Nepoznati Zagreb

Neki dijelovi grada kao da se gotovo nimalo ne mijenjaju, ne samo godinama već i desetljećima ... Pogledajte samo ovu kuću - da nije suvremenih plastičnih kanti za smeće (desno) i ulične lampe modernog dizajna (na stupu) ova bi se fotka mogla datirati bilo kada između recimo 1950. i sada.
(možda bi recimo do npr. 1980. asfalt upadao u oči i bilo bi vjerojatnije da je takva ulica neasfaltirana ...)

Znate li gdje je ta kuća?

Da vam pomognem, mnogi od vas samo prelete pogledom preko nje vozeći se po jednoj obližnjoj suvremenijoj cesti!



Snimio: Vanja

Ispod nadvožnjaka Slavonske avenije preko Držićeve. Snimio: Vanja


Blatnička ulica. Snimio: Vanja


Do čitanja slijedećeg ponedjeljka, odosmo mi malo u brda, na Velebit!

Oznake: trnje, ljubav, držićeva, Blatnička

Jarun. Snimio: Vanja


Vjerovali ili ne, u posljednje vrijeme se Zagreb prometnuo u pravu kampersku meku!

Nakon davnih godina kada je u blizini bazena "Mladosti" na Savi postojao pravi pravcati kamp, kojeg je naslijedio onaj ne tako prikladni uz motel "Plitvice" na obilaznici, a o onom novom, između Jarunskog jezera i novog mosta preko Save na produženoj Vrapčanskoj, se još uvijek sanja, Zagreb ovih dana ipak ima čak dva kampa! Istina, između njih ima dosta razlika, ali, hej, kamp je kamp!

O onom privremeno-stalnom kampu na Savskoj cesti sa uglavnom domaćim gostima (koji ne plaćaju turističku taksu) i prigodnim povremenim političko-kulturno-zabavnim programom znamo već dosta, no ovih se dana pojavio i onaj drugi, potpuno privremeni, sa mješavinom domaćih i stranih gostiju (koji plaćaju boravišnu pristojbu i sve ostale troškove) koji će tokom slijedećih dana vjerujem uživati u glazbeno-scenskom programu i, na žalost, i najavljenoj kiši u utorak tokom dana.

In Music festival 2015 počinje sutra, 22.06.2015., u ponedjeljak i trajat će do srijede, 24.06., a susjedni otok pretvoren u kamp već prima svoje goste ... sve se šareni od šatora, između kampa i otoka s pozornicom je već postavljen i pontonski most, a i redovi kemijskih WC-a već čekaju prve korisnike. Prošao sam danas s druge strane jarunske veslačke staze i evo nekoliko fotki sa posljednjeg dana prije početka festivala!



Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Oznake: kamp, šatori, IN music, Jarun, trešnjevka

Pješačka staza između Tijardovićeve ulice i Zagrebačke avenije. Snimio: Vanja


Volim ovu fotku. Pokazuje kako ljudi mogu na "neinvazivan način" zadovoljiti svoju potrebu za kretanjem, bez previše cifranja i utroška novaca i materijala. Jasno, mogli bismo s jedne strane prigovarati da je ova pomalo vijugava staza nepraktična za kiše, da je teško prolazna za djecu u kolicima i invalide i da ju nije lako čistiti od snijega (recimo, popločavanje ili uska asfaltna traka bi bio kompromis prema udobnosti i široj upotrebljivosti staze ) ... a sa druge strane bi se moglo prigovoriti ulickanosti friško pokošene livade, mogla bi ona biti i nepokošena.

No, prigovarali vi (ili bilo tko drugi) s ove ili one strane prirodno-društvenog spektra, baš volim ovakve stazice i uživam šetati se po njima kao što uživam i gledajući njihove najčešće blago zaobljene forme.

Nakon ovog utjecaja Društva na Prirodu, pogledajmo jedan zgodan slučaj utjecaja Prirode na Društvo koji sam uočio za jučerašnjeg posjeta Trnju!



Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Podsjećaju me na "tunere" u Bakarskom zaljevu ... Snimio: Vanja


Riječ je o sportskom terenu pored Pedagoške akademije. Snimio: Vanja


Da, riječ je o Pedagoškoj akademiji u Savskoj i o već dugo zanemarenom igralištu koje leži pored Šetališta Jurja Gagarina. Tu je na jednoobraznom od čovjeka uređenom okolišu (asfalt) niknuo niz prirodnih "stazica", otočića, koji su se poput uzorka leopardove kože proširili po čitavome igralištu ... zaista zanimljiv travnati "uzorak", uvid u to kako priroda vraća oduzete joj površine kada se čovjek njima više ne služi!

Oznake: trnje, Savska cesta, igralište, Pedagoška akademija, asfalt, trava

Uz tržnicu Prečko. Snimio: Vanja

Oznake: grana, mladica, stablo, preko, trešnjevka

Udžbenik iz Prirode i društva za prvi razred osnovne škole, školska godina 1970./1971. Snimio: Vanja


Da, upravo tako kažu danas školarci.

