Nepoznati Zagreb

Danas je opet maglovito i sivo pa sam za sve vas koji čeznete za sunčevim zrakama odabrao jednu prigodnu fotku!


Savski nasip u ljetnom periodu. Snimio: Vanja

Već sam u nekoliko navrata na blogu spominjao artefakte iz područja telekomunikacisjke arheologije, ostatke iz "predmobitelskog vremena". Tu je bio stari telefonski "pretplatnički stupanj" na Cmroku, krovni telefonski "štenderi" u Mesničkoj, a u više postova sam spominjao nekadašnji telefonski prsten oko grada koji je pružao telefonsku vezu u slučaju opasnosti. (stare telefonske bandere neću ni spominjati jer ih još ima dosta po gradu, meni najbliža je recimo u Zorkovačkoj ulici an Trešnjevci, sakrivena među stablima breza nedaleko poznatog parka )

Danas ću vas upozoriti na još jedan takav nalaz i to u najužem gradskom središtu, tik uz Glavni kolodvor. Ako podignete pogled na zgradu koja se pruža uzduž četvrtog i petog perona vidjet ćete na krovu još dva stara telefonska štendera kako čekaju neku slijedeću rekonstrukciju krova za koje će sigurno nestati sa lica grada. A dotad - uživajte u pogledu na Zagreb kakav je nekad bio, sa češljastim štenderima na krovovima umjesto satelitskih tanjura.



Pogled izbliza. Snimio: Vanja


Pogled izdaleka. Snimio: Vanja

Pogled sa Medvednice (zavoj Sljemenske ceste kod odvojka za planinarski dom "Risnjak") na Samoborsko gorje, Žumberak i klek. Snimila: Bubamara šarena.


Za nevjerovati, nakon toliko mnogo sivih dana danas nam se napokon ukazalo sunce i u gradu!!!

No, sunce je svih ovih dana bilo ovdje, samo zaklonjeno gustim i neprobojnim slojem oblaka ... pa i jučer. A ja sam krenuo sa obitelji i prijateljima potrežiti ga, razgrnuti maglu i oblake i izviriti van na bistar zrak i sunčevu svjetlost!

Za razliku od 2 stupnja koliko ih je jučer bilo u gradu na Medvednici ih je bilo čitavih 12. Sunce je sjalo, bilo je nešto i vjetra (no, u zavjetrini se moglo sasvim lijepo sjediti u puloveru), no to nije omelo naš užitak u šuštanju lišča, uživanju u svjetlu i toplini i kontaktu s prirodom općenito.
(usput, uvijek se pitam da li odrasli zaista zaboravljaju s godinama kakav je tu užitak šuškati s lišćem, hodati po rubnjaku, gackati po lokvicama, klizati se po njima kad se zalede? Ili se samo prave da ih to ne zanima jer ih je sram zašuškati? Uživao sam u jučerašnjem šušušuškanju lišćem po planinskim stazama!)

Izletnička ruta je bila slijedeća: Tomislavac-vrh Sljeme-Tomislavac-Grafičar-Risnjak-Sv. Jakob-Tomislavac, a na suncu smo proveli punih 6 sati, od 10 ujutro pa do zalaska sunca oko 16h.



Pogled sa vrha Sljemena na sjeverozapad - Pohorje, Kamniške Alpe, Menina planina i Dobrovlje iza Celja ... Snimio: Vanja


Bukve na obali maglenog mora. Snimio: Vanja


Dječja zabava oko montažnog "dvorca" na livadi iza Tomislavca. Snimio: Vanja


Još malo oko dvorca. Snimio: Vanja


Korak po korak ka Domu crvenog križa. Snimio: Vanja


Usputni tornjić .. zna li tko čemu on služi? Snimio: Vanja


100% čelik. Snimio: Vanja


Dom crvenog križa, okuugodno šarenilo usred šume. Snimio: Vanja


Pogled od doma na jugozapad. Snimio: Vanja


WC sa ogrtačem kod rudnika Zrinskih kod Grafičara. Snimio: Vanja


Pred domom Risnjak - sunce, piva, restani krumpir, pečenice, mladi luk ... mmmm! Snimio: Vanja


U carstvu gorskih bukava. Snimio: Vanja


Kroz šuškavu šumu. Snimio: Vanja


Odmaralište na pola puta između Risnjaka i Grafičara. Snimio: Vanja


Kod crkvice sv. Jakoba na Plazuru. Snimio: Vanja


Upijajući sunce ... Snimio: Vanja


Sunčana idila. Snimio: Vanja


Medvedgrad nakon zalaska sunca. Snimio: Vedran

Benzinska postaja "Ina" na sjevernoj strani Zagrebačke avenije kod Španskog. Snimio: Vanja


Ajd baš da vas čujem, jel znate što znači ova tabla "Uta"?
A ima i jedna slična sa kraticom "DKV" koja se isto može vidjeti kako apšisana i pomalo rđava stoji uz neke od važnijih benzinskih stanica.

U sjećanjima iz djetinjstva obično uz objektivno važne događaje ostanu i kojkakvi pabirci, sličice, nebitne informacije, koje su se tko zna kako duboko urezale u naše pamćenje. Tko zna zašto, meni su u sjećanjima posebno ostale baš te table - možda baš zato što pojma nisam imao koje je njihovo značenje, a nije ga znao ni moj stari kad sam ga pitao.

I, kad sam ih ponovo opazio (nakon duuuugog vremena kad ih je moje zapažanje zanemarivalo) odmah sam upitao gospona Gugla za njih ...

... i saznao da je to organizacija sa sjedištem u njemačkoj koja ima višedesetljetno iskustvo sa podrškom profesionalnim vozačima: povoljnija nabava benzina, bezgotovinsko plaćanje, brzi popravak kvarova kamiona, sređivanje viza, plaćanja cestarina i drugih nameta. A "DKV" je isto to, ali malko drugačije, sa pamtljivim sloganom "You drive, we care.".

