Nepoznati Zagreb

23.11.2015., ponedjeljak

Mapiranje Trešnjevke: Šetnja po Staroj Trešnjevci (na petak, 13.!)



GPS trag šetnje, snimio: Mladen Sokele


Zajednička fotografija na kraju šetnje. Snimio: Mladen Sokele


Posljednja šetnja jesenskog ciklusa "Mapiranja Trešnjevke" krenula je sa Trešnjevačkog trga, ispod "vure" na ulazu u Park Zvonimira Milčeca, u 18h na Petak 13. Bolje mjesto za početak šetnje najstarijim dijelom Trešnjevke nije se moglo zamisliti, jer je tu ipak središte kvarta: tu je plac (osnovan još davnih 30-tih godina 20. stoljeća), bivša zgrada Name (sagrađena 1960.) koja istina nema više tako veliko značenje kao nekad, nedaleko je i crkva Sv. Josipa, sagrađena 1939., i time najstarija crkva Trešnjevke, a pored nje je i nekadašnja gostionica "Dvije lipe", nekad jedno od "svjetovnih središta", na žalost, u međuvremenu preuređena u igračnicu i bez svojih poznatih lipa. Dakle, pravo srce Trešnjevke!

Popričasmo na početku o povijesti kvarta, spomenuh neke od zanimljivosti vezanih uz imena ulica, evo nekoliko kratkih:

- vjerojatno se neki od vas sjećaju da je sadašnja Ulica Boždidara Adžije prije nosila ime Ulica Kate Dumbović odnosno Samoborska cesta. Kata Dumbović (1903.-1941.) bila je radnica i početkom Drugoga rata članica Rajonskog komiteta KPH. U noći sa 13. na 14.07.1941. krenula je u akciju oslobađanja komunista iz logora Kerestinec gdje su se uz Ognjena Pricu, Otokara Keršovanija, Augusta Cesarca nalazili i njen muž Mato Dumbović, ali i Božidar Adžija, po kojem je njena ulica dobila ime nakon osamostaljenja Hrvatske.

- Ogrizovićeva ulica je dobila ime po književniku i pravašu Milanu Ogrizoviću (1877.-1923.), no nakon Drugog svjetskog rata često se sretalo i ime njegovog sina, učitelja i revolucionara Bogdana Ogrizovića po kojem se i danas zove knjižnica u Preradovićevoj ulici, a nekad se zvala i današnja V gimnazija.

- Još jedno od ulica zamijenjenih imena je ona nekada zvana po Jakovu Dugandžiću (1905.-1941.), također narodnom heroju, rođenog u Čitluku pored Mostara, koji je od 1930. radio u ZET-u. Florijan Andrašec (1888.-1962.), po kojem sad ta ulica nosi ime, je bio pučki pjesnik, poznat kao sakupljač pjesama Međimurja, zajedno uz Vinka Žganca (prije Drugog svjetskog rata se ta ulica nazivala Šarengradska, dok to ime danas nosi samo jedan njen odvojak)

- zanimljiv je primjer ulice u kojoj je jedan Ljudevit (Jonke) naslijedio drugoga (Farkaša Vukotinovića) koji se preselio u centar grada, gdje njegova ulica čini dio "zelenog vala". Ljudevit Farkaš Vukotinović (1813.-1833.) bio je književnik, političar i znanstvenik (botanika, mineralogija), dok je Ljudevit Jonke (1907.-1979.) bio književnik rodom iz Karlovca.

- preostale dvije preimenovane ulice su Ulica Andrije Žaje (jedan od osnivača KPH, nekad se po njemu zvala ulica Donje Svetice), nekad ulica Đure Daničića (1825.-1888.), srpskog jezikoslovca, te Tratinska ulica, nekad Ulica Rade Končara (1911.-1942., sekretar KPH). Što se tiče ulice Ivana Broza (1852,-1893., jezikoslovca i književnog povjesničara rođenog u Klanjcu), on je jedini Broz koji je ikada pod tim imenom imao ulicu ili trg u Zagrebu, zato što se trg posvećen Josipu Brozu Titu uvijek službeno nazivao Trg maršala Tita, a ne Trg Josipa Broza Tita.