Prije nekoliko dana sam stavio onaj post sa travom ... uz završetak nastave vežem još i plave cvjetiće konjogriza/cikorije, trešnje ... mmm, mljac!

Naš Školarac je danas na svom posljednjem osnovnoškolskom danu nakon kojeg slijedi roštiljada na Jarunu ... zatim, podjela upisnica tamo negdje početkom srpnja ... i, pa-pa osnovna školo! To je prvi korak prema osamostaljenju i odrastanju ...

Naša Školarka je danas na svom posljednjem nižerazrednom osnovnoškolskom danu, od jeseni je čeka kabinetska nastava, profesori umjesto učiteljice ... i to je isto velika promjena.

Vi, nekadašnji učenici, a možda sadašnji roditelji ... jel imate kakav svoj interni ritual vezano uz završetak škole?
Nešto prigodno, obiteljsko, prijateljsko, osobno?

Mi tradicionalno idemo svake godine sa prijateljima i njihovim klincima/omladincima u Samoborsko gorje, u potragu za borovnicama. Ponesemo i koju kobasicu, jeger, pa zapalimo vatru ... Bili smo i ove godine, po jubilarni 11. put ... našli smo borovnice, bilo je i vatrice ... a i malo kiše. Ali ne puno, tek nas je poškropilo.


Prekjučer u šumi ... Snimio: Vanja

Druga tradicija je obiteljski odlazak na ćevape nakon posljednjeg školskog dana, dodjela obiteljskih "pohvalnica" ... u osam posljednjih školskih godina izredali smo cijeli niz pečenjarnica iz našeg kvarta i okolice: Grana (dvaput), Kod Dede, Marinero, Stari kotač, Gigi, Kill Grill ... ove godine ćemo opet negdje drugdje.

A vi?

Oznake: kolač, ćevapi, tradicija

Park uz potok Črnomerec kod FAllerovog šetališta. Snimio: Vanja

Oznake: trešnjevka, Fallerovo šetalište, potok Črnomerec, smetlari, čistoća

Paljetkova ulica, Prečko. Snimio: Vanja


Školska je godina na izdisaju ... Ne vidim to samo na svojim klincima-omladincima koji već danima uzdišu za ferijama i u školu idu tek samo rekreativno, sresti se sa razrednom škvadrom, već i po nekim drugim "indirektnim" znakovima kojih se sjećam još iz doba svoga školovanja.

Prvi od tih znakova blizine kraja školske godine su trešnje. One prve, vodenaste i pomalo bezukusne (ali PRVE!!!), počinju sazrijevati još sredinom svibnja, no baš sada, sredinom lipnja, stižu one najbolje, debele, tamno crvene .... mmmmmmmm!
I, taman sa prestankom nastave nestanu i one ....

Drugi od znakova završetka školske godine je sazrijevanje ovih travnatih klasova (mislim da se tu radi o divljoj raži, no ne hvatajte me za riječ!). U doba mojeg osnovnoškolskog školovanja u OŠ Bukovac (tada OŠ "Viktor Bubanj") te trave je bilo uz sve staze i stazice kojima smo išli u školu. Nekad smo se međusobno gađali tim klasovima (i bilo je muke kad su se zapetljali u kosu!), nekad smo njima gađali neku metu, limenku, otvor šahta ... a nekad smo ih samo skupljali, bilo ih je lijepo vidjeti tako čupave.

Osvrnite se oko sebe, i danas ih ima dosta po gradu ... i označavaju da je i ovoj školskoj godini za nekoliko dana kraj!



Zagorska ulica. Snimio: Vanja


Meršićeva ulica. Snimio: Vanja


Zorkovačka ulica. Snimio: Vanja

Oznake: trava, kolač, nastava, školska godina

Proljeće je ove sezone gotovo nečujno prešlo u ljeto ... još malo i završit će i školska godine te ćemo time staviti i posljednju točku na proljetne dane i krenuti u ljeto, sa iščekivanjem godišnjih odmora!

Ali, prije toga trebam obaviti još ponešto - između ostaloga, povesti sve zainteresirane šetnjom kroz Prečko!

Svi vi koji ste slobodni ovog petka, 12.06.2015., dođite do Doma kulture (Ulica Prečko, kod Zdravstvene stanice i lokala "Kod dede") gdje će se održati program pod naslovom "Dan Prečkog". A na kraju dana, od 19h, polazi i šetnja kojom ću sve zainteresirane povesti na zanimljiv krug po Prečkom.

Prisjetit ćemo se kako je Prečko izgledalo nekad (pri tome će nam pomoći i ovi isječci starih planova grada!), što se sve u međuvremenu desilo s tim kvartom kojeg su nekad svi zvali "predgrađe Ljubljane", a između ostaloga otkrit ću vam i neke manje znane prolaze, prilaze i stazice koje možda ni većina Prečkanaca nikad nije prošla!

Nadam se da se vidimo na šetnji!