Koga zanima nek pogleda OVDJE i OVDJE, a oni sa okom za detalje nek mi jave gdje se može naći tabla sa natpisom "DKV" da ju sliknem za svoju koekciju!

B(i)jelinska ulica na Rudešu. Snimio: Vanja


U srcu Rudeša nalazi se jedna zanimljiva ulica - B(i)jel(j)inska ulica. Natpis sa imenom ulice sugerira da je riječ o Bijelinskoj ulici, dok pločica sa kućnim brojem kazuje da se nalazimo u Bjelinskoj ulici. No, ja bih rekao da je ispravno ime ulice treće: Bijeljinska ulica. Naime, u tom kvartu se mogu naći ulice nazvane po raznim toponimima iz Bosne i Hercegovine (Zenička ulica, Vlašićka ulica, Mostarska ulica, Trebevićka ulica, Igmanska ulica, Prenjska ulica ...) tako da je ova ulica sa vrlo velikom vjerojatnošću nazvana po gradu Bijeljini koji se zove upravo tako, a ne Bjelina ili Bijelina, što potvrđuju čak i izvori iz srpskog dijela BiH i Srbije.

Usputno, sama ulica je zanimljiva i po nekim drugim detaljima: možda ste ju zapazili po njenom sudjelovanju u trasi biciklističkog puta između Prečkog i centra grada kojeg sam predložio OVDJE pred desetak dana. Zanimljivost te ulice je u tome što je jedna od rijetkih u tom dijelu Rudeša koja se pruža u smjeru istok-zapad, a opet nije direktno spojena na druge važnije prometnice što znači da je automobilski promet kroz nju izuzetno rijedak i čini ju idealnom za bicikliste. K tome, ulica je i iznenađujuće široka za taj dio grada, šira je od svih drugih ulica u okolici, čak i od vrlo prometne Anine ulice.

A raritet za kraj: na samom zapadnom kraju ulice, pored raskršća sa Vlašićkom ulicom, postoji kratko suženje kao posljedica što je jedna obiteljska kuća iznikla gotovo nasred ulice!



Suženje Bijeljinske ulice. Snimio: Vanja

Kod okretišta autobusa na Jarunu. Snimio: Vanja

Dragi moji, recite vi meni kojim se oblikom ovog "purgerizma" vi služite: "zurak" ili "zurka"?

Meni je "zurka" draži oblik, puno sam ga češće čuo i upotrebljavao: "Gle, gle, nova zurka ... može čveger?"

Horvaćanska ulica između Hrgovića i Ulice Hrvatskog sokola. Snimio: Vanja

Muzej suvremene umjetnosti. Snimio: Vanja

Jučer sam vam napisao nekoliko riječi o bloku stambenih zgrada pored Prešernove ulice, a danas ćemo se pomaknuti nekoliko desetaka metara sjeverozapadno i posjetiti školsko igralište osnovne škole Ivana Cankara. Igralište je dostupno svima jer ograda gotovo da i ne postoji i vidljivo je da ga posjećuju svi koji to žele. Sa južne trane je ograđeno zidom tekstilno tehnološkog faksa koji je postao savršeni poligon za graffitere, dok su zapadna i sjeverna strana odijeljena onim dobro poznatim izgledom zabačenih gradskih zakutaka, mješavinom stare ograde, grmlja, korova i kojekakvih baraka. Dakle - ponovo plodno tlo za zidne risarije. A što se samih uradaka tiče, rekao bih da su iznad prosjeka što se takvih mjesta tiče - pogledajte sami kakva je bila situacija krajem 2010. godine.



Ljetni pogled na igralište, u pozadini blok opisan u prošlom postu. Snimio: DenMla


Zimski pogled. Snimio: Vanja


Propaganda ili spontani izljev domoljublja? Snimio: Vanja


Šareni čušpajz. Snimio: Vanja


Negativac? Zli vilenjak? Snimio: Vanja


Špriherica? Snimio: Vanja


Ovo je jedan od primjera kad graffiti uljepšavaju zgradu. Snimio: Vanja


Slikajte nešto ljubavno ... Snimio: Vanja


Tkalački graffiti-praktikum. Snimio: Vanja

Preneseno iz knjige "Socijalno stanovanje međuratnog Zagreba" Darje Radović Mahečić.


Već dugo nisam objavio neki post baziran na knjizi Darje Radović Mahečić "Socijalno stanovanje međuratnog Zagreba", ponajviše zbog toga što sam većinu poglavlja te sjajne knjige već obradio na ovom blogu, a za preostale teme nisam uspio sakupiti dovoljno građe/fotografija za objavljivanje. No, tokom vremena se ipak situacija mijenja, poneki prilog mi dođe mailom od čitalaca bloga, poneka vrata se ipak nekad zateknu otvorena ... tako da vam ovaj put mogu dati i fotkama potkrijepljeni post o gradskim kućama sagrađenim u bloku Prilaz Baruna Filipovića-Cankarova-Prešernova. Vjerni čitalac bloga DenMla je ovog ljeta uhvatio priliku za fotkanje tog bloka i na tome mu velika hvala, a ja dodajem nekoliko fotki snimljenih još prošle zime.



Mitnica Črnomerec nekad. Izvor: nepoznata web stranica.


Mitnica Črnomerec nekad. Izvor: nepoznata web stranica.


Dakle, povijest toga bloka seže u kasne 20-te godine kada je to bila teška gradska periferija, nedaleko od zapadne gradske granice koju je tada činio potok Črnomerec i kod kojeg je na Ilici bila gradska mitnica. 1928. godine je odlučeno da će se na toj lokaciji podići veća stambena kolonija manjih stanova (1- i 2-sobnih) i posla na izradi projekta su se prihvatili renomirani arhitekti Edo Miklosz-Schreiner, Ivan Zemljak i Nadežda Zaljepugina. Blok je trebao imati jednostavnu strukturu, uz zajedničko dvorište, trgovinu na uglovnici Prilaza i Cankareve (koji i danas postoji!), a imao je obilježja "moderne arhitekture" tog doba. Graditelji prvih zgrada je bila poznata firma Pollak & Bornstein.

