|
|
Nemam pravo na suze.
A boli me. Boli.
Nemam pravo da se žalim i tražim utjehu.
Nikome. Ni od koga.
A trebam.
nogi me pitaju zašto se mučim...
Misleći na taj neostvaren san.
Mnogi me pitaju zašto tugujem...
Zbog nečeg što će se dogoditi jednog dana.
Mnogi me pitaju zašto plačem...
Uništavajući svoju mladu i nadarenu dušu.
Mnogi me pitaju zašto nastavljam...
Tresući se od tuge,plakati i razmišljati.
Bila si samo sjena
Što u tami se skrila.
On je bio tvoja svjetlost,
Al' uzalud si snila.
Nikad nisam ni pomislila da ljubav zna da boli i kako je tesko kad se neko voli...Sad te samo pitam dali si me voljeo ikad? Ja te zaboravit necu nikad...Opet bole stare Rane kad pomislim na one dane..!!
Sada kad bi mogla biti s tobom kao nekada...da mi te vrati samo jedan dan...Da svu ljubav sto
sam drugim samo tebii dam...i da tebii samo tebii pripadaam!!
Ali iako sam plakala,
iako sam tugovala,
naucila sam voljeti i ljubiti,
a najvishe,
naucila sam se boriti..
Nisi htjeo da mi kazes,
jer si znao da me boli.
Nisi htjeo da mi kazes,
da ti srce drugu voli.
Gledala sam tvoje oci,
crne oci pune sjaja.
Vjeruj mi nisam znala
da me samo oko vara.
Slusala sam rijeci tvoje,
one su mi kazale sve.
Nisi bio hrabar da mi kazes
NE VOLIM TE ....
Ljubis, ljubis drugog pa se meni vratis sad je doslo vrjeme grjehe da platis, nece srce moje vise
da te vidi, ja te molim samo ne vracaj se idi, o zar zelis duso za ljubav da molim oprostaja
nema i ako te volim, zelis, zelis ljubav al ja vise necu prekasno je duso prekasno za srecu....
Zagrljeni u suzama stojimo noći ove,ja odlazim jer me život zove,shvati ja neću da te molim mada te iskreno volim,a ti me nježno grliš utjehe rijeći ti šapćeš meni a znam da ćeš uprkos svemu otići drugoj ženi...
Za sve sto cinila sam ljubav da nam spasim rekla si da je ludost i treba da gasim sve one vatre sto su gorjele u meni da pomirim se s´ tim da ides drugoj zeni.Ne vracaj se nek' te vrijeme brise probacemo ko ce voljet vise svako zasto ima svoje zato valjda nam je tako Bogom dato?
-zasto da setam snovima,kad se nista dogoditi nece
jer moj zivot je bez ljubavi i srece
zasto da nekog volim,da mi nada vene
kad ustvario nitko ne voli mene!
-zaboravi da si ikad rekao da me volis
kad me sretnes najbolje ce biti da me se klonis
da nepadnu teske rijeci,da ne pravim scene
zivi kako hoces,ali bez mene ..
Zbog njega sam dugo,suze od ljudi krila,ponos u blato,ja sam bacila.
Nikada drugog ja neću,moći da volim,al’ da mu oprosti grijehe,za njega Boga ću da molim.
Više od sebe ,voljela sam njega,željela ljubav,njegovu vatrenu.
Sa njim mi ode,i dio života moga,al’ da mu oprosti grijehe,ja za njega moliti ću Boga.
Ne pitam zašto te gubim,znam, nemaš razloga pravog,kraj došao sigurno nije,zbog onog sukoba malog.Idi, srećice, idi,nisi ni bio za mene,tugu što ostavljaš meni,jednom će odnijeti vrijeme.
Znam da si smislio laži,ne želim priču tvoju,neka te ljubavi lažne,u svoja naručja zovu.
Ne kažem ništa na kraju,da praštam više neću,samo onaj poljubac zadnji,što sluti drugu sreću .
Padale su tiho sitne kapi kise kad rekose da ne smjem da te volim vise, ali eto opet i zovem i molim jer na ovom svijetu samo tebe volim...
ne znadosmo u prijateljstvo pretvoriti ljubav sto je morala proci, koliko izlisnih uvreda, koliko jalovih rana, sad plutamo, u mirnom i hladnom moru bola, dvije sante-jedna muskog, jedna zenskog spola.A kad i to prodje-jer i to ce proci-hocemo li moci jedno drugom gledati u oci?..
Reci mi zašto te tako volim, a nemam te, Reci mi zašto mi dolaziš u san, i ljubiš me, Zašto me više ne želiš kao prije, reci mi Zašto je sudbina htjela da nas rastavi ?
Umrecu jedne noci, polako, njezno i tiho. Dok priroda spava, da ne vidi niko. I niko nece znati da te volim vise od sebe. I niko nece znati da umirem zbog tebe
Što je ljubav ako nije san,
Svaka druga riječ,svaki drugi dan!
Što je ljubav ako nije raj,
Svaka druga pjesma,svaki pogled taj!
Što je ljubav ako nije riječ,
U snu suza moja za tebe će teć!
Za moju ljubav daruj osmijeh tvoj,
A ja tebi poklanjam život svoj!
Evo vam,oluja se sprema,
A za ljubav ne ponestaje mi tema!
Sa dvije riječi reći ću ti sve,
a te riječi glase: volim te...
Srela sam ga u kafiću,pušio je cigarete,pričao o njoj.
Srela sam ga kasnije,pušio je cigarete,
pričao o njoj kao o svojoj jedinoj.
Srela sam ga nakon godinu dana,drogirao se,oči su mu bile mutne, kažu:„Neće dugo.“Čula sam opet istu priču o njoj.Nisam vjerovala da ta djevojka postoji,voljela sam ga,nitko to
nije znao.Na grob sam mu crvene ruže donjela.Među njegovim stvarima pronašla sam nju.Na slici je pisalo:„Volim te više od svega.“Iz oka mi je suza kliznula,jer ta sam djevojka bila ja!
| < | svibanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
bok ljudi .. otvorila sam ovaj blog na kojem cu pisat pjesme .. price .. ovaj sam blog vise otvorila kako bi se ispuhala kad sam lose volje .. ugodno citanje .. hehe .. :) ..
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Ksenia =) ...
Nisam imala snage
Kišu da zaustavim
Nije bilo sjaja
Bol da ublažim
Noćas sam opet sama
Ostavljena u mraku
Ćutim...
Na tebe opet mislim
A šta drugo...
Nisam znala da te volim
Da te sačuvam
Nisam htjela, ali moram
Sa suzom u oku te puštam
Budi sretan tamo negdje
Ja ću izdaleka da te gledam
Na mene i tugu zaboravi
Nisam te znala voljeti, nisam....
ovaj život mi nije suđen,
nisam u njemu trebala ostati,
ovakva osoba postati.
Nisam se trebala tu zadržati.
Ovaj svijet mi nije suđen,
Jer ovo nije moj svijet.
Jer da je ovo svijet kakav hoću,
Onda ne bih bila budna noću,
Ne bih suze ove lila,
Ne bih patnju ovu krila.
Kad bi ovo sudbina moja bila ,
Možda sad bih slatke snove snila,
A ne, kao svake noći, krvave suze lila.
Ovo ne može moj život biti,
Ne, ne smije,
Jer ga neću poživjeti.
Ovaj pakao ne smije
biti sve što imam
neću ga živjeti,
prije ću umrijeti,
u nekom drugom životu
sudbinu iskušati.
Možda ću tamo preživjeti.
Reci, sapni mi
nista nije vazno
sada trebas mi
zagrli me snazno
za suze ne pitaj
mirises na rodni kraj
Strance,sta krijes od mene,u tvojim tamnim ocima?
Nejaka nijansa svjetla negdje,al ipak stranac...
tako osjecam prema tebi,molim te,pusti me da znam:
sta zelis da budes?
objasni mi tooo?
Tamo iza neba krije se vjecnost,
ako zelis da je otkrijes sa mnom.
Napravi prvi korak i pokazi mi put veceras
jedan osjecaj i vjerovat cu ti.