1929. godina. Prečko je tek malo seoce na kraju ceste (tada valjda samo kolskog puta) koja se danas zove Zagrebačka/Petrovaradinska cesta.


1944. godine. Jasno se vidi njemačka kasarna (na mjestu današnjeg POS-ovog naselja), grupica kuća oko današnje ulice Prečko, uz Petrovaradinsku je "bugarska kuća" (uzgoj povrća) sa đermom, posve desno se vidi i kuća obitelji Vrban (danas je tamo naselje Vrbani III) po kojoj je cijelo naselje Vrbani dobilo ime, a posve lijevo se vidi tadašnje Špansko.


1971. godina. Naakon poplave 1964. su bile izgrađene prve zgrade, one između Ulice Slavenskog i Dobronićeve. Prvo su bile predviđene za studente, kao studentski dom, no prihvatile su stradalnike nakon poplave. Taj dio je prozvan Novo Prečko, dok su kuće, stambene, koje se nalaze oko Bezdanske ulice tada zvane Novo Špansko.


Pogled na Prečko sa istoka, zgrada u Štefanićevoj ulici. Snimio: Vanja


Jedan od mnoštva lijepih vrtova u i oko Prečkog, u petak ćemo ih puno obići! Snimio: Vanja


Detalj "starog Prečkog". Snimio: Vanja

Oznake: preko, šetnja, Dan Prečkog

Ovim putem smo se šetali! GPS trag snimio: Mladen


Sudionici šetnje snimljeni na zapadnoj krovnoj terasi škole. Snimila: Dora


Polako se približava kraju ovoproljetni ciklus šetnji projekta Mapiranje Trešnjevke ... Podsjetimo se, projekt Mapiranje Trešnjevke, koji je nastao i živi u okviru programa Centra za kulturu Trešnjevka, se ove godine svojim šetnjama priključio globalnoj akciji Jane's Walk, a isto tako nastoji svim zainteresiranima pokazati zanimljive, a manje poznate zakutke Trešnjevke, a jedan od takvih je i Osnovna škola Augusta Šenoe, jedno od najpoznatijih djela poznatog arhitekta i projektanta više javnih zgrada Ivana Zemljaka.

No, šetnja je ipak započela kod Centra za kulturu Trešnjevka. U petak, 29.05.2015. u 18h skupila se brojna grupa znatiželjnih šetača (sveukupno 53) koju sam poveo uličicama koje graniče sa Naseljem Prve Hrvatske štedionice prema već spomenutoj osnovnoj školi. U grupi je bilo ljudi svih uzrasta pa smo između ostaloga imali i Marijana Cenka, koji je školu upisao još davne 1935, zatim nekoliko bivših učenika koji su školu pohađali krajem 40-ih i početkom 50-ih pa sve do djece koji ju još i sad pohađaju. Doprinos šetnji bivših učenika je bio vrlo značajan jer ne samo da su nam pomogli prisjetiti se kako su nekad izgledali školski dani u toj školi, već su nam ispričali i mnoge zanimljive priče vezane uz okolne ulice i čitav kvart (posebno zahvaljujem Penziću čije su priče posebno poglavlje svake šetnje u kojoj sudjeluje!).

Već nakon pređenih prvih stotinu metara zaustavili smo se kako bismo se prisjetili tvornice konfekcije "Suvremena žena" koja se nekad nalazila na uglu Ozaljske i Lipovečke ulice i od koje na tom mjestu više nema nikakvog traga, zatim trgovine tvornice dječjih cipela "Opatija" koja se nalazila nešto istočnije i od koje također više nema traga (sada je to papirnica Grafocentar), a i trgovina Tvornice obuće Šimecki je već neko vrijeme zatvorena i na nju još samo podsjeća tenda iznad izloga.

Šetajući se po Lipovečkoj ulici uočili smo već pomalo ruševnu zgradu sa njene lijeve strane na kojoj je još donedavna bila stara tablica Dunav osiguranja, dok se sa desne ulične strane nalaze neuobičajeno "drvo" (zapravo otpiljeno stablo trešnje koje je osvojio bršljan i načinio mu čudnu krošnju) te neuobičajeni lokal koji nudi riblje pedikerske usluge.

Na samome kraju smo zaokrenuli u Okićku ulicu gdje smo se prisjetili bivšeg kina Patria/Triglav koje se nalazilo na drugom kraju ulice, tamo gdje je sada trgovina "Dm", a bilo je poznato po akcijskim, western i kung fu filmovima. Nešto bliže, na uglu Bosiljevske ulice, je bila manja gostionica gdje je gazda davnih dana za jutarnje radnike Nikole Tesle pripremao štamprleke rakije. Na drugoj strani je u garaži obiteljske kuće bio frizerski salon "Divas" koji se nešto kasnije preselio na lokaciju nešto dalje u Bosiljevsku, dok su tadašnje naučnice otvorile svoj samostalni salon "Funky Frizz" u Novoj cesti. Na uglu sa Ribničkom se pak nekad nalazila trgovina metražnom robom koja je bila u okviru lanca trgovina "Diona", međutim sa neobičnim logom, drugačijim od ostalih trgovina tog lanca.