Blok se malo-pomalo popunjavao i kao posljednja je izgrađena zgrada 1938. godine zgrada u Prešernovoj 5. S time je kompletiran taj blok, posljednji u nizu stambenih kolonija minimalnih stanova kojeg je podigla gradska uprava tog vremena.

Što se sadašnjeg momenta tih zgrada tiče, izvana one ni po ćemu ne privlače pažnju osim možda svojom monolitnošću po čemu je vidljivo da su nastale planski. Pozornost sa njih ponajviše odvlače susjedni objekti - "Pliva" koja se nalazi s druge strane Prilaza Baruna Filipovića, zatim Tekstilno tehnološki fakultet koji se nalazi zapadno i na neki način neprirodno s te strane zatvara blok i njegovo unutarnje dvorište, te osnovna škola Ivana Cankara koja zauzima sjeverni dio Prešernove ulice. Meni osobno se čini da je najveća vrijednost bloka njegovo unutarnje dvorište koje je još uvijek sačuvalo više-manje originalan izgled i koje je, na sreću, ostalo još uvijek sačuvano od automobilske najezde (vjerojatno zato što se zgrade nalaze dosta daleko od centra pa je potraga za mjestima za parkiranje ipak malko manja nego bliže centru).



Ugao Prilaza Baruna Filipovića i Cankareve sa dućanom na ćošku. Snimio: DenMla


Strana okrenuta prema Prilazu Baruna Filipovića, Snimio: DenMla


Kolni ulaz u dvorište iz Prešernove ulice. Snimio: Vanja


Mir i ugodno zelenilo u dvorištu. Snimio: DenMla


Snimio: DenMla


Istočni dio dvorišta. Snimio: DenMla


Zapadna strana dvorišta zimi. Uočite "instalaciju" (očito starijeg datuma) za sušenje veša! Snimio: Vanja


Trag desetljeća vidljiv je na fasadama. Snimio: DenMla

Savski nasip kod Prečkog. Snimio: Vanja



To je dnevni boravak iz snova ... sa suncem i zvijezdama na stropu, stablom pored sofe, travom umjesto tepiha ... Jest, ovih dana je i tamo maglovito i sivo, ali neka vas bar ova fotka podsjeti da sunce ipak još postoji!

Igralište NK "Prečko". Snimio: Vanja

Na raskršću Zagrebačke avenije sa ulicom Srednjaci. Snimio: Vanja


Koliko znam, Zagreb za sada ima svega dva ovakva brojača koji u sekundama odbrojavaju vrijeme do slijedećeg zelenog na semaforu, ovaj na Srednjacima te nedaleki na pješačkom prijelazu kod Nehajske/Ujevićeve. Oba prijelaza su tu ponajviše zbog pješaka i "automobilske faze" su vrlo duge (preko minutu i pol) tako da su brojčanici postavljeni sa dobrim razlogom. A vjerojatno ne bi bilo loše i da ih ima i na nekim drugim sličnim mjestima (imate li prijedlog kojim?).

E sad, meni osobno je vrlo zanimljivo vidjeti tko sve smatra takve brojčanike za potrebne i u kojem kontekstu. Recimo, prve ovakve brojčanike sam uživo vidio u Rumunjskoj (Temišvar) i to namijenjene autima, ne pješacima, s time da su oni odbrojavali i "crvenu fazu" (vrijeme do zelenoga), ali i "zelenu fazu" (vrijeme do crvenoga). Sličan brojač sam vidio nedavno i u Sloveniji, u gradiću Slovenjgradcu, a isto tako i u nekim mjestima u Njemačkoj i Švedskoj.

Što vi mislite o njihovoj korisnosti? Meni se ovi brojači čine vrlo korisni za pješake, na neki način smanjuju frustraciju čekanja na semaforu na kojem dugo traje crveno za njih. Isto tako je zgodno imati brojač koji odbrojava zeleno, iako mi se to čini kao manje nužno.

Kod vozača je pak drugačije - nije loše znati kada će doći zeleno, no koliko sam vidio, na takvim raskršćima su već nekoiko sekundi prije zelenog svi vozači našpanani na brz start tako da mi se to čini čak kao dodatna opasnost da u toj koncentraciji na start ne nastrada koji neoprezni spori pješak ili zakašnjeli auto koji na žuto ulazi sa strane. Brojač zelenog mi se tu čini OK, ne donosi neke opasnosti i vjerojatno nije loš za npr. ceste sa povećanim brzinama kako bi vozač već iz daljine mogao vidjeti da li će stići na zeleno ili ga čeka oštro kočenje.

Zeleni dol. Snimio: Vanja

Svi prevladavajući oblici uličnog pismenog izražavanja su tu: navijačka parola ("We'll never surrender, Dinamo zagreb"), spontani narodni izražaj ("Kupite dreke od pasa") i "Street art" (nalijepljeni crtež šišmiša).

Od nedostajućih grupa uličnog pismenog izražavanja tu bi još mogli staviti pokoji profesionalni oglas (npr. printani oglas za kredite), neprofesionalni oglas (tipa "Izgubljena kujica ..." ili "Tražim cimera ...") i nekakav dječji zapis (npr. "Matej voli Anu"), oni bi mogli biti obrađeni u nekom novom proširenom izdanju.

Na gradilištu u Radićevoj. Snimio:VT

Ako ih slučajno netko ne poznaje, luknite OVDJE i OVDJE!

U jednom dvorištu Martićeve. Snimio: Vanja

Malonogometno igralište Prečko. Snimio: Vanja

Jučer sam vas biciklom dovezao od Prečkog do Jelačić placa i ostavio vas tamo - danas bi bio red da vas vratim nazad, zar ne?