Onda nasa ljubav nikad nece biti strana.
Tada nasa ljubav nikad vise nikad nece biti strana.
haha---->>>
Ulične lampe u daljini svijetle,
a svuda oko njih tama…
Noge mi klecaju od straha
jer ja stojim ovdje u tmini sama …
Bojim se…
Ne želim biti sama…
U noći bez spasa,
u noći tuge i mraka…
Ni mjeseca nema na nebu
ni zvijezda koje blistaju,
samo ja i tama u kasne sate
čekamo da prve zrake sunca svanu.
U meni tinja nemir
I srce mi sve jače zbog njega bije,
Jer nikako da dođe dan
Kad će sunce opet da se smije…
Oko mene tama…
U meni nemir…
Dođi i zagrli me,
nemoj da budem sama…
Zauvijek u tebi
Ostat će,
Barem mali dio nje,
Sve ono što za mene osjećaš,
Nestat će...
I svakoga dana borim se,
Sve više i više bojim se,
Zauvijek u tebi ostat će dio nje...
Sto se nizu moji dani
kao biseri, a kao biseri
jer na kraju puta moga
stojis samo ti, a stojis samo ti
Bez tebe život bi bio grobna tišina,
goli kamen u vrleti planinskog krša,
vodenica bez potoka i starog mlina
i trun prašine što izgubljeno leprša.
Sve te grube rijeci
sve te nevjere
previse si srcu primala
Ja te i sad volim
mirne duse kazem ti
s mjesta se ne pomakao
ako lazem ti
Samo da znas
Ja te slusam i kad sam ljuta
Cujem svaku tvoju rijec
Koju mi kazes
Iako mislis da ne slusam
Ja se ocajnicki trudim pronaci istinu u tvojim rijecima
Ne zelim da me lazes
Da li ti nesto znaci
Sto ti se toliko divim
A jos uvijek drhtim kad sam s tobom
Pitas me sta zelim
Iako znas,cekas da ti odgovorim
Oziljci,i na tijelu i na dusi
Ponovo me bole
Rane se otvaraju i sve mi se rusi
Ponovo me proganjaju sjecanja
Zasto se sve lose vraca
Zasto ne prestane
Zasto nema istine u tvojim rijecima?
Oprosti mi što ti nikada nisam vjerovala
Oprosti što te nikad nisam shvacala
I toliko te puta lažima zavaravala…
Oprosti mi što ti nikada nisam pružila priliku
Što nisam voljela tvoju pravu sliku
Nego za tebe uvijek tražila izliku…
Oprosti mi što ti nikada nisam dopustila da budeš što jesi
Oprosti što su svi tuđi, bili tvoji grijesi…
Oprosti što te nisam znala cijeniti
I što sam te uvijek htjela promijeniti…
Oprosti što sam sve tvoje savjete, mišljenja odbijala
I sve ti mane na nos nabijala
Oprosti što te nikada nisam razumjela
Oprosti mi za sve rane što sam ti nanijela
Za sve urezotine
Oprosti što ih je bilo stotine…
Za sve što sam ti govorila
Oprosti mi što sam te mrzila
I što sam ti uvijek prebacivala da si ti za sve kriva…
Oprosti što nisam mogla gledati tvoj odraz
I što me uvijek podsjećao na samo još jedan poraz…
oprosti što sam te uvijek krila
Iako si uvijek uz mene bila…
Oprosti mi što sam sve tvoje želje i snove okovala
I danima ih pomalo ubijala
Oprosti mi što ti nisam dopustila da se diviš nebrojnim zvijezdama
I što sam te uvijek osuđivala kada sam bila sama…
oprosti što ti nisam pomogla kada te najviše bolilo
Oprosti što sam te gušila lažnim maskama
I što sam samo gledala kako ti se srce slama
I što sam te noćima, kada bi sve maske popucale
Micala od sebe što dalje…
Oprosti mi za svaki ožiljak tvoga tijela
Oprosti mi što sam činila takva užasna djela
Što sam te toliko puta unakaziti htjela…
Što sam toliko htjela da si netko drugi
Oprosti mi na svoj boli i tuzi…
Oprosti mi što sam te za sve uvijek krivila
Što sam se toliko zavaravala
I u tuđoj te sjeni skrivala…
Na samom sam rubu sjedila
I posljednji te put povrijedila
Tek tada sam vidjela koliko sam ti naudila
Napokon sam shvatila
Tebe i tvoje snove
I od tada nad nama bijeli oblaci plove… za jednu osobu .. OPROSTI MI ZA SVE ..
ja ne zelim isprike .. nezelim objasnjenja .. toga si mi vec dosta dala .. zelim djela .. djela koja ce dokazat te tvoje rijeci .. ali shvacam da ponekad nemozes .. ili neces .. sve mi je jasnije .. mnogo stvari neznam .. mnogo stvari nemogu shvatiti .. ali jedno cu uvijek znat .. bez obzira .. kaj rekle ... kaj napravile .. kaj ucinile .. NE ZELIM IZGUBITI NAJBOLJU FRENDICU KOJU SAM IKAD IMALA!! .. mozda sam takva osoba da me neke stvari brzo zasmetaju .. mozda sam osoba koja se brzo naljuti .. ali definitivno sam osoba kojoj je punoo stalo do tebe .. bez obzira kaj ti mislila .. i sve ovo kaj ja pisem na blogu nije zbog toga da bi ti to procitala .. vec da se ispusem i krenem dalje .. kao sto si i ti meni to rekla .. i ako oces da se na neko vrijeme prestanemo druzit .. ako ti mislis da bi nam bilo bolje tako .. ok .. ali s moje strane znam da to nikad nebi napravila .. jer mislim da ni ja ni ti to ne zelimo .. ali opet .. neznam ja sta se mota po tvojoj glavi .. mozda zelis napraviti istu stvar kao i sa Zivom .. neznam .. i strah me odgovora ..
SAMO SE NADAM DA TADA NECE BIIT PREKASNOi
kad sam pala na dno .. ti si me digla .. i kad sam plakala satima ti si mi dala ruku i digle me .. i kad danima s lica nisam skidala tuzan obris ti si ga uspjela razvuču u osmijeh .. svaki put kad sam bila na ponoru .. samo korak da se bacim u tu duboku crnu provaliju ti si me primila za ruku i rekla: Lana,ja te volim . neka ti to bude dovoljan razlog da prozivimo zajedno ovaj dan .. i zato 9 mjeseci odkad smo poceli ovo nase druzenje ja s osmijeh na licu mogu reci : HVALA! za sve .. hvala za svaki osmijeh koji si mi dala .. svaku lijepu rijec koju si mi pruzila .. svaku lijepu gestu koju si ucinila za mene .. zahvalna sam ti do neba .. jer ja tebe jednostavno volim kao frendicu .. ma obozavam .. ali zelim biti iskrena jer nezelim da se nase prijateljstvo svede na lazi .. iskreno .. ni sada nakon svega .. svih onih rijeci koje si mi rekla kako bi mi pokazala da ti znacim i vise nego sta sam mislila.. ne vjerujem .. nemogu shvatiti .. ili necu .. ali to jednostavno ne ulazi u moju glavu .. mozda bi sve bilo drugacije da to nisu samo rijeci .. jer govoris jedno,radis drugo .. i kako da ja sad shvatim istinu .. ali trudim se .. pokusavam .. svakim danom sve vise .. nadam se da cu jednog dana shvatiti koliko ti znacim .. samo se nadam da tada nece biti prekasno ..
