Nepoznati Zagreb

Biciklistički inspektor u akciji mjerenja killer-rubnjaka koji garantirano unesrećuje svaku guzu na biciklističkom sicu. Snimio: Vanja


Uzduž Trakošćanske. Snimio: Vanja


Ovih dana me, usprkos hladnoći, ponovo sve više zanimaju biciklističke teme, a jedna od tih je vječno pitanje biciklističkih staza u Zagrebu: trebaju li one biti izgrađene kao do sada ili je možda dovoljno samo označiti smjerove kroz manje prometne ulice kao što sam predlagao u svom POSTU otprije nekoliko dana? isto tako, ako se staze već grade, kako ih treba graditi i u kojim ulicama?

A objekt mog promatranja je ovaj put novouređena Trakošćanska ulica na Trešnjevci, ogledni primjer za biciklističke staze "novog kova". Da se razumijemo, nisam protiv biciklističkih staza, dapače, čim ih je više tim bolje ... no, protiv sam da se one uguravaju bilo gdje i da se to čini na račun pješaka, a kad se već sve to i radi, nek barem konačni rezultat bude prihvatljiv svima. A ovaj "rezultat", biciklistička staza u Trakošćanskoj, to baš i nije i ja ju, u stvari, izbjegavam kad god mogu, jer mi ne donosi ono što bi jedna biciklistička staza morala donositi - brzo, sigurno i udobno kretanje biciklistima, ali i ostalim sudionicima u prometu.

Ako bi me natjerali da ovu stazu ocjenjujem ocjenama od 1 do 5 obzirom na ova tri glavna parametra, tada bih dao slijedeće:
Brzina: 3 (tako-tako, no nije povezana sa ostalim biciklistima pogodnim prometnim pravcima, previsoki su rubnjaci pa se vozi vrlo sporo)
Sigurnost: 2 (poprilično loše, staza je uska, 80 cm po smjeru, usred staze se nalaze neki hidranti, ide kroz glavni pješački tok što je nesigurno za obje strane)
Udobnost: 2 (poprilično loše, rubnjaci su previsoki i vožnja preko njih je neugodna, miješanje sa pješacima i prometom iz poprečnih ulica ometa vožnju)

Početak Trakošćanske kod Trešnjevačkog placa je preuzak za postavljanje biciklističke staze i tu nemam prigovora ... no, kako da biciklist dođe do početka staze koji se nalazi cca 100 metara od placa, kod kućnog broja 58? Po pločniku ne smije, dakle mora po kolniku, a to prelaženje kolnik-pločnik uzima vremena, pogotovo kad je promet gušći. Isto tako, staza završava kod jedne ugostiteljske terase kod Rasinjske ulice, nedaleko skretanja u Kranjčevićevu. Što dalje? Opet prelazak na kolnik i to još na opasnom mjestu - da je bar staza još nastavljena do Bisaške ulice ili do ostataka pruge "Samoborčeka", tu bi prijelaz bio lakši.



Početak biciklističke staze u Trakošćanskoj. Snimio: Vanja


Prelazak "jednotračne" staze u "dvotračnu" kod Loborske ulice. Snimio: Vanja


Širina staze je taman da se u nju ugura simbol bicikla ... hm. Snimio: Vanja


Uz sve to biciklistička staza ide po zapadnom pločniku ulice kojeg u potezu od 300 metara križa ni manje ni više nego 8 ulica (prosječno po jedna na svakih 37 metara!): svaka od njih nosi svoj par rubnjaka koji nisu dovoljno spušteni i čine vožnju po stazi sličnom šumskoj vožnji preko korijenja. Recimo, između Kneginečke i Rasinjske ulice ima svega 18 koraka, a između Kneginečke i Maruševečke su 24 koraka - taman dovoljno da vam otpadne stražnjica u te 2-3 minute vožnje uzduž ulice i to uz prosječna 4.5 centimetra rubnjaka (preporuka je ne više od 3 cm, što ja osobno smatram potpuno nepotrebnim).

Ako baš želite točne podatke o visini rubnjaka, imam ih, osobno sam ih izmjerio:

Loborska ulica: južni rubnjak 1 cm, sjeverni 7 cm
Belečka ulica: južni rubnjak 1 cm, sjeverni 3,5 cm
Melengradska ulica: južni rubnjak 3 cm, sjeverni 4 cm
Gotalovečka ulica: južni rubnjak ima kosinu (najbolje rješenje!!!), sjeverni 8 cm
Grebengradska ulica: južni rubnjak 4 cm, sjeverni 4 cm
Maruševečka ulica: južni rubnjak 4 cm, sjeverni 4 cm
Kneginečka ulica: južni rubnjak 5 cm, sjeverni 5 cm
Rasinjska ulica: južni rubnjak 6 cm

U prosjeku to iznosi gotovo 4,5 cm po rubnjaku - puno previše i sasvim nepotrebno, imajući u vidu ostala moguća rješenja (kosine za biciklističku stazu ili npr. kosine za izlat auta na Trakošćansku ulicu - vidi slijedeće fotke!).