Uvodno slovu o povijesti kvarta uz kopije starih planova grada. Snimio: Mladen


Snimio: Mladen


Snimio: Mladen


Prva pauza za priču. Snimila: Saša


Zapuštena kuća u Lipovečkoj ulici. Snimila: Saša


Bršljan-drvo. Snimio: Mladen


Pred bivšom trgovinom Dione. Snimila: Dora


Opet pričamo ... Snimila: Saša


Snimio: Mladen


Dežurna fotografkinja Saša čeka nove motive ... Snimio: Mladen



Nakon toga, tek stotinu metara dalje, stali smo ispred drvenih vrata nekadašnje garaže autoprijevoznika Lovinčić, ali smo sa tog mjesta imali i dobar pregled plastičnih vrana koje je netko objesio na električne vodove, vjerojatno sa ciljem zaplašivanja drugih ptica. Na žalost, ta metoda očito nije uspjela jer smo imali prilike vidjeti goluba kako sjedi ni pola metra udaljen od plastične vrane.

Skrenuli smo u Novigradsku ulicu gdje nam je Penzić ispričao kako je u sada napuštenoj obiteljskoj kućici nekad živio poznati trešnjevački umjetnik, slikar Branko Paradiš (vidi komentar na dnu ovog teksta), koji se preselio u New York gdje sada drži galeriju. Druga asocijacija vezana uz taj kut i prilaz Jankomirskoj ulici je nedavno skinuta ploča sa krivo ispisanim imenom ulice, JankoRmirska ulica.

Na tome nas je ćošku prebrojala naša već stalna brojateljica (53!) da bismo se tamo prisjetili i prije nekoliko godina skinutog prastarog prometnog znaka za benzinsku pumpu koji je bio okrenut prema slijepom kraju Novigradske ulice i vjerojatno je poticao iz doba prije 1964. kada ulica još nije bila slijepa. Skrenuli smo zatim prema sjeveru, spomenuli kuću velikog navijača Dinama u Zvečajskoj ulici koji si je kuću posve obojio u plavu i iscrtao na njoj veliki Dinamov grb.

Kod sadašnje Športske gimnazije nam je Penzić ispričao kako su se nekad u njenom podrumu (tada je to bio đački dom tehničkih škola iz Klaićeve) održavali najbolji plesnjaci na Trešnjevci, a jedan od bendova koji su tu svirali su bili i Fosili, koje je tada vodio pokojni Slobodan Momčilović Moka, koji je, nakon susreta sa Rajkom Dujmićem, kasnije pokrenuo Nove Fosile, jednu od najpoznatijih zabavnih i pop grupa 80-ih godina. U tom smo se dvorištu prisjetili i nedavno posječenih jablanova, ali smo uočili i street art uradak Pimp My Pump-ovaca koji su ovjekovječili lik Dr. Spocka iz Zvjezdanih staza kojeg je igrao glumac leonard Nimoy koji je umro početkom 2015. godine.

Prošli smo zatim pored stambene zgrade u Zorkovačkoj (arhitekti: Jelinek i Raos, izgrađena 1964.) o kojoj smo ispričali što smo doznali za vrijeme vođenog posjeta tjedan dana prije (vodila ga je stanarka kuće, Branka Golub). A i park ispred nje krije zanimljive priče! A o susjednoj zgradi dječjeg vrtića i zgradi gdje je sada fitness-klub Mo-Fit (prethodno Spektar, filmski studio za reklamne filmove, pa skladište konfekcije Prajs, a zatim nekoliko godina napušteno) doznali smo da su sagrađene tokom 70-ih.



Plastične vrane na eletričnim vodovima ... Snimio: Mladen


Nekadašnja garaža autoprijevoznika "Lovinčić" u Ribničkoj ulici. Snimio: Mladen


Betonski krajolik ... Snimio: Mladen


Brojačica na zadatku - hvala joj! Snimio: Branko


Niz garaža ... Snimio: Mladen


Bližimo se zgradi u Zorkovačkoj ... Snimio: Mladen


Nekad studio "Spektar", danas fitness klub "MoFit". Snimio: Mladen


Nakon toga smo napokon stigli do škole gdje su nas dočekale profesorica Sanja Kovačević sa svojim kolegicama Ivom Golac Jakopović i Anom Komadina te domarom Željkom Zorja. Sanja nam je ispričala ponešto o povijesti, a od naših sušetača smo doznali i da su nekad oko škole rasli kukuruzi, da je jedan od profesora hrvatskog bio i Mato Lovrak, dok je tjelesni odgoj predavala Nada Vučković, sestra pjevačice Zdenke Vučković, ali i državna reprezentativka u rukometu (1957. je proglašena najboljom sportašicom Jugoslavije!), a likovni odgoj slikarica Vera Dajht Kralj (između ostaloga, autorica skulpture "Prozor" postavljene u Tkačićevoj ulici). U školu je tu išao i nekadašnji poznati golman Dinama Zlatko Škorić kojeg je jednom vojna delegacija željela priivoliti na odlazak u "Crvenu zvezdu" pa ih je najurio njegov otac.

