Jedan dečko imao curu. I živjeli oni tako dugo, dugo sretni. Bila je to već ozbiljna veza. Kako bi učvrstili vezu kupio dečko curi čak i malo štence. Malog slatkog dalmatinera. Izgledalo je idilično.
Sve do jednog dana kada je dečko samo došao i rekao « draga s nama je gotovo, imam drugu». Cura je bila shrvana « pa kako, zašto, gdje sam pogriješila? Šta ti nisu baš ništa značile sve te silne godine?» pitala je.
On je sjeo u svoj super brzi auto i rekao «jesu draga ali ljubav je sranje»
Cura se je oporavljala mjesecima, bila je u šoku. Osjećala se je povrijeđeno, jadno, odbačeno. Nakon nekoliko mjeseci smislila je opasan plan. Hranila je svog malog psića, i hranila, sa svime što je imala. Pas je rastao, rastao, i rastao. Postao je velik, opasan i debeo pas. Jednoga dana sada već bivša cura potiho je po noći ušla u stan svog bivšeg i u mikrovalnu stavila psečije govno. Stavila je mikrovalnu na najjače i pobjegla iz kuće.
Mikrovalna je eksplodirala i cijela je kuća počela smrditi po psečijem govnu. Dečko je pozvao majstore da je prefarbaju, ali smrad je bio toliko intenzivan, da je ušao u sve kutove kuće. Probao je dečko i prodati kuću, ali svaki potencijalni kupac bi se srušio od smrada. Nije preostajalo drugo nego srušiti kuću i probati prodati barem zemljište. Ali ni to nije pomoglo. Smrad je bio tako jak da se je uvukao i u zemlju i nitko nije htio kupiti.
Dečko je bio totalno ljut, došao je kod svoje bivše i bijesno pitao « zašto, zašto si to učinila, šta ti nisu ništa značile sve ovo godine?» ona ga je samo mirno pogledala i rekla « jesu zlato, ali ljubav je sranje!»
To je najbolja definicija ljubavi koju sam ikada čula.
Post je objavljen 15.09.2005. u 15:27 sati.