojatno biti o kreditima, financijama i količini novca u opticaju pa tko treba neki savjet može se njoj javit.  >LINKEto nadamo se da smo vam sada malo pojasnili neke stvari i da više niste zbunjeni. Naš blog inače postoji tek 2 mjeseca i još imamo puno toga za učiti, al moram nas sve pohvaliti da u 2 mjeseca smo uspjeli doći na 1000 mjesto po broju postova i po broju komentara u konkurenciji od 34 877 blogova. Mislim da je to veliki uspjeh, pa bi se željeli zahvaliti svima koji nas čitaju i komentiraju. Hvala vam i samo nastavite. Na ovom blogu vas čeka još puno, puno iznenađenja pa nas zato čitajte svaki dan, a mi ćemo se truditi svaki dan imati novi post. Velika pusa svima |
18.09.2005., nedjelja
The C.A.R.
možda se varam...al to je moje iskustvo u izgradnji ekspertnih sustava... BI sustavi mi se čine daleko svrsishodniji...
|
The C.A.R.
Na faksu, sam dobio prvu nagradu za napravljeni ES ..njihov problem je što su usko specijalizirani i zahtjevaju mukotrpno prikupljeno znanje više eksperata, a na kraju dobiš alat za usko područje...
neznam jel ti poznat slučaj Dendrala, jednog od najskupljih projekata izgranje ES-a... kako je on završio... |
17.09.2005., subota
|
Ljudi, širimo znanje...znanje je moć! dosta mi je ovih filozofsko-ljubavnih-srcedrapajućih-svjetonazorno-ispraznih razglabanja, idemo u ozbiljne vode...
"Postoji samo jedno dobro - znanje, i samo jedno zlo - neznanje." Sokrat.... |
The C.A.R.
Namjena sustava poslovne inteligencije je omogućiti i olakšati poduzeću prikupljanje, analizu, distribuciju i djelovanje na osnovi poslovnih informacija, s ciljem donošenja boljih poslovnih odluka. Ona daje pogled na cijelo poduzeće pri čemu svatko može dobiti upravo onu informaciju koja njemu treba. Sustavi poslovne inteligencije omogućavaju proaktivan način vođenja poduzeća, što znači da se može predvidjeti budućnost, izraditi nekoliko scenarija i biti pripremljen za svaku situaciju. Problem je kako pretvoriti informaciju u znanje. Danas se poduzeće vodi na osnovi znanja o konkurenciji, kupcima, dobavljačima, procesima. Slobodno možemo reći kako je poslovna inteligencija proizvodnja znanja, koje je osnovica za donošenje poslovnih odluka. U tom smislu govorimo o sustavima upravljanim znanjem.
Poslovna inteligencija je izvorno bila namijenjena donositeljima odluka, odnosno ljudima koji donose poslovne odluke, menadžerima. Međutim, u suvremenim poduzećima odlučuju svi. To znači da je informacija i znanje potrebno svima. Danas su organizacijske strukture mnogo "pliće"; radi se većinom projektnim načinom rada. Više je koordinacije, a manje subordinacije. Danas je poslovna inteligencija u donošenju poslovnih odluka nezamjenjiv koncept. |
The C.A.R.
Jedna od prihvaćenijih definicija govori da je poslovna inteligencija način dostavljanja pravih informacija, u pravom formatu, u prave ruke, u pravom trenutku. Dobar sustav poslovne inteligencije prikuplja informacije iz svih dijelova tvrtke, analizira, priprema posebna izvješća te šalje ljudima koji ih trebaju. Na taj način, svaki pojedinac dobiva informacije skrojene prema njegovim potrebama – financijski direktor financijske podatke, direktor prodaje podatke o prodaji, direktor marketinga marketinške podatke itd.
|
The C.A.R.
Suhoparna definicija poslovne inteligencije kaže da je to skup metodologija i platformi za skladištenje podataka (engl. Data Warehousing), on-line analitičke obrade (engl. On-Line Analytical Processing) i otkrivanja znanja u bazama podataka (engl. Data Mining), koje omogućavaju tvrtkama kreiranje korisnih upravljačkih informacija iz podataka o poslovanju, koji se nalaze raštrkani na različitim transakcijskim sustavima, te dolaze iz različitih internih i eksternih izvora.
|
The C.A.R.