A kad se već vraćamo, ajmo to napraviti drugim putem, ponovo jednim alternativnim pravcem, preko Črnomerca, Donje Kustošije, Malešnice i Španskog. U stvari, na tom zapadnom prilazu gradu ne postoji niti jedan prihvatljiv biciklistički pravac - Aleja Bolgne znamo kakva je (gužva, buka, uski pločnici ...), njen nastavak, Ilica, je još gora, a ni Samoborska, južno od pruge, nije puno bolja.
Ajmo sad onda vidjeti što ja nudim.

0 minuta: Krećemo s Trga - Cvjetni plac, Varšavska, Gundulićevom do "Zelenog vala", njime desno u smjeru zapada pored HNK i sve dalje Klaićevom do Rudolfovih kasarni i Trga Francuske republike. Vožnja je tu uglavnom podnošljiva - biciklistička staza pločnikom Klaićeve nije sjajna jer se na njoj guraju i pješaci i biciklisti, tu je i Dječja bolnica, faks arhitekture i građevine, srednja škola, prometa na pločnicima ima puno ... no, ide nekako, okolina je ugodna, drvored daje sjenu u toplo doba godine. A i gužva posustaje što smo dalje prema zapadu.



U Klaićevoj. Snimio: Vanja


9 minuta: Slijedim biciklističku stazu kod prelaska Ulice Republike Austrije (POZOR, opasan prijelaz!) i tamo ju napuštam, vozim južno od Trga Franje Tuđmana (parka), zaobilazim zgradu općine i ulazim u Ulicu grada Mainza (POZOR, i ovdje je opasan prijelaz!) koju slijedim ravno do njenog kraja i kraja Ulice baruna Filipovića koja se na nju nastavlja. I tu zna biti gužva po pločniku koji nije osobito širok, no vožnja je usprkos tome podnošljiva, pogotovo kad znam da su svi drugi pravci bitno lošiji.



Usko grlo kod Plive. Snimio: Vanja


19 minuta: Nalazim se kod "Plive" (mogućnost odmora na drvenom "meandru" ispred zgrade Instituta!) i umjesto da skrećem desno kao što radi većina biciklista (i samoubilački nastavlja do Ilice i njome dalje na zapad) skrećem lijevo u Zagrebačku i prolazim pothodnikom ispod pruge. Kod raskršća sa Tomislavovom skrećem desno u slijepi krak te ulice koji u stvari vodi trasom "Samoborčeka" između nogometnog igrališta i ž. st. Kustošija. Tu se nalazi kratki uspon koji bi trebalo opremiti jednostavnom rampom i spustiti rubnjak uz njega (lokalna ekipa je već smislila zaobilazak lijevom stranom). Na drugoj strani se izlazi na Sokolsku ulicu, no nju samo treba prijeći i ući u Poljačku ulicu. Po njoj samo ravno (slijedeći njen zavoj ulijevo pa udesno) sve do kraja, do pred firmu TOZ.



Odmorište kod "Plive". Snimio: Vanja


Prolaz ispod pruge u Zagrebačkoj ulici. Snimio: Vanja


Na kraju Tomislavove ulice. Snimio: Vanja


23 minute: Par desetaka metara ispred TOZ-a treba skrenuti lijevo u Graničnu ulicu - prepoznat ćete je po nizu ne odviše lijepih nizom novih zgrada. Sad budite pažljivi - nakon cca 300 metara treba naći uski desni odvojak između dva dvorišta (vidi fotku!)



Kratki uski prolaz između Granine ulice i Dravogradskog puta. Snimio: Vanja


Tim prolazom ulazite u mirnu ulicu zvanu Dravogradski put, a nakon nje nastavite malko desno pa ravno u Mestinjski put, također tihu ulicu kojom možete doći gotovo do Oranica i Vrapčanskog podvožnjaka. No, put nas vodi lijevo u neku od prilaznih ulica (koju god uzmete nije loše, možda je Majurečki put najdirektniji) koje izbijaju na Medarsku ulicu. Nju treba prijeći (POZOR, ovdje se brzo vozi!) i nastaviti ravno lijepom stazom kroz sada uređeno staro Vrapčansko groblje. Na drugoj strani izbijam na ulicu Oranice (POZOR - opasan prijelaz preko ceste!) i prelazim u kratku ulicu Vrbovski put koja završava kod mosta na potoku Vrapčaku.



Ponovo mir - Mestinjski put. Snimio: Vanja


Staza kroz staro groblje kod Oranica. Snimio: Vanja


29 minuta: Na ulazu smo u Malešnicu. Tko kreće dalje na zapad može biciklističkom stazom kroz Ulicu Ivane Brlić Mažuranić nastaviti dalje sve do Stenjevca i tamo odabrati dalji put Samoborskom cestom ili pak prijeći negdje ispod pruge i ući u Gajnice. A ja skrećem prema jugu i vozim uskom betoniranom stazom uz potok (POZOR - opasan prijelaz Ulice Ivane Brlić Mažuranić uz potok!). Potok slijedim sve do novog mosta u gradnji u nastavku Šoljanove ulice. Tamo se prebacujem u Ulicu Gustava Krkleca i njom idem sve do hotela "Antunović" i Prečkog (usputno savladavši loše spuštene rubnjake kod Kartodroma Špansko).

40 minuta: Ponovo sam u Prečkom!

Ova ruta je za nas iz Prečkog duža nego ona opisana jučer, međutim za stanovnike Malešnice, Španskog pa i svih još zapadnijih kvartova (od Gajnica pa do Podsuseda) mi se čini kao najkraća moguća veza prema centru grada. Ne treba zanemariti niti prilazne pravce - ugodne staze niz potok Vrapčak (koju sam slijedio prema Prečkom, no pruža zgodan prilaz sve do Jaruna) i Kustošak (prema Rudešu i Jarunu) te smjer trasom "Samoborčeka" koja dotiče Krapinsku ulicu i dalje smjer prema Trnju i Vukovarskoj.

