|
|
Nemam pravo na suze.
A boli me. Boli.
Nemam pravo da se žalim i tražim utjehu.
Nikome. Ni od koga.
A trebam.
nogi me pitaju zašto se mučim...
Misleći na taj neostvaren san.
Mnogi me pitaju zašto tugujem...
Zbog nečeg što će se dogoditi jednog dana.
Mnogi me pitaju zašto plačem...
Uništavajući svoju mladu i nadarenu dušu.
Mnogi me pitaju zašto nastavljam...
Tresući se od tuge,plakati i razmišljati.
Bila si samo sjena
Što u tami se skrila.
On je bio tvoja svjetlost,
Al' uzalud si snila.
Nikad nisam ni pomislila da ljubav zna da boli i kako je tesko kad se neko voli...Sad te samo pitam dali si me voljeo ikad? Ja te zaboravit necu nikad...Opet bole stare Rane kad pomislim na one dane..!!
Sada kad bi mogla biti s tobom kao nekada...da mi te vrati samo jedan dan...Da svu ljubav sto
sam drugim samo tebii dam...i da tebii samo tebii pripadaam!!
Ali iako sam plakala,
iako sam tugovala,
naucila sam voljeti i ljubiti,
a najvishe,
naucila sam se boriti..
Nisi htjeo da mi kazes,
jer si znao da me boli.
Nisi htjeo da mi kazes,
da ti srce drugu voli.
Gledala sam tvoje oci,
crne oci pune sjaja.
Vjeruj mi nisam znala
da me samo oko vara.
Slusala sam rijeci tvoje,
one su mi kazale sve.
Nisi bio hrabar da mi kazes
NE VOLIM TE ....
Ljubis, ljubis drugog pa se meni vratis sad je doslo vrjeme grjehe da platis, nece srce moje vise
da te vidi, ja te molim samo ne vracaj se idi, o zar zelis duso za ljubav da molim oprostaja
nema i ako te volim, zelis, zelis ljubav al ja vise necu prekasno je duso prekasno za srecu....
Zagrljeni u suzama stojimo noći ove,ja odlazim jer me život zove,shvati ja neću da te molim mada te iskreno volim,a ti me nježno grliš utjehe rijeći ti šapćeš meni a znam da ćeš uprkos svemu otići drugoj ženi...
Za sve sto cinila sam ljubav da nam spasim rekla si da je ludost i treba da gasim sve one vatre sto su gorjele u meni da pomirim se s´ tim da ides drugoj zeni.Ne vracaj se nek' te vrijeme brise probacemo ko ce voljet vise svako zasto ima svoje zato valjda nam je tako Bogom dato?
-zasto da setam snovima,kad se nista dogoditi nece
jer moj zivot je bez ljubavi i srece
zasto da nekog volim,da mi nada vene
kad ustvario nitko ne voli mene!
-zaboravi da si ikad rekao da me volis
kad me sretnes najbolje ce biti da me se klonis
da nepadnu teske rijeci,da ne pravim scene
zivi kako hoces,ali bez mene ..
Zbog njega sam dugo,suze od ljudi krila,ponos u blato,ja sam bacila.
Nikada drugog ja neću,moći da volim,al’ da mu oprosti grijehe,za njega Boga ću da molim.
Više od sebe ,voljela sam njega,željela ljubav,njegovu vatrenu.
Sa njim mi ode,i dio života moga,al’ da mu oprosti grijehe,ja za njega moliti ću Boga.
Ne pitam zašto te gubim,znam, nemaš razloga pravog,kraj došao sigurno nije,zbog onog sukoba malog.Idi, srećice, idi,nisi ni bio za mene,tugu što ostavljaš meni,jednom će odnijeti vrijeme.
Znam da si smislio laži,ne želim priču tvoju,neka te ljubavi lažne,u svoja naručja zovu.
Ne kažem ništa na kraju,da praštam više neću,samo onaj poljubac zadnji,što sluti drugu sreću .
Padale su tiho sitne kapi kise kad rekose da ne smjem da te volim vise, ali eto opet i zovem i molim jer na ovom svijetu samo tebe volim...
ne znadosmo u prijateljstvo pretvoriti ljubav sto je morala proci, koliko izlisnih uvreda, koliko jalovih rana, sad plutamo, u mirnom i hladnom moru bola, dvije sante-jedna muskog, jedna zenskog spola.A kad i to prodje-jer i to ce proci-hocemo li moci jedno drugom gledati u oci?..
Reci mi zašto te tako volim, a nemam te, Reci mi zašto mi dolaziš u san, i ljubiš me, Zašto me više ne želiš kao prije, reci mi Zašto je sudbina htjela da nas rastavi ?
Umrecu jedne noci, polako, njezno i tiho. Dok priroda spava, da ne vidi niko. I niko nece znati da te volim vise od sebe. I niko nece znati da umirem zbog tebe
Što je ljubav ako nije san,
Svaka druga riječ,svaki drugi dan!
Što je ljubav ako nije raj,
Svaka druga pjesma,svaki pogled taj!
Što je ljubav ako nije riječ,
U snu suza moja za tebe će teć!
Za moju ljubav daruj osmijeh tvoj,
A ja tebi poklanjam život svoj!
Evo vam,oluja se sprema,
A za ljubav ne ponestaje mi tema!
Sa dvije riječi reći ću ti sve,
a te riječi glase: volim te...
Srela sam ga u kafiću,pušio je cigarete,pričao o njoj.
Srela sam ga kasnije,pušio je cigarete,
pričao o njoj kao o svojoj jedinoj.