Nakon te uvodne riječi krenuli smo iz parka prema Ulici grada Vukovara - ovoga nas je puta bilo 38, kako je nešto kasnije ustanovio naš mladi službeni Brojač wink.

Obzirom da je početak šetnje bio tako kasno cijelo nas je vrijeme pratio mrak, no bili smo dobro opremljeni baterijskim svjetiljkama tako da smo mogli zaviriti u svaki kutak. A zahvaljujem i fotografima, Mladenu Sokeleu, Branku Margetiću i Nevenu Iveti, na trudu s kojim su popratili šetnju i na dijeljenju fotografija!

Prva postaja šetnje nam je bilo bivše kino "Trešnjevka" (zvano "Buhara", što je u to doba bio čest nadimak za prigradska kina) koje se nalazi u dvorištu na početku Ulice grada Vukovara. Trenutno je u njemu skladište tvornice vijaka Kranjec i ništa ne odaje da je nekad to bilo važno sastajalište Trešnjevčana.

Nakon kina krenuli smo tajnim prolazom kroz haustor u kojem se još uvijek mogu vidjeti stara unutarnja vrata od kristalnog stakla sa ugraviranom zvjezdicom. Po izlasku na Novu cestu krenuli smo na sjever (i usputno se prisjetili trgovine Standard konfekcije koja se nalazila na uglu Tratinske) i usputno popričali o starim šahtovima iz doba NDH-a na kojima piše "Brzoglas". Šećući se stigli smo i do pekare Klare, a nedaleko nje je i zgrada u kojoj je svoj život počela knjižnica Trešnjevka.

Kroz haustor smo prošli u Ogrizovićevu ulicu, uočili smo duboka dvorišta koja su sad izgrađena novim zgradama ... kroz jedno takvo dvorište smo došli sve do stražnje starne zdravstvene stanice. Na žalost, prolaz do nje nije bio moguć - vrata su zaključana, opasana lokotom i ograđena bodljikavom žicom.

Malo dalje, na kućnome broju 16a stoji stara kuća na kojoj se može vidjeti otisak graditelja, ali i žuti križ koji je još preostao od poplave 1964. kada su takvim oznakama komisije označavale da su kuće pogodne za stanovanje (one za rušenje su označene crvenim križem). Prošli smo kroz hodnik te napuštene kuće i kroz dvorište se vratili na ulicu .. i dalje do kratke slijepe Lukavečke ulice. U njoj smo sreli dvije stanovnice te ulice, makedonku koja u njoj živi već 41 godinu i zadovoljan je mirom svoje ulice, te drugu gospođu koja je manje zadovoljna zato što je ulica uknjižena kao livada, a ne javna prometnica i zbog toga ne mogu dobiti asfalt. Isto tako, iza njene kućice se nalazi napušteno gradilište poslovnog centra koji se počeo graditi na lokaciji nekadašnje konfekcije "Vesna".



Sakupljamo se, polako, ali sigurno. Snimio: Mladen Sokele


Naš lučonoša. wink Snimio: Mladen Sokele


U uskome krugu ... uvodna riječ u Parku Zvonimira Milčeca. Snimio: Neven Iveta


Treba rasvijetliti mračnu prošlost ... wink Snimio: Neven Iveta


Na prijelazu preko Tratinske ulice. Snimio: Branko Margetić


Službeni brojač prebrojava šetače. wink Snimio: Branko Margetić


Promatramo još uvijek očuvanu oznaku inspekcije nakon poplave 1964. Snimio: Mladen Sokele


Druga strana napuštene i ruševne kuće u Ogrizovićevoj ulici. Snimio: Mladen Sokele


Jedan fotograf snima drugu dvojicu, Mladen i Neven na "zadatku" ... wink Snimio: Branko Margetić


Cijela grupa se natiskala u kratku Lukavečku ulicu, jednu od posljednjih neasfaltiranih ulica Trešnjevke ... Snimio: Mladen Sokele