Još nedavno, informatički odjeli su najviše vremena trošili na razvoj transakcijskih (engl. On-line Transaction Processing – OLTP) i ERP (engl. Enterprise Resource Planning) sustava. Ti sustavi omogućuju lakše upravljanje operativnim poslovanjem, ali ne pružaju mogućnosti analize podataka. U njima se podaci samo talože i većina njih se nikad ne koristi. Procjene govore da poduzeća u pravilu koriste manje od 10% prikupljenih podataka. Metodologija poslovne inteligencije nastoji iskoristiti sve podatke, bilo one koji nastaju unutar poduzeća (npr. podaci o prodaji) bilo eksterne (npr. bilance konkurenata). Za kvalitetnu implementaciju sustava poslovne inteligencije poznavanje tehnologije i informacijskih sustava za potporu odlučivanju je nužan, ali ne i dovoljan uvjet. Potrebno je također razumijeti i poslovne aspekte, način poslovanja, tijek procesa, procese odlučivanja, viziju poduzeća, i mnoge druge bitne odrednice poslovanja poduzeća. Osnovni preduvjet za uvođenje sustava poslovne inteligencije je definirana strategija poduzeća i strategija razvoja informacijskog sustava. Poduzeće mora znati koja je njegova trenutna pozicija na tržištu, mora jasno definirati u kom smjeru želi razvijati svoje poslovanje, što želi postići, koje akcije namjerava poduzeti i tko o njima odlučuje.
|
The C.A.R.
Neosporna je činjenica da pojam poslovna inteligencija (engl. Business Intelligence) zvuči sjajno. U njemu su sadržane asocijacije vezane uz poslovanje, znanje, uspjeh, inteligenciju, borbu sa konkurencijom itd. Kada su me moji prijatelji pitali koja je tema mog diplomskog rada, i kada sam im odgovorio, većina njih me zbunjeno gledala jer se se neki od njih tada prvi put susreli s pojmom poslovne inteligencije. No, svi su se složili u jednom, a to je da poslovna inteligencija zaista zvuči inteligentno. Teško je u par riječi laiku objasniti što je zapravo disciplina poznata pod nazivom poslovna inteligencija.
|
KOKA - SUDBINA - da ili ne?
Tko se od nas barem jednom u životu nije pitao postoji li sudbina?
Da li je tvoj život već negdje zapisan i ti ga samo živiš? Tvoj faks, tvoj posao, tvoj dečko, tvoj muž, tvoj slomljeno srce – sve je to sudbina? Da li je istina da su muškarac i žena nekad bili jedno, i pali su na zemlju i razbili se i razišli i cijeli život tražimo svoju polutku, svoje drugo ja, nekoga s kime je suđeno? Ma ja iskreno vjerujem da je sve to obična glupost. Ništa ti u životu ne pada sa neba, za sve se moraš potruditi. Ako želiš upisati faks koji voliš i koji te zanima moraš naučiti za njega, moraš biti najbolji na prijemnom i moraju ti se potrefiti pitanja. Ako želiš posao koji te zanima i koji želiš raditi moraš imati najbolji životopis, najbolji test inteligenciji i biti najbolji od svih kandidata. Ako želiš dečka koji ti se sviđa moraš ga osvojiti. Ne možeš kao u filmu samo sjediti doma i čekati da pravi dođe, to ne postoji. Moraš obući najkraću minicu, najveći dekolte, uz sve to biti najsimpatičnija, najšarmantnija, najduhovitija, najljepša i moraš se najviše truditi. A ni to nije dosta. Recimo osvojiš ga, i tvoj je, opet može doći druga, ljepša, pametnija ili jednostavno mlađa, i ti si nitko i ništa i sav trud je bio uzaludan. Ono, najgore je kad netko kaže «nije bilo suđeno», ma to su gluposti. Suđeno ti je ono što sam želiš, za što se sam potrudiš. Zato dragi moji, možda i postoji nešto što se zove sudbina, ali moraš biti prokleto dobro talentiran, da bi ju uspio ostvariti, ne možete samo sjediti i reći nije bilo suđeno. Za sve u životu se moraš potruditi, i reagirati odmah, jer je već sutra prekasno. |
16.09.2005., petak
KVAKY............ Očekivanja....