Iz povijesti: Odmah nakon otvaranja ulični objekat je bila muška škola (Kralja Aleksandra), a dvorišna ženska škola (Kraljice Marije), dok je sada ulični objekat namijenjen nižim razredima, a dvorišni višima. Središnji objekat je nekad bio obdanište (slično današnjem produženom boravku), a danas ga koristi vrtić "Bajka". Škola je imala čak i bazen, no on je nakon više ozljeda djece i problema s higijenom vrlo brzo zatvoren. U sklopu škole se nalazio i stan ravnatelja (JI kut) te podvornika (kod Selske ceste). Igrališta pored škole su naknadno sagrađena, u 60-ima, a sagradili su ih radnici "Nikole Tesle" kako bi tamo mogli igrati malonogometne turnire.

Nakon priče krenuli smo u obilazak, prvo uličnog objekta. Zapazili smo tipične teraco podove, gelendere sa šiljcima protiv klizanja, fontane sa pitkom vodom u kojima je sada, zbog problema sa instalacijama, zasađeno cvijeće, sisteme za provjetravanje sa unutarnjim prozorima između učionica i hodnika (buka sa Selske ceste je problem pa je zatraženo postavljanje bukobrana, no odobrenje još nije dobijeno), a na kraju smo se popeli i na krovnu terasu sa koje je odličan pogled na okolicu.

Nakon toga smo prešli u dvorišnu zgradu u kojoj smo također pregledali učionice i popeli se na terasu da bi na kraju otišli u kabinet tehničkog odgoja gdje su nas čekale kopije nekih zanimljivih dokumenata iz školske arhive te kutija sa starim školskim udžbenicima (iz 70-ih godina) te recentne knjige koje sam donio. Za kraj, kao nagrada za one koji su uspješno preživjeli gotovo trosatni program , pročitali smo tri pripovijetke Milivoja Matošeca iz lektire za drugi i treći razred osnovne škole iz ranih 70-ih godina.



Unutrašnje krilo škole. Snimio: Mladen


Prolaz koji spaja sva tri objekta (dva školska te vrtić, nekadašnje obdanište). Snimio: Mladen


Snimio: Mladen


Pred školom. Snimila: Dora


Domaćica našeg posjeta školi, prof. Sanja Kovačević, sa svojim kolegicama. Snimio: Mladen


Sanja govori o prošlosti škole. Snimila: Dora


Iz druga kuta ... i sa nekima od mnogobrojnih grafita kojima su školu prekrili vandali ... Snimila: Saša


Gospon Cenko, najstariji sudionik šetnje, govori o vremenu u kojem je pohađao školu. Snimio: Mladen


Fotografija sa Prve pričesti 1937. godine, velečasni kezele i gospon Cenko, tada kao mladi školarac. Snimio: Mladen


Sa zanimanjem se slušaju priče ... Snimila: Dora

>
Riječ je preuzeo Penzić svojim pričama iz školskog doba, svi pozorno slušaju! Snimila: Saša


Snimila: Dora


Snimio: Mladen


Odmorište stepeništa uličnog objekta u kojem nastavu pohađaju učenici nižih razreda. Snimio: Mladen


Nekoliko riječi o sadašnjem trenutku škole ... Snimila: Dora

>
Nekad česma za pitku vodu, a sada mali vrt. Snimila: Saša


Detalj gelendera koji onemogućava klizanje ... Snimio: Mladen

>
U školskom hodniku. Snimio: Mladen


Mjerač visine na jednim razrednim vratima. Snimio: Branko


U učionici ... Snimial: Dora


Pred izlazak na terasu. Snimila: Saša


Gužva na terasi, svi su oduševljeni pogledom! Snimila: Saša


Pogled sa terase prema jugozapadu, Baštijanovoj ulici i neboderima Remize. Snimio: Mladen


Tornjevi svih vrsta ... Snimila: Dora


Pogled na Medvednicu. Snimila: Dora


Zgrada Cibone u punom sjaju. Snimio: Branko


Pogled na dvorišne objekte škole. Snimila: Dora


Zgrada u Zorkovačkoj sa terase. Snimila: Saša


Detalj školskog igrališta. Snimio: Branko


Još igrališta. Snimila: Dora


Toranj crkve Sv. Marka Križevčanina u susjedstvu. Snimila: Saša


Zajednička fotografija starih prijatelja ... Snimila: Dora


U objektu za više razrede škole, garderobni ormarići ( ... za neposlušne učenike .. ). Snimio: Mladen


Jedan od kabineta. Snimio: Mladen


Virtualni kišobrani ... Snimio: Mladen

>
Odmorište stubišta dvorišnog objekta (koji ima prozirne prozore, za razliku od uličnog objekta za niže razrede, koji ima mutna stakla). Snimio: Mladen