Razgovor sa jednom od stanarki Lukavečke ulice. Snimio: Mladen Sokele


Slijepi završetak Lukavečke ... Snimio: Mladen Sokele


Slika iz predgrađa kakvo je nekad bilo ... Snimio: Neven Iveta


Po izlasku iz Lukavečke ulice krenuli smo Kranjčevićevom ulicom prema hotelu Laguna (izgrađenom 1972.), prošli smo kroz njegovo dvorište i zatim skrenuli u Badalićevu ulicu pored vrtića Trešnjevka, smještenog u Badalićevoj 24, jednog od najstarijih dječjih vrtića grada sa dugom povijesti. Osnovan je još 1930. na adresi Trakošćanska 45 da bi tokom godina mijenjao imena, prvo u "marijan Čavić", zatim u "Kata Dumbović" te u sadašnje ime. Zgrada pored koje smo prošli sagrađena je 1989. na mjestu nekadašnjeg Pionirskog doma koje je osnovalo društvo "Naša djeca" 1956.

Krećemo dalje, uz vrtić se nalazi moderni stambeni blok, poznat po tome što je u njemu svojedobno živio predsdjednik SDP-a i nekadašnji Predsjednik vlade Ivica Račan. Sada tamo nema poznatih stanara (bar koliko mi znamo), ali zato zgrade kriju tri zanimljiva neobična detalja: čudne istake na rubu krova, neobičan prostor usred dvorišnog dijela uz ulaz u garaže te "tribine" na čijem zidu se nalazi neobičan grafit sa svinjama koje jašu leteće mrkve (autor grafita je nepoznat).

Nakon toga ulazimo u još jedno dvorište, na uglu Tratinske i Badalićeve, zagledavamo preostali dio vrta podno unutarnjeg parkirališta, primjetan je "sukob" novogradnji koje prate asfaltirana parkirališta te starije građenih zgrada iza kojih se nalaze ograđeni vrtovi.

Dalje idemo Tratinskom, uočavamo stari kućni broj sa natpisom "Končarova", preko puta je malena kućica Zavoda za rafiniranje plemenitih kovina (glavni je ulaz iz Ulice Florijana Andrašeca) te staru ruševnu kuću pored njega. Pogledali smo usputno i stari sandučić u kojem su nekad bili istaknuti filmovi na programu Kinematografa Zagreb, a sada ih koristi projekat "Bacači sjenki".

Napuštamo Tratinsku ulicu i skrećemo u Brozovu, ulazimo u dva dvorišta sakrivena iza uličnih zgrada. Uočavamo dvorišni red kućica koje su očito starijeg datuma od zgrada sa ulične strane ... tu caruju tišina i mrak. Na žalost, nema pogleda na Zagrebov stadion, ali naslućujemo toranj Cibone u mraku - poslovni ljudi su već napustili svoje urede.



Petak Trinaesti, prvi put. Snimio: Neven Iveta


Jedna od reklama na pročelju hotela Laguna ... Snimio: Mladen Sokele


Dio neobičnog grafita u dvorištu novogradnje na adresi Badalićeva 26, uz brodiće s očima tu je i mnoštvo praščića koji jašu na mrkvama ... wink Snimio: Branko Margetić


Dvorište dotičnog bloka, uočite neobične ukrase na rubu krova zgrade. Snimio: Mladen Sokele


Zaustavljanje u Tratinskoj ulici. Snimio: Neven Iveta


Na Tratinskoj ulici, pogleda uprtog u jednu od posljednjih malih napuštenih kućica u tom kvartu (adresa: Tratinska 23). Snimio: Branko Margetić


Danas Tratinska, nekad KončarOva ... Snimio: Branko Margetić


Tramvaj u punoj brzini ... Snimio: Branko Margetić

>
Mračna dvorišna strana inače dobro osvijetljene Brozove ulice. Snimio: Neven Iveta


