sjedim sama u mraku sobe,osjecam neobicnu prazninu,praznina sto je ostala za TOBOM!! u glavi mi se ispreplecu misli,polako me vracaju u proslost,u dane kad sam bila sretna,s tobom ... u dane kada mi osmijeh nije silazio s usana,u dane kada si TI bio tu uz mene.. cudno je sad pricat o tome kad znam da ti nisi tu .. osjecam se tako sama,tako odvojena od svijeta... pred ocima mi je stalno tvoj lik-pogled koji dira u srce,oci andela... i tek rad shvatim koliko mi falis,koliko mi znacis,koliko mi fale ti tvoji dodiri... tvoj glas ... tvoje usne koje su mi stalno govorila volim te .. o boze,koliko mi fali da jos jednom cujem to VOLIM TE.. sad tek znam da te rijeci nisu bile iskrene,ali ipak .. fale mi... k vragu zasto te tako tesko zaboraviti,odustati od svega??... kad si me tako povrijedio,srce mi
slomio... ali srce ne bira ... nazalost moje je izabralo krivog,ali sad moram ziviti sa tim.. preslaba sam da se borim protiv tebe,preslaba sam da se uvjeravam u to da te mrzim ... tesko je protiv srca.. najrade bi si ga iscupala iz tijela,najrade bi te iscupala iz svog srca,svog mozga,tijela,ali nemogu ... jer ono govori da te jos uvijek .. NEIZMJERNO VOLIM!!
Post je objavljen 05.05.2007. u 12:52 sati.