znam,znam..ali znam da niti jedan crnac (ili ti afroamerikanac..ehehe) neće chitati moj blog...tako da..vjerujem da se nitko neće naljutiti...uu,pozdrafi bratića...ehehhe
pusa
24.09.2005. (22:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Joj, ovo si super napisaala! Mene tak nekada to sve živcira, ali smiirim se.. Mislim , imam uvijek Frendicu koja me treba, ali se nekad osjećam da me niti ona ne treba.. Tak ti to bude.. Pussa, e super ste mi svi ..... Pussa najviše tebi KVAKY I KOKI!!!!E legende ste!!!!i Mustafini ma svima....!!!!!
24.09.2005. (23:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
eeee da... stvarno lijepo napisano.... i da se nadovežem na ovo što je napisala siščanka... teško je naći srodnu dušu... u većini slučajeva i nemoguće... ali ja mislim da sam uspjela naći svoju srodnu dušu... (i da, znam da to nije bila tema tvog posta, ali eto...) uživaj mi... kiss kiss....
25.09.2005. (09:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Istina, puno puta nas ljudi napuste kad su nam jednostavno najpotrebniji. Kad trebamo rame za plakanje...koju toplu iječ...utjehu. Ne znam , možda smo ljudima ok samo kad s njima treba izaći, opijati se,ili ukratko...kao da smo im lutke za zabavu... ili kad njima treba nekakva pomoć. ma većina prijeteljstava je općenito iz nekakve koristi... Ono, kad mi trebaš, zvat ću te... Bezveze. A na tom se sve više i više počinju bazirati i veze. Mrzim takve ljude. Nedavno mi je prijateljica (ok, više poznanica) pričala kako ona uvijek pazi na svoje dvije frendice kad se naliju i kad ne znaju za sebe, a kad se ona napije - ove dvije odu negdje i zabavljaju se a nju ostave samu. OK, je li to prijateljstvo??? Usamljenost...hm... Glavni razlog štp se nekada osjećamo usamljeni su upravo drugi ljudi koji nisu tu kad ih trebamo. I zato se osjećamo kao sami na svijetu... A možda bi nam samo jedan pogled ili koja iskrena riječ utjehe pomogla. pozdrav :)
25.09.2005. (15:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sišèanka
a kaj da ti velim, uvijek ti je to tak, nije lako naći srodnu dušu
24.09.2005. (21:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stop! Drop! KABOOM!!
znam,znam..ali znam da niti jedan crnac (ili ti afroamerikanac..ehehe) neće chitati moj blog...tako da..vjerujem da se nitko neće naljutiti...uu,pozdrafi bratića...ehehhe pusa
24.09.2005. (22:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
~°°SiMpLy ThE BeSt FrIeNdS-BuBiCa & KiRa°°~
Joj, ovo si super napisaala! Mene tak nekada to sve živcira, ali smiirim se.. Mislim , imam uvijek Frendicu koja me treba, ali se nekad osjećam da me niti ona ne treba.. Tak ti to bude.. Pussa, e super ste mi svi ..... Pussa najviše tebi KVAKY I KOKI!!!!E legende ste!!!!i Mustafini ma svima....!!!!!
24.09.2005. (23:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
BrOkEn sMiLe
dok čitam ove riječi mogu samo reći da je i meni to dobro poznat osjećaj... pusa
24.09.2005. (23:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...dan za danom...
to mi je veoma poznato...
25.09.2005. (00:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
justine
eeee da... stvarno lijepo napisano.... i da se nadovežem na ovo što je napisala siščanka... teško je naći srodnu dušu... u većini slučajeva i nemoguće... ali ja mislim da sam uspjela naći svoju srodnu dušu... (i da, znam da to nije bila tema tvog posta, ali eto...) uživaj mi... kiss kiss....
25.09.2005. (09:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Spirit Crusher
Jao, kak mi je ovo poznato ... :(
25.09.2005. (11:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tischa
Istina, puno puta nas ljudi napuste kad su nam jednostavno najpotrebniji. Kad trebamo rame za plakanje...koju toplu iječ...utjehu. Ne znam , možda smo ljudima ok samo kad s njima treba izaći, opijati se,ili ukratko...kao da smo im lutke za zabavu... ili kad njima treba nekakva pomoć. ma većina prijeteljstava je općenito iz nekakve koristi... Ono, kad mi trebaš, zvat ću te... Bezveze. A na tom se sve više i više počinju bazirati i veze. Mrzim takve ljude. Nedavno mi je prijateljica (ok, više poznanica) pričala kako ona uvijek pazi na svoje dvije frendice kad se naliju i kad ne znaju za sebe, a kad se ona napije - ove dvije odu negdje i zabavljaju se a nju ostave samu. OK, je li to prijateljstvo??? Usamljenost...hm... Glavni razlog štp se nekada osjećamo usamljeni su upravo drugi ljudi koji nisu tu kad ih trebamo. I zato se osjećamo kao sami na svijetu... A možda bi nam samo jedan pogled ili koja iskrena riječ utjehe pomogla. pozdrav :)
25.09.2005. (15:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...