Osjećam kako se nečujnim koracima
pokušavaš išuljati iz mog života
i vješto prekriti svoje tragove
tako da izgleda kao da te nikada
ovdje nije ni bilo.
Kao najveći prosjak
molim te da se spotakneš
i zadržiš još barem toliko
da stignem reći zbogom
onome što smo nekad zvale
imenom prijateljstva.
Sada tek vidim da u tvojem riječniku
prijateljstvo ima sasvim drugo značenje,
pretvaraš ga u definiciju
prepunu pravopisnih grešaka.
Nekako sam se navikla
na ovaj osmijeh na licu
a sada gledam kako ga polako
pokušavaš odnijeti sa sobom.
Osjećam kako suze
ponovo postaju loša navika
koje se nikako ne mogu riješiti.
Osjećam kako polako nestaje
ono što smo nekad zvale
imenom prijateljstva...
-odlazi .. odi zauvijek .. u mojem srcu za tebe vise nema mjesta ..
zauvijek si izgubila .. sada su ga popunile druge osobe ..
kojima je nadam se stalo do mene ..
ti ocito neznas kaj si izgubila ..
ali jednog dana .. kad ostanes sama ..
znat ces ..
kad ti nitko nebude pruzio ruku ..
sjetit ces se mene ..
a ja vise necu biti tu ..
necu vise biti pored tebe ..
da te primim za ruku .. da te zagrlim ..
i kazem ti sve ce biti u redu ..
nitko me nije tako ranio .. ko ti sada ..
i to najvise boli ..
to sto sam bespomocna ..
mrzim te ..
neka ti te dvije rijeci sada budu uspomena ..
na sad vec .. zaboravljeno prijateljstvo ..
-ovo je pisano za moju sad vec bivsu best frendicu .. zao mi je kaj nikad nece ovo procitat .. ali ona i sama zna da je kraj ..
Post je objavljen 05.07.2007. u 11:50 sati.