ILI NASTAVAK ILI KRAJ
ti si posebna osoba .. osoba koja mi je pokazala ljepotu zivota .. koja mi je pokazala drugi put .. put kojim nikad nisam namjeravala ici .. ali ti si mi pokazala da je taj put uz tebe sigurniji i da cemo bez obzira na sve prebroditi svaku svadu .. svaku ruznu rijec koju smo si izgovorili .. a da nismo tako mislili .. mnogo si patila .. znam .. nisam ti ni ja olaksavala .. bas naprotiv .. mislim da te bas svaka moja svada bolila .. jer si bas na svaku nasu svadu plakala .. vjeruj iznutra me izjedalo vise nego sto mislis .. svaka tvoja suza .. svaka kap koja je pala pekla je moje srce kao najvruca vatra .. toliko je bolila da sam htjela ucinit sve da prestanes .. ali bila sam preponosna da nesto kazem .. da ista izustim .. ali iskreno ja nisam pustila suzu .. i oprosti sto nikad nisam znala pustit suzu i pokazat da me pogodila ta svada .. ali nisam mogla vise .. htjela sam se uvjeriti da je ovo prijateljstvo jedno za koje zelim dat sve .. i ni sada nisam sigurna .. jer izjeda me jedan crv sumnje koji mi uvijek,kad vec pomislim da je sve super,uvijek kaze da nije tako .. i to me probija jer zelim vjerovati ti .. zelim ovo prijateljstvo usavrsiti da postanemo ono sto toliko zelimo .. ali nemogu .. ili necu .. ni sama vise neznam .. jednostavno neznam .. ili nezelim shvatit taj odgovor jer bi mozda bio prebolan za obadvije .. mozda ga nebi shvatile .. ma .. ni sama neznam .. da se barem mogu uvjeriti u te tvoje rijeci .. ali kod tebe su rijeci jedno,a djela drugo .. tako da me zbunjujes .. i onda pomislim da ovo sve nema smisla .. A NE ZELIM TAKO MISLITI .. ali kvragu nemogu si pomoci .. ti se sada smijes .. zabavljas .. ali ja nemogu .. ne ako se sve ovako nastavi .. zelim da stavim tocku na ovo prijateljstvo .. znam da ima samo dvije opcije: ili nastavak ili kraj .. ali jedno ce morat biti ..
ZASTO?
ja i ti smo dvije cudne biljke koju nikad necu shvatiti .. koliko god se ja trudila .. uvijek ce ostati samo taj jedan mali dio koji ce mi biti neshvatljiv .. a taj jedan jedini mali dio je bas onaj koji bi ja htjela otkriti .. to je dio u kojem je prožeto naše prijateljstvo .. vjera u nas .. i sve one izrečene tajne koje smo rekle jedna drugoj .. to je dio koji moje srce treba da bi bilo potpuno .. ali ja nikako da dođem do tog djela .. nikako da prodrem do tebe .. uvijek postoji neka barikada .. neka prepreka .. prepreka koju ja svim silama pokusavam maknuti .. unistiti .. jer je to jedino sto me sprijecava prema tebi .. ali nemogu .. nemogu .. ZASTO?! ..
She sits in her corner
Singing herself to sleep
Wrapped in all of the promises
That no one seems to keep
She no longer cries to herself
No tears left to wash away
Just diaries of empty pages
Feelings gone astray
But she will sing...
Til everything burns
While everyone screams
Burning their lies
Burning my dreams
All of this hate
And all of this pain
I'll burn it all down
As my anger reigns
Til everything burns
Walking through life unnoticed
Knowing that no one cares
Too consumed in their masquerade
No one sees her there
And still she sings...
uvjiek sam znala da mi nikad necemo uspijet .. uvijek sam znala da cu ja biti neki problem. . jer i kada sam svijetu rekla da znacis mi puno ti si rekla da ja to ne pokazujemi .. i kada sam se posvadala s najdrazom osobom na svijetu ZBOG TEBE nisi mi vjerovala .. mi smo postojali,ali dali postojimo i dalje .. zapitaj se sama .. jer ja vise neznam sta ljudi zele od mene .. neznam sta TI zelis od mene .. sve mi se vise cini da zelis osobu s kojom ces se svadat i onda je krivit za sve .. jesu,ostale su u meni ostaci tih svada .. ali znam oprastat .. oprostila sam i sebi i tebi odavnooo .. ali ti ocito nisi .. ne shvacam zasto mene toliko pribijas na kriz .. nisam jedina koja se posvadala s tobom .. ja te nikad nisam mogla mrzit makar sam to htjela .. jer ljudima koji su ti ucinila mnogo gore stvari nego ja,oprostila si im u 5 minuta .. shvacam da ti te osobe znace puno,mozda previse i da su bile uz tebe kad si ih trebala .. ali ipak .. ja sam se trudila biti uz tebe .. ali uvijek si me odbijala svojim ponasanjem .. svojim rijecima ponekad si me dovodila do ludila .. i samo da znas nikad ti nisam oprostila kada si mi rekla: zaboravi me,pravi se da ne postojimo,nase prijateljstvo je gotovo .. NIKADD ti takvo sto nisam rekla .. niti sam htjela .. ali ti si ih rekla i ti si ih mislila .. mislim da te rijeci vise zabole nego bilo sta drugo .. pogotovo zabole kada mi je do te osobe staloooo .. i onda mi kazes da ne pokazujem koliko mi znacis .. nebi onda dolazila vec tjedan do tebe i pitala te kaj ti je .. trudim se .. ali nisi ti jedina koja je dozivjela razocaranja .. koji su drugi povrijedili .. ali ja sam se svejedno tebi otvorila .. jer sam ti vjerovala vise nego sebi .. i sad i kazes onakvo sto .. nemogu igrati takvu igru .. nemogu jedan dan misliti da ti znacim nekaj .. a drugi dan me samo potkopas .. Fala Bogu imas brdo frendica oko sebe koji te vole .. ali gubis jednu .. jednu za koju mislis da joj nimalo nije stalo do tebe .. nadam se da ces jednog dana shvatiti .. da ces shvatiti moje rijeci .. jer KAJ GOD REKLA SAD ja te volim .. i obozavam .. jer nikad nisam upoznala osobu koja mi je pokazala koliko je lijep zivot .. koliko zivot moze biti lijep kad znas za sta zivis .. ali JA NEMOGU VISE OVAKO .. kad odlucis kaj zelis .. MOLIM TE JAVI SE .. jer ocito je da ni sama trenutacno neznas kaj zelis .. necu biti kao Ziva i trazit da mi odmah kazes .. ali .. razmisli . tjedan .. dva .. mjesec .... koliko ti treba . i reci kako ce se sve ovo nastaviti .. morala sam i ja tebi rec kaj mi se mota po glavi .. uzivaj ..
razmisljam i cekam da prode i ta minuta .. prolaze sekunde,minute,sati,dani,godine .. takoo sporo .. a ja se jos borim sama sa sobom .. ne uspijevam .. pobijediti u toj bitci .. svakim danom odlazi sve veci dio mene .. tijelo,dusa i nakraju srce ..a kad ode i prepolovi se na pola i moje srce koje me drzi na zivotu ostat cu bez icega .. ostat cu gola poput drveta kad izgubi lisce .. biti cu samo kostur .. kostur bez osjecaja koji ce samo gledati naprijed . i ne osvrati se prema proslosti .. zasto to nemogu napravit i sad? zasto nemogu zaboraviti sve ove rijeci koje sam cula jucer,danas .. ? zasto nemogu?! .. mozda nije mislila tako,mozda mi stvarno vjeruje toliko koliko kaze .. mozda pak jedna druga osoba nije toliko losa koliko je ja smatram .. ali ipak .. sve mi samo govore rijeci .. ali djela niotkuda .. voljela bi da mi pokazu .. da sam dio njihovih zivota .. jedna osoba mi pokazuje to,ali tu osobu ponekad toliko ne shvacam da .. da me sve ovo tolikooo zbunjuje .. zelim da prestanu sve ove igrice .. zelim da svi skinu svoje maske .. i da svi budemo ono sto zaista jesmo .. a ne glumci .. koji se dodvoravaju tudim zeljama i prohtjevima .. da budemo to mi .. nase pravo ja .. zasto ne zivim svoj zivpt? onako kako bi ja to zeljela .. zasto ne napravim nekad nesto sto bi samo ja zeljela .. ? mozda zato sto se bojim osuda okoline .. njihovih ogovaranja .. mozda zato sto ne zelim da budem dio necijih pogleda .. zelim biti nevidljiva .. da me nitko ne primjecuje .. a ne da svi bruje o tome kako izgledam,sta sam obukla .. daj ljudi ZIVITE SVOJ ZIVOT!!! ostavite MENE NA MIRU!!! leave me alone .. fuck off .. JA SAM JA,TI SI TI!!! .. eto sad sam izbacila sve negativno iz mene .. i mislim da psotajem nova osoba .. zacudit cete se sta sve mogu kad mi svega bude preko glave .. a pogotovo kad me neke osobe ogovaraju meni pred nosom .. a onda uporno tvrde suprotno .. cure daj malo oladite i gledaj te sebe,a ne mene ..