Mislite li da se ponekad od cura očekuje da budu zle?!? Mislim, ne zle, ono - totalno, nego jednostavno zle što se tiče nekih stvari….da pojasnim…hodaju tri sređene trebe i lik s njima…noć...zrihtani, jedva čekaju da dođu u klub i budu glavne zvijezde…ali…treba doći do kluba. Tada kraj njih prođe neki lik, ono, prosječni štrepso na prvi pogled, u nekoj staroj krntiji i trebe mu se odvale smijati ono kao «koji kreten…a gle mu auto….neki fićek prastari….ha ha ha ha….» i lik koji hoda s njima kaže «fakat ste koze…možda i je krntija i možda lik i je štrepso al se on bar vozi u nečemu a mi tu hodamo ko idioti»…. i na to, prva misao cura je «aaaaaaahhhhhh…. kak je on super..on je tak pažljiv i razmišlja i nema ništa protiv nikoga..on je tak super….» pa i je lik super!!! Ali, zašto su takvi dečki curama privlačni a takve cure su curama – glupače?!? Zašto cure uvijek moraju birati stranu, zašto moraju uvijek biti protiv nekoga, zašto se očekuje da ismijavaju druge…Točnije – zašto one «popularne» cure ne prihvaćaju druge cure ako nisu takve…? Muški se međusobno više cijene, važno je kakav je netko prema tebi i to je jedino važno. Neki drugi njegovi stavovi ili razmišljanja se stavljaju u drugi plan u muškom društvu. Zašto toga nema kod nas? Zašto ako su sve cure u društvu protiv nekoga, a jedna jedina nije, zašto se stav te jedne jedine ne može poštivati nego koliko god se to pokušalo sakriti – nju se «osuđuje»…zašto vaša najbolja prijateljica nikad «nije» u krivu??? Ok, uvijek treba stati na stranu najbolje prijateljice i založit se za nju pred drugima, ali zašto se ne poštuje i ne prihvaća kad joj u četiri oka kažete da nije u pravu?!? Zašto se to ne može cijeniti i shvatiti kao dobronamjerna primjedba?? Znači li to da se od cura na neki način očekuje da budu zle….neiskrene…samo trebaju govoriti «da,da, imaš pravo..to i ja mislim…da, da, tako je….» i sve će biti dobro? Svi kažu «volim kad mi ljudi kažu iskreno», ali je činjenica da to nitko zaista i ne misli…jasno mi je da kad vas netko nepoznat kritizira, popljuje – to nije u redu.. ali zašto se naljutiti na najbolju prijateljicu kad kaže «ovo ti ne stoji» ili «on nije za tebe» ili «preboli ga» ili «pusti to, to je prošlost» ili još miljon rečenica koje nikad, ali nikad ne želimo čuti od nje….Ja ne želim čuti «on nije za tebe» i mogu shvatiti da ona ne želi čuti «gle, pusti»….ali zašto je to tako?!? Već se ionako jednom ispostavilo da je bila u pravu, ali samo zato što to ovaj put ne želim prihvatiti i ne vjerujem u to – ja ne cijenim što se ona možda na neki način i brine za mene. Tužno….al istinito… uostalom…. ni ona vjeruje u «gle…pusti….» pa smo onda kvit ;)
|
15.09.2005., četvrtak
KOKA - LJUBAV JE SRANJE
Jedan dečko imao curu. I živjeli oni tako dugo, dugo sretni. Bila je to već ozbiljna veza. Kako bi učvrstili vezu kupio dečko curi čak i malo štence. Malog slatkog dalmatinera. Izgledalo je idilično.
Sve do jednog dana kada je dečko samo došao i rekao « draga s nama je gotovo, imam drugu». Cura je bila shrvana « pa kako, zašto, gdje sam pogriješila? Šta ti nisu baš ništa značile sve te silne godine?» pitala je. On je sjeo u svoj super brzi auto i rekao «jesu draga ali ljubav je sranje» Cura se je oporavljala mjesecima, bila je u šoku. Osjećala se je povrijeđeno, jadno, odbačeno. Nakon nekoliko mjeseci smislila je opasan plan. Hranila je svog malog psića, i hranila, sa svime što je imala. Pas je rastao, rastao, i rastao. Postao je velik, opasan i debeo pas. Jednoga dana sada već bivša cura potiho je po noći ušla u stan svog bivšeg i u mikrovalnu stavila psečije govno. Stavila je mikrovalnu na najjače i pobjegla iz kuće. Mikrovalna je eksplodirala i cijela je kuća počela smrditi po psečijem govnu. Dečko je pozvao majstore da je prefarbaju, ali smrad je bio toliko intenzivan, da je ušao u sve kutove kuće. Probao je dečko i prodati kuću, ali svaki potencijalni kupac bi se srušio od smrada. Nije preostajalo drugo nego srušiti kuću i probati prodati barem zemljište. Ali ni to nije pomoglo. Smrad je bio tako jak da se je uvukao i u zemlju i nitko nije htio kupiti. Dečko je bio totalno ljut, došao je kod svoje bivše i bijesno pitao « zašto, zašto si to učinila, šta ti nisu ništa značile sve ovo godine?» ona ga je samo mirno pogledala i rekla « jesu zlato, ali ljubav je sranje!» To je najbolja definicija ljubavi koju sam ikada čula. |
14.09.2005., srijeda
Mustafina..............???