Slijedeća postaja šetnje je bio nadvožnjak na Adžijinoj ulici (sagrađen 1930.) uz koji se nalazi najviši vrh Trešnjevke, visok cca 120 m i neformalno nazvan po lokalu s druge strane ulice, Mrzla piva. Do kraja šetnje nam nije više preostalo puno hodanja, prođosmo Adžijinom pored još davno zatvorene Dione pa pored kazališne radionice HNK i stare benzinske pumpe, da bismo šetnju završili možda i najvećom atrakcijom, prigodnim (ipak je bio petak, 13.!) grupnim ulaskom u prostor stare Bubare, sagrađene još 1892., koja je nakon tog vremena proživjela sve i svašta, ugostivši radionice Taxi remonta, filmske ekipe, skvotere te, naposlijetku, "obične" beskućnike koji, čini se, još uvijek tamo žive. Naša kolona oboružana baterijama prošla je glavnom stazom kroz ruševine sve do stražnjeg dvorišta. Po uhodanosti staze čini se da je taj kompleks prilično često posjećen ... no u taj mračni večernji čas svima nama je ovladalo neobično ozračje tog napuštenog ruševnog kompleksa.

Nakon povratka na svjetlo i buku velegrada preostalo je još samo pozdraviti se sa nadom da ćemo se ponovo vidjeti 23.12., na još jednoj Predbožićnoj trešnjevačkoj dijagonali!

Na kraju, sve vas pozivam na posljednju ovogodišnju šetnju, treću tradicionalnu Predbožićnu trešnjevačku dijagonalu, koja kreće u srijedu, 23.12.2015. u 18h od "vure" kod poslovne zgrade Cibone, Trg Dražena Petrovića. Radni naslov šetnje je "Kroz tišinu i buku velegrada"!



Pored najvišeg vrha Trešnjevke. Snimio: Branko Margetić


Prohladna je večer, Ulica Božidara Adžije, nekad Kate Dumbović, nekad Samoborske, je prazna ... Snimio: Neven Iveta


Petak je Trinaesti, vrijeme je za jezoviti završetak šetnje ulaskom u napuštenu Bubaru ... šetači su spremni uhvatiti se ukoštac sa uzbuđenjima koja ih očekuju! Snimio: Mladen Sokele


Prolazak kroz zidine ... Snimio: Mladen Sokele


Samotni i mračni polusrušeni zidovi Bubare. Snimio: Branko Margetić

Oznake: mapiranje trešnjevke, šetnja, Stara Trešnjevka


- 15:56 - Komentari (6) - Isprintaj - #

09.06.2015., utorak

Mapiranje Trešnjevke: Šetnja zapadnim dijelom Stare Trešnjevke i posjet Osnovnoj školi Augusta Šenoe



Ovim putem smo se šetali! GPS trag snimio: Mladen


Sudionici šetnje snimljeni na zapadnoj krovnoj terasi škole. Snimila: Dora


Polako se približava kraju ovoproljetni ciklus šetnji projekta Mapiranje Trešnjevke ... Podsjetimo se, projekt Mapiranje Trešnjevke, koji je nastao i živi u okviru programa Centra za kulturu Trešnjevka, se ove godine svojim šetnjama priključio globalnoj akciji Jane's Walk, a isto tako nastoji svim zainteresiranima pokazati zanimljive, a manje poznate zakutke Trešnjevke, a jedan od takvih je i Osnovna škola Augusta Šenoe, jedno od najpoznatijih djela poznatog arhitekta i projektanta više javnih zgrada Ivana Zemljaka.

No, šetnja je ipak započela kod Centra za kulturu Trešnjevka. U petak, 29.05.2015. u 18h skupila se brojna grupa znatiželjnih šetača (sveukupno 53) koju sam poveo uličicama koje graniče sa Naseljem Prve Hrvatske štedionice prema već spomenutoj osnovnoj školi. U grupi je bilo ljudi svih uzrasta pa smo između ostaloga imali i Marijana Cenka, koji je školu upisao još davne 1935, zatim nekoliko bivših učenika koji su školu pohađali krajem 40-ih i početkom 50-ih pa sve do djece koji ju još i sad pohađaju. Doprinos šetnji bivših učenika je bio vrlo značajan jer ne samo da su nam pomogli prisjetiti se kako su nekad izgledali školski dani u toj školi, već su nam ispričali i mnoge zanimljive priče vezane uz okolne ulice i čitav kvart (posebno zahvaljujem Penziću čije su priče posebno poglavlje svake šetnje u kojoj sudjeluje!).