Rubnjak kod Loborske - jedan od nižih i podnošljivih, iako ne i nužnih. Snimio: Vanja


Zašto ne uvijek ovako, sa kosinom? Snimio: Vanja


Ili ovako, u nivou, kao kod ovog izlaza iz garaže? Snimio: Vanja


Moj bi prijedlog bio da se staza umjesto po pločniku, gdje smeta i pješacima i trgovcima i biciklistima, stavi uz rub kolnika Trakošćanske (recimo, uz istočni rub, s te strane je puno manje poprečnih ulica). Kad bi se izbacilo desetak parkirnih mjesta dobila bi se lijepa, široka i sigurna biciklistička staza kojom bi se vjerojatno svi rado služili i ne bi smetala nikome (s te strane je i manje trgovačkih i drugih sadržaja).
Isto tako, možda još i bolje, mogla se povući i staza, odnosno "staza", bez građevinskih radova, kroz paralelnu malo prometnu Klenovničku ulicu. Vozilo bi se brže, sigurnije i udobnije, a bez oduzimanja prostora pješacima te još i uz uštedu novca potrošenog na stazu.

No, ajmo vidjeti što se još moglo učiniti kad je staza već stavljena sa zapadne strane: mogao se, recimo, ukloniti hidrant koji strši točno nasred staze kod Maruševečke ulice. Moglo se i naći neko drugo rješenje za ugostiteljsku terasu kod Rasinjske ulice, ovako ona pokriva čitav koridor staze. No, ti već spominjani rubnjaci su mi najveći misterij - izlazi iz garaža su napravljeni na odličan način, nisu spušteni već idu u ravnini pločnika i pješačke staze, ograđeni su stupićima i na Trakošćansku izlaze kosinom. Zašto se to nije moglo napraviti i za poprečne ulice koje su ionako prometno manje važne - ta kosina bi bio još jedan način usporavanja tog prometa pred izlazak na prometnu Trakošćansku ulicu?



Hidrant nasred staze. Snimio: Vanja


U svijetu se to pitanje odjeljivanja pješačkog, bciiklističkog i automobilskog prometa rješava na različite načine. U zapadnoj Evropi se izbjegava vođenje biciklističkih staza po pločniku, već su one najčešće sastavni dio kolnika, uglavnom u nivou dijela rezerviranog za motorna vozila, odijeljene samo horizontalnom signalizacijom i to većinom samo na raskršćima. Ponegdje gdje to nije tako napravljeno (npr. Ljubljana) su pješački i biciklistički dio pločnika odijeljeni malim rubnjakom - biciklistički dio na raskršću uopće nema rubnjaka, dok je pješački rubnjak nizak (oko 3 cm). Sličan pristup postoji ponegdje i u Zagrebu i čini mi se uglavnom OK (npr. Ulica Hrvatskog Sokola), osim što kod nas i nadalje postoje ti nepotrebni rubnjaci na biciklističkim stazama. Tokom razgovora u Uredu za razvoj i strateško palniranje rečeno mi je da su udruge slijepih i slabovidnih osoba zahtijevale postojanje rubnjaka (niskog, do 3 cm). I to je OK za pješačke staze, no zašto ih stavljati i na biciklističke pošto ih slijepci sasvim sigurno tamo neće upotrebljavati? U Ljubljani je to razdvajanje pješaka i biciklista po pitanju rubnjaka na raskršćima odlično napravljeno i ne sumnjam da bi se to moglo na taj način napraviti i u Zagrebu.



Kombinirana biciklističko-autobusno-taksi staza u glavnoj ulici u centru Aachena, Njemačka. Staza vodi ulicom, ne pločnikom, označena je prometnim znakom i rubnom bijelom crtom ... Snimio: Vanja


... osim na najprometnijim raskršćima gdje se upotrebljava i boja, a postoje čak i posebne trake za skretanje u prometne poprečne ulice. Snimio: Vanja


Jedna od najprometnijih biciklističkih staza u Koelnu, Njemačka, između kolnika, biciklističke staze i pločnika nema rubnjaka, samo stupići između kolnika i biciklističke staze. Snimio: Vanja


Ponovo Koeln, ista staza. Vidljivo je da biciklistička staza nema rubnjaka na raskršću, dok ih pločnik ima (vidi rub lijevo na kojem se uzdiže rubnjak). Snimio: Vanja


Još jednom Koeln, manje prometni pravac, ponovo je biciklistička staza unutar kolnika (dakle, bez rubnjaka), a pješaci imaju rubnjak. Snimio: Vanja


Kao zaključak: lijepo je što su zagrebački biciklisti dobili još jednu novu biciklističku stazu, no moram konstatirati da se zbog njenih manjkavosti ona baš neće puno upotrebljavati (ja ću je sasvim sigurno izbjegavati vozeći brže, sigurnije i udobnije kroz okolne ulice) i čini se da je na taj način samo potrošen novac uz suženje pješačkog dijela pločnika, a bez stvarne koristi za ikoga. Šteta, moglo se i bolje!



Na žutoj crti. Snimio: Vanja

Šenoina ulica. Snimio: Vanja

Zalazak sunca iza Samoborskog gorja (Plešivice) kroz krošnju platane. Snimio: Vanja

Fedor Kritovac (22.08.1938. - 28.01.2011.)


Danas je točno godinu dana otkako nas je prerano napustio Fedor Kritovac, jedan od dobrih duhova našega grada. A u spomen na njega i njegovo djelo kojim je potiho, ali tim vrednije, obogaćivao život grada i predlagao akcije kojima bi se unaprijeđivao gradski život danas ću spomenuti jedan njegov prijedlog koji je objavljen u časopisu "Arhitektura", broj 180+181 (1982), dakle prije pune 31 godine. Naime, tada je, kao i sada, prostor oko i unutar poznate petlje Držićeva/Slavonska avenija bio potpuno neiskorišten. Od same izgradnje petlje, u ranim sedamdesetima, jedina funkcija koju su zelene površine unutar petlje imale (i još uvijek imaju) je bio prilaz stupovima sa rasvjetom, a estetski doživljaj tog zelenila je bio gotovo zanemariv. No, Fedor je imao zanimljiv prijedlog - iskorištavanje tih površina za rekreaciju, kao dječje igralište, skate stazu (Zagreb tada nije imao niti jednu i mnogo je vremena prošlo dok nije dobio prvu, Jarunsku!), sanjkalište. Nije to bio nikakav radikalan prijedlog, baš dapače, jednostavan i relativno lako i jeftino provediv (i upravo zbog toga je bio vrlo vrijedan!), no nikad nije dočekao ostvarenje, a koliko se sjećam, niti ikakvu ozbiljniju raspravu.