ponekad sam toliko umorna od svega...mrzim taj osjećaj. mrzim kad toliko puta nešto odlučim i onda se toga ne pridržavam...mrzim što se nikad ne mogu prestati nadati (vječni sam optimista, pa da se ubiješ)...zašto nekad jednostavno nemogu prihvatit stvari takve kakve jesu i krenuti dalje???!!!...kažu "nada umire posljeda"..jebeš ti to..ne umire ona nikada! ma sve je ok, a ako i nije, bit će :-)
Ps: sinoć mi je baš bilo dobro na "kavi"....cure moramo češće ić u Melin!!! e, i ponovno se počinje snimat Sanja tak da me možete gledat u publici ;-D mora čovjek nekako zaradit novce. |
13.09.2005., utorak
KOKA - KOLIKO NISKO ČOVJEK MOŽE PASTI?
Osjećate li ponekad da ste pali jako, jako nisko?
Da ste se ponizili zbog nečega ili nekoga tko to uopće, ali uopće nije vrijedan? I što onda napraviti? Pali ste na koljena a to nikome nije bilo bitno, i kako se sada dići kad svi znaju da ste bili na koljenima? Kad sami znate da ste bili na koljenima? Što napraviti kada vam je zbog toga tako žao i znate da će vam biti iz dana u dan još više žao? Što napraviti kada se sami sramite svojih postupaka i svoga čina? Možda čak i za pad postoji objašnjenje, ali vam se ne da nikome objašnjavati. Žao vam je što je došlo do svega dokle je došlo, ali ne vidite nikakav izlaz da to promijenite. Što napraviti kada ne možete tj. ne želite nekim ljudima pogledati u lice samo zato što ste pali tako nisko, a njima nije bilo bitno? Kažu pametniji ljudi « nije sramota pasti, sramota je ne dići se» ali ja mislim da je velika sramota pasti i to polako padati i to tako da te svi gledaju. A još je gore od toga gledat svaki dan osobe zbog kojih ste pali sretne, iz dana u dan sve sretnije, a vi ne možete, jednostavno ne možete biti zbog njih isto sretni, jer nisu to zaslužili. Ne možete im zaželjeti sve najbolje jer je to jače od vas. Uostalom to njima nije ni bitno. Jer da je bilo bitno ne bi ni došlo dotle dokle je došlo.  >LINK |
12.09.2005., ponedjeljak
Mustafina, za svakoga ponešto;-)
poruka mojoj kvakyci: i bit će bolje...uvijek bude bolje...ne smiješ samo negativno razmišljat. postoje dvije vrste situacija, one na koje možeš utjecati i one na koje ne možeš. ove na koje možeš utjecati su zakon, jer ćeš ti dat sve od sebe da dobro završe i tako će i bit! a oko onih drugih ne treba razbijat glavu niti se previše živcirat jer koja korist od toga, ako će one završit kako je "sudbina" odredila...samo se trebaš opustit, prepustit i na kraju priče nać nešto pozitivno u tome za sebe...jer ma kako loše nešto završi, uvijek ima barem jedna pozitivna strana. ja neznam dal ovo zvuči smisleno!? znam šta sam htjela reći ali imam problema sa prenošenjem tih informacija drugima, a da pritom zvuče smisleno :-)
inače, u subotu je bilo zaaaaaaaaaaaakon na koncertu na šalati...šta da kažem-moja Siddharta je bila jebena..nisam dečke vidjela godinu dana i tak su mi falili, i obožavam ih slušat uživo! frendica i ja smo se ugurale u drugi red među slovence i pokazale im kako pjevaju (vrište) pravi fanovi;-) Kad je došlo Hladno pivo već je bila hrpetina ljudi i atmosfera se naglo poboljšala...tak smo pogali da smo se strgali..sad me bole i noge i vrat..drugi put cu morat kontrolirat mlataranje glavom:-) jedva čekam sljedeći neki koncert...toplo preporučam za ispucavanje frustracija;-) odoh ja sad u radne akcije...frendica se seli pa joj je potrebna stručna pomoć, znači Ja :-) btw ak netko zna za neki dobar gig na području zgb nek slobodno javi :-) nekima je počela nova školska godina, a meni nova koncertna sezona... e da, skoro zaboravih spomenut kakav peh imamo "buduća guvernerka narodne banke" i ja. naime karte za jučerašnji derbi su nam bile rasprodane!!!! koje sranje...no i mi smo krive što nismo razmišljale pa otišle ranije ih kupit:-( no pzitivna strana u tome je da smo izbjegle potencijalne batine:-) |
11.09.2005., nedjelja