Srela sam ga nakon godinu dana,drogirao se,oči su mu bile mutne, kažu:„Neće dugo.“Čula sam opet istu priču o njoj.Nisam vjerovala da ta djevojka postoji,voljela sam ga,nitko to
nije znao.Na grob sam mu crvene ruže donjela.Među njegovim stvarima pronašla sam nju.Na slici je pisalo:„Volim te više od svega.“Iz oka mi je suza kliznula,jer ta sam djevojka bila ja!
| < | svibanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
bok ljudi .. otvorila sam ovaj blog na kojem cu pisat pjesme .. price .. ovaj sam blog vise otvorila kako bi se ispuhala kad sam lose volje .. ugodno citanje .. hehe .. :) ..
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Ksenia =) ...
Nisam imala snage
Kišu da zaustavim
Nije bilo sjaja
Bol da ublažim
Noćas sam opet sama
Ostavljena u mraku
Ćutim...
Na tebe opet mislim
A šta drugo...
Nisam znala da te volim
Da te sačuvam
Nisam htjela, ali moram
Sa suzom u oku te puštam
Budi sretan tamo negdje
Ja ću izdaleka da te gledam
Na mene i tugu zaboravi
Nisam te znala voljeti, nisam....
ovaj život mi nije suđen,
nisam u njemu trebala ostati,
ovakva osoba postati.
Nisam se trebala tu zadržati.
Ovaj svijet mi nije suđen,
Jer ovo nije moj svijet.
Jer da je ovo svijet kakav hoću,
Onda ne bih bila budna noću,
Ne bih suze ove lila,
Ne bih patnju ovu krila.
Kad bi ovo sudbina moja bila ,
Možda sad bih slatke snove snila,
A ne, kao svake noći, krvave suze lila.
Ovo ne može moj život biti,
Ne, ne smije,
Jer ga neću poživjeti.
Ovaj pakao ne smije
biti sve što imam
neću ga živjeti,
prije ću umrijeti,
u nekom drugom životu
sudbinu iskušati.
Možda ću tamo preživjeti.
Reci, sapni mi
nista nije vazno
sada trebas mi
zagrli me snazno
za suze ne pitaj
mirises na rodni kraj
Strance,sta krijes od mene,u tvojim tamnim ocima?
Nejaka nijansa svjetla negdje,al ipak stranac...
tako osjecam prema tebi,molim te,pusti me da znam:
sta zelis da budes?
objasni mi tooo?
Tamo iza neba krije se vjecnost,
ako zelis da je otkrijes sa mnom.
Napravi prvi korak i pokazi mi put veceras
jedan osjecaj i vjerovat cu ti.
Onda nasa ljubav nikad nece biti strana.
Tada nasa ljubav nikad vise nikad nece biti strana.
haha---->>>
Ulične lampe u daljini svijetle,
a svuda oko njih tama…
Noge mi klecaju od straha
jer ja stojim ovdje u tmini sama …
Bojim se…
Ne želim biti sama…
U noći bez spasa,
u noći tuge i mraka…
Ni mjeseca nema na nebu
ni zvijezda koje blistaju,
samo ja i tama u kasne sate
čekamo da prve zrake sunca svanu.
U meni tinja nemir
I srce mi sve jače zbog njega bije,
Jer nikako da dođe dan
Kad će sunce opet da se smije…
Oko mene tama…
U meni nemir…
Dođi i zagrli me,
nemoj da budem sama…
Zauvijek u tebi
Ostat će,
Barem mali dio nje,
Sve ono što za mene osjećaš,
Nestat će...
I svakoga dana borim se,
Sve više i više bojim se,
Zauvijek u tebi ostat će dio nje...
Sto se nizu moji dani
kao biseri, a kao biseri
jer na kraju puta moga
stojis samo ti, a stojis samo ti
Bez tebe život bi bio grobna tišina,
goli kamen u vrleti planinskog krša,
vodenica bez potoka i starog mlina
i trun prašine što izgubljeno leprša.
Sve te grube rijeci
sve te nevjere
previse si srcu primala
Ja te i sad volim
mirne duse kazem ti
s mjesta se ne pomakao
ako lazem ti
probudila se s osmijehom na licu… bez ikakve grižnje savjesti…znala je što ju čeka….još jedan sasvim običan dan…no to joj je bilo sasvim dovoljno da učini ono što je već odavno htjela…krenula je sama…nije vjerovala da će imati dovoljno snage da išta kaže…šutjela je cijelo vrijeme…u glavi 1000 pitanja… znala je da odgovore može pronaći samo na tom mjestu….mjestu koje joj budi bolne uspomene…lagano je sjela na pod....te zatvorila oči….sjetila se njihovog prvog poljupca… suze su joj potekle niz lice...željela je još jednom ponoviti to…bilo joj je neshvatljivo kako je sve završilo…željela je još samo jedan zagrljaj…jedan poljubac…sama pomisao na njega činila ju je nervoznom… sve ovo vrijeme imala je samo jednu želju: vidjeti njega…osjećala se umornom.. i slabom…htjela je voljeti i biti voljena….u srcu je još bila samo dijete željno njegove ljubavi…nikad nije mislila da će postojati on….nikad nije mislila da će moći nekom reći: volim tee…drhtala je od straha…njezine oči tražile su nekog da je utješe… iznenada, je čula korake… bila je to ona….njezina najbolja prijateljica…došla je do nje te je čvrsto primila za ruku i rekla: ne boj se, ja sam s tobom….znale su da su riječi suvišne… čvrsto su se zagrlile te si jedna drugoj šapnule: hvala…
ona je bila tako krhka..lomljiva…a ipak kad je bila s njom….. bila je snažna koliko i ona….znala je da uz njezinu pomoć može svladati sve… ona je bila njezin oslonac…svjetlost u mraku… veselje u tuzi…
njezin anđeo čuvar…ona je bila tu… dok su drugi otišli….