moje srce puno je oziljaka koji su ostavili ljudi koji me nisu znali cijeniti,koji su me samo gazili .. prepuno je rupa koji znace da ta mjesta nisu nikada preboljena .. rane zacijeljuju,ali ove u mome srcu nikada nece .. kako da ljudima oprostim to sto su me vrijedali,kako da ljudima oprostim sto su mi lagali kad sam ih najvise trebala?! kako da svojim prijateljima oprostim sve ono lose sto su mi napravili? .. ja nemogu .. ako je ko uspio neka mi kaze kako .. jer ja vise nemam snage da se oduprem .. nemam snage d aglumim veselje .. da glumim laznu srecu .. ali nitko me ne shvaca ozbiljno .. svi misle: Lana,glumi .. svi misle da lijem lazne suze .. ali te suze nisu nimalo lazne .. to su suze koje znace bol,tugu,patnju i mrznju prema svima koji su me gazili .. ali ja nisam osoba koja ce svima vracati .. koja ce na lose rijeci reci lose .. rade cu pretrpiti to vrijedanje .. ali to ne zelim .. zelim jedanput u zivotu biti Lana i stat na noge i ljudima pokazat novu mene .. novu osobu koja se promjenila iz temelja .. zelim ljudima dati do znanja da me ostave na miru .. pa makar me i svi ostavila .. makar ostala sama .. pa makar i mislili da ove moje rijeci nisu iskrene,da moje suze nisu prave .. briga me .. jer nakon svega danas sta sam cula .. zelim zaboraviti .. zelim umrijeti .. zelim da pate svi kao sto sam i ja .. da shvate da sam mislila OZBILJNO .. sve do zadnje rijeci ..
neznam cime sam zasluzila sve ovo .. cime sam zasluzila da mi se svakim danom zivot rusi kao kula od pijeska .. vjerovala sam joj .. vjerujem joj ja i jos .. ta osoba mi znaci vise nego itko .. zovem je best frendicom .. ali nikada nisam mogla sa sigurnoscu te rijeci reci jer nisam znala dal i ona tako misli o meni .. i to me boli .. jer osoba koja je prije mjesec dana usla u njen zivot .. njoj vjeruje vise nego meni .. meni koju pozna 9 mjeseci .. ali valjda sam eto pogrijesila .. i sama znam sta sam napravila .. koliko sam svada prouzrocila izmedu nas .. ali za svaku sam se ispricala .. cini mi se da mi ona to nikad nije zaboravila .. da je uvijek u njenoj podsvijesti ostao trag tih svada .. ostao trag suza koje je isplakala .. pitam se zasto je zivot tako kompliciran .. zasto sad ja ovo pisem kad znam da se nikad nista ne mijenja .. kad znam da joj nemam snage to sve reci u lice .. kad znam da ME ONA NIKAD NE SHVACA OZBILJNO .. ja vise neznam kako bi se osjecala .. kako da se ponasam prema njoj .. nAJrade bi se ponasla tako hladno .. najrade bi rekla boli me briga za nju,nek zivi svoj zivot .. ali NEMOGU !! .. znaci mi ko osoba vise nego itko .. ali ja nezelim nju smatrat best frendicom ..a da ona mene to ne smatra .. jer druge osobe mi govore da ona to ne misli za mene .. znam samo jedno: da NIKAD,ali BAS NIKAD .. necu dopustit da mi se priblize druge osobe jer vezem se za neke osobe,a onda shvatim da .. ma .. ni sama neznam sta shvatim .. ali trenutacno placem jer zelim znat .. zelim znat .. neke stvari .. ali nemam snage pitat je to .. koliko sam dana ja probdjela razmisljajuci cime sam sve to zasluzila .. cime sam zasluzila da me ona nakon 9 mjeseci ide pitat neke stvari za koje sam mislila da bi ih sama trebala znati .. nikad joj nisam nista nazao ucinila .. nisam joj bar napravila sve ovo sto su joj drugi napravili .. ali moje misljenje se ne mijenja tako lako .. ja je i dalje smatram dijelom svoga zivota .. ali zivota koji ce se ubrzo ugasiti .. nije meni mjesto ovdje .. to sam shvatila .. napisala sam ovaj post za jednu osobu iz razreda .. znat ce ona ..
vrijeme lijeci sve,zar ne? tako kazu ljudi .. a,recite mi onda ,zasto se to vrijeme ne moze vratiti unazad,zasto nemozemo ispraviti sve ono sto smo ucinili,a zalimo za tim?! i zasto nitko nije izmislio neki laser kojim se mogu zalijeciti rane?! i zasto se ljudi zaljubljuju u nekog tko nije za njih?! pitam se samo zasto,ali odgovor ne dolazi niodkuda .. ali jedno me pitanje zanima: zasto ,kad odlucite da to nije to,kad nema povratka natrag,kad se svi mostovi sruse,kad su sve brane razorene i kad zaboravimo sve lose trebnutke .. kad napokon kazem bit ce bolje .. mogu ja to .. zasto to vrijeme ne prolazi brzo?! da ga se sto manje sjecamo .. zasto tek to vrijeem prolazi takoo sporo .. ko da zeli zauvijek ostati uz mene .. imam mnogo pitanja koji pocinju na zasto,ali na ni jedan nemam odgovora .. imam svoja razmisljanja koja svakim danom sve vise bole i peku .. ali tek tada shvatite .. da vam nijedno vrijeme nece pomoci da zaboravite ono sto vam je znacilo tako mnogo,sto vam se uvuklo pod kozu .. vrijeme moze samo pomoci da prebolimo to .. moze pomoci da nastavimo dalje .. ali nikad u potpunosti .. jer jedan malii dio nas,naseg srca ne zaboravlja koliko je voljelo,kao sto ne zaboravlja koliko jako boli .. i cak kad prebolite,kad vam ostane samo taj mali dio,kad izblijede uspomene kojih se sad odbijamo sjecati,koji su sad toliko gorki .. toliko gorki da ih zelite samo izbrisati iz svojih uspomena .. ali dovoljan je samo jedan udisaj starog parfema,jedna pjesma,cak i jedan pokret,da vam se na licu pojavi smijesak,a i glavi vam se pocne vrtiti onaj stari film kad su se vase usne spojile po prvi put .. tu sam gdje jesam i nista me vise ne moze slomiti .. nista me vise ne moze boljeti .. jer vrijeme lijeci sve,zar ne ? ..
Evo sjedim u sobi, okružena s četiri zida i razmišljam ..
Zašto živimo, zašto patimo, ma što nas čeka sutra?! pitam se kada ce doci nesto sto ce me dici iz ovog vrtloga tame,magle oko mene i nemira koji me obuzima u svoj zagrljaj i ne pusta ..
Mnogi se čude pa i ja sama što se to samnom dešava u zadnje vrijeme?!? Jednostavno ne znam...u zadnje vrijeme hvataju me neki čudni osjećaji, osjećaji napuštenosti,osjecaji da sam ja suvisna ovom svijetu. Osjećam se izgubljena u vrtlogu svog života...
Gdje je sudac u svoj ovoj priči? želim da ova igra već jednom prestane,zelim da se dogodi zavrsni potez koji ce oznaciti kraj cijeloj ovoj igri,ali taj potez nikako da docekam .. ponekad s epitam jel sve ovo samo igra ili nesto vise ?? Ne znam kako si pomoći , što mi je činiti?! Pokušavam doći do zaključka, možda su to samo te lude godine i jedna normalna prolaznost ili trenutno za mene jedan neuspješan odgovor.