KVAKY.....11.09.2005.......... Bit će bolje
«Volim spavati. Volim prvu jutarnju kavu. Volim easy-atmosferu. …. Volim tebe»
Lijepo bi to bilo čuti, jel da? Ali… je li to istina? Zar kad nekog volite ne pokušavate riješiti problem kako bi se što kraće taj ljutio i da što prije svi budu sretni i veseli?…zar kad nekog volite ne zanima vas zašto plače? zar kad nekog volite ne želite li mu biti utjeha i zagrliti ga bar nakratko prije svog izlaska?..... zar kad nekog volite ne znači li to i malu žrtvu kako bi taj bio sretan jer ako je on sretan – i vi ste….? …. zar kad nekog volite ne želite li ostati uz njega čak i kad vas živčano gura od sebe?? ….U biti je poanta da ljudi nekad zaborave neke stvari. Prošlost se zaboravlja pa se donose zaključci na temelju trenutačne situacije…. Svi imaju loš dan, naporan dan, umor, stres, tuga, sreća, bijes…ali problem nastane kada druga strana u tom trenutku ima neke druge želje i osjećaje…onda se zaboravi tolerancija i zarobe nas krivi osjećaji…bijes, tuga, sram, glupost, nemoć, nesigurnost, tisuću i jedno pitanje, tisuću i jedna teorija, paranoja, svakakve misli…. ali tada… tada bar jedna strana treba ostati pametna…. i tada ne treba ostaviti stvari da vise u zraku nego jedna strana treba reći što ju muči, svoje viđenje situacije, a druga strana treba utješiti i objasniti…i to je to… tako se štedi vrijeme, živci, maramice… sve se može riješiti…samo šutnja, nejavljanje i neizvjesnost nisu pravi način za to. |
10.09.2005., subota
Koka - par pitanja.
Danas je u Sanji jedan iskusni muškarac dao jednu zanimljivu teoriju o prijateljstvu. Teorija je bila da je muško – muško prijateljstvo trajnije i kvalitetnije nego žensko – žensko prijateljstvo. Razlog tome je taj što dečki nikad međusobno ne otkrivaju najintimnije dijelove svoga života i to je po njima recept za prijateljstvo. Po toj definiciji nikad prijatelj nije prijatelju zabio nož u leđa, za razliku od ženskog prijateljstva koji se sastoji od osjećaja i beskrajno puno povjerenja, što po definiciji tog dotičnog muškarca je recept za propast.
Nikad prijatelj neće povrijediti prijatelja, ali nije ista stvar i za prijateljice. Muško prijateljstvo ( za razliku od ženskog) ne zapada u krize, nema nekakve dileme morala, nema preispitivanja reći ili napraviti nešto prijatelju, nema dubokih filozofiranja o plitkim stvarima, i ono što je najbitnije nema sumnjanja u prijateljstvo. Dečkima je na prvom mjesto prijateljstvo, to im je ispred svake cure, ispred svega, a kod cura je drugačije. Da je ne znam kakvo prijateljstvo morati će patiti zbog neke nove osobe u životu. Istina je da su muškarci po samoj prirodi plitkiji i površniji od žena, pa da li je to onda tajna uspjeha? Da li je tajna u tome što dečki od svog prijatelja (osim utakmice jednom tjedno) ništa drugo ni ne očekuju? Ne očekuju utjehu kad su tužni, ne očekuju poziv isti tren kad upoznaju neku novu osobu, ne očekuju dugotrajne kasnovečernje telefonske razgovore, ne očekuju zagrljaj kad su sretni, ne očekuju rame za plakanje… Sve to dovodi do jednog pitanja postoji li pravo pravcato žensko – žensko prijateljstvo, ili svaki malo dublji i iskreniji odnos mora puknuti? Ili se opet vračamo na stari post da li treba od prijatelja išta očekivati pa se onda razočarati ili jednostavno ništa ne očekivati pa ono što dobiješ je dobro? Da li je recept možda u površnosti? Pitanje za cure : može li itko od nas reći da ga barem jednom u životu najbolja prijateljica nije razočarala ili iznevjerila? Pitanje za dečke: da li je vas najbolji prijatelj barem jednom iznevjerio ili razočarao? I za kraj poruka samo Sanji i RTL –u: e dragi moji da ste ovu emisiju emitirali prije 5 mjeseci uštedili biste mi puno energije, truda i neprospavanih noći. U životu je najbitniji tajming. >LINK |
09.09.2005., petak
KVAK.........09.09.2005.............Zabranjeno voće?!?! Ma ne!!!