Skenirani Fedorov članak iz časopisa "Arhitektura", broj 180+181, 1982. godina

Stoga, u spomen na Fedora i sve njegove ideje od kojih mnoge nisu dočekale svoje ostvarenje danas objavljujem ovaj njegov rad, a uz njega i moju seriju fotki zagrebačke "petlje", još uvijek jedine tog tipa u našem gradu, koja sve ovo vrijeme, punih 40 godina, predstavlja poseban gradski fenomen, simbol "velegradske strane" Zagreba, ali zanimljiv foto poligon.



Petlja iz zraka, preuzeto sa Wikipedije, Snimio: SpeedyGonsales


Daleko u zapadnim daljinama ... Snimio: Vanja


Strelovito ka sjeveru. Snimio: Vanja


Istočna beskonačnost. Snimio: Vanja


Pravcem prema jugu ... zapadnoj i istočnoj liniji se ne nazire kraj, sjeverna se gubi u gradskom metežu, dok je južna najkraća, ubrzo skreće ka mostu. Snimio: Vanja


U elegantnom luku ... Snimio: Vanja


Petlja trokatnica. Snimio: Vanja


Na nivou 0. Snimio: Vanja


1 i 2 sa 0. Snimio: Vanja


Na nivou +2. Snimio: Vanja


Zeleni otok zagrljen sa dvije asfaltne trake. Snimio: Vanja


Najčešća upotreba zelenih površina u i oko petlje. Snimio: Vanja


U sjeni gigantskoga tulipana. Snimio: Vanja


U sjeni betona. Snimio: Vanja


Najpitomija četvrtina petljinoga kruga, sa kućicama Sigečice u pozadini i neiskorištenim travnjakom unutar petlje. Snimio: Vanja


Najveće drvo petlje u betonskom zagrljaju. Snimio: Vanja


Drvo broj 2, također sa betonskim šalom. Snimio: Vanja


Jugoistočni zeleni krug, sa dva živa jablana i jednom metalnom izraslinom. Snimio: Vanja


Pogled u zrak, ka cvijetu ogromnog metalnog trputca. Snimio: Vanja


Čak četiri "trputca" na vidiku. Snimio: Vanja


Pomalo demode dizajn, retro stil, no još uvijek u podnošljivom stanju. Snimio: Vanja


Nisu svi petljini dani ovako idilični ... Snimio: Vanja

Preneseno sa programske knjižice "noći muzeja 2012"


Vjerujem da ćete večeras svi biti na nogama!

Ja ću s obitelji prvo biti OVDJE pogledati OVO, a zatim valjda navratimo i OVDJE, te, nadam se, i OVDJE! A za kraj, čuo sam da se večeras može prošetati i OVDJE!

Snimio: Vanja

Danas vam na raspolaganje stavljam moj još neobjavljeni tekst koji će biti tiskan u prvom ovogodišnjem broju časopisa "Glas Trešnjevke" za cca mjesec i pol. Problematika je već poznata, bicikl kao gradsko prijevozno sredstvo, sa težištem na područje gradske četvrti Trešnjevka sjever, a i neke od podtema sam već prije spominjao u svojim postovima, no čini mi se da je zgodno još jednom cjelovito pogledati tu temu.
Stoga, evo teksta i na ovome mjestu:

Veliki broj stanovnika zapadnoevropskih velegrada to zna: nema boljeg transportnog sredstva za odlazak na posao od bicikla. Izbjegavaju se prometne gužve, nema beskonačnog traženja i skupog plaćanja parkirnog mjesta, bez problema se može stati gdje se želi, putuje se humanom brzinom koja omogućuje zagledanje izloga, prolaznika, parkova … a, što je isto tako važno za sve one koji sjede na svojim radnim mjestima, bicikl pruža odličnu mogućnost za razgibavanje nakon višesatnog sjedenja za računalom ili radnim stolom.

Na žalost, tradicija upotrebe bicikla kao svakodnevnog prometnog sredstva u Zagrebu je zamrla proteklih desetljeća … no, svjedoci smo činjenice da je posljednjih godina praktički iz dana u dan primjetna sve veća prisutnost biciklista na gradskim ulicama. Trešnjevka tu nije iznimka, no njen stariji dio (gradska četvrt Trešnjevka-sjever) jedan je od najslabije opremljenih gradskih kvartova što se biciklističke infrastrukture tiče. Biciklističkih staza je tu iznimno malo, a i te koje postoje nisu povezane u smislenu i upotrebljivu mrežu. Glavni prometni pravci (Tratinska, Ozaljska, Selska, Magazinska, Golikova, Rudeška, Baštijanova) su zakrčeni prometom i preopasni za promet biciklista po kolniku, a opet preuski kako bi uz kolnik primili dodatnu biciklističku stazu te se biciklisti tim cestama najčešće služe u maniri kamikaza, jureći između automobile ili pak vozeći slalom pločnikom što je također vrlo opasno i za pješake i za njih same.