Ne znam, samo što prije želim prestati sa ovim glupim igricama i vratiti se u svoju stvarnost, u osobu koja je bila toliko SRETNA!! (a sad tako shrvana). Ja znam i shvaćam da se osoba ne mijenja preko noći, potrebno je nekoliko dana, mjeseci, godina...ma za mene kao cijela vječnost...ali nije važno, nadam se samo da će to biti uskoro. jer ne bude ja cu napraviti zadnji potez,ali tada mene vis enece biti na ovom svijetu .. Možda već sutra, možda!!
sve mi se rusi .. kockicu po kockicu .. padaju jedna za drugom tako olako .. a godinama sam gradila ovo sto je sada u takoo kratko vrijeme sruseno ko kula od karata .. vise ni sama neznam kome da vjerujem .. vise ni sama neznam cijim rijecima da se vodim .. jer osobe kojima sam vjerovala vise nego sebi izdale su me .. sada kada se napokon saznala istina i kada sam cula sta je rekla o meni ne mogu da shvatim zasto to nije rekla meni,u facu .. jer iskrenost je najvaznija .. mogla mi je rec smeta mi to kod tebe .. ja bi se promjenila jer za osobe do kojih mi je stalo ucinila bi sve .. a ovako .. ovako je samo postigla to da joj vise nikada necu moci reci koliko je volim,koliko mi znaci .. jer ja joj vise nemogu pogledati u oci .. moj cijeli svijet postao je jedna magla .. jedna crna rupa u kojoj nema nade .. kojoj se ne vidi dno .. ja se vise ne prepoznajem .. a ni moji prijatelji me vise ne prepoznaju .. moj cijeli zivot sveo se na to da zivim samo kako bi onima koji su me povrijedili vratila milo za drago .. zivim zato jer moram .. a ne zelim .. i zato se pitam : zasto uvijek radim ono sto ne zelim? zasto uvijek radim stvari koji nisu dio mene,zasto uvijek pokleknem pred drugima umjesto da im se oduprem ? zasto,zasto? uvijek ostaje to pitanje ..
ovaj post pisem jer nemam snage reci bilo kome kako se ja osjecam .. svi imaju svoje probleme i ja ih nezelim opterecivati svojima .. ovak .. sjedim sama u tami svoje sobe,svud oko mene mrak,nema ni tracka svjetla u mojoj sobi,a jos manje u mom zivotu .. gasi se svaka nada za zivot .. postajem ono cega sam se najvise bojala .. nesto sto nikada nisam htjela postati .. postajem opsjednuta smrti .. postajem osoba koja sam o razmislja o nacinu na koji ce umrijeti .. postajem osoba kojoj vise nista nije vazno .. samo trenutak kada cu cuti lagane izdisaje svoga tijela koji ce oznaciti moj kraj,koji ce oznaciti kraj moga prisustva na ovom svijetu .. odavno sam shvatila da nema mjesta za mene u ovom svijetu .. svijetu punom pokvarenosti,lazi .. moje srce sve slabije kuca jer nema vise snage davati mi nadu u zivot kad sam ja davnoo odlucila umrijeti .. samo cekam pravi trenutak .. zelim otici kada nitko nece biti uz mene,kada nitko nece znati za mene,kada svi odu od mene .. cekam taj trenutak jer zelim znati da nitko nece patiti zbog mene,zelim umrijeti sa spoznajom da nisam imala nikoga uz sebe jer je tada najlakse .. moja dusa je vec otisla odavde,samo se moje tijelo jos bori i odupire,ali i ono ce jednom pokleknuti jer ja sam odlucila i nista me nece sprijeciti ..prijatelji moji oprostite,ja sam tako odlucila i vi me ne zalite ,, vase suze ce me samo jos vise boljeti .. razmisljajte malo kako je meni,sto ja zelim .. i shvatite me .. makar vas i povrijedila ,zao mi je,ali moja borba sa samom sobom i sa mojim unutarnjim demonom zavrila je .. ja nemam vise snage za bilo sta .. sada cu vam pricati o svemu sto mi je ostalo,nemorate me slusati,ali mozda je gore na nebu bolje nego ovdje .. ako sam zasluzila da me u srcu nosite-nosite me,ako nisam zasluzila-ja cu vas nositi sve zauvijek u svojem srcu .. jer zasluzujete to .. prijatelji dignite glavu gore,ko da sam tu s vama .. pravite se da se smijem s vama,da me vidite i bit ce vam lakse .. pravite se da setam uz vas .. pravite se da cujete moj smijeh koji je uvijek odzvanjao ovim svijetom .. ovo mjesto je postalo premalo za mene ... izgurale su me osobe koje nisu znale da me svojim rijecima samo ruse sve dublje i dublje .. povrijedile su me ne razmilsjajuci sta mi rade .. napisala sam ovaj post s predosjecajem da se ja tako osjecam .. ovo su moji osjecaji u razmisljanja ...
ovoga trenutka,ovoga momenta dok nebo slici na najcrnje more ja se prisjecam svega sto me ikad rastuzilo,sto me ikad povrijedilo i pitam se : zasto? .. nakon svega sto sam joj dala,sto sam joj ponudila i sto sam joj spremna biti ona me izdala,zabila mi je noz u leda .. nakon svega .. nisam mislila da je ona spreman napraviti takvo sto,nisam htjela prihvatit da je ona meni to napravila .. da je to doista ona .. nisam shvacala da dok smo se druzile ona je imala masku na licu,da je glumila nesto drugo .. bila je dvojna licnost .. meni je pokazivala sam jedan .. onaj dobri .. a kad sam okrenula leda,ona je bila druga osoba .. pokazivala je svoju drugu masku koju bi pred menom tako cvrsto cuvala ..
ja sam joj vjerovala,mislila da je to osoba koja nije kadra napraviti to .. i nisam vjerovala nikome kad su mi rekli da me laze .. nisam vjerovala sve dok nisam vidila svojim ocima da je sve to istina .. vidila sam tu malu biljeznicu koja je srusila sve moje nade o njoj,sve one lijepe misli o njoj .. ta mala biljeznica srusila je sve moje takoo velike nade .. pocela sam citati rijeci zapisane u tu biljeznicu .. shvatila sam da je ona mene cijelo vrijeme mrzila .. samo sam zasutila i suze su potekle .. jednostavno nisam imala snage da se oduprem tom valu suza i bez imalo srama ja sam zaplakala .. plakala sam jer sam znala da cu samo tako uspjeti iskaliti sav taj bijes u sebi koji se nagomilao u samo 2 male minute .. zelim vratiti vrijeme unatrag i pitati je samo zasto? zasto mi je to ucinila nakon svega? .. a ona nije ni suze pustila .. ovo je jedna prica koja se desila meni jakoo drago osobi .. nije sve tocno,ali eto .. uhvatila me inspiracija .. nadam se da se ne ljuti .. uzivaj te svi ..
bila sam spremna umrijeti .. bila sam spremna prerezati si zile,uciniti zadnji korak prema mjestu gdje zauvijek zelim ostati,mjesto gdje me ljudio nece gaziti .. bila sam spremna za smrt,a onda si dosla tii!! zasto?! dosla si ti koja si mi odlucila reci da zivim,da ima netko ko me jako voli.. i nisam ti vjerovala jer sam mislila da je nemoguce voljet mene kao osobu ..ali ti si mi pokazala drugi put .. ti si mi pokazala put koji nije bio onaj kojim sam ja htjela ici .. nisam mislila da je moguce .. mislila sam da se igras samnom,zato sam ti na sve lijepe rijeci ja vracala ruznim,na sve lijepe postupke ja sam ti vracala ruznim,na sve lijepo ja sam ti vracala ruznim . ali ti si znala nesto sto ja nisam htjela priznat si : da je ova djevojka koja se izvana pravi bezosecajna i hladna,da je ista ta djevojka iznutra osoba bi dala sve za tebe.osoba koja ce uciniti sve za tebe .. nikad necu zaboraviti sto si sve ucinila za mene ,a kako sam ti ja vracala? pruzila si mi ruku kada si mi bila napotrebniji,podupirala si me i kada to nisi trebala ... hvala ti .. hvala ti za sve sti cinis za mene,hvala ti za svaki osmijeh koji mi dajes .. za svaku pruzenu ruku koju mi nudis .. za sve ti od srca hvala .. ovo je posto za meni sve drage i jakoooo posebne osobe ..