Meni su osobno najljepši baš ti pravci uz potoke te ugodna vožnja između TOZ-a i starog groblja (koje je i nadalje fascinantno mjesto). Semaforizirani prijelazi su svi postojeći na Klaićevoj i Ulici grada Mainza te Prilazu baruna Filipovića, no nakon toga nemate više niti jednog jedinog semafora do Malešnice i Prečkog (opasne točke su prijelazi kod Trga Francuske republike, istočna i zapadna strana, Medarske, Oranica i poslije Ulice I.B. Mažuranić).

A što se poželjnih radova na trasi tiče, tu nema toliko puno neuralgičnih točaka (ako izuzmemo povremeno uske i nagurane dijelove po pločnicima):

- širenje uskog dijela pločnika pred "Plivom"
- rampa na kraju Tomislavove ulice
- putokaz na uski prolaz ka Dravogradskom putu kojeg je lako promašiti
- pješački prijelaz na Ulici Ivane Brlić Mažuranić kod potoka Vrapčaka
- spuštanje rubnjaka kod Kartodroma

I ovaj put evo ucrtane rute u plan grada!



Dio rute kroz centar. Ucrtao: Vanja


Dio rute na području Črnomerca. Ucrtao: Vanja


Dio rute kroz Donju Kustošiju, Malešnicu i Špansko. Ucrtao: Vanja

Često sam različitim putevima biciklom išao od mog kvarta, Prečkog, do Trga, no nikad nisam mjerio koliko mi točno treba pa, rekoh, ajd da to jednom izmjerim, a ujedno mogu s vama, dragi moji, podijeliti jednu od mojih omiljenih biciklističkih ruta kojom se brzo, ali i, za mene također važno, bez previše buke i ispušnih plinova stiže iz pregrađa do centra grada. Usputno sam bilježio i što bi se moglo (i trebalo!) učiniti na toj trasi kako bi bila još ugodnija za vožnju, pa neka to bude moj doprinos prijedlogu razvoja biciklističkih staza i pravaca u Zagrebu.

0 minuta: Polazak s tržnice Prečko. Prelazim Horvaćansku cestu (semafor!) i skrećem kroz park prema Beethovenovoj ulici. Nema spuštenog rubnjaka u smjeru Doma kulture Prečko, no slučajno (ili namjerno? ) je na jednom mjestu rubnjak odlomljen tako da silazak nije stresan (svejedno, molim spuštanje rubnjaka!). Obilazim Dom Kulture i nastavljam kroz dvorište osnovne škole "Prečko" uz koju je Sportsko rekreacioni centar. Između igrališta se vozi ugodno, neugodni kanalići za kišnicu se mogu zaobići vozeći glavnom stazom. Na drugoj strani izlazim na Petrovaradinsku ulicu kojom po zapadnom pločniku vozim do velikog raskršća sa Zagrebačkom avenijom (semafor).

4 minute: Prelazim raskršće, prelasci ovdje dugo traju, što zbog dugačkih semaforskih faza, što zbog idiotskog režima rada kod kojeg se za zeleno svjetlo mora pritisnuti tipkalo i onda čekati čitav ciklus do slijedeće zelene faze, i nastavljam dalje biciklističkom stazom uz sjeverni kolnik. Prolazim uz "Sky office" u gradnji i prelazim most preko potoka Vrapčaka. POZOR - ovdje me nakon mosta čeka "Z" zavoj ulijevo , odnosno tako barem moj put diktira asfaltirana staza. Ovdje bi trebalo asfaltirati prečicu koju su odmah nakon mosta ugazile mnoge noge i biciklistička gume i koja vodi na paralelnu pješačku stazu koja vodi nekadašnjom trasom industrijskog željezničkog kolosijeka Črnomerec-Prečko.



Ovdje bi dobro došla prečica umjesto da prvo pod kutem od 150 stupnjeva skrećem lijevo pa potom pod 30 stupnjeva skrečem desno kada je moguće ići i ravno. Snimio: Vanja


Na pješačkoj stazi su dva zaostala neasfaltirana prekopa, a zatim i potpuno nerazumljivo izostavljen dio staze (cca 10 metara) uz parkiralište (molim asfaltirati!). Staza ulazi u park i pod pravim kutem skreće ka sjeveru ... a zatim ugaženom stazom (molim asfaltirati nedostajućih 15-tak metra staze!) do Jablanske. Prelazim ulicu po trasi željezničke pruge (tračnice su još u asfaltu), ovdje bi bilo zgodno iscrtati zebru. Nastavljam pošljunčanom trasom pruge do Ratarske ulice. Ona je prometna, no, na sreću, po njoj trebam samo 100 metara u smjeru istoka, do Rudeške ceste.


Komad pločnika koji nedostaje uz parkiralište. Snimio: Vanja


Dio staze koji nedostaje do Jablanske, a na njoj bi dobro došao pješački prijelaz. Snimio: Vanja


9 minuta: Prelazim Rudešku cestu i ulazim u Slankamensku ulicu. Za razliku od nešto južnije Rumske ulice po kojoj je, pogotovo u špicama, gust promet, Slankamenska ulica je potpuno mirna i vožnja je ugodna. Na drugoj strani nas čeka Korenička ulica, nešto prometnija, no nakon par desetaka metara skrećemo desno u Šokačku ulicu, ponovo mirnu. Slijedi mirna dionica srcem Rudeša kroz splet tihih ulica koje nas više-manje direktno vode u našem smjeru. Šokačka se pretače u Jezerski zavoj XII, iz njega prelazimo dalje u Vlašićku ulicu, a iz nje skrećemo lijevo u Bijeljinsku ulicu, iznenađujuće široku (a na početku iznenađujuće zguranu obiteljskom kućom koja prodire u ulicu gotovo do sredine). Na kraju Bijeljinske nastavljamo gotovo ravno dalje u Zeničku i njome stižemo do mosta na potoku Kustošaku. Most je bez problema pristupačan biciklom - svaka čast!