No, činjenica je da Trešnjevka raspolaže i sasvim upotrebljivim prometnim pravcima koji se uz minimalna ulaganja u rekonstrukciju nekoliko kritičnih točaka i nešto propagande mogu vrlo brzo profilirati kao nositelji glavnog dijela biciklističkog prometa uzduž i poprijeko Trešnjevke.

Pogledajmo načas kakve se mogućnosti biciklistima nude u inozemstvu, u gradovima i zemljama biciklistički osviještenih zemalja. Do dobrog primjera ne treba daleko poći – nedaleki Graz je odličan primjer grada s vrlo dobro organiziranim biciklističkim prometom i daje odličan uvid u to što se uz odlučnost podrške gradske uprave biciklistima, nešto mašte i ne previše novca može učiniti kako bi biciklisti BRZO i SIGURNO putovali gradom.

Jedan od osnovnih principa biciklističkog prometa unutar grada (dakle, kroz gradske četvrti koje su građene prije pojave biciklističkih staza) je taj da se biciklistički promet usmjerava ne uzduž glavnih prometnih ulica već paralelno sa njima, kroz manje prometne ulice. Po tim ulicama je već otprije malo automobilskog prometa ili se on namjerno “obeshrabruje” (postavljanjem izbočina na cesti, slijepim završecima itd) i najčešće uopće nije potrebna gradnja ili označavanje posebnih bciiklističkih staza, već se samo postavljaju prometni znakovi i putokazi što umnogome pojeftinjuje sam proces. Vrlo često se tu radi i o jednosmjernim ulicama po kojima je biciklistima dozvoljen promet u oba smjera. Isto tako, često se upotrebljavaju prečice kroz stambene blokove, parkove, uzduž parkirališta, ispod podvožnjaka … Zajednički nazivnik svim ovim mjerama je udaljavanje biciklističkog prometa od prometa motornih vozila (ali i pješaka!), i zbog veće sigurnosti i zbog ugodnije vožnje izvan područja visoke buke i zagađenja – pri tome se računa kako se biciklom u tim uvjetima samostalno mogu voziti i starija djeca, inače vrlo ugrožena u prometu kad se voze biciklima.

Uočimo što se na tome polju može učiniti na Trešnjevci i koliko bi sve to košta te gledajući njen plan relativno lako se prepoznaju pravci pogodni za takve biciklističke staze:

- smjer zapad-istok, sjeverna varijanta: Ulaz od Kustošije trasom Samoborčeka (Tomislavova, kroz Ciglenicu do Selske, preko livada do Trakošćanske i Nove caste), dalje Kučerinom do Adžijine s priključkom na postojeću mrežu biciklističkih staza centra grada – Ulica Kršnjavoga i “zeleni val” u smjeru istoka
- smjer zapad-istok, južna varijanta: Ulaz od Prečkog/Španskog trasom bivšeg teretnog kolosijeka za nekadašnju vojarnu Prečko-Rudeš (Ratarska-Slankamenska-Korenička-Vlašićka-Bijeljinska-Zenička)-Ljubljanica (Uskočka-potok Črnomerec-Mandićeva)- Prijelaz Selske- Kostelska-priključak na prethodnu stazu kod Trakošćanske
- smjer sjever-jug, istočna varijanta: Ulaz iz Knežije, Nova cesta do Trešnjevačkog trga, zatim Trakošćanska do pruge
- smjer sjever-jug, središnja varijanta: Ulaz sa Srednjaka pa uz potok Črnomerec do sjevera Trešnjevke (potrebno je proširenje staze uz potok)
- smjer sjever-jug, zapadna varijanta: Ulaz sa Jaruna, uz potok Kustošak prema Kustošiji (potrebno je zaobilaženje nekih užih mjesta uz potok(

Uz već postojeću mrežu biciklističkih staza koja postoji u novijem dijelu Trešnjevke (Zagrebačka avenija, Horvaćanska cesta) te priključke na biciklističke staze u centru i okolnim kvartovima (Malešnica, Špansko, Novi Zagreb preko starog Savskog mosta, Trnje pored Vjesnika, Vukovarskom i Gagarinovim putem) to bi dalo odličnu prohodnost kroz čitav stariji dio ove četvrti i to ulicama koje izbjegavaju glavne prometne arterije. Kao biciklist koji već duže vrijeme vozi tim ulicama usudio bih se reći da bi to bila i vrlo jeftina varijanta uz troškove za prilagođavanje tek nekih izoliranih detalja koja bi trebalo prilagoditi biciklistima (spuštanje nekih rubnjaka, prilazi mostu preko potoka Črnomerca, osnovni putokazi, karta sa ucrtanim preporučenim pravcima).

Osnovno pitanje ovog trenutka je: postoji li u gradskoj upravi podrška ovakvim planovima koji bi, uvjeren sam, brzo i jeftino prilagodili grad potrebama biciklista bez bitnog utjecaja na promet motornih vozila, ali i pješaka (nauštrb kojih se u posljednje vrijeme izgradilo nekoliko novih biciklističkih staza – npr. u Trakošćanskoj). Ja sam već iznio svoja razmišljanja Gradskom uredu za razvoj i strateško planiranje i tamo sam naišao na razumijevanje i načelnu podršku. Hoće li ove ideje doprijeti i dalje – vidjet ćemo. Poštovani čitatelji, Trešnjevkom prolazite otvorenih očiju i opažajte!