ovo posvecujem nekomu koga sam voljela vise nego sebe,voljela sam ga toliko da sam se zapitala postoji li tolika kolicina ljubavi na ovom svijetu... tada sam mu htjela dati sve,a sada mu samo zelim dati osvetu zbog svega sto sam prozivjela nakon njega... zbog njega promjenila sam se iz temelja ... od cure koja je imala toliko ljubavi za svakoga,postala sam osoba koja nije marila za nikoga,gazila sam sve pred sobom samo da dodem do svog cilja.. vodila me mrznja i bila sam gladna osvete.. mnogo sam osoba povrijedila zbog tebe,a ti za to nisi mario... ja sam padala sve nize,nije mi bilo nista vazno samo sam birala decke na kojima cu se osvetiti jer sam mislila da si to ti... moje srce nije biralo. kad sam pogledam unatrag nijedan od tih deckiju nije bio kriv meni nizasto,ali su se nasli u krivo vrijeme na krivom mjestu.. ja nisam bila ista osoba,definitivno... ali nikad ti nisam mogla oprostiti sto si me ostavio.. a sada nakon svega zelis ponovo biti samnom... kakav si ti covjek?! sad cujem od best frenda da radis isto sto sam ja radila prije godinu dana... svaki tjedan imas novu curu koju nakon tjedan dana ostavis,i to samo zato sto to nisam ja.. ali makar te i dalje volim vise nego sebe necu dopustiti da mi to ponovo napravis... nisi bio ni prvi put vrijedan svega toga jer ja sam otisla predaleko... da nije bilo osoba koje su mi digle iz temelja,sada bi opet bila u tvom zagrljaju,ali vise nista nebi bilo isto.. ja bi samo patila,jer bi znala da se nakon mojih zagrljaja i poljubaca predajes drugoj ... koliko go d ti meni poricao sve to,ja znam .. srce osjeca neke stvari .. srce osjeca kada druga osoba nije tu .. kada je tijelom uz mene,a mislima negdje drugdje .. i preko nekih stvari sam ti presla,ali preko nekih nikad necu .. zato oprosti za sve sta sam ti ja napravila ,ali mislim da u ovoj prici neko drugi duguje dvostruku ispriku .. ja je ne trazim,ali nadam se da ces jednog dana shvatiti sta si imao,izgubio,mogao ponovo imati ,a onda izgubio zauvijek ..
Dali vam se ikada dogodilo da počnete razmišljati o smrti kao o svakodnevnici? da pocnete razmisljti kako je slijedeci tren,slijedeca sekunda mozda nasa zadnja?! Da to realno razmišljanje može imati svoje dobre strane, jer se susrečemo s realnošću, ali što kada nam to pređe u strah? Neki kažu da je strah od smrti ustvari realnost, ali ja se ne bih složila, jer kada svaki dan počnemo razmišljati o tome , to prelazi u opsjednutost o tome da li čemo danas umrijeti ili sutra, da li ćemo uopće proživjeti do kraja ovaj dan. To je užasan osječaj, dođete do te faze kada vise nemozete gledati ni tv na kojem se odvijaju ubojstva,operacije ... Ali zašto se stvarno toliko bojimo smrti kada ni sami ne znamo kuda idemo nakon ovog života punog straha,kada ni sami neznamo kuda nas vodi ovaj zivot poslije smrti-mozda na neko lijepse mjesto,mozda na neko losije mjest,ali nitko to nezna .. mi mozemo samo razmisljati o tome i stvoriti svoju viziju nekog mjesta na koje idemo poslije opvog zemaljskog zivota.. Sve u svemu zašto polažemo toliko straha, kada ionako ćemo svi umrijeti jednog dana, jedni prije, drugi kasnije. I možda je najbolje da kada nas zaokupe stahovite misli o smrti da se sjetimo Sokrata, kada je prije svoje smrti rekao sucima koji su mu sudili;
SOKRAT:"JA SADA IDEM U SMRT, A VI SUCI DALJE U ŽIVOT. TKO OD NAS ĆE BOLJE PROĆI TO NITKO NE ZNA."
smrti se netreba bojati,vec se treba bojati nacina na koji cemo umrijeti ..
zasto mi to rAdis? zasto sada? sada kad sam napokon mogla biti sretna s drugim .. ti mi udes u zivot i opet mi dajes nadu .. sta su znacili sve oni pogledi? CIJELO vrijeme si me gledao dok sam plesala .. ja sam zelim cut odgovor na pitanje zasto? ostavi sve ovako kako je .. ne zelimm opet patiti .. to sam si govorila kad te nebi vidila .. a jucer svaki put kad bi okrenuo glavu ja bi te krajičkom oka gledala .. nisam mogla skinuti pogleda s tebe .. znacis mi puno,puno previse .. ali to nemoze vise tako ..ja nezelim ponovo napraviti istu gresku .. zelim ostaviti nasu ljubav ovako cistu i lijepu jer ako opet probamo ozivjeti vatru nase ljubavi moze se dogoditi nepopravljiva steta .. a onda .. nas nista vise nemoze vratiti .. ali jedna stvar me tjera naprijed,jedna stvar me tjera da ucinim onako kako nezelim,a ta stvar zove se ljubav .. i ti .. ti me tjeras da ti kazem da .. i nemogu ti se oduprijeti jer ti si jaci od bilo koje moje rijeci,ti si jaci od bilo kojeg mog postupka .. znas moju slabu tocku i uporno ides po njoj znajuci da ti necu moci reci ne .. a zelim to .. zelim ti reci ne da osjetis kako je to patiti .. da osjetis kako je mene bilo sve ovo vrijeme .. sve ove 2 godine kad sam te gledala sa drugom,a ti si mi se u lice smijao praveci se da smo frendovi,a dobro si znao sta osjecam prema tebi .. ali ti si se pravio ko da su moji osjecaji nebitni .. ko da je to samo hir .. ali nikad nisu bili hir .. niti ce ikad biti .. moja glava ti je oprostila i zeli ti se vratiti ,ali moje srce jos pamti .. ono nikad ne zaboravlja sto si mi napravio .. zato jos ima male nade da cu ti reci ne .. nadam se da ce srce uciniti pravi stvar ..
Ponekad mislim da necu izdrzati i da ce me ova bol slomiti, kao sto vjetar slama cvijet. Ponekad mislim da cu se presaviti pod teretom ocaja sto mi pritiska leda i da ce mi zdrava pamet popustiti pod naletom ludila. Ne zivim otkako te nema. zivim nad ostacima proslosti ne dopustajuci zaboravu da odnese nijedan komadic tebe. I zato pamtim nacin na koji hodas, kako se smijes i kako prstima prolazis kroz kosu. Pamtim sve tvoje snove, ceznje i zelje, sve ono sto jesi i sto bi htio biti. Nocu se budim uznemirena, preplasena od samoce i pitanja sto mi donosi novi dan.
Uskoro ce zima, a ja jos nisam naucila kako bez tebe...a moram... jos nisam naucila kako se nasmijati bez tebe .. a moram .. jer ti si bio jedini koji mi je stavljao osmijeh na lice .. samo ti si znao na moje tuzno lice staviti osmijeh koji mi nije silazioo danima .. tvog osmijeha uvijek cu sae sjecati .. cak i kada budem na samrti tvoj osmijeh ce mi vjecno biti u mislima .. jer ti si jedini koji me znao nasmijati .. a sada ..
jedna pjesma koju posvecujem nekomu koga nikad nisam zaboravila .. a mislil da nikad ni necu ..
