Nepoznati Zagreb

Snimio: Vanja

Danas vam na raspolaganje stavljam moj još neobjavljeni tekst koji će biti tiskan u prvom ovogodišnjem broju časopisa "Glas Trešnjevke" za cca mjesec i pol. Problematika je već poznata, bicikl kao gradsko prijevozno sredstvo, sa težištem na područje gradske četvrti Trešnjevka sjever, a i neke od podtema sam već prije spominjao u svojim postovima, no čini mi se da je zgodno još jednom cjelovito pogledati tu temu.
Stoga, evo teksta i na ovome mjestu:

Veliki broj stanovnika zapadnoevropskih velegrada to zna: nema boljeg transportnog sredstva za odlazak na posao od bicikla. Izbjegavaju se prometne gužve, nema beskonačnog traženja i skupog plaćanja parkirnog mjesta, bez problema se može stati gdje se želi, putuje se humanom brzinom koja omogućuje zagledanje izloga, prolaznika, parkova … a, što je isto tako važno za sve one koji sjede na svojim radnim mjestima, bicikl pruža odličnu mogućnost za razgibavanje nakon višesatnog sjedenja za računalom ili radnim stolom.

Na žalost, tradicija upotrebe bicikla kao svakodnevnog prometnog sredstva u Zagrebu je zamrla proteklih desetljeća … no, svjedoci smo činjenice da je posljednjih godina praktički iz dana u dan primjetna sve veća prisutnost biciklista na gradskim ulicama. Trešnjevka tu nije iznimka, no njen stariji dio (gradska četvrt Trešnjevka-sjever) jedan je od najslabije opremljenih gradskih kvartova što se biciklističke infrastrukture tiče. Biciklističkih staza je tu iznimno malo, a i te koje postoje nisu povezane u smislenu i upotrebljivu mrežu. Glavni prometni pravci (Tratinska, Ozaljska, Selska, Magazinska, Golikova, Rudeška, Baštijanova) su zakrčeni prometom i preopasni za promet biciklista po kolniku, a opet preuski kako bi uz kolnik primili dodatnu biciklističku stazu te se biciklisti tim cestama najčešće služe u maniri kamikaza, jureći između automobile ili pak vozeći slalom pločnikom što je također vrlo opasno i za pješake i za njih same.

No, činjenica je da Trešnjevka raspolaže i sasvim upotrebljivim prometnim pravcima koji se uz minimalna ulaganja u rekonstrukciju nekoliko kritičnih točaka i nešto propagande mogu vrlo brzo profilirati kao nositelji glavnog dijela biciklističkog prometa uzduž i poprijeko Trešnjevke.

Pogledajmo načas kakve se mogućnosti biciklistima nude u inozemstvu, u gradovima i zemljama biciklistički osviještenih zemalja. Do dobrog primjera ne treba daleko poći – nedaleki Graz je odličan primjer grada s vrlo dobro organiziranim biciklističkim prometom i daje odličan uvid u to što se uz odlučnost podrške gradske uprave biciklistima, nešto mašte i ne previše novca može učiniti kako bi biciklisti BRZO i SIGURNO putovali gradom.

Jedan od osnovnih principa biciklističkog prometa unutar grada (dakle, kroz gradske četvrti koje su građene prije pojave biciklističkih staza) je taj da se biciklistički promet usmjerava ne uzduž glavnih prometnih ulica već paralelno sa njima, kroz manje prometne ulice. Po tim ulicama je već otprije malo automobilskog prometa ili se on namjerno “obeshrabruje” (postavljanjem izbočina na cesti, slijepim završecima itd) i najčešće uopće nije potrebna gradnja ili označavanje posebnih bciiklističkih staza, već se samo postavljaju prometni znakovi i putokazi što umnogome pojeftinjuje sam proces. Vrlo često se tu radi i o jednosmjernim ulicama po kojima je biciklistima dozvoljen promet u oba smjera. Isto tako, često se upotrebljavaju prečice kroz stambene blokove, parkove, uzduž parkirališta, ispod podvožnjaka … Zajednički nazivnik svim ovim mjerama je udaljavanje biciklističkog prometa od prometa motornih vozila (ali i pješaka!), i zbog veće sigurnosti i zbog ugodnije vožnje izvan područja visoke buke i zagađenja – pri tome se računa kako se biciklom u tim uvjetima samostalno mogu voziti i starija djeca, inače vrlo ugrožena u prometu kad se voze biciklima.

Uočimo što se na tome polju može učiniti na Trešnjevci i koliko bi sve to košta te gledajući njen plan relativno lako se prepoznaju pravci pogodni za takve biciklističke staze:

- smjer zapad-istok, sjeverna varijanta: Ulaz od Kustošije trasom Samoborčeka (Tomislavova, kroz Ciglenicu do Selske, preko livada do Trakošćanske i Nove caste), dalje Kučerinom do Adžijine s priključkom na postojeću mrežu biciklističkih staza centra grada – Ulica Kršnjavoga i “zeleni val” u smjeru istoka
- smjer zapad-istok, južna varijanta: Ulaz od Prečkog/Španskog trasom bivšeg teretnog kolosijeka za nekadašnju vojarnu Prečko-Rudeš (Ratarska-Slankamenska-Korenička-Vlašićka-Bijeljinska-Zenička)-Ljubljanica (Uskočka-potok Črnomerec-Mandićeva)- Prijelaz Selske- Kostelska-priključak na prethodnu stazu kod Trakošćanske
- smjer sjever-jug, istočna varijanta: Ulaz iz Knežije, Nova cesta do Trešnjevačkog trga, zatim Trakošćanska do pruge
- smjer sjever-jug, središnja varijanta: Ulaz sa Srednjaka pa uz potok Črnomerec do sjevera Trešnjevke (potrebno je proširenje staze uz potok)
- smjer sjever-jug, zapadna varijanta: Ulaz sa Jaruna, uz potok Kustošak prema Kustošiji (potrebno je zaobilaženje nekih užih mjesta uz potok(

Uz već postojeću mrežu biciklističkih staza koja postoji u novijem dijelu Trešnjevke (Zagrebačka avenija, Horvaćanska cesta) te priključke na biciklističke staze u centru i okolnim kvartovima (Malešnica, Špansko, Novi Zagreb preko starog Savskog mosta, Trnje pored Vjesnika, Vukovarskom i Gagarinovim putem) to bi dalo odličnu prohodnost kroz čitav stariji dio ove četvrti i to ulicama koje izbjegavaju glavne prometne arterije. Kao biciklist koji već duže vrijeme vozi tim ulicama usudio bih se reći da bi to bila i vrlo jeftina varijanta uz troškove za prilagođavanje tek nekih izoliranih detalja koja bi trebalo prilagoditi biciklistima (spuštanje nekih rubnjaka, prilazi mostu preko potoka Črnomerca, osnovni putokazi, karta sa ucrtanim preporučenim pravcima).

Osnovno pitanje ovog trenutka je: postoji li u gradskoj upravi podrška ovakvim planovima koji bi, uvjeren sam, brzo i jeftino prilagodili grad potrebama biciklista bez bitnog utjecaja na promet motornih vozila, ali i pješaka (nauštrb kojih se u posljednje vrijeme izgradilo nekoliko novih biciklističkih staza – npr. u Trakošćanskoj). Ja sam već iznio svoja razmišljanja Gradskom uredu za razvoj i strateško planiranje i tamo sam naišao na razumijevanje i načelnu podršku. Hoće li ove ideje doprijeti i dalje – vidjet ćemo. Poštovani čitatelji, Trešnjevkom prolazite otvorenih očiju i opažajte!


Snimio: Vanja