Ok, ovako…. svi znamo što je SEANSA??? Ono – naizmjenično postavljanje pitanja i iskreno odgovaranje… Ono, to je super, jel tak? Super je za upoznavanje prilikom prvih nekoliko susreta, super je za ponovno oživljavanje uspomena tijekom romantične noći uz bocu Amara i more, a super je i za sitne noćne sate preko chata, naročito s ljudima iz prošlosti koje više ne viđaš pa je net jedini način održavanja kontakta….Sve je to super.. Seansa s prijateljem, prijateljicom, potencijalnim partnerom, budućim, ali i bivšim…. Stvari koje si nikad niste mogli reći odjednom samo izlaze iz vas….Konačno dajete iskren odgovor na pitanja drugih….
Ali…sat seksualnog odgoja s bivšim dečkom? Jel to prihvatljivo? Jel to dopušteno? Ne znam, al zar nije zakon? Osoba koja vas poznaje….ok, bar poznaje onog izvanjskog VAS, osoba s kojom više ne dijelite ništa, koja čak nije više u vašem životu nego je tek smiješan nick u icq-listi. Ali, opet, osoba koja puno zna o vama, o tome što vas zanima i koja će vas rado podučiti i dati vam koristan savjet jer ipak ste si jednom bili nešto. Koliko god smiješno zvučalo, možda čak i malo ružno ili zločesto, u biti je super…. netko pred kime vas ne treba biti sram i koga možete pitati sve, ali zaista SVE što vam padne na pamet o sexu i za kog znate da će vam iskreno odgovoriti sve što zna…zar nije lijepo imati takvu osobu? Pa makar to bio i bivši dečko…. Lijepo je….i bezopasno….probajte! ;) kvak kvak |
06.09.2005., utorak
MUSTAFINA - evo i mene malo...
e pa možda da i ja nešto kažem o onome brijanju sa frendom...kao prvo nije mi on super frend..više poznanik s kojim nekad idem van..čak ni neznam nešto puno o njemu osim da je kao osoba zbilja dobar ali je premiran za mene. on je meni i prije bio sladak, i sad smo se našli u takvoj situaciji..zabrijali smo..oboje smo to htjeli..meni nije žao. a to što sam ja i prije toga znala da nas dvoje nemamo budućnosti...mislim kakve to ima veze...znao je i on..barem bi trebao znati ako me imalo bolje poznaje. možda ovo zvuči zločesto, al tak je. a što se tiče "you know who"..pokušavam s njime bit frendica al se nakako desi da svako malo zabrijemo. neznam zašto??? u biti, znam zašto ja, al zašto on svaki put popusti..već je par puta reko da niš od veze i onda paf. no sad smo fakat odlučili pokušat to sa prijateljstvom jer ovak se samo vrtimo u krug, a toga nikakve koristi. zato držite fige..zbilja bih htjela da to uspije jer on je super osoba s kojom obožavam pričat. pusa svima mojima i vidimo se večeras kod Dubokog grla! pusa i drugima koji nas čitate:-) skoro zaboravih-IDEM U SUBOTU NA KONCERT MTV ADRIE!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! bit će jebeno..a u nedjelju, nadam se, idem s frendicom na tekmu haj-din. samo da nepokupimo batine i bit će zakon bez obzira tko pobijedi. odoh nešto jest...umirem od gladi..
|
Koka – jesam li rođena za prosječno?
Ponekad se osjećam da sam rođena za biti prosječna, za biti obična.
