...neznam zasto opet, zasto si u mojim mislima iako to necu
neznam zasto sam pustila suzu kada sam na radiju cula nasu pjesmu i neznam zasto sam onako jecala...
naznam zasto si svaki dan u mojim mislima prisutan iako imam svoju srecu, iako sam te prebolila, konacno, ... i sada volim njega...najbolju osobu na svijetu.... Pa zasto onda sve ovo...? Nemogu to reci nikome, jer i sama od toga bjezim....I nezelim da me sve posjeca na tebe, i nezelim da se pitam "sta bi bilo da nisi morao otici..."
Nezelim da se ojecam krivom jer nesvjesno mislim na tebe i sto si jednostavno prisutan kao i svaki novi dan...iako nisi tu...iako te nevidam i poslije onakve ljubavi skoro vise ne poznajem...I neznam zasto svaku noc, boga molim da te cuva...i da budes sretan, da tvoje oci... budu uvijek nasmijane ...Dali je moguce vojeti dvije osobe? Neznam...
I neznam kako je tebi? I dali i ti mozda slicno osjecas...
Ma nije zapravo ni vazno...Jer bi mozda vise boljelo...
Zasto mi je Bog poklonio tako nesto divno ako sam ga morala izgubiti...Zasto su nas rastavili...I zasto je sve moralo ovako biti....Zasto sam morala drugog zavoljeti...
I zasto me jos uvjek boli....to sto nismo ostvarili, a toliko toga smo htjeli...
Na moj nacin (samo ja to znam) cu te zauvijek voljeti...i tu ljubav duboko u srcu skriti...tajnu cu kroz zivot nositi...i znati nece niko ...A sto je najbolnije...TI to saznati neces NIKADA....
Zelim ti svu srecu ovog svijeta... odsada ja i ti vise ne postojimo!!
Post je objavljen 09.05.2007. u 09:24 sati.