«Volim spavati. Volim prvu jutarnju kavu. Volim easy-atmosferu. …. Volim tebe»
Lijepo bi to bilo čuti, jel da? Ali… je li to istina? Zar kad nekog volite ne pokušavate riješiti problem kako bi se što kraće taj ljutio i da što prije svi budu sretni i veseli?…zar kad nekog volite ne zanima vas zašto plače? zar kad nekog volite ne želite li mu biti utjeha i zagrliti ga bar nakratko prije svog izlaska?..... zar kad nekog volite ne znači li to i malu žrtvu kako bi taj bio sretan jer ako je on sretan – i vi ste….? …. zar kad nekog volite ne želite li ostati uz njega čak i kad vas živčano gura od sebe?? ….U biti je poanta da ljudi nekad zaborave neke stvari. Prošlost se zaboravlja pa se donose zaključci na temelju trenutačne situacije…. Svi imaju loš dan, naporan dan, umor, stres, tuga, sreća, bijes…ali problem nastane kada druga strana u tom trenutku ima neke druge želje i osjećaje…onda se zaboravi tolerancija i zarobe nas krivi osjećaji…bijes, tuga, sram, glupost, nemoć, nesigurnost, tisuću i jedno pitanje, tisuću i jedna teorija, paranoja, svakakve misli…. ali tada… tada bar jedna strana treba ostati pametna…. i tada ne treba ostaviti stvari da vise u zraku nego jedna strana treba reći što ju muči, svoje viđenje situacije, a druga strana treba utješiti i objasniti…i to je to… tako se štedi vrijeme, živci, maramice… sve se može riješiti…samo šutnja, nejavljanje i neizvjesnost nisu pravi način za to.
Post je objavljen 11.09.2005. u 11:18 sati.