"Volim te Adame!". Snimila: Saša


Krovovi Trešnjevke sa istočne krovne terase škole. Snimio: Mladen

>
Pogled sa krova istočnog objekta na školsko dvorište. Snimio: Mladen


Gužva u tehničkom kabinetu gdje nam je Sanja sa svojim kolegicama priredila uvid u arhivu škole. Snimio: Mladen


Članak o otvorenju škole iz tadašnjih novina. Snimila: Saša


Stari udžbenici iz moje zbirke. Snimila: Saša


Snimio: Branko


Razgledavanje starih udžbenika i školske arhive. Snimio: Mladen


Priče pred odlazak. Snimio: Mladen


Za kraj, pogledajte kratki film koji sadrži mnoge zanimljive trenutke šetnje (autor: GP), a evo i kratkog pregleda nekih povijesnih događanja na tom dijelu Trešnjevke:


1853. Negdje se na području Ciglenice nalazio "Exerzierplatz" tj. vojno vježbalište
1862. Željeznica dolazi u Zagreb i Trešnjevci donosi njenu sjevernu granicu koja nije tako daleko od sadašnje škole
1877. Zagreb dobiva gradski vodovod, a prvo crpilište se nalazi južno od željeznice, ne tako daleko od sadašnje škole
1895. Otvorena osnovna škola u Rudešu, prva osnovna škola na današnjoj Trešnjevci
1897. Otvorena osnovna škola u Horvatima
1901. "Samoborček" je pušten u promet tako da je željeznica došla još bliže školi, njen prijelaz preko Selske ceste (tada tek kolskog puta kroz polja) je tek stotinjak metara udaljen od položaja škole
1907. Puštena je u rad Gradska munjara, prva gradska električna centrala, koja se nalazi uz Gradski vodovod
1910. (23. lipnja) Dragutin Novak leti avionom Slavoljuba Penkale na vojnom vjkežbalištu koje se nalazi na mjestu nekadašnjeg Logora Krste Frankopana odnosno kasarne JNA preko puta škole
1928. Otvorena osnovna škola Kralja Tomislava, kao prva škola u novoizgrađenom urbanom dijelu Trešnjevka
1931. Otvorena osnovna škola Augusta Šenoe
1935. Otvorena tramvajska pruga po Tratinskoj i Ozaljskoj ulici i tramvajsko spremište uz Ljubljanicu. Započinje
1939. Sagrađena crkva sv. Josipa kod Trešnjevačkog trga
1941. Otvorena osnovna škola Matije Gupca te crkva sv. Marka Križevčanina u Selskoj cesti

Zahvaljujem se od sveg srca fotografima, Branku Margetiću, Saši Martinović Kunović, Mladenu Sokeleu i Dori Šmit (učenici 6. razreda škole), na ustupanju fotki za potrebe ovog ilustracije ovog teksta te GP-u na snimljenome filmu!

Oznake: Mapiranje Trešnjevka, osnovna škola Augusta Šenoe, šetnja, Stara Trešnjevka

Od vrućine je i asfalt popucao ... .



Paljetkova ulica, Prečko. Snimio: Vanja

Oznake: Sunce, ljeto, preko, trešnjevka

Negdje u Voltinome. Snimio: Vanja


Kako vam se sviđa ovaj kutak u hladovini?

Možda stolice i nisu prva liga, ali zato debela hladovina u ove vrlo tople dane djeluje jaaaaaaaaako primamljivo!

Vjerovali ili ne, ovaj "šumski kutak" se nalazi usred grada, usred Voltinog naselja, niti 200 metara udaljen od poznatih "Papagajki"!
Ajde da vas vidim, pogodite u kojoj je ulici!



Pogled prema ulici. Snimio: Vanja


Ovako to izgleda izvana! Snimio: Vanja

Oznake: Voltino, kutak, hlad, stolice, trešnjevka

Biciklistička staza uz Dravu, u blizini Bistrice ob Dravi nedaleko Maribora. Snimio: Vanja


Biciklistička staza uz Dravu pred Mariborom. Snimio: Vanja


Kad sam već bio biciklom u Mariboru (vidi jučerašnji post!), rekoh, ajd da vidim malo kako je uz Dravu. Em sam očekivao pregršt ugodne rječne atmosfere, em sam poželio usporediti austrijske standarde biciklističkih ruta uz rijeke (vidi izvještaj izleta uz Muru između Bruck/Mur i Graza) sa slovenskima ... i to je bilo dovoljno da se odlučim na mini-degustaciju Dravske kolesarske poti na relaciji između Ruša i Maribora.

Do Ruša sam došao jednostavno, vlakom. Iako na relaciji Maribor-Prevalje voze tek dva vlaka dnevno (i to samo radnim danima), do Ruša ipak voze češće tako da mi nije bilo problem uhvatiti pogodnu vezu iz Maribora. Na žalost, posljedice napuštanja upotrebe vlakova u našim ex-jugoslavenskim zemljama vidljiv je i ovdje - u vlaku nas je bilo svega 7 putnika na polasku. Za razliku od Zagreba gdje je kupnja karte za bicikl nešto neobično i nepoznato blagajnicima HŽ-a koji na kraju moraju pisati "bjelicu", ovdje to ide bez frke, sve ima u komopjuteru. Isto tako, ukrcaj bicikla u vlak ide lako - iza strojovođe se nalazi službeni dio vagona i bicikli idu tamo.