Već nakon pređenih prvih stotinu metara zaustavili smo se kako bismo se prisjetili tvornice konfekcije "Suvremena žena" koja se nekad nalazila na uglu Ozaljske i Lipovečke ulice i od koje na tom mjestu više nema nikakvog traga, zatim trgovine tvornice dječjih cipela "Opatija" koja se nalazila nešto istočnije i od koje također više nema traga (sada je to papirnica Grafocentar), a i trgovina Tvornice obuće Šimecki je već neko vrijeme zatvorena i na nju još samo podsjeća tenda iznad izloga.

Šetajući se po Lipovečkoj ulici uočili smo već pomalo ruševnu zgradu sa njene lijeve strane na kojoj je još donedavna bila stara tablica Dunav osiguranja, dok se sa desne ulične strane nalaze neuobičajeno "drvo" (zapravo otpiljeno stablo trešnje koje je osvojio bršljan i načinio mu čudnu krošnju) te neuobičajeni lokal koji nudi riblje pedikerske usluge. wink

Na samome kraju smo zaokrenuli u Okićku ulicu gdje smo se prisjetili bivšeg kina Patria/Triglav koje se nalazilo na drugom kraju ulice, tamo gdje je sada trgovina "Dm", a bilo je poznato po akcijskim, western i kung fu filmovima. Nešto bliže, na uglu Bosiljevske ulice, je bila manja gostionica gdje je gazda davnih dana za jutarnje radnike Nikole Tesle pripremao štamprleke rakije. Na drugoj strani je u garaži obiteljske kuće bio frizerski salon "Divas" koji se nešto kasnije preselio na lokaciju nešto dalje u Bosiljevsku, dok su tadašnje naučnice otvorile svoj samostalni salon "Funky Frizz" u Novoj cesti. Na uglu sa Ribničkom se pak nekad nalazila trgovina metražnom robom koja je bila u okviru lanca trgovina "Diona", međutim sa neobičnim logom, drugačijim od ostalih trgovina tog lanca.



Uvodno slovu o povijesti kvarta uz kopije starih planova grada. Snimio: Mladen


Snimio: Mladen


Snimio: Mladen


Prva pauza za priču. Snimila: Saša


Zapuštena kuća u Lipovečkoj ulici. Snimila: Saša


Bršljan-drvo. Snimio: Mladen


Pred bivšom trgovinom Dione. Snimila: Dora


Opet pričamo ... Snimila: Saša


Snimio: Mladen


Dežurna fotografkinja Saša čeka nove motive ... Snimio: Mladen



Nakon toga, tek stotinu metara dalje, stali smo ispred drvenih vrata nekadašnje garaže autoprijevoznika Lovinčić, ali smo sa tog mjesta imali i dobar pregled plastičnih vrana koje je netko objesio na električne vodove, vjerojatno sa ciljem zaplašivanja drugih ptica. Na žalost, ta metoda očito nije uspjela jer smo imali prilike vidjeti goluba kako sjedi ni pola metra udaljen od plastične vrane. wink

Skrenuli smo u Novigradsku ulicu gdje nam je Penzić ispričao kako je u sada napuštenoj obiteljskoj kućici nekad živio poznati trešnjevački umjetnik, slikar Branko Paradiš (vidi komentar na dnu ovog teksta), koji se preselio u New York gdje sada drži galeriju. Druga asocijacija vezana uz taj kut i prilaz Jankomirskoj ulici je nedavno skinuta ploča sa krivo ispisanim imenom ulice, JankoRmirska ulica.

Na tome nas je ćošku prebrojala naša već stalna brojateljica (53!) da bismo se tamo prisjetili i prije nekoliko godina skinutog prastarog prometnog znaka za benzinsku pumpu koji je bio okrenut prema slijepom kraju Novigradske ulice i vjerojatno je poticao iz doba prije 1964. kada ulica još nije bila slijepa. Skrenuli smo zatim prema sjeveru, spomenuli kuću velikog navijača Dinama u Zvečajskoj ulici koji si je kuću posve obojio u plavu i iscrtao na njoj veliki Dinamov grb.