Velike stvari se ne događaju meni, jer nisam za to stvorena. Nisam stvorena za neku zvijezdu, nisam rođena za biti slavna, nisam stvorena da dobijem ono što želim, da uspijem s kim želim. Takve se stvari događaju drugima, ljudima sa više sreće. Nisam čak ni stvorena da budem zvijezda barem na jednu večer, jer je to osigurano za druge. Koliko sam puta nešto htjela pa to nisam dobila, koliko sam puta nekog htjela pa su to dobili drugi. Nisam rođena za nešto želiti, jer to neću ni dobit. Sve to me je naučilo da ne želim više ama baš ništa. Jer kad ništa ne želiš i ono malo što dobiješ je dobro i ono malo te usrećuje, a ako ništa i ne dobiješ nećeš biti tužan jer nisi ništa ni želio. Uostalom ne kaže se slučajno "kad se osjećaš potišteno jer nisi dobio što si htio, samo mirno sjedni i budi sretan, jer Bog ima nešto bolje za tebe da ti da." |
04.09.2005., nedjelja
KVAKY.......04.09.2005..........Nije više važno
«Hoćemo li ti i ja ikada biti sretni?» Čudno je kako nas jedno pitanje ponekad može vratiti u prošlost. Zar nije smiješno da baš kada pomislimo kako smo okrenuli novu stranicu, nešto nas podsjeti da to možda i nije baš tako. Čudno je kako ponos, strah i loš tajming mogu kočiti čovjeka i činiti ga nesretnim. 26.1…Jedan dan….jedan dan, jedna večer, jedna riječ….jedna riječ i povijest bi se promijenila. Jednom mi je netko rekao da muškarac napravi 90% a žena treba samo onih preostalih, a opet najvažnijih 10%. Možda je to i istina…Zapravo… sada kad malo bolje razmislim, čini mi se sigurnim da je to istina. Ali zašto ti isti muškarci koji tako razmišljaju ne pomisle kako je nekim ženama ponekad teško napraviti tih 10%?!? Mislim, ako već ženu znaju u dušu, onda mogu pretpostaviti da je nju strah više nego njih, te ako su već napravili svoj dio, mogu preuzeti i njezin, zar ne?!? Zar zbog ponosa i straha treba žrtvovati sreću?? Ako netko pređe pet planina da dođe do vas, zar ne može još i jedan brežuljak? Jedna riječ….jedan poljubac….i sve je riješeno… Ne bi bilo više suza, razmišljanja, loše prošlosti, drugih osoba…samo On i Ona.
Otada se puno toga dogodilo… vraćanje na staro, pa malo novoga…. puno toga… Sada, u ovom trenutku…ništa više nije važno... 26.1. se spominje samo uz piće viška, skriveni od svih, sa sjajem u očima, usiljenim smiješkom na usnama šapćući «šteta što nikad nismo probali» …Uz suzu na obrazu, poljubac u lice i čvrst zagrljaj podsjećamo se da je vrijeme da nas drugi učine sretnima a mi ćemo si uvijek biti utjeha i netko na koga zaista možeš računati….u svakom trenutku. |
03.09.2005., subota
Koka – Ima li u današnjem svijetu još morala?
Baš si nekaj razmišljam postoji li u današnjem svijetu moral? Postoji li osoba za koju možemo reći ona je potpuno moralna? Ajmo najprije definirati moral. Po meni je moralno ponašanje ponašanje pri kojem ti svima možeš pogledati u oči, ponašanje kakvim želiš biti uzor svojoj djeci i unučadi, ponašanje kojima nikoga nikad nećeš povrijediti Pa sad par pitanja vezano za moral. Da li je moralno nekoga gledati u oči i lagati mu? Da li je moralno radi vlastite sreće gaziti sve druge pred sobom? Da li je moralno zabiti nekome nož u leđa? Da li je moralno nekom slomiti srce? Da li je moralno nekoga rasplakati i nikad ga ne pitati nakon toga kako je? Da li je moralno biti sretan, na način da si druge zgazio i povrijedio da bi došao do sreće? Da li je sve to više moralno ako misliš da nisi učinio ništa loše? Da li danas ne moralni ljudi prolaze bolje nego moralni? Da li je zbilja istina da se sve vraća u životu? Jel ako je tako onda tsunamiji, potresi, vulkani, ratovi, smrti i bolesti su nešto što smo svi zaslužili. Možda je to jedini način na koji nam Bog može reći da stanemo, da prestanemo, ali bojim se da ga svejedno ne vidimo, i ne čujemo. Bojim sa da bi mogla otvoriti cijeli jedan blog na temu morala, pa moram prestati sa tolikim pitanjima i filozofiranjem. Pa da summiram: Mogu reći da poznam samo jednu osobu za koju mogu reći da ima morala, ali kakva joj korist od toga kad je zbog toga toliko patila? Kakva joj je to utjeha? Žalosno je to što je svi smatraju zbog toga drukčijom i čudnom, ali ustvari ona je samo zbog toga posebna. Istina je da danas nema gotovo uopće više morala, ono malo što ga ima izumire i zbog toga ovaj svijet ide k vragu. Sve što se događa sami smo si krivi, i sve dok ne naučimo da nismo pojedinci na ovom svijetu nego dio jedne velike zajednice i da moramo živjeti u skladu i sa zakonima te zajednice, međusobno poštivati jedni druge, prihvatiti ljude onakvima kakvi oni jesu i uvijek, ali uvijek misliti na posljedice svoga ponašanja. Tek kad to prihvatimo i naučimo možda će nam svima biti bolje. |
02.09.2005., petak
Kamiondžija & Kvaky........02.09.2005........Stanje na cestama (za kolovoz)
Evo, mali dug od Kamiondžije i mene, ovo stanje na cestama odnosi se na kolovoz, ali brijem da nema bitnih promijena....