Snimio: Vanja

Ulica Račkog. Snimio: Vanja

Snimio: Vanja


Uvijek mi je zanimljivo "kontekst-oglašavanje", kad se oglašivači potrude prepoznati mjesta gdje se nalaze njihovi potencijalni "korisnici" i onda svoju reklamnu kampanju ciljano upere na točno određena mjesta, vremena, slojeve ljudi. Nije da sam baš lud za reklamama, ali ovo je na neki način igra "pecanja" korisnika, a ja volim igre i zanimljivo mi je odgonetavati tko se iz kojeg razloga odlučio baš za ovaj ili onaj vid i mjesto reklamiranja. A osobito mi je zanimljivo odgonetavati namjere oglašivača koji svoju reklamu (nekad samo najobičniji "sticker", naljepnicu) nalijepe na neko više ili manje neutralno mjesto - ili iz nekog razloga ne mogu naći bolje mjesto za reklamu (problemi financijske prirode ili pak neke druge) ili im je baš na tom mjestu ciljana publika, a ja ponekad ne mogu zaključiti zašto.

Uglavnom, prošlu nedjelju sam sa sinom proveo dobra dva sata u skate-parku u POS-ovu naselju Oranice-Špansko i zapazio sam poveću količinu naljepnica sa gornje fotke pa me je baš zanimalo tko to pokazuje toliko želje proširiti svoje ime među omladinom koja se tamo okuplja. I, ukucavši web adresu s naljepnice sam i saznao ... a vi procijenite koliko je ta reklama pogodila cilj. (pregledajte cijelu ponudu kako bi vam ciljanje reklame bilo jasnije!)



Skatepark u POS-ovom naselju Oranice-Špansko. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Ovaj tjedan vas na tome mjestu čeka "Bubamara šarena" !

Snimio: Vanja


Dragi moji, nekad vam otkrivam potpuno nove stvari, nekad stare, ali nepoznate, a danas ću napisati par riječi o jednoj novoj, ali već podosta poznatoj ... no, nova inkarnacija "Krivog puta" nazvana "Savska 14" po svojoj adresi ipak zaslužuje spominjanje koliko god već puno ljudi zna za nju. Eto, ako slučajno još niste znali, nemojte reći da niste upozoreni!

Za podsjetnik o prošlosti tog famoznog lokala koji je u prošlom životu stanovao u Crnatkovoj ulici kod Botaničkog vrta pogledajte OVDJE, kratku priču o sadašnjem životu pročitajte OVDJE, a kod mene pogledajte par fotki zabilježenih krajem prošle jeseni!



Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


"Oglasna klupa" Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Na prilazu NSB-u, za službeno biciklističko parkiralište pogledajte jučerašnji post. Snimio: Vanja

Pored NSK-a, u jednom od Trnjanskih zavoja. Snimio: Vanja

Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Drage moje i dragi moji, proteklih dana me je malko stisnuo posao pa nisam mogao slijediti uobičajeni svakodnevni ritam postova, no zato vam sad šaljem jednu opsežniju šetačku foto reportažu!

Naime, prošlu nedjelju, hladnu i bistru, otputio sam se sa obitelji i prijateljima u šetnju zapadnim podmedvedničkim krajem, kvartovima Perjavica i Borčec, u potrazi za lokalnim zanimljivostima i lijepim pogledima kojima taj kraj obiluje. Medvednički brežuljci su ovdje nešto strmiji i bliži savskoj zaravni nego u istočnom i središnjem dijelu grada tako da su i vidici s te strane impresivni i pokazuju grad u posve novom svjetlu. A što se zanimljivih detalja tiče, ovdje je, kao i u mnogim drugim prigradskim kvartovima, prisutan sraz starog seoskog karaktera tih naselja sa novogradnjama koje naviru u sve većem broju. Obzirom da ovi kvartovi još (nezasluženo) nisu dosegli atraktivnost Gračana, Šestina ili Vrhovca tih novogradnji još nema tako puno i lakše je naći otvorene slobodne površine, no teško je vjerovati da će još dugo tako ostati stoga vas pozivam da ih posjetite dok je stanje još ovakvo - tko zna što će biti već za nekoliko mjeseci.

Šetnju smo počeli kod crkve na križanju Gospodske ulice i Medpotoka ... i početak je bio "udarnički", uspon ulicom Lovački put.


Snimio: Vanja

Ulica počinje "civilizirano", kratkim asfaltnim odsječkom, no ubrzo prelazi u ono što smo, u stvari, i željeli posjetiti: kolski put. Tim putem se vrlo brzo, za svega nekoliko minuta dolazi na omanju travnatu visoravan djelomice obraslu grmljem sa koje se pruža prekrasan i širok pogled na velik dio grada.


Početak ulice Lovački put. Snimio: Vanja


Neobjašnjivo visoka ograda sa njene istočne strane. Snimio: Vanja


Pogled unazad - strmina je sve blaža, bližimo se zaravni! Snimio: Vanja


Prvi pogledi na jug su nas već oduševili! Snimio: Vanja


Pogledio na sjever (prema Borčecu i Šublinovu bregu) nisu ništa manje lijepi. U pozadini se nazire planinarski dom na Glavici. Snimio: Vanja


Novo naselje nasred brijega koji se spušta sa Borčeca ... po svemu djeluje kao strano tijelo unutar područja sa razasutim malim kućicama, vrtovima i voćnjacima. Snimio: Vanja