Do Ruša sam se vozio 25 minuta, taman da malo protegnem noge ... i, voila, tu sam!



Ruše, izlazak iz vlaka. Snimio: Vanja


Ali, kud sad?

Bio sam, prema karti, kod trase ... ali, karta je velikog mjerila i ne znam da li sam na pravome putu?

Lutao sam tako ulicama tog mjestašca "za nosom" dok napokon na izlazu iz sela nisam našao putokaz. Ta se epizoda (lutanje i potraga prave trase) ponovila nekoliko puta na 15-tak km koliko sam ih odvezao do Maribora i to je zapravo najveća zamjerka koju mogu uputiti onima koji se brinu o stazi. Na nekim dionicama je označenost OK, no na nekima definitivno fale putokazi - da li su ih uništili vandali ili nisu nikad ni postavljeni, to ne znam, ali znam da je orijentacija mjstimice nezgodna i da su ponegdje znakovi postavljeni na krivim mjestima. Zamislite npr. na nizbrdici, najstrmijoj na tih 15 km, na sredini se nalazi račvanje koje se vidi tek kad se čovjek već zaletio punom brzinom. Znak pokazuje nekud između ravno i lijevo. Odoh prvo lijevo - krivo, slijepa ulica. Idem nazad uzbrdo - krenem ravno. Šipak, nakon 300 m opet slijepo. Opet se vraćam uzbrdo. Ispadne da je trebalo ići desno, teško vidljivim kolskim putem. Grrrrr!

Druga zamjerka (manja): tri dionice trase su išle po glavnoj regionalnoj cesti sa dosta prometa. U Austriji bi već davno napravili odvojenu biciklističku stazu za tih 3 x 400 m, no ovdje toga nema i nije mi bilo svjedno sa kamiončinama za vratom.

Sve ostalo je OK. Trasiranje je provedeno vrlo dobro i staza je raznolika, izbjegava puno sunca i naseljena mjesta, tu i tamo se nađe i poneka klupa ... dugačak dio staze, kroz Maribor, vodi neposredno uz rijeku, bez ikakva susreta sa gužvom (naravno, tko želi u grad, može). Da nije bilo tih gubljenja po stazi bio bi to super izlet, ovako sam povremeno bio vrlo ljut, no, ajde, na kraju je rezultat ipak pozitivan. Ali, društvo, molim vas, popravite to!



Izlazak iz Ruša, napokon prvi putokaz, ipak sam na pravome putu! Snimio: Vanja


Šuma, potočić - idila! Snimio: Vanja


Poziv u gostilnu! Snimio: Vanja


Prelazak pruge. Snimio: Vanja


Poljoprivredna idila. Snimio: Vanja


Usputno odmorište! Snimio: Vanja


Jedan od ljepših dijelova staze. Snimio: Vanja


Vrijeme je za odmor. Snimio: Vanja


U zagrljaju hlada ... Snimio: Vanja


Jedan od krivih putokaza, treba ne desno, već lijevo, što me je koštalo dodatnih 10 minuta vožnje - sigurno su se njime pozabavili mangupi. Snimio: Vanja


Prvi bliski susret sa Dravom. Snimio: Vanja


Elisa turbine HE Mariborski otok. Snimio: Vanja


Odsad nadalje samo uz rijeku! Snimio: Vanja


Odmor za oči i duh. Snimio: Vanja


U blizini sam centra Maribora. Snimio: Vanja

>
Pješačko-biciklistički most. Snimio: Vanja


"Stara trta", najstariji trs na svijetu, ima mjesto i u Guinessovoj knjizi rekorda. Snimio: Vanja

Oznake: Maribor, Drava, bicikl

Stari most preko Drave - jedna od prometnijih biciklističkih staza u gradu. Snimio: Vanja


Za većinu nas Zagrepčana Maribor je onaj grad kojeg smo na sve moguće načine nastojali zaobići putujući za Graz. Nekad davno se putujući za Graz moralo proći maltene kroz najuže gradsko središte Maribora, na koju stotinu metara od glavnog gradskog trga i tik ispred glavnog kolodvora. Poslije je otvorena poluautocesta koja nas je spasila suočavanja sa centrom grada, ali smo onda gubili živce na dionici od odvojka za Ptuj pa sve do silaska na tu novu prometnicu koja nas je vodila na onaj komadićak autoputa na kojem smo usprkos dužini od svega 5-6 kilometara morali plaćati cestarinu. No, onda je došla autocesta pa onda, ako imamo vinjetu, zaobilazimo Maribor u potpunosti po autoputu, a ako i nemamo vinjetu, onda i Maribor i auto cestu zaobilazimo u širokom luku varijantom Ptuj-Lenart-Mureck-Leibnitz.