Ugodna vožnja Bijeljinskom ulicom. Snimio: Vanja


Most preko Kustošaka, pristupačan biciklom. Snimio: Vanja


15 minuta: Prelazim Golikovu ulicu na pješačkom prijelazu (POZOR, vrlo prometno!) i nastavljam Uskočkom ulicom sve do potoka Črnomerca. Prometa nema previše, no treba obratiti pozornost na aute koji nekad izlijeću iz sporednih ulica usprkos prometnim znakovima koji pokazuju da je Uskočka glavna. Na kraju ulice treba skrenuti malkice lijevo i nakon 10 metara se treba uspeti na šetalište uz potok i pješački most. Ovdje bi dobro došla pješačko-biciklistička rampa koju ne bi bilo teško napraviti!



Opasno raskršće sa Golikovom, treba nastaviti ravno u Uskočku. Snimio: Vanja


Uskočka ulica - ponovo mir. Snimio: Vanja


Padina uz potok Črnomerec uz koju treba uzgurati bicikl - uzlazna rampa bi ovdje jako dobro došla! Snimio: Vanja


Rampa sa druge strane - njom se voze samo odvažni zbog strmine, a ostali opet moraju sići s bicikla. Snimio: Vanja


19 minuta: Prelazim potok i silazim niz prestrmu rampu u park (pristup mostu bi s ove strane valjalo ublažiti!). Izlazim na ulicu i uz dječji vrtić na Opatijskom trgu stižem do Spinčićeve ulice. Po njoj kratko ulijevo i zatim udesno u Mandićevu ulicu. To je još jedna ugodna ulica kojom se paralelno uz Baštijanovu može sigurno stići do Selske ceste - POZOR, na sredini ulice je opasno raskršće sa Vitezićevom ulicom koje neoprezni biciklist može potpuno previdjeti!



Mandićeva ulica je ponovo ugodnija za vožnju, no kod Vitezićeve ipak treba dobro paziti! Snimio: Vanja


Opasna točka - raskršće sa Vitezićevom. Snimio: Vanja


21 minuta: Uz Selsku sam cestu, zapadnim pločnikom vozim do semafora kod Baštijanove ulice. Susret sa čekačima ZET-ova autobusa nije ugodan zbog uskog pločnika - stanicu bi valjalo premjestiti par desetaka metara niže gdje ima više mjesta. Prelazim Selsku i nastavljam pješačkom asfaltiranom stazom uz dječji vrtić - to je jedan od najugodnijih dijelova puta! Nastavljam Kostelskom ulicom pored novouređenog parka i stižem do Krapinske ulice (prometa u Kostelskoj ima više tek u posljednjem dijelu, nakon spoja sa Brloškom ulicom). Prelazim Krapinsku (semafor!) i nastavljam stazom između zgrada i dolazim na početak Klenovničke ulice kojom u smjeru sjevera vozim do kraja (tu se mogu pridružiti biciklisti kloji trasom "Samoborčeka" stižu sa sjevera Trešnjevke!) i skrećem u Bisašku ulicu kojom vozim do Trakošćanske.



Selska cesta, autobusna stanica koju bi bilo dobro malo pomaknuti. Snimio: Vanja


Staza uz vrtić koja vodi do Kostelske ulice. Snimio: Vanja


Kostelska ulica. Snimio: Vanja


26 minuta: Skrećem kratko lijevo u Trakošćansku (vožnja nije ugodna radi dosta prometa) i zatim skrećem desno u Kučerinu. Njom stižem do Nove ceste i jednog od najopasnijih raskršća na cijelom putu. Zebra postoji, no promet je gust i tek rijetki vozači staju na njoj. Nastavljam Kučerinom do kraja i tamo, kod pivnice "Medvedgrad" skrećem desno i ulicom ispred pivnice stižem do nekadašnje zgrade samoborskog kolodvora i ulazim u Ulicu Božidara Adžije i njome nastavljam do podvožnjaka i Jukićeve ulice.

31 minuta: Prelazim Jukićevu (semafor) i nastavljam uz Ulicu Kršnjavoga (semafor na Kačićevoj, potom na Savskoj). Slijedi Vukotinovićeva i Žerjavićeva (odnosno "zeleni val") pa skretanje na sjever u Gundulićevu, po njoj sve do Varšavske, desno do Cvjetnog placa i dalje na Trg.

34 minuta: Stižem na Jelačić plac.

Sve zajedno sam prešao 11 semafora, nekoliko neugodnih mjesta (uglavnom prometna raskršća bez semafora), ali i nekoliko vrlo ugodnih i mirnih dionica bez prometa i buke. Najljepše točke za odmor su SRC Prečko, vožnja kroz Rudeš, park uz potok Črnomerec, park u Zorkovačkoj, park kod starog samoborskog kolodvora i Mažuranićev trg.

Što se poželjnih radova na trasi tiče, oni su slijedeći:
- spuštanje rubnjaka kod Beethovenove ulice
- asfaltiranje prečice iza mosta preko Vrapčaka (10 metara)
- asfaltiranje dva stara prekopa i staze uz parkiralište kod Jablanske (10 metara)
- asfaltiranje pristupa od parka do Jablanske (15 metara)
- ucrtavanje zebre preko Jablanske
- rješavanje vožnje po Ratarskoj (prometna ulica, uski pločnik, osnovna škola)
- pristupna i silazna rampa kod mosta preko potoka Črnomerec
- pomicanje autobusne stanice na Selskoj cesti

Tokom cijelog puta bilo bi dobro na kolniku iscrtati 20-tak putokaznih strelica u cilju olakšanja orijentacije biciklistima.

Ovim postom sam želio ukazati na mogućnost usmjeravanja biciklističkog prometa ne samo na glavne ceste sa iscrtanim biciklističkim stazama već i na odabrane rute mirnijim ulicama kojima bi se moglo u podjednako kratkom ruku i uz ugodniju vožnju bez buke i smrada doći do željenog odredišta. Svi vi koji se svaki dan vozite biciklom uz recimo Zagrebačku aveniju znate o čemu govorim - iako se brzo vozi (ako se ignoriraraju već spomenuta loša programiranja semafora za bicikle i pješake) uvjeti za vožnju nisu baš dobri. A ovim mojim preporučenim putem se do Trga stiže brže nego iscrtanom stazom uz Zagrebačku aveniju pa dalje od Savske kroz Trnje do Trga.

