ponekad sam toliko umorna od svega...mrzim taj osjećaj. mrzim kad toliko puta nešto odlučim i onda se toga ne pridržavam...mrzim što se nikad ne mogu prestati nadati (vječni sam optimista, pa da se ubiješ)...zašto nekad jednostavno nemogu prihvatit stvari takve kakve jesu i krenuti dalje???!!!...kažu "nada umire posljeda"..jebeš ti to..ne umire ona nikada! ma sve je ok, a ako i nije, bit će :-)
Ps: sinoć mi je baš bilo dobro na "kavi"....cure moramo češće ić u Melin!!!
e, i ponovno se počinje snimat Sanja tak da me možete gledat u publici ;-D mora čovjek nekako zaradit novce.
Post je objavljen 14.09.2005. u 16:09 sati.