nije da vjerujem u sudbinu; ja sam negdje između. Ja o "sudbini" razmišljam ovako: npr. sudbina je za mene neki put, uglavnom nešto takvo. Ali kamenje na koje naiđem na tom putu ću sama šutnuti nogom, zaobići ga ili se spotaknuti, ljude koje ću susresti mogu zaobići ili ih pustiti u svoj život.
17.09.2005. (19:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sudbina. Kao takva mislim da ne postoji. Ali opet, gledam da postoji nekad i ono nešto što se mora dogoditi. Neke stvari jednostavno ne možemo spriječiti. «Suđeno ti je ono što sam želiš, za što se sam potrudiš.» S ovim se skroz slažem jer bez imalo truda ne možemo ništa postići… Ali nije sve u trudu. Poznam osobe koje se oko ničega toliko ne trude pa im ide glatko u životu, oko ničega se ne moraju namučit, kao da je samo za njih uvijek stvorena ona nekakva prećica do cilja. Ne znam, eto možda je njima «suđeno» tako. Jednostavno imaju sreće… Naravno da se ne može samo sjediti i reći da je ili nije bila sudbina… Stvar je u tome što je ta naša tzv. sudbina samo u našim rukama i mi ju jedini možemo promijeniti.
18.09.2005. (13:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ja sam već ovu temu obrađivala u svojim postovima i držim se svojih nekih uvjerenja...a to je da sudbina postoji, mislim da nam je sve određeno jer nekad jednostavno nije dovoljno kad se trudimo, odnosno ponekad uspjevamo bez puno tj. bez imalo truda. Kao što sam već prije napisala, mislim da su nam neke krajnje točke A, B, C, D...., nekakvi "ciljevi" željeni ili neželjeni određeni, a mi samo imamo toliku slobodu da biramo put, cestu koja vodi do određene točke - je li to ona krivudava ili ravna, samo to možemo birati svjesno ili nesvjesno, al kako bilo, uvijek sve ceste vode istom cilju - onom koji nam je određen. Puno stvari u životu nisam ni sanjala da bi mi se mogle dogoditi pa su mi se dogodile - kako one lijepe tako i one ružne. To je sve sudbina....
18.09.2005. (14:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ja ne vjerujem baš u sudbinu kao da nam je nešto zapisano u zvijezdama,al vjerujem da se većina događaja događa s nekim razlogom,da nije sve u našim rukama i kako god mi pokušali izbjeć ili ,to će se nekako dogodit.Naprimjer:zar nije čudno da nekog vidiš 5 puta u jednom danu u velikom gradu?Ili da vidiš na mobitelu koliko je sati,a tom ti trenutku dođe poruka(šta se meni često događa)?
No,dosta filozofiranja,šaljem jednu veliku pusssu....8)
18.09.2005. (21:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rise
nije da vjerujem u sudbinu; ja sam negdje između. Ja o "sudbini" razmišljam ovako: npr. sudbina je za mene neki put, uglavnom nešto takvo. Ali kamenje na koje naiđem na tom putu ću sama šutnuti nogom, zaobići ga ili se spotaknuti, ljude koje ću susresti mogu zaobići ili ih pustiti u svoj život.
17.09.2005. (19:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kylie blog hr
Ne vjerujem da postoji sudbina i da je naš život unaprijed određen!
17.09.2005. (23:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tischa
Sudbina. Kao takva mislim da ne postoji. Ali opet, gledam da postoji nekad i ono nešto što se mora dogoditi. Neke stvari jednostavno ne možemo spriječiti. «Suđeno ti je ono što sam želiš, za što se sam potrudiš.» S ovim se skroz slažem jer bez imalo truda ne možemo ništa postići… Ali nije sve u trudu. Poznam osobe koje se oko ničega toliko ne trude pa im ide glatko u životu, oko ničega se ne moraju namučit, kao da je samo za njih uvijek stvorena ona nekakva prećica do cilja. Ne znam, eto možda je njima «suđeno» tako. Jednostavno imaju sreće… Naravno da se ne može samo sjediti i reći da je ili nije bila sudbina… Stvar je u tome što je ta naša tzv. sudbina samo u našim rukama i mi ju jedini možemo promijeniti.
18.09.2005. (13:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mustafina
ja sam već ovu temu obrađivala u svojim postovima i držim se svojih nekih uvjerenja...a to je da sudbina postoji, mislim da nam je sve određeno jer nekad jednostavno nije dovoljno kad se trudimo, odnosno ponekad uspjevamo bez puno tj. bez imalo truda. Kao što sam već prije napisala, mislim da su nam neke krajnje točke A, B, C, D...., nekakvi "ciljevi" željeni ili neželjeni određeni, a mi samo imamo toliku slobodu da biramo put, cestu koja vodi do određene točke - je li to ona krivudava ili ravna, samo to možemo birati svjesno ili nesvjesno, al kako bilo, uvijek sve ceste vode istom cilju - onom koji nam je određen. Puno stvari u životu nisam ni sanjala da bi mi se mogle dogoditi pa su mi se dogodile - kako one lijepe tako i one ružne. To je sve sudbina....
18.09.2005. (14:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zamka
Ja ne vjerujem baš u sudbinu kao da nam je nešto zapisano u zvijezdama,al vjerujem da se većina događaja događa s nekim razlogom,da nije sve u našim rukama i kako god mi pokušali izbjeć ili ,to će se nekako dogodit.Naprimjer:zar nije čudno da nekog vidiš 5 puta u jednom danu u velikom gradu?Ili da vidiš na mobitelu koliko je sati,a tom ti trenutku dođe poruka(šta se meni često događa)? No,dosta filozofiranja,šaljem jednu veliku pusssu....8)
18.09.2005. (21:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...