Kod sadašnje Športske gimnazije nam je Penzić ispričao kako su se nekad u njenom podrumu (tada je to bio đački dom tehničkih škola iz Klaićeve) održavali najbolji plesnjaci na Trešnjevci, a jedan od bendova koji su tu svirali su bili i Fosili, koje je tada vodio pokojni Slobodan Momčilović Moka, koji je, nakon susreta sa Rajkom Dujmićem, kasnije pokrenuo Nove Fosile, jednu od najpoznatijih zabavnih i pop grupa 80-ih godina. U tom smo se dvorištu prisjetili i nedavno posječenih jablanova, ali smo uočili i street art uradak Pimp My Pump-ovaca koji su ovjekovječili lik Dr. Spocka iz Zvjezdanih staza kojeg je igrao glumac leonard Nimoy koji je umro početkom 2015. godine.

Prošli smo zatim pored stambene zgrade u Zorkovačkoj (arhitekti: Jelinek i Raos, izgrađena 1964.) o kojoj smo ispričali što smo doznali za vrijeme vođenog posjeta tjedan dana prije (vodila ga je stanarka kuće, Branka Golub). A i park ispred nje krije zanimljive priče! A o susjednoj zgradi dječjeg vrtića i zgradi gdje je sada fitness-klub Mo-Fit (prethodno Spektar, filmski studio za reklamne filmove, pa skladište konfekcije Prajs, a zatim nekoliko godina napušteno) doznali smo da su sagrađene tokom 70-ih.



Plastične vrane na eletričnim vodovima ... Snimio: Mladen


Nekadašnja garaža autoprijevoznika "Lovinčić" u Ribničkoj ulici. Snimio: Mladen


Betonski krajolik ... Snimio: Mladen


Brojačica na zadatku - hvala joj! Snimio: Branko


Niz garaža ... Snimio: Mladen


Bližimo se zgradi u Zorkovačkoj ... Snimio: Mladen


Nekad studio "Spektar", danas fitness klub "MoFit". Snimio: Mladen


Nakon toga smo napokon stigli do škole gdje su nas dočekale profesorica Sanja Kovačević sa svojim kolegicama Ivom Golac Jakopović i Anom Komadina te domarom Željkom Zorja. Sanja nam je ispričala ponešto o povijesti, a od naših sušetača smo doznali i da su nekad oko škole rasli kukuruzi, da je jedan od profesora hrvatskog bio i Mato Lovrak, dok je tjelesni odgoj predavala Nada Vučković, sestra pjevačice Zdenke Vučković, ali i državna reprezentativka u rukometu (1957. je proglašena najboljom sportašicom Jugoslavije!), a likovni odgoj slikarica Vera Dajht Kralj (između ostaloga, autorica skulpture "Prozor" postavljene u Tkačićevoj ulici). U školu je tu išao i nekadašnji poznati golman Dinama Zlatko Škorić kojeg je jednom vojna delegacija željela priivoliti na odlazak u "Crvenu zvezdu" pa ih je najurio njegov otac.

Iz povijesti: Odmah nakon otvaranja ulični objekat je bila muška škola (Kralja Aleksandra), a dvorišna ženska škola (Kraljice Marije), dok je sada ulični objekat namijenjen nižim razredima, a dvorišni višima. Središnji objekat je nekad bio obdanište (slično današnjem produženom boravku), a danas ga koristi vrtić "Bajka". Škola je imala čak i bazen, no on je nakon više ozljeda djece i problema s higijenom vrlo brzo zatvoren. U sklopu škole se nalazio i stan ravnatelja (JI kut) te podvornika (kod Selske ceste). Igrališta pored škole su naknadno sagrađena, u 60-ima, a sagradili su ih radnici "Nikole Tesle" kako bi tamo mogli igrati malonogometne turnire.