Sad kad sam jedna od bivsih
znam da nije ti stalo
glasom od sapata tisi
sama sebi kazem budalo
Jer znam da trebala ne bi
al' ja jos mislim o tebi
u meni nada rodi se
i umre svaki dan
Necu da te krivim
al' ovo moram ti reci
jos uvijek zbog tebe zivim
s tugom, al' nadam se sreci
I prije nego se snadjem
ona se kraj mene nadje
da me na tebe podsjeti
a ja joj kazem
Ref.
Dobro dosla u moj dom, tugo
mirises na usne njegove
hajde reci drugu svom
ko ih ljubi mjesto mene
ponekad se pitam bi li svima bilo lakse da mene nema .. odgovore mi nitko ne zna ili ne zeli dati ,ali ja samo zelim cuti: da ili ne? zasto je tako tesko odgovoriti na tak olagano pitanje?? nocu znam sama sjediti na mjestu na kojem nalazim snagu za sutrasnji dan i pitams se opet isto pitanje,ali odgovora niodkuda .. sjedim ispod crnog neba posutog zvijezdama koje meni ne daju nikakvu nadu .. nemam nista sto bi me odrzavalo na zivotu,mislim imam: prijatelje .. ali i njih poako gubim jer ih odbojam od sebe .. ne zelim da vide kolikoo patim,a nemogu se vise praviti da sam super volje-jednostavno nemam vise snage za glumu i pretvaranja .. ovo vise nisam ja .. jedino o cemu mislim je smrt .. bilo bi mi laske kada bi znala da sam na nekom mjestu gdje mi se nista lose ne moze dogoditi .. svakim danom sve vise razmisljam o tome mjestu i nadam se da cu USKORO doci tamo jer mislim da bi svima tada bilo lakse ..
...neznam zasto opet, zasto si u mojim mislima iako to necu
neznam zasto sam pustila suzu kada sam na radiju cula nasu pjesmu i neznam zasto sam onako jecala...
naznam zasto si svaki dan u mojim mislima prisutan iako imam svoju srecu, iako sam te prebolila, konacno, ... i sada volim njega...najbolju osobu na svijetu.... Pa zasto onda sve ovo...? Nemogu to reci nikome, jer i sama od toga bjezim....I nezelim da me sve posjeca na tebe, i nezelim da se pitam "sta bi bilo da nisi morao otici..."
Nezelim da se ojecam krivom jer nesvjesno mislim na tebe i sto si jednostavno prisutan kao i svaki novi dan...iako nisi tu...iako te nevidam i poslije onakve ljubavi skoro vise ne poznajem...I neznam zasto svaku noc, boga molim da te cuva...i da budes sretan, da tvoje oci... budu uvijek nasmijane ...Dali je moguce vojeti dvije osobe? Neznam...
I neznam kako je tebi? I dali i ti mozda slicno osjecas...
Ma nije zapravo ni vazno...Jer bi mozda vise boljelo...
Zasto mi je Bog poklonio tako nesto divno ako sam ga morala izgubiti...Zasto su nas rastavili...I zasto je sve moralo ovako biti....Zasto sam morala drugog zavoljeti...
I zasto me jos uvjek boli....to sto nismo ostvarili, a toliko toga smo htjeli...
Na moj nacin (samo ja to znam) cu te zauvijek voljeti...i tu ljubav duboko u srcu skriti...tajnu cu kroz zivot nositi...i znati nece niko ...A sto je najbolnije...TI to saznati neces NIKADA....
Zelim ti svu srecu ovog svijeta... odsada ja i ti vise ne postojimo!!
kisa je padao,a ona je bila sama.
Gledala je kroz prozor i razmisljala o svojim problemima koji su se gomilali.
Sve se više povlačila u sebe,sve češće je bila povučena i tiha.
Prije su ju svi znali kao onu veselu djevojku.Ali,stvar se mijenjaju...LJUDI se mijenjaju...
Ona se mijenjala i to je osjećala.
Nije se htjela mijenjati. No,to je jednostavno bilo jače od nje.
Mijenjala se u jednu tihu i mirnu djevojku.Takva se ljudima nije svidjela,ali nije ništa mogla učiniti.
Razmišljala je o tome kako bi joj bilo lijepo samo da promjeni svoje mišljenje o sebi,svijetu i smislu života i življenja.
Ali,to nije nimalo lako!
2 godine već traje njena borba sa samom sobom! Dvije godine,a ona još nije nijednu bitku dobila.
To ju je mučilo i ona je sve više gubila nadu i postajala sve vise obeshrabljena. Nju zanima kako će ta borba završiti.
I zanima ju da li će uopće preživjeti. Jer,ona njena druga strana sve ju je iše ubijala iznutra,a rezultati su se vidjeli izvana.
Tko zna hoće li ju do kraja ubiti.Tada će svi shvatiti koliko se mučila.
probudila se s osmijehom na licu… bez ikakve grižnje savjesti…znala je što ju čeka….još jedan sasvim običan dan…no to joj je bilo sasvim dovoljno da učini ono što je već odavno htjela…krenula je sama…nije vjerovala da će imati dovoljno snage da išta kaže…šutjela je cijelo vrijeme…u glavi 1000 pitanja… znala je da odgovore može pronaći samo na tom mjestu….mjestu koje joj budi bolne uspomene…lagano je sjela na pod....te zatvorila oči….sjetila se njihovog prvog poljupca… suze su joj potekle niz lice...željela je još jednom ponoviti to…bilo joj je neshvatljivo kako je sve završilo…željela je još samo jedan zagrljaj…jedan poljubac…sama pomisao na njega činila ju je nervoznom… sve ovo vrijeme imala je samo jednu želju: vidjeti njega…osjećala se umornom.. i slabom…htjela je voljeti i biti voljena….u srcu je još bila samo dijete željno njegove ljubavi…nikad nije mislila da će postojati on….nikad nije mislila da će moći nekom reći: volim tee…drhtala je od straha…njezine oči tražile su nekog da je utješe… iznenada, je čula korake… bila je to ona….njezina najbolja prijateljica…došla je do nje te je čvrsto primila za ruku i rekla: ne boj se, ja sam s tobom….znale su da su riječi suvišne… čvrsto su se zagrlile te si jedna drugoj šapnule: hvala…
ona je bila tako krhka..lomljiva…a ipak kad je bila s njom….. bila je snažna koliko i ona….znala je da uz njezinu pomoć može svladati sve… ona je bila njezin oslonac…svjetlost u mraku… veselje u tuzi…
njezin anđeo čuvar…ona je bila tu… dok su drugi otišli….
JOS JE NEKOLIKO trenutaka ostalo do kraja zivota mog.. zato pisem par rijeci kako bi ostala uspomena na njega ... kako bi ostala uspomena na mene i njega .. tog decka smede kose.. smedih ociju.. prelijepog osmijeha ... ali decka koji me nije zasluzio.... ostavljam sada papir ovaj na podu moje sobe pored tijela mog bezivotnog .. nek svi vide smrt djevojke ove.. ne krivite ljudi sebe sto dogodilo se tako,morala sam to uciniti,jer voljela sam ga jako ,a i volim ga i sad ... ne mogu vise podnijeti da drugu gledam s njim,bolje je onda da umrem.. da vec jednom stavim tocku na pricu tu... bila sam previse zaljubljena u njegove smede oci,a kad sam isla spavati,sanjala sam samo njega .. zbog moje smrti prijatelji,ne krivite njega,vjeruj te mi -on nezna,da cu se zbog njega ubiti,nit ne zelim da zna ... ali imam samo jednu zelju prije smrti svoje. zeljela bih samo da ga vidim,da mu kazem par rijeci,tada bih najsretnija bila.. htjela bih mu istinu reci ...nista mu vise necu poreci... mozda bi i njemu onda bilo zao mene,ne zelim da mu ljubav zagorcam ,neka je zauvijek voli . eto dosta je bilo,zelim samo porukicu jednu malu dati.. kad me budete sahranjivali nemoj te njega zvati ... plakat cu makar sam bez duse u tijela ostala .,.. ne zalite me prijatelji moji,ja vas sve jakoo volim,ali ja sam sama htjela,sama sam si zbog toga kriva,jer sam ga previse volila... ne zelim da me vidi dok mrtva lezim tu,mozda ce me ipak pozeljeti,a onda ce biti prekasno... mozda ce me ipak pozeljeti-ako ne u javi,onda u snu... znam da me vise nema,ali zao mi je majke svoje,.. bit ce tuzna zauvijek zbog smrti kcerki svoje .. daj te joj ovo pismo,nek je ono na mene podsjeca... nek svima pokaze ovu poruku ,u njoj je sva sreca moja... zbogom majko zauvijek,zbogom prijatelji moji ja sad moram da idem,ne preklinjite zivot svoj .. zbogom moja ljubavi,zivote moj,zbogom mili moj ... ne prolijevaj te zbog mene suze,ljubav je za sve kriva,ljubav mi zivot i mladost uze ...
