KVAKY.......04.09.2005..........Nije više važno
«Hoćemo li ti i ja ikada biti sretni?» Čudno je kako nas jedno pitanje ponekad može vratiti u prošlost. Zar nije smiješno da baš kada pomislimo kako smo okrenuli novu stranicu, nešto nas podsjeti da to možda i nije baš tako. Čudno je kako ponos, strah i loš tajming mogu kočiti čovjeka i činiti ga nesretnim. 26.1…Jedan dan….jedan dan, jedna večer, jedna riječ….jedna riječ i povijest bi se promijenila. Jednom mi je netko rekao da muškarac napravi 90% a žena treba samo onih preostalih, a opet najvažnijih 10%. Možda je to i istina…Zapravo… sada kad malo bolje razmislim, čini mi se sigurnim da je to istina. Ali zašto ti isti muškarci koji tako razmišljaju ne pomisle kako je nekim ženama ponekad teško napraviti tih 10%?!? Mislim, ako već ženu znaju u dušu, onda mogu pretpostaviti da je nju strah više nego njih, te ako su već napravili svoj dio, mogu preuzeti i njezin, zar ne?!? Zar zbog ponosa i straha treba žrtvovati sreću?? Ako netko pređe pet planina da dođe do vas, zar ne može još i jedan brežuljak? Jedna riječ….jedan poljubac….i sve je riješeno… Ne bi bilo više suza, razmišljanja, loše prošlosti, drugih osoba…samo On i Ona.
Otada se puno toga dogodilo… vraćanje na staro, pa malo novoga…. puno toga… Sada, u ovom trenutku…ništa više nije važno... 26.1. se spominje samo uz piće viška, skriveni od svih, sa sjajem u očima, usiljenim smiješkom na usnama šapćući «šteta što nikad nismo probali» …Uz suzu na obrazu, poljubac u lice i čvrst zagrljaj podsjećamo se da je vrijeme da nas drugi učine sretnima a mi ćemo si uvijek biti utjeha i netko na koga zaista možeš računati….u svakom trenutku. |
| < | rujan, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv