|
|
Nemam pravo na suze.
A boli me. Boli.
Nemam pravo da se žalim i tražim utjehu.
Nikome. Ni od koga.
A trebam.
nogi me pitaju zašto se mučim...
Misleći na taj neostvaren san.
Mnogi me pitaju zašto tugujem...
Zbog nečeg što će se dogoditi jednog dana.
Mnogi me pitaju zašto plačem...
Uništavajući svoju mladu i nadarenu dušu.
Mnogi me pitaju zašto nastavljam...
Tresući se od tuge,plakati i razmišljati.
Bila si samo sjena
Što u tami se skrila.
On je bio tvoja svjetlost,
Al' uzalud si snila.
Nikad nisam ni pomislila da ljubav zna da boli i kako je tesko kad se neko voli...Sad te samo pitam dali si me voljeo ikad? Ja te zaboravit necu nikad...Opet bole stare Rane kad pomislim na one dane..!!
Sada kad bi mogla biti s tobom kao nekada...da mi te vrati samo jedan dan...Da svu ljubav sto
sam drugim samo tebii dam...i da tebii samo tebii pripadaam!!
Ali iako sam plakala,
iako sam tugovala,
naucila sam voljeti i ljubiti,
a najvishe,
naucila sam se boriti..
Nisi htjeo da mi kazes,
jer si znao da me boli.
Nisi htjeo da mi kazes,
da ti srce drugu voli.
Gledala sam tvoje oci,
crne oci pune sjaja.
Vjeruj mi nisam znala
da me samo oko vara.
Slusala sam rijeci tvoje,
one su mi kazale sve.
Nisi bio hrabar da mi kazes
NE VOLIM TE ....
Ljubis, ljubis drugog pa se meni vratis sad je doslo vrjeme grjehe da platis, nece srce moje vise
da te vidi, ja te molim samo ne vracaj se idi, o zar zelis duso za ljubav da molim oprostaja
nema i ako te volim, zelis, zelis ljubav al ja vise necu prekasno je duso prekasno za srecu....
Zagrljeni u suzama stojimo noći ove,ja odlazim jer me život zove,shvati ja neću da te molim mada te iskreno volim,a ti me nježno grliš utjehe rijeći ti šapćeš meni a znam da ćeš uprkos svemu otići drugoj ženi...
Za sve sto cinila sam ljubav da nam spasim rekla si da je ludost i treba da gasim sve one vatre sto su gorjele u meni da pomirim se s´ tim da ides drugoj zeni.Ne vracaj se nek' te vrijeme brise probacemo ko ce voljet vise svako zasto ima svoje zato valjda nam je tako Bogom dato?
-zasto da setam snovima,kad se nista dogoditi nece
jer moj zivot je bez ljubavi i srece
zasto da nekog volim,da mi nada vene
kad ustvario nitko ne voli mene!
-zaboravi da si ikad rekao da me volis
kad me sretnes najbolje ce biti da me se klonis
da nepadnu teske rijeci,da ne pravim scene
zivi kako hoces,ali bez mene ..
Zbog njega sam dugo,suze od ljudi krila,ponos u blato,ja sam bacila.
Nikada drugog ja neću,moći da volim,al’ da mu oprosti grijehe,za njega Boga ću da molim.
Više od sebe ,voljela sam njega,željela ljubav,njegovu vatrenu.
Sa njim mi ode,i dio života moga,al’ da mu oprosti grijehe,ja za njega moliti ću Boga.
Ne pitam zašto te gubim,znam, nemaš razloga pravog,kraj došao sigurno nije,zbog onog sukoba malog.Idi, srećice, idi,nisi ni bio za mene,tugu što ostavljaš meni,jednom će odnijeti vrijeme.
Znam da si smislio laži,ne želim priču tvoju,neka te ljubavi lažne,u svoja naručja zovu.
Ne kažem ništa na kraju,da praštam više neću,samo onaj poljubac zadnji,što sluti drugu sreću .
Padale su tiho sitne kapi kise kad rekose da ne smjem da te volim vise, ali eto opet i zovem i molim jer na ovom svijetu samo tebe volim...
ne znadosmo u prijateljstvo pretvoriti ljubav sto je morala proci, koliko izlisnih uvreda, koliko jalovih rana, sad plutamo, u mirnom i hladnom moru bola, dvije sante-jedna muskog, jedna zenskog spola.A kad i to prodje-jer i to ce proci-hocemo li moci jedno drugom gledati u oci?..
Reci mi zašto te tako volim, a nemam te, Reci mi zašto mi dolaziš u san, i ljubiš me, Zašto me više ne želiš kao prije, reci mi Zašto je sudbina htjela da nas rastavi ?
Umrecu jedne noci, polako, njezno i tiho. Dok priroda spava, da ne vidi niko. I niko nece znati da te volim vise od sebe. I niko nece znati da umirem zbog tebe
Što je ljubav ako nije san,
Svaka druga riječ,svaki drugi dan!
Što je ljubav ako nije raj,
Svaka druga pjesma,svaki pogled taj!
Što je ljubav ako nije riječ,
U snu suza moja za tebe će teć!
Za moju ljubav daruj osmijeh tvoj,
A ja tebi poklanjam život svoj!
Evo vam,oluja se sprema,
A za ljubav ne ponestaje mi tema!
Sa dvije riječi reći ću ti sve,
a te riječi glase: volim te...
Srela sam ga u kafiću,pušio je cigarete,pričao o njoj.
Srela sam ga kasnije,pušio je cigarete,
pričao o njoj kao o svojoj jedinoj.
Srela sam ga nakon godinu dana,drogirao se,oči su mu bile mutne, kažu:„Neće dugo.“Čula sam opet istu priču o njoj.Nisam vjerovala da ta djevojka postoji,voljela sam ga,nitko to
nije znao.Na grob sam mu crvene ruže donjela.Među njegovim stvarima pronašla sam nju.Na slici je pisalo:„Volim te više od svega.“Iz oka mi je suza kliznula,jer ta sam djevojka bila ja!
| < | srpanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
bok ljudi .. otvorila sam ovaj blog na kojem cu pisat pjesme .. price .. ovaj sam blog vise otvorila kako bi se ispuhala kad sam lose volje .. ugodno citanje .. hehe .. :) ..
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Ksenia =) ...
Nisam imala snage
Kišu da zaustavim
Nije bilo sjaja
Bol da ublažim
Noćas sam opet sama
Ostavljena u mraku
Ćutim...
Na tebe opet mislim
A šta drugo...
Nisam znala da te volim
Da te sačuvam
Nisam htjela, ali moram
Sa suzom u oku te puštam
Budi sretan tamo negdje
Ja ću izdaleka da te gledam
Na mene i tugu zaboravi
Nisam te znala voljeti, nisam....
ovaj život mi nije suđen,
nisam u njemu trebala ostati,
ovakva osoba postati.
Nisam se trebala tu zadržati.
Ovaj svijet mi nije suđen,
Jer ovo nije moj svijet.
Jer da je ovo svijet kakav hoću,
Onda ne bih bila budna noću,
Ne bih suze ove lila,
Ne bih patnju ovu krila.
Kad bi ovo sudbina moja bila ,
Možda sad bih slatke snove snila,
A ne, kao svake noći, krvave suze lila.
Ovo ne može moj život biti,
Ne, ne smije,
Jer ga neću poživjeti.
Ovaj pakao ne smije
biti sve što imam
neću ga živjeti,
prije ću umrijeti,
u nekom drugom životu
sudbinu iskušati.
Možda ću tamo preživjeti.
Reci, sapni mi
nista nije vazno
sada trebas mi
zagrli me snazno
za suze ne pitaj
mirises na rodni kraj
Strance,sta krijes od mene,u tvojim tamnim ocima?
Nejaka nijansa svjetla negdje,al ipak stranac...
tako osjecam prema tebi,molim te,pusti me da znam:
sta zelis da budes?
objasni mi tooo?
Tamo iza neba krije se vjecnost,
ako zelis da je otkrijes sa mnom.
Napravi prvi korak i pokazi mi put veceras
jedan osjecaj i vjerovat cu ti.
Onda nasa ljubav nikad nece biti strana.
Tada nasa ljubav nikad vise nikad nece biti strana.
haha---->>>
Ulične lampe u daljini svijetle,
a svuda oko njih tama…
Noge mi klecaju od straha
jer ja stojim ovdje u tmini sama …
Bojim se…
Ne želim biti sama…
U noći bez spasa,
u noći tuge i mraka…
Ni mjeseca nema na nebu
ni zvijezda koje blistaju,
samo ja i tama u kasne sate
čekamo da prve zrake sunca svanu.
U meni tinja nemir
I srce mi sve jače zbog njega bije,
Jer nikako da dođe dan
Kad će sunce opet da se smije…
Oko mene tama…
U meni nemir…
Dođi i zagrli me,
nemoj da budem sama…
Zauvijek u tebi
Ostat će,
Barem mali dio nje,
Sve ono što za mene osjećaš,
Nestat će...
I svakoga dana borim se,
Sve više i više bojim se,
Zauvijek u tebi ostat će dio nje...
Sto se nizu moji dani
kao biseri, a kao biseri
jer na kraju puta moga
stojis samo ti, a stojis samo ti
Bez tebe život bi bio grobna tišina,
goli kamen u vrleti planinskog krša,
vodenica bez potoka i starog mlina
i trun prašine što izgubljeno leprša.
Sve te grube rijeci
sve te nevjere
previse si srcu primala
Ja te i sad volim
mirne duse kazem ti
s mjesta se ne pomakao
ako lazem ti
U noci izgubljenoj,
Istkanoj mjesecevim nitima
I sjene su zadrhtale u tami toj ledenoj ..
U snovima nestalim,
U nadama izgubljenim
Otrov samoce ispijamo ..
I predajemo se,
sve dublje tonemo
u nepovrat Bozje milosti! ..
Drhtimo u bespomoci,
Suzama sve obiljezavajuci
Prepustamo se vjecnoj nesreci ..
Razdvojeni jedno od drugog,
Izgubljeni u sjecanjima
Zameteni vjetrom u daljini beskraja ..
Ajme, zašto mi to rade?
Govore mi samo riječi
koje znaju da želim čuti.
Znaju da ne volim stvarnost.
Zato i živimo u ovako
izmišljenom savršenstvu koje ne postoji.
Što stvarno osjećam?
Što je zapravo taj osjećaj kojeg toliko želim prikriti..?
Ne znam što osjećam.
Moj um nije dovoljno snažan
da shvati sve te osjećaje.
Spremila sam ih duboko u
najtamniji dio svog bolesnog uma.
Bojim ih se izvući. Bojim se priznati.
Bojim se da ću onda plakati.
Volim li te…?
Slušam sve te tvoje riječi.
Tako su okrutne.
Tako bezosjećajne.
Tako prazne. Govorim si da me nije povrijedilo.
Uvjeravam se da me ne boli. Reci, što sam ti učinila? Ajme, ti si tako bezosjećajan.
Bilo bi dobro spaliti i uništiti sve te
osjećaje i misli. Jednostavno okrenuti
novu stranicu. Evo… možda ću čak i
uspjeti, sve mi bolje ide. Zaustavljam se.
Neka sila vrača me natrag. Ne mogu si
dopustiti da te zaboravim. Ti si nezaboravljiv.
Volim li te...?
Kada me pogledaš, ti znaš da te želim voljeti.
Ubijaš me. Samo jednim pogledom tjeraš moj
um da pati, da te voli, da umire bez tebe.
Svojim umišljenim pogledom tjeraš me da te volim.
Da te jako volim. Namjerno mi to radiš!
Postala sam slijepa. Moje oči vide samo tebe.
Samo tvoje lice. One misle da si savršen.
A nisi… One vide samo ono što one žele vidjeti.
Volim li te...?
Fališ mi. Svaki vikend sve više i više mi fališ.
Umirem kad mi kroz glavu prođe samo jedna
misao o tebi. Pred očima mi je tvoje lice.
Ne želi nestati. A toliko se trudim...
Tvoj pogled opsjeda me svake sekunde.
Nešto očito nije u redu sa mnom.
Ne shvaćam. Pa ne znaš me.
Ne možeš mi to raditi! Koliko god se trudila,
shvaćam da nema odgovora. Uništavaš
me iznutra. Sasvim polako. Stvarno se
pitam, što će biti sa mnom? Hoću li ponovo
biti onakva kakva sam nekad bila?
Volim li te...?
Stvarnost je nešto što ja ne vidim.
Ne volim stvarnost. Previše je stvarna.
Nije onakva kakva ja želim da bude.
Iako znam da nikada neću moći zagrliti i
imati nešto tako savršeno, trudim se ne
plakati. Hoću li moći još dugo ovako?
Ne želim te voljeti.
Da, jesam. Sretna sam. Sretna
sam kad te vidim, kad te gledam.
Presretna sam kad mogu
vidjeti tvoje savršeno lice.
Dvadeset tri sata, a ponekad i
ostalih 50 minuta čekam
taj trenutak. Trenutak kada
ću te vidjeti. I onda,
napokon dođe. Gledam te,
topim se,
umirem. Pogledaš me savršenim
pogledom, a onda
odlaziš. Tužnim pogledom i
suznim okicama gledam
kako odlaziš. Znam, vratit ćeš se sutra. I ponovo
tužno čekam cijelu vječnost
da bih te opet vidjela.
Ima li to ikakvog smisla?
Ja mislim da ne.
Volim li te...?
Smijem se. Na licu mi je osmijeh, na ustima
pjesma, a u glavi si ti. Ne mogu spavati.
Odlučila sam. Moram ti sve reći. Moram
ti reći da… Ne, ipak si ne mogu to dopustiti.
Bio bi još gori nego što sada jesi.
Gledam njega. Bolji je od tebe.
Ali ne želim njega. A mogla bih ga imati.
Njegove oči nisu kao tvoje.
Njegov pogled nije umišljen kao tvoj.
Njegov osmijeh nije savršen kao tvoj.
Njegove ruke nisu slične tvojima.
Njegova kosa nije tako predivna kao tvoja.
On nije tako umišljen i bahat kao ti.
Nije on taj koji ne može normalno
hodati po stepenicama bez da skače.
On nije taj na kojeg mislim cijeli dan.
On nije taj za kojim se jednostavno moram okrenuti.
ON jednostavno nije TI.
Imam pitanje na koje nemam odgovor:
Volim li te...?
Ležeći na krevetu uz
prozor i svijeću pitam se: do kad će
moje oči izgledati ovako..? Do kad ću misliti
na tebe, tako savršenog tebe? Ne želim te
voljeti iako još samo to mogu. Ne mogu se
oduprijeti toj čudnoj sili savršenog bića.
Vjeruj mi, koliko te obožavam toliko te i mrzim.
To je zato jer si tako savršen.
I sada, slušajući samo nježne kapljice
kiše kako tiho padaju, prva suza za
tebe, lagano mi klizi niz lice i iako ne želim
pokvariti ovu skoro savršenu tišinu, mislim da ću ipak vrisnuti.
Da, da volim te.
Ne ostavljaj me ovako ranjivu i samu,
Jer tišina me ova boli…
Upali svijetlo i otjeraj tamu,
Da ostaneš ovdje srce te moli…
Sve što sam stekla tebi sam dala,
i još bi dala da imam,
zbog tebe prijateljice na dno sam pala,
jer za uzvrat nisam tražila da primam…
Pustila si da laž srce mi zavede,
Osmijeh bolan lice mi krasi…
Trebam nekog da me odvede,
Nekoga da me spasi…
Misli se svojih bojim,
Jer suviše su crne od boli…
I dok na rubu provalije stojim,
Pitam se dal' itko me voli?!
Znam proći će jednom i tuga ova,
Netko će mi obrisati suze…
Al što će mi ljubav nova,
Kad ona srce mi uze…
Osjećam kako se nečujnim koracima
pokušavaš išuljati iz mog života
i vješto prekriti svoje tragove
tako da izgleda kao da te nikada
ovdje nije ni bilo.
Kao najveći prosjak
molim te da se spotakneš
i zadržiš još barem toliko
da stignem reći zbogom
onome što smo nekad zvale
imenom prijateljstva.
Sada tek vidim da u tvojem riječniku
prijateljstvo ima sasvim drugo značenje,
pretvaraš ga u definiciju
prepunu pravopisnih grešaka.
Nekako sam se navikla
na ovaj osmijeh na licu
a sada gledam kako ga polako
pokušavaš odnijeti sa sobom.
Osjećam kako suze
ponovo postaju loša navika
koje se nikako ne mogu riješiti.
Osjećam kako polako nestaje
ono što smo nekad zvale
imenom prijateljstva...
-odlazi .. odi zauvijek .. u mojem srcu za tebe vise nema mjesta ..
zauvijek si izgubila .. sada su ga popunile druge osobe ..
kojima je nadam se stalo do mene ..
ti ocito neznas kaj si izgubila ..
ali jednog dana .. kad ostanes sama ..
znat ces ..
kad ti nitko nebude pruzio ruku ..
sjetit ces se mene ..
a ja vise necu biti tu ..
necu vise biti pored tebe ..
da te primim za ruku .. da te zagrlim ..
i kazem ti sve ce biti u redu ..
nitko me nije tako ranio .. ko ti sada ..
i to najvise boli ..
to sto sam bespomocna ..
mrzim te ..
neka ti te dvije rijeci sada budu uspomena ..
na sad vec .. zaboravljeno prijateljstvo ..
-ovo je pisano za moju sad vec bivsu best frendicu .. zao mi je kaj nikad nece ovo procitat .. ali ona i sama zna da je kraj ..
vidila sam te jucer .. vidila te tvoje smede oci .. vidio si me dok sam setala s njim .. pozdravili smo se ko stari znanci .. a ne ko dvoje ljudi koji su se voljeli .. nekad .. srce je pocelo plakat .. ali bila sam jaka .. nisam htjela da vidis koliko sam slaba kad te vidim .. zagrlila sam NJEGA .. poljubila ga .. a ti si me gledao .. svojim pogledom .. koji mi je slomio srce .. raspolovilo ga na pola .. pravila sam se sretna .. dok sam bila s NJIM .. jer nisam htjela da sazna da jos uvijek patim za tobom .. da te volim vise nego njega .. ali istina se nikad nemoze sakrit .. pa je ni ja necu moc dugo skrivat .. samo zao mi je njega .. stvarno me voli .. a ja ga nisam dostojna .. NISAM DOSTOJNA NIKOGA .. samo hodam s njim iz sazaljenja .. a mozda i zato da te zaboravim .. ALI NEMogu .. O BOZE ZASTO???? .. sve sam napravila .. krenula novim putem .. krneula ispocetka . nasla drugog za kojeg sam mislila da cete zamjenit .. ali nee . nejde .. i nitko ne shvaca . svi misle zaboravit ces ga jednog dana .. ali nemogu . svakim danom mi je sve vise u mislima .. volim ga sve vise .. polako se mirim s tim da mi nejde iz glave .. i jednom mi je jedna prijateljica rekla .. doci ce jednog dana decko koji ce ga dostojno zamjenit .. ali sve mi se vise cini .. da takvog decka nema .. KVRAGU VOLIM TE .. zasto nemozemo dobit jos jednu sansu za svee .. da jos samo jednom probamo .. sve bi bilo drukcije .. VOLIM TEE .. nisu to samo isprazne rijeci jedne 16-godinjakinje . vec rijeci koje govori moje srce .. koje kad njega vidim nemogu izaci na moje usne .. VOLIM TE .. nikad te necu zaboravit ..