sjedim sama u mraku sobe,osjecam neobicnu prazninu,praznina sto je ostala za TOBOM!! u glavi mi se ispreplecu misli,polako me vracaju u proslost,u dane kad sam bila sretna,s tobom ... u dane kada mi osmijeh nije silazio s usana,u dane kada si TI bio tu uz mene.. cudno je sad pricat o tome kad znam da ti nisi tu .. osjecam se tako sama,tako odvojena od svijeta... pred ocima mi je stalno tvoj lik-pogled koji dira u srce,oci andela... i tek rad shvatim koliko mi falis,koliko mi znacis,koliko mi fale ti tvoji dodiri... tvoj glas ... tvoje usne koje su mi stalno govorila volim te .. o boze,koliko mi fali da jos jednom cujem to VOLIM TE.. sad tek znam da te rijeci nisu bile iskrene,ali ipak .. fale mi... k vragu zasto te tako tesko zaboraviti,odustati od svega??... kad si me tako povrijedio,srce mi
slomio... ali srce ne bira ... nazalost moje je izabralo krivog,ali sad moram ziviti sa tim.. preslaba sam da se borim protiv tebe,preslaba sam da se uvjeravam u to da te mrzim ... tesko je protiv srca.. najrade bi si ga iscupala iz tijela,najrade bi te iscupala iz svog srca,svog mozga,tijela,ali nemogu ... jer ono govori da te jos uvijek .. NEIZMJERNO VOLIM!!
stalo je vrijeme,stalo je vrijeme kad si rekao da me ne zelis vise ... moj sat je tada stao,ceka na tebe da se vratis,uvijek prikazuje isto vrijeme,nejde ni naprijed ni nazad,jer ja naprijed bez tebe ne idem .. rekao si mi da ti vjerujem,da ce sve doci s vremenom i da me neces prevariti,rekao si mi da samo pricekam .. i ja sam cekala,cekala puno previse,a cekam i sada jer ne gubim nadu sve dok pogled tvoj gledam .. daj mi samo jedan znak,jedan mali mig da osjecas isto ,da ti je zao za sve... jer sve ove godine,ove 2 proklete godine odkad sam u tebe ti si me udaljavao od sebe...ali ja se nisam predavala.. vrati mi se tako da ja mogu ici dalje,da moj sat pocne kucati dalje i da krenemo zajedno prema boljem zivotu. skuzila sam mnogo stvari dok smo bili zajedno,i dobrih i losih i nitko me nije tako povrijedio kao ti,ja sam se pitala mnogo pitanja,na koje mi ti nisi davao odgovora .. sada kad te pogledam u oci vidim da ne sjaje vise prema meni,ne poklanjas mi vise svoj osmijeh.. to znaci samo jedno: ne volis me vise!¨sad me nakon svega sta smo prosli samo vrijedas,kazes da sam glupa,.. molim te stani i ne govori vise jer ne zelim da se tako zavrsi 5 mjeseci nase veze .. nemogu bez tebe -shvati!!! sanjam te po noci,sanjam sanjam i odjednom padnem i samo se probudim.. i onda shvatim da je sve to samo san.. najrade bi htjela zaspati i nikada se vise ne probuditi.. tako da bar u snu budem sretna s tobom.. pokusala sam ici naprijed,pokusala sam zivjeti bez tebe,pokusala sam se oduprijeti tebi,ali nemogu.. ti si mi u svakoj pori,svakom dijelicu moga tijela... u krvi... kozi... reci mi bar nesto.. ne suti vise.... mozda sam ja nesto krivo napravila,ali ako mi kazes sta ja se mogu i hocu promjeniti .. samo mi se vrati .. ispod koze cuvam te,u srcu osjecam te,u dusi cuvam nasa sjecanja.. SAMO SE VRATI!!
ja nakon tebe vise nikada necu biti ista .. u moje si srce zauvijek ukorijenio tugu,samocu i zalost ... ja nakon tebe nemogu da zivim.. jer ti si uzeo sve ono sto je bilo lijepo u meni... sada samo samoca caruje mojim srcem... sada samo ponekad ljudi cuju moj smijeh jer ja zivim za smrt... ja zivim za dan kada cu mirno i spokojno lezati i znati da nema vise patnje i tuge za mene ... jer napatila sam se previse,a nitko nikada nakon tebe nije znao staviti mi osmijeh na lice .. za mene su govorili da sam ledena princeza,cura bez srca .. nitko od njih nije znao da se meni srce razalosti kada cujem takve rijecu.. ali nakon svakih tih rijeci moje srce postajalo je sve ledenije,oklop se stvarao oko moga srca ... vise nista nije bilo isto!! ponekad sjednem na pod svoje sobe,zaplacem iz sve dubine moga srca i slusam smo otkucaje sata i pomislim : zasto ovo nije moja zadnja sekunda? zasto ovo nije moj zadnji tren proveden na ovom svijetu... ali sve ostaje na pitanju: zasto?? i nitko se ne obazire na mene,svi su vac navikli da ledena princeza danima ne izlazi iz sobe,svi su navikli da jaa danima samujem... ali vise mi nista nije vazno osim mojih zelja i mojih mastanja... mastanja u kojima pozelim umrijeti... nikada nisam imala hrabrosti umrijeti.ali sada imam. i kada se oprostim od svih mirno i sa osjecajem spokoja cu otici u bolji svijet gdje me nitko ne mrzi,svijet u kojem cu cekati da mi dodu svi oni koji su mi nekad nesto znacili ... samo vi govorite ledena princeza,ali da ste htjeli mogli ste me upoznati i shvatili bi da sam ja CURA KOJA ZELI DOTAKNUTI I NEBO I OBLAKE,CUrA KOJA JE ISTA KO VI,samo vi niste htjeli.. sada vise nema te prilika jer ja odlazim ... odlazim u vjecni spokoj ... jer predugo traje ova noc,predugo traje ovaj dan... ova tama oko mene sve je gusca,ali ja se ne odupirem.. dopustam da tama zavlda svakim dijelom moga tijela... jer ja nemam vise nista u sebi za ponuditi ... samo prazno srce,dusa i tijelo... samo mi recite : KADA CE PRESTATI OVA MOJA MUKA?...
budo uvijek blizu i ne ostavljaj me... svojim budnim okom pazi na mene.. cuvaj me kao kap vode na dlanu,kao oko u glavi... brani me od tuge i zivotnih teskoca,zlobne okoline i ljudi koji se prave da im nesto znacim... budi uvijek blizu mene i za ruku me primi...i kada dodu problemi,kada sudilo se bude meni,stani uz mene da me stitis i snazno me zagrli,k sebi me privini... drzi me cvrsto u svom zagrljaju i nikad me nemoj pustiti jer bez tebe osjecam se nezasticeno,osjecam se bez zelje da zivim.. samo ti mi dajes snagu da prezivim sutra... budi mi utjeha,budi moje sve... i kad mi zivot prode-ne ostavljaj me! ... obrisi mi suze sto mi stalno kvase lice i donesi mi osmijeh... ponesi me preko zvijezda,nebeskih visina,preko bijelih oblaka i zelenih nizina... nauci me svemu lijepom sto ovaj zivot donosi.. nauci me sto je zivot,sto radost ,a sto san... budi uvijek uz mene,uljepsaj mi svaki dan i kad novu stranicu u svom zivotu okrenes dopusti da budem uz tebe... molim te-budi uvijek uz mene!!