Dakle.... promet na većini cesta u zemlji je slabog do umjerenog inteziteta sa mjestimičnim zagušenjima, na famoznoj cesti A1 Zagreb-Split ili Split-Zagreb ovisi u kojem se kolničkom traku nalazite, prometuje se sa većim do manjim poteškoćama, prilikom prelaska Masleničkog mosta (novog, ne novog -starog, e onaj s potpisom Jure Radić) te pred ulaskom u prolaz Sv.Rok savjetujemo vozače da u svoja vozila stave tereta koliko je teško njihovo vozilo (može poslužit i kamenje), kako Vas ne bi otpuhala bura. Zastoja pred čepom Sv.Rok ima i nema kako kad. Sve trajektne linije voze neredovito po ustaljenom voznom redu Dalmatinske "fijake". Na graničnim prijelazima nema dužih čekanja ako se nalazite blizu samog prijelaza, a ako ste dalje e jebi ga - tko čeka taj se i načeka. Ostale ceste nisu toliko famozne pa Vas ne zanimaju. Želimo vam neugodan nastavak putovanja i što više budaletina te nepismenih ljudi za upravljačkim kolom. Vaš HAK |
01.09.2005., četvrtak
KVAKY..............01.09.2005.......... Is it possible?!?
«Kada poželiš odletjeti daleko znaj,
pruži mi ruku, poletjet ćemo zajedno. Kada posrneš na svom putu, posrnut ćemo zajedno Kada ćeš biti žalosna i neće biti nikoga znaj ja uvijek bit ću tu negdje. Kada ćeš postići što želiš bit ću ponosan za oboje i svaki uspjeh tvoj nagradit ću poljupcem Kada ćeš voljeti, ja će te bodriti Kada će ti trebati prijatelja ja ću ti uvijek biti. Kada te nitko neće shvaćati, znaš da ja hoću.» Zar nisu prekrasne riječi?? Naročito kada ih dobijete u poruci usred noći od posebne osobe. Da, to je pravi prijatelj. Je li moguće muško – žensko prijateljstvo?!? Iskreno – ne znam! Na moru sam vidjela zaručenu curu koja je sa svojim PRIJATELJOM došla na more i spavali su u istom krevetu. Je li što bilo – ne znam. Bih li ja to mogla? DA! Ali, da sam na onoj drugoj strani, ne bih mogla podnijeti da moj dragi ide s nekom frendicom solo na more, ma koliko si super bili. Tako, malo razmišljajući, došla sam do zaključka da zaista ne znam je li moguće pravo muško – žensko prijateljstvo. Moj super prijatelj ima najbolju prijateljicu i stvarno mogu i zajedno spavati i sve, a da ZAISTA ništa ne bude. Gledajući tako primjere sa strane, došla sam do jedne teorije… A to je da je muško – žensko prijateljstvo moguće u dva slučaja: 1) Zbog utjecaja sa strane – to znači da (pričat ću u prvom licu jer mi je tako lakše, da se ne zapetljam u priču ;) ) ako ja npr. upoznam dečka vani, zabrijemo, poslije se viđamo i želim biti s njim, onda vrlo vjerojatno neću ni razmišljati da nešto bude s s njegovim prijateljom kojeg usput upoznam jer je tu netko drugi, netko na koga fakat pucam. I tak, ako se to tako gleda, prijateljstvo (s prijateljom kojeg usput upoznaš) je moguće. 2) Ako je prije nešto bilo – ako ja i netko mutimo nešto dvije godine i uvijek je nešto u zraku, ali ništa konkretno ne bude, onda nakon nekog vremena, kada se već toliko toga dogodi i između nas i između nas i drugih ljudi, onda imamo temelje da postanemo pravi prijatelji jer smo svjesni da zajedno NE IDEMO, da se previše toga izdogađalo i kad strast splasne, možemo se gledati ko prijatelji i možemo prihvatiti to što smo u vezi s drugim ljudima a ne zajedno. I tada…tada možete nekome poslati one riječi na početku posta, i zaista misliti svaku od njih. A kad to uspijete – znate da ste prijatelji…bar do slijedećeg zajedničkog pijanstva hehehehe shala mala |