Naselje pogledano izbliza. Snimio: Vanja


Šipak uvijek razveseli svojom bojom ... Snimio: Vanja


Grupica šetača izgubljena u grmlju. Snimio: Vanja


Gdje je Crvenkapica? Snimio: Vanja


Naišli smo i na nečiji ljetni ležaj ... Snimio: Vanja


Uživanje u pogledu! Snimio: Vanja


Košnice oživljavaju okoliš. Snimio: Vanja


Pogled sa gornjeg dijela Lovačkog puta - novoizgrađeno naselje odavde ne bode oko ... Snimio: Vanja


... no, na okolnim brežuljcima ima dovoljno oku neugodnih prizora. Snimio: Vanja

Nakon što smo došli do kraja Lovačkog puta šetnju smo nastavili u sjeverozapadnom smjeru ulicom Perjavica. Ulica je već uglavnom potpuno izgrađena sa tek pokojom preostalom slobodnom parcelom, no to znači da smo usputno imali prilike zagledati zanimljive detalje, pogotovo na dosta čestim starijim kućama.


Ostaci usputnog tuluma na parkiralištu zaklonjenom grmljem. Snimio: Vanja


Zgodan detaljić na krovu starog bunara. Snimio: Vanja


Masivnija izvedba starog bunara ... Snimio: Vanja


... te jedna u prvom stadiju raspadanja. Snimio: Vanja


Radnički dom. Snimio: Vanja


Na vrh brda sojenica. Snimio: Vanja


Jedan od najstarijih spomenika iz doba NOB-a u Zagrebu uopće, spomen ploča postavljena 1949. godine. Snimio: Vanja


Jedna iz niza starih ruševnih kućica koje pokazuju nekadašnji seoski karakter kvarta. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Centar Perjavice: Sve je tu - autobusna stanica, raspelo, početak planinarske staze. Samo još nedostaje neka gostionica (u tom dijelu nismo zapazili niti jednu) ili dućan (malo niže je trgovina "Snjeguljica" kod koje se očito okuplja lokalno stanovništvo) ispred kojeg bi bilo moguće popiti pivu ili pojesti sladoled. Snimio: Vanja

Šetnju smo, nakon kratke ugodne pauze (kako se i pristoji središtu mjesta) nastavili Lončarićevim putem u smjeru "Zelene magistrale". Nju smo doesgli taman kod vodovodnog spremišta, a zatim smo se spustili nekoliko stotina metara do nadvožnjaka kod ulice Teškovec kojom smo krenuli prema jugu i središtu Borčeca.


Ograda s pogledom. Snimio: Vanja


Brijeg po kojem smo došli, a u pozadini šuma Grmoščice. Snimio: Vanja


Približen središnji dio grada, pogledom dominiraju dimnjaci obje Toplane. Snimio: Vanja


Iako smo se trudili, nismo uspjeli uhvatiti mjesto gdje se ta dva dimnjaka poklapaju, no zato smo, sasvim nehotice, uhvatili mjesto gdje se poklapaju dimnjak Ciglane u Črnomercu i onaj trešnjevačke Toplane. Snimio: Vanja


Širok pogled sa livade iznad "Zelene magistrale". Snimio: Vanja


Zubato sunce nas gleda kroz rub šume. Snimio: Vanja


Evo i puno okuugodnije arhitekture uz "magistralu". Snimio: Vanja


Zub vremena sve nagriza. Snimio: Vanja


Vrtovi čekaju proljeće i tek se rijetka biljka u njima zeleni. Snimila: Bubamara šarena


Autobusno okretište u centru Borčeca - ponovno je tu raspelo, trgovine opet nema, no kafić postoji, nešto niže, u sportskom centru. Obratite pažnju na staru ploču sa reljefnim natpisom, to je jedna od posljednjih u gradu! Snimio: Vanja

U posljednjem dijelu šetnje smo nastavili ulicama Jamine i Šublinov breg, a zatim II Gajničkim vidikovcem, da bi se zatim do početne točke vratili I Gajničkim vidikovcem i kratkom prečicom kroz jedno dvorište koju nam je pokazao lokalni stanovnik (inače ju nikada ne bismo našli). Sve u svemu, šetnja je potrajala nešto manje od 4 sata uz brojne pauze za fotkanje i priču.


Cementara sa obrisima Plješivice u pozadini. Snimio: Vanja


Nosi me pogled u daljine ... Snimio: Vanja


Ponovo grad, u prvom planu završni dio Lovačkog puta uz koji smo počeli šetnju. Snimio: Vanja


Zanimljiva klackalica u usputnom dvorištu. Snimio: Vanja


Slojevi grada: obiteljske kuće, niske zgrade Malešnice, a zatim suvremeni tornjevi, Arena ... Snimio: Vanja


Slika bez uvećanja, jedna od najboljih panorama uopće sa II Gajničkog vidikovca. Snimio: Vanja


Ogrij nas, sunce! Snimio: Vanja


Sve smo bliži cementari ... Snimio: Vanja


Kao da nismo u gradu ... zavoj "Zelene magistrale". Snimio: Vanja


O ovoj kući bi se dalo raspravljati da li je baš najuklopljenija u okoliš, no barem stanarima nudi velike balkone i terase i ne ranjava oko ... Snimio: Vanja


... za razliku od čudnog zdanja manastirskog tipa koej se gradi preko puta. Snimio: GP


Ponovo kod ishodišta ... trasa buduće ulice? Snimio: Vanja


Vodeni labirint? Snimio: Vanja

Dizalice iznad nove zgrade Muzičke akademije (bivši "Željpoh") fotkane sa Mažuranićeva trga. Snimio: Vanja

U Prigorju, sjeveroistočno od Zeline, nalazi se maleno mjestašce Bisag, nalazi se u Varaždinskoj županiji, u općini Breznica i, prema Wikipediji, broji 162 stanovnika, najveća zanimljivost vezana uz to mjesto je ruševina istomimena dvorca. No, dotično mjesto, koliko god maleno bilo, stvara probleme Zagrepčanima ...