Na kraju, evo i ucrtane trase ove rute u plan grada - na žalost, imao sam na raspolaganju samo nešto stariji plan tako da nekih zgrada još nema odnosno neke ulice imaju stara imena (Ljubljanska avenija npr.). Plan je u obliku knjižice tako da je sredina karte nešto mutnija. :o(
(na žalost, još nisam dovoljno vješt sa GoogleEarthom da to ucrtam kako spada i u elektronsku kartu ...)



Dio rute Prečko-Rudeš. Ucrtao: Vanja


Dio rute Rudeš-Ljubljanica-Trešnjevka-Centar. Ucrtao: Vanja


Dio rute koz centar. Ucrtao: Vanja

Jurišićeva ulica. Snimio: Vanja

U zadnje vrijeme se u Zagrebu pojavilo mnoštvo "second hand" dućana - prvo je niklo nekoliko takvih dućana sa CD-ovima (što me je vrlo razveselilo!), a zatim je stigla poplava trgovina sa rabljenom odjećom. Znam da neki ljudi zaobilaze takve dućane u velikom luku jer ne mogu zamisliti da nose odjeću koju je već netko nosio prije njih, dok ih drugi kuju u zvijezde i oblače se gotovo isključivo u njima ... a meni osobno je drago što su tu jer se, eto, otvara još jedna mogućnost izbora i to još za one sa plićim džepom. No, ono što me kod tih trgovina ipak najviše veseli je to što su oni (bar neki od njih!), htjeli to ili ne, posegli za novim idejama kako privući kupce - jeftinim, ali dobrim!
Recimo, više puta sam zagledao "second hand" dućan (mislim da se zove "Šlic"), koji je otvoren prije godinu ili dvije u Ilici kod Britanca, a koji se reklamira starim vratima postavljenim na ulaz haustora ... a pred desetak dana mi je za oko zapeo novootvoreni dućan "Ulični ormar" u Jurišićevoj kod Draškovićeve. Reklama je vrlo jednostavna, stari stolac i upadljiva žuta cipela, ali radi - ta, tko može odoljeti pogledu na ovakvu cipelu?



Ulična reklama. Snimio: Vanja


Prilazeći dućanu ... Snimio: Vanja


U dvorištu. Snimio: Vanja

"Stripes" su tu, a gdje su zvijezde?



"Sky office", Zagrebačka avenija. Snimio: Vanja


Svaki dan prolazim pored dotičnog "Sky office"-a i iz nekada čudovišnog monstruma pretvorio se u neizostavni dio Rudeške panorame (vidim ga čak i sa vlastitog kuhinjskog prozora) ... ne kažem da je prekrasan, ali u usporedbi sa mnogim drugim uredskim zgradama ostavlja bitno bolji dojam, prvenstveno radi zanimljivog oblika.

Više o samoj zgradi pogledajte OVDJE (službena web stranica zgrade) i OVDJE (tema na "Skyscrapercity" forumu sa puno detalja, tlocrtima i zanimljivim simulacijama smještaja u okolinu)!

"Sky office", Zagrebačka avenija. Snimio: Vanja


Rutinskom igrom do "križić-kružić" ("Tic-tac-toe") pobjede!

Pored NSB-a. Snimio: Vanja

Znam da je to opće mjesto svih jesenskih priča, ali ne mogu bez posta prijeći preko fantastičnog šuškavog lišća koje je prekrilo gradske ulice i parkove!

Ovih dana se poklopila najbolja moguća kombinacija vjetra otprije nekoliko dana koji je oborio lišće na tlo i suhog vremena koje je spriječilo da ti otpali listovi brzo strunu i nestanu ... ljudi, uživajmo dok možemo u šuškanju lišćem!



Zorkovačka ulica na Trešnjevci. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Snimio: Vanja

Moš' mislit', nema većeg životnog užitka nego parkirati sa stilom! I to još usred najstrožeg gradskog centra! :op
Baš bih volio vidjeti kad će postojati odgovarajući broj parkirnih mjesta za bicikle u centru grada ...

Na krajnjem južnom kraju Miramarske, tik uz Slavonsku aveniju, sječom grmlja otkriven je još jedan ruševni dom ljudi na rubu. Snimio: Vanja

POS-ovo naselje Špansko-Oranice. Snimio: Vanja

Zagreb i voda, čini se, nisu baš veliki prijatelji. Poznat je zagrebački odnos prema Savi s kojom nikako da se saživi, iako ju je grad obgrlio pred više od 50 godina ... a isto tako su poznate poplave kojima je Sava obdarila grad tokom stoljeća njegova postojanja. U novije vrijeme više nema toliko vodenih prijetnji gradu (posljednja je bila veliko izlijevanje zagrebačkih potoka pred 20-tak godina), no čini se da sad grad prijeti vodi. S jedne strane, spominju se podaci kako su gubici vode u zagrebačkom vodovodu gotovo 50% ... a sa druge strane, besplatna pitka voda nestaje sa zagrebačkih ulica i žedni prolaznici su prisiljeni kupovati vodu u trgovinama. Prošla su vremena u kojima su se za pitku vodu građana brinule ulične pumpe ("franceki" o kojima sam pisao u jučerašnjem postu) ... naravno, osnovni razlog za te pumpe je bila činjenica da još prije nekoliko desetaka godina mnogo stanova nije imalo priključak na tekuću vodu, što sada, na sreću, više nije slučaj. No, i sada u nekim starijim naseljima (Trnje, Trešnjevka, Peščenica) postoje kuće bez pitke vode ... a bilo bi lijepo kada bi i prolaznici na frekventnijim mjestima (trgovi, dječja igrališta itd) imali mogućnost popiti gutljaj vode i oprati ruke.