Nakon priče krenuli smo u obilazak, prvo uličnog objekta. Zapazili smo tipične teraco podove, gelendere sa šiljcima protiv klizanja, fontane sa pitkom vodom u kojima je sada, zbog problema sa instalacijama, zasađeno cvijeće, sisteme za provjetravanje sa unutarnjim prozorima između učionica i hodnika (buka sa Selske ceste je problem pa je zatraženo postavljanje bukobrana, no odobrenje još nije dobijeno), a na kraju smo se popeli i na krovnu terasu sa koje je odličan pogled na okolicu.

Nakon toga smo prešli u dvorišnu zgradu u kojoj smo također pregledali učionice i popeli se na terasu da bi na kraju otišli u kabinet tehničkog odgoja gdje su nas čekale kopije nekih zanimljivih dokumenata iz školske arhive te kutija sa starim školskim udžbenicima (iz 70-ih godina) te recentne knjige koje sam donio. Za kraj, kao nagrada za one koji su uspješno preživjeli gotovo trosatni program wink, pročitali smo tri pripovijetke Milivoja Matošeca iz lektire za drugi i treći razred osnovne škole iz ranih 70-ih godina.



Unutrašnje krilo škole. Snimio: Mladen


Prolaz koji spaja sva tri objekta (dva školska te vrtić, nekadašnje obdanište). Snimio: Mladen


Snimio: Mladen


Pred školom. Snimila: Dora


Domaćica našeg posjeta školi, prof. Sanja Kovačević, sa svojim kolegicama. Snimio: Mladen


Sanja govori o prošlosti škole. Snimila: Dora


Iz druga kuta ... i sa nekima od mnogobrojnih grafita kojima su školu prekrili vandali ... Snimila: Saša


Gospon Cenko, najstariji sudionik šetnje, govori o vremenu u kojem je pohađao školu. Snimio: Mladen


Fotografija sa Prve pričesti 1937. godine, velečasni kezele i gospon Cenko, tada kao mladi školarac. Snimio: Mladen


Sa zanimanjem se slušaju priče ... Snimila: Dora

>
Riječ je preuzeo Penzić svojim pričama iz školskog doba, svi pozorno slušaju! Snimila: Saša


Snimila: Dora


Snimio: Mladen


Odmorište stepeništa uličnog objekta u kojem nastavu pohađaju učenici nižih razreda. Snimio: Mladen


Nekoliko riječi o sadašnjem trenutku škole ... Snimila: Dora

>
Nekad česma za pitku vodu, a sada mali vrt. Snimila: Saša


Detalj gelendera koji onemogućava klizanje ... wink Snimio: Mladen

>
U školskom hodniku. Snimio: Mladen


Mjerač visine na jednim razrednim vratima. Snimio: Branko


U učionici ... Snimial: Dora


Pred izlazak na terasu. Snimila: Saša


Gužva na terasi, svi su oduševljeni pogledom! Snimila: Saša


Pogled sa terase prema jugozapadu, Baštijanovoj ulici i neboderima Remize. Snimio: Mladen


Tornjevi svih vrsta ... Snimila: Dora


Pogled na Medvednicu. Snimila: Dora


Zgrada Cibone u punom sjaju. Snimio: Branko


Pogled na dvorišne objekte škole. Snimila: Dora


Zgrada u Zorkovačkoj sa terase. Snimila: Saša


Detalj školskog igrališta. Snimio: Branko


Još igrališta. Snimila: Dora


Toranj crkve Sv. Marka Križevčanina u susjedstvu. Snimila: Saša


Zajednička fotografija starih prijatelja ... Snimila: Dora


U objektu za više razrede škole, garderobni ormarići ( ... za neposlušne učenike .. wink ). Snimio: Mladen


Jedan od kabineta. Snimio: Mladen


Virtualni kišobrani ... Snimio: Mladen

>
Odmorište stubišta dvorišnog objekta (koji ima prozirne prozore, za razliku od uličnog objekta za niže razrede, koji ima mutna stakla). Snimio: Mladen


"Volim te Adame!". Snimila: Saša


Krovovi Trešnjevke sa istočne krovne terase škole. Snimio: Mladen

>
Pogled sa krova istočnog objekta na školsko dvorište. Snimio: Mladen


Gužva u tehničkom kabinetu gdje nam je Sanja sa svojim kolegicama priredila uvid u arhivu škole. Snimio: Mladen