... naime, na Trešnjevci, nedaleko Doma sportova i Trakošćanske ulice, nalazi se ulica nazvana po tom mjestu.

Kako se zove ta ulica, pitate se sad vi, a i ja s vama. Naime, natpisne ploče i ploče sa kućnim brojevima naizmjence sugeriraju da se tu radi o Bisačkoj ulici, a dijelom da je to Bisaška ulica.
Što vi mislite?

Moj glas ide Bisaškoj ulici iako, iskreno, ne znam točno u skladu s kojim pravilom se formira ta riječ jer se ne uklapa niti u palatalizaciju niti u jednačenje po zvučnosti, jedina teorija koja mi je pala na pamet da se tu radi o palatalizaciji pri kojoj "Bisažki" prelazi u "Bisaški", no mjesto se zove Bisag, a ne Bisaž (tako bi ga valjda zvali Francuzi). ;wink:

U svakom slučaju, jezikoslovci, javite se i presudite!


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Poznajete li ovog momka velike glave, pomalo staromodnog šešira i uvijek spremnog kofera?


Snimio: Vanja


Reklamni pano nabavljen na Hreliću. Snimio: Vanja

Ovaj dični momak nekad je bio glavni maneken Zagrebačkog Velesajma u doba kad je to bila itekako respektabilna institucija ... no, za ovu priču je u stvari zanimljivije kako sam došao do tog reklamnog panoa. Naime, jedne nedjelje sam se šetao sa ženom i djecom Hrelićem i zapela su mi za oko dva cigića-tinejdžera kako prodaju hrpu koještarija i među njima i ovaj pano. Uzeh ja to, pogledah i svidi mi se ideja da to uzmem pa pitah za cijenu.
- 15 kn - kaže jedan.
- Jel može 10? - pitam ja reda radi.
- Maaaa, može - kaže on ... - u stvari, daj 20 pa ti dam tri komada izvuče on još dva primjerka iz kutije!
No, zaključio sam da mi je jedan takav pano sasvim dovoljan za moje prohtjeve i tako na kraju mienjah ipak cenera za pano, koji je nakon nešto stajanja opet promijenio vlasnika otišavši u dom jednom od ljubitelja zagrebačkih uspomena.

... kako bi mi pojasnio ovaj natpis kojeg sam uočio na istočnoj strani Tržnice Dubrava.
Koliko sam skužio, natpis ima neke veze sa garažama, no lokalna ekipa se dobro poigrala tekstom koji je postao gotovo potpuno neprepoznatljiv.


Tržnica Dubrava. Snimio: Vanja

Jučer sam pisao o vozilima na plinski pogon i opskrbi njihovim gorivom, te benzinsko-plinskoj pumpi u ulici Svilkovići koja je preuzela veći dio prometa nekadašnje stanice PROPLIN-a u Jarnovićevoj ulici ... a danas ću se s radnjom posta preseliti točno do te pumpe i pokazati vam 4 zanimljive fotke snimljene prije cca 2 mjeseca na dijelu ulice ispred nje. Ovo vozilo istina ima svega jednu "konjsku snagu", no zato po gorivo ne ide na pumpu već na obližnju njivu na izlasku s koje sam ga baš ulovio.

Poznato je da u Prečkom još uvijek postoji jedno domaćinstvo koje drži konje (mislim da su dva u pitanju) i čiji vlasnik, gospodin u godinama, povremeno ode sa zapregom na polje između Svilkovića i Savske Opatovine i obavi potrebne poslove (najčešće preveze sijeno). No, ovaj puta sam u akciji uhvatio i zapregu kojoj je očito Špansko, a ne Prečko domicilni kvart, a i vozač kola je druga osoba. To bi pak značilo da imamo čak dvije konjske zaprege u zapadnom dijelu grada!

A sad eto i slika vama na znanje i ravnanje!



Izlazak iz ulice Svilkovići odvojak na Svilkoviće. Snimio: Vanja


Uključivanje u promet glavne ceste. Snimio: Vanja


Prestrojavanje je pravilno izvedeno, zaprega je pričekala slijedeće zeleno svjetlo ... Snimio: Vanja


... i potom kasom nestala u Španskom. Snimio: Vanja

"Sorry, we are closed!". Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Zimski su dani kratki, hladni i često sivi, tako da nema puno prilika za zanimljive šetnje gradom i fotkanje u dobrim svjetlosnim i vremenskim uvjetima ... pa onda treba posegnuti i u arhivu koja je bremenita fotkama i zanimljivim pričicama i detaljima.

A jedna je od tih pričica i ona o plinu u Zagrebu, onome plinu koji se kupuje u bocama i toči u aute s plinskim spremnicima – o ukapljenom naftnom plinu. Nekada davno, u ranim '70-ima, plin se mogao kupiti na svega dva mjesta u gradu - u skladištu Ine na Žitnjaku (tamo su se, recimo, punile i plinske boce za kampere) te u manjem skladištu u Prečkom, u Jarnovićevoj ulici. Kasnije, u kasnim '70-ima i '80-ima, to se počelo pomalo mijenjati, plinske boce mogle su se kupiti i na puno drugih mjesta, npr. na Gornjem Bukovcu (gdje sam živio u to doba) ili recimo, u danas nepostojećoj Hercegnovskoj ulici na Knežiji (gdje sam živio prije desetak godina), ulici koju je "pojela" nova zgrada na uglu Selske i Horvaćanske. No, tankanje auta plinom i dalje je bilo moguće tek na te dvije lokacije - na Žitnjaku i u Prečkom. I nije bio rijedak slučaj sresti strance (najčešće Talijane i Poljake) kako kruže ulicama Prečkog tražeći neupadljivu i loše označenu plinsku pumpnu stanicu.