Dakle, kako god okrenusmo, Zagrepčani (a i ja sa njima) su rijetko navraćali u Maribor. Svratio sam ja do grada tu i tamo, na sat-dva, prošetao se po centru, došao do Drave i Mestnog parka, no ostatak grada mi je bio nepoznanica. I, upravo radi toga odlučih prošloga tjedna skoknuti malo do Maribora biciklom - zapravo, točnije autom na koji sam pričvrstio bicikl. Došao sam do predgrađa (kvarta na planu grada iznačenom kao Greenwich), parkirao auto, skinuo bicikl i krenuo u istraživanje - prvo grada, a zatim i bliže okolice. A tu su i rezultati "studijskog putovanja"!

Kao što već rekoh, Maribor se simbolički nalazi na pola puta između Zagreba i Austrije ... iako je zapravo, puno bliži Austriji nego Zagrebu, i to ne samo kilometarski već i kulturno. Na primjer, gledajući standarde gradske biciklističke infrastrukture.

Nema tu perfekcionizma i, da izvinete, picajzliranja svojstvenog Austriji, "ptičjeg mlijeka" - Maribor npr. nema niti jedan biciklistički putokaz koji bi biciklistu namjerniku pokazivao put do ovog ili onog predgrađa ili nekog susjednog mjesta. Nema tu ni "perverzija" poput traka za skretanje ulijevo pa čak nisam vidio niti jednu jednosmjernu ulicu u kojoj je biciklistiam dozvoljen promet i u suprotnom smjeru (možda ih ipak ima?). Ali ...

Ali ... sve što je najpotrebnije je tu. U samome centru gotovo sve ulice ili imaju biciklističke staze (većina) ili je na njima označeno da biciklisti dijele kolnik sa autima. Izvan centra su sve glavne ceste opremljene stazama i nisam sreo niti jednu iole prometniju ulicu ili cestu bez nje. Gotovo je suvišno i spominjati da su rubnjaci uzorno spušteni i za nekoliko sati vozikanja simo-tamo po gradu naišao sam te na 1 (slovima: jedan) rubnjak koji je prouzročio guzobolju zbog visine koja je, usput budi rečeno, bila na nivou prosječne visine zagrebačkog rubnjaka na biciklističkoj stazi (čitaj: 5-6 cm). Istina je, tu i tamo se naiđe i na poneku prepreku (najočitija je rasvjetni stup koji se nalazi posred staze u blizini željezničkog kolodvora), a bilo je i nekoliko prometnih znakova zapiknutih uz same staze, no generalno je situacija sasvim dobra i daleko iznad zagrebačkog prosjeka. Autobusne stanice se zaobilaze na uzoran način, tako da se putnici autobusa i biciklisti ne sudaraju kao kod nas. Svi gradski mostovi preko Drave imaju lijepe i široke biciklističke staze.

Što se ostalih stvari tiče - parkirališta za bicikle ima malkice premalo (većinom su OK "klamerice", no naišao sam i na dosta spirala, pogotovo uz trgovine), postoji biciklistička karta grada i okolice, no prevelikog mjerila da bi bila od praktične koristi, biciklista na ulicama ima možda malko manje nego u Zagrebu ...

... jesam li zaboravio štogod?



Pomalo čudan ulaz na biciklističku, pod oštrim kutem ... ali je bar rubnjak spušten, takvog direktnog ulaza kod nas u Zagrebu nema valjda nigdje. Snimio: Vanja


Jedna od staza u centru - podsjeća na npr Klaićevu, zar ne? Ali, makar nije ugrožena od parkiranih auta. Snimio: Vanja


Ovak pak staza, isto u centru, podsjeća na zagrebačke - crta na pločniku i to je to (ali, makar su rubnjaci dosljedno sniženi!) ... Snimio: Vanja


Vozači, pozor, sa vama su i biciklisti - horizontalna oznaka. Snimio: Vanja


Vertikalna oznaka. Snimio: Vanja


Obilaženje autobusne stanice - češći primjer - i to dobar. A ne kao kod nas ... Snimio: Vanja


Obilaženje autobusne stanice - rjeđi primjer (ovako se zaobilaze autobusne stanice u npr. Celju). Snimio: Vanja


Fancy parkiralište za bicikle - ali samo za bicikle za rentanje kod turističkih informacija. Snimio: Vanja


Uzoran natkriveni parking ispred željezničke stanice. Snimio: Vanja


Good vs. bad. Snimio: Vanja


Parkiralište za zmajeve - ali, samo sa repom. Snimio: Vanja


Biciklistička staza preko donje razine 2-etažnog mosta. Snimio: Vanja


Od biciklističkih putokaza se mogu pronaći samo oznake sveslovenskih biciklističkih transverzala, ali i one nisu baš uvijek tamo gdje bi trebale biti ... o tome u nekom slijedećem postu! Snimio: Vanja


Najveći gaf na koji sam naišao u gradu - nedaleko željezničke stanice. Snimio: Vanja

Oznake: Maribor, bicikl