Članak o otvorenju škole iz tadašnjih novina. Snimila: Saša


Stari udžbenici iz moje zbirke. Snimila: Saša


Snimio: Branko


Razgledavanje starih udžbenika i školske arhive. Snimio: Mladen


Priče pred odlazak. Snimio: Mladen


Za kraj, pogledajte kratki film koji sadrži mnoge zanimljive trenutke šetnje (autor: GP), a evo i kratkog pregleda nekih povijesnih događanja na tom dijelu Trešnjevke:


1853. Negdje se na području Ciglenice nalazio "Exerzierplatz" tj. vojno vježbalište
1862. Željeznica dolazi u Zagreb i Trešnjevci donosi njenu sjevernu granicu koja nije tako daleko od sadašnje škole
1877. Zagreb dobiva gradski vodovod, a prvo crpilište se nalazi južno od željeznice, ne tako daleko od sadašnje škole
1895. Otvorena osnovna škola u Rudešu, prva osnovna škola na današnjoj Trešnjevci
1897. Otvorena osnovna škola u Horvatima
1901. "Samoborček" je pušten u promet tako da je željeznica došla još bliže školi, njen prijelaz preko Selske ceste (tada tek kolskog puta kroz polja) je tek stotinjak metara udaljen od položaja škole
1907. Puštena je u rad Gradska munjara, prva gradska električna centrala, koja se nalazi uz Gradski vodovod
1910. (23. lipnja) Dragutin Novak leti avionom Slavoljuba Penkale na vojnom vjkežbalištu koje se nalazi na mjestu nekadašnjeg Logora Krste Frankopana odnosno kasarne JNA preko puta škole
1928. Otvorena osnovna škola Kralja Tomislava, kao prva škola u novoizgrađenom urbanom dijelu Trešnjevka
1931. Otvorena osnovna škola Augusta Šenoe
1935. Otvorena tramvajska pruga po Tratinskoj i Ozaljskoj ulici i tramvajsko spremište uz Ljubljanicu. Započinje
1939. Sagrađena crkva sv. Josipa kod Trešnjevačkog trga
1941. Otvorena osnovna škola Matije Gupca te crkva sv. Marka Križevčanina u Selskoj cesti

Zahvaljujem se od sveg srca fotografima, Branku Margetiću, Saši Martinović Kunović, Mladenu Sokeleu i Dori Šmit (učenici 6. razreda škole), na ustupanju fotki za potrebe ovog ilustracije ovog teksta te GP-u na snimljenome filmu!

Oznake: Mapiranje Trešnjevka, osnovna škola Augusta Šenoe, šetnja, Stara Trešnjevka


- 09:33 - Komentari (8) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< lipanj, 2019  
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Lipanj 2019 (7)
Svibanj 2019 (3)
Travanj 2019 (9)
Ožujak 2019 (8)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (9)
Prosinac 2018 (14)
Studeni 2018 (7)
Listopad 2018 (7)
Rujan 2018 (4)
Kolovoz 2018 (7)
Srpanj 2018 (14)
Lipanj 2018 (11)
Svibanj 2018 (5)
Travanj 2018 (5)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (13)
Siječanj 2018 (15)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (5)
Listopad 2017 (11)
Rujan 2017 (7)
Kolovoz 2017 (6)
Srpanj 2017 (3)
Lipanj 2017 (12)
Svibanj 2017 (16)
Travanj 2017 (15)
Ožujak 2017 (13)
Veljača 2017 (13)
Siječanj 2017 (21)
Prosinac 2016 (14)
Studeni 2016 (19)
Listopad 2016 (14)
Rujan 2016 (10)
Kolovoz 2016 (9)
Srpanj 2016 (12)
Lipanj 2016 (14)
Svibanj 2016 (20)
Travanj 2016 (13)
Ožujak 2016 (11)
Veljača 2016 (15)
Siječanj 2016 (22)
Prosinac 2015 (20)
Studeni 2015 (20)
Listopad 2015 (15)
Rujan 2015 (17)
Kolovoz 2015 (9)
Srpanj 2015 (15)

Tema bloga:

Linkovi