Ali, s rastom cijena benzina i sve češćim ugrađivanjem plinskih uređaja u aute i tome je došao kraj. Druge firme su nanjušile prosperitetno tržište i vrlo brzo se otvorilo puno novih benzinskih stanica koje uz benzin prodaju i plin (najbliža Prečkom je u Svilkovićima, lakše dohvatljiva s glavnog prometnog pravca prema izlazu grada)... a tvrtka Proplin, koja je naslijedila prodaju plina od INE, počela se povlačiti iz tog biznisa i naposljetku je stavila ključ u bravu pumpnoj stanici u Prečkom. To se desilo još u jesen, no, evo, tek sada stiže taj događaj i na stranice mog bloga, kao jedan od jesenskih kurioziteta.



Snimio: Vanja


Zbirka naljepnica koje su nam sad sasvim uobičajene, no za desetak
godina će, ako prežive, biti egzotika. Snimio: Vanja


Zastava napol koplja ... Snimio: Vanja


... i stari znak iz pred-Proplinskog doba. Snimio: Vanja

Lektura: Dijana Ćorković

Tržnica Trešnjevka. Snimio: Vanja

I Batman je već uvidio da nema vajde od naganjanja kriminalaca i zlotvora pa se bacio na veletrgovinu voćem i povrćem ...

Umjesto trešanja i šljiva zaigraj na batke i krilca ...


Tržnica Dubrava. Snimio: Vanja

Snimio: Vanja


Japansko kazalište sjena ... u pozadini pečenjarnice na tržnici u Dubravi. Snimio: Vanja

Baš je danas Janičin rođendan, kad i utrka na Sljemenu! A dečki su se toga odlično sjetili i super pripremili prigodnog Franceka!



Već otprije ofarbani, a sad još i prigodno okićeni Francek na uglu Trakošćanske i Kranjčevićeve ulice. Snimio: PimpMyPump team

Vrući, vrućiiii!!!. Snimio: Vanja


Dragi moji, sezona kestena je već na izmaku koliko god je još uvijek ugodno grijati prste na vrućem škarniclu i ljuštiti vrele kestene - mljac!

Jedna od novosti na kestenjarskom tržištu koju svesrdno podržavam je pojava koja je pristigla tek pred godinu-dvije, a već se proširila među svim kestenjarima u gradu: uz kestene ne dobijete samo papirnati tuljac u kojem su kesteni, već i prazni tuljac u koji možete stavljati očišćene ljuske, dok se do sada podrazumjevalo da tokom jedenja kestena stojimo uz koš za smeće ili, češća pojava, razbacujemo ljuske gdje stignemo. Kestenjari, hvala vam na ovom poboljšanju!

Druga novost je sasvim različite prirode i pokazuje kako suvremeni trendovi na drugim poljima (trgovina) zahvaćaju i kestenjare ... većina vas se vjerojatno sjeća kako su se obični samoposlužni dućani ("Špeceraji") još do prije 20 godina zvali jednostavno "Samoposluge" (ili, rjeđe, "Samousluge" ili "Samoizbori"). Tamo negdje u doba osamostaljenja Hrvatske su se odjednom, u jeku "vesternizacije" društva, pojavili natpisi "Market", pa i "Diskont" (iako mnogi "Diskonti" nisu bili ništa jeftiniji od "Marketa"). Nakon toga su stigli "Supermarketi" pa zatim "Hipermarketi" ili čak "Megamarketi" ... i samo napeto čekam koji će novi termin biti lansiran u potrošačku orbitu!

A što se pojavilo na kestenjarskom tržištu? Umjesto uobičajene podjele na "veliku" i "malu" mjericu (tek negdje nadopunjenu "srednjom") na glavnim gradskim lokacijama je uvedena "jumbo" mjerica ... a brzim uvidom na licu mjesta ustanovljeno je da se tu radi samo o jezičnoj egzibiciji: "velika" mjerica je postala "jumbo", dok je "mala" postala "velika". A "mala"? Ta, tko još želi nešto "malo", dajte nam čim više, čim veće! Stoga - slijedeće sezone očekujem "hiper" mjericu!

(moram ipak pohvaliti kestenjare na Cvjetnom i okolici koji drže tri veličine mjerice bez neprimjerenih pridjeva vezanih uz veličinu!)



Kestenjar na uglu Jurišićeve i Kurelčeve. Snimio: Vanja


Kestenjar kod Lotrščaka. Snimio: Vanja

POS-ovo naselje Oranice-Špansko. Snimio: Vanja

Ispred veteri(A)NArskog faksa. Snimio: vANjA

ANA ili ANA?

Šetajući gradom čovjek naiđe na svašta, omicer an uvkavo udargz!



Frankopanska ulica, izlog kod tramvajske stanice u smjeru juga. Snimio: Vanja


Ista zgrada, na zidu nekoliko metara od izloga gore. Snimio: Vanja

Uz željezničku prugu pored Meršićeve ulice. Snimio: Vanja