U drugim zemljama i gradovima nisu rijetke javne česme, bilo izgrađene tokom povijesti (sjetimo se, recimo, česme na Baš Čaršiji u Sarajevu!) bilo u suvremeno doba (gotovo svako dječje igralište u Francuskoj ima česmu s vodom za piće pogodnu i za pranje dječjih ruku, a sva veća austrijska i njemačka igrališta imaju i pumpu sa vodom za igru, pranje i piće). A kako je kod nas?

Na sreću, dobrom poznavatelju grada je još uvijek moguće pronaći besplatni gutljaj pitke vode, no to nije uvijek lako. Najsigurnija mjesta su tržnice (iako i tu ima izuzetaka!) i groblja (to ste, vjerujem, već naučili iz jučerašnjeg posta ). U gradu postoji i desetak uličnih pumpi u funkciji (najcentralnija su ona mala nepraktična česma na Cvjetnom trgu, česma na Dolcu te "francek" na Zrinjevcu), poneka uz dječja igrališta, niz česmi uz javne WC-e na Jarunu ... a ako sve drugo zakaže, uvijek se može otići u neki WC ili pak, zahvaljujući suvremenom trendu, u neki od ureda (banke itd) gdje se često mogu naći automati za vodu dostupni i strankama.

Želio bih na kraju pohvaliti primjer iz POS-ovog naselja Špansko-Oranice gdje su instalirane dvije javne česme sa pitkom vodom - jedna uz dječje igralište na jugoistočnom dijelu naselja, a druga na trgu pored škole. Bilo bi lijepo kada bi one označavale i promjenu trenda i uvođenje više besplatnog pristupa pitkoj vodi u gradu. Za početak, možda bi koja ulična česma mogla ukrasiti neko novozagrebačko naselje?



Dolac, na uglu Skalinske i Opatovine. Snimio: VT


Jedini javni izvor vode na Trešnjevačkom placu, dobro sakriven između kioska na istočnoj strani tržnice. Snimio: Vanja


Tržnica Prečko. Snimio: Vanja


Groblje u Gračanima. Snimio: VT


Granešinsko groblje. Snimio: VT


Česma uz dječje igralište u POS-ovu naselje Špansko-Oranice. Snimio: Vanja


Stara česma na Baš-čaršiji u Sarajevu. Snimio: Vanja


Javna česma u centru Ljubljane, pored Starog trga. Snimio: Vanja


Javna česma uz dječje igralište u Klagenfurtu (blizina Woerthersee-a). Snimio: Vanja


Na dječjem igralištu na sjeveru Klagenfurta. Snimio: Vanja


Pranje voća na česmi uz dječje igralište u Lyonu (Francuska). Snimio: Vanja


Najveće dječje igralište u Hamburgu sa raznovrsnim mogućnostima za igru vodom - na žalost, potpuno nepoznata stvar kod nas. Snimio: Vanja

Na Trnju. Snimio: Vanja


Već dugo, još od vrelih ljetnih dana, se spremam napisati post o još jednom od zagrebačkih "zaštitnih znakova": uličnim pumpama za vodu. To je prava ljetna tema, nema boljeg rješenja za osvježenje od gutljaja hladne vode iz jakog mlaza ulične pumpe, no prikupljanje fotki i obilaženje grada u potrazi za "ostacima ostataka" tih pumpi potrajalo je sve do sada. Pri tome se moram posebno zahvaliti VT-u koji je prvi počeo prikupljati informacije i fotke uličnih pumpi i koji je obavio najveći dio posla (VT, moj duboki naklon!), zatim je DenMla prikupljene podatke na vrlo pregledan način prikazao na karti grada, a GP nam je svima pomogao svojim informacijama i prisjećanjima na bivše i sadašnje lokacije pumpi.

I, tokom tih nekoliko posljednjih mjeseci je navedena ekipa sakupila mnoštvo zanimljivih informacija ... prije svega, jedna od zanimljivosti je sama "terminologija" odnosno njihovo ime. Ja se srećem sa tim pumpama od svoje školske dobi - Čret, kvart u kojem sam odrastao, dobio je vodovod tek kad sam već imao 18 godina, 1982. godine, a Gornji Bukovac, kvart u kojem sam pohađao osnovnu školu, ju je imao već i prije, no zbog toga što nisu sve kuće imale priključke Gradski vodovod je 1972. godine postavio nekoliko uličnih pumpi u ulicu Kosa i na Požarinju. Cijelo to vrijeme svi mi smo te pumpe jednostavno zvali baš tako: pumpe. No, pred desetak godina pronašao sam na webu ime, u stvari čak dva imena, koja su očito bila najčešće u upotrebi u generacijama 50-tih i ranije: "Železni Francek" odnosno "Železni Martin". Otkuda su došla ta imena nismo saznali, no pretpostavljam da su došla "od milja" - kao što se u vicevima svi bosanci zovu Mujo, Haso i Fata, svi slovenci su Janezi, tako su i pumpe dobile tipična zagrebačka imena Francek i Martin.
(možda netko od vas čitatelja ima neku drugu informaciju?)

S druge strane, Gradski vodovod barata sa pojmom "Viktorija zdenci" koji je, tako se čini, došao od imena pod kojim je pumpa predstavljena u katalogu proizvođača, MIV (Metalna Industrija Varaždin).


Detalj trnjanske pumpe. Snimio: Vanja


Oznaka na pumpi - uočite slova "VZ"! Snimio: Vanja


Pumpa u katalogu 1931. godine. Podijelio: VT


Pumpa u ne tako starom katalogu MIV-a. Podijelio: VT


Toliko o terminologiji, slijedi nekoliko riječi o pumpama samima. Nije poznato kada su se pumpe u u sadašnjem obliku pojavile u gradu, no činjenica je da su tu bile prisutne već negdje u 30-tima ili 40-tima. Moglo ih se pronaći u nekim parkovima (Zrinjevac i Maksimir ih još uvijek imaju!), grobljima (gotovo sva gradska groblja ih i nadalje imaju!), postojala su na gradskim tržnicama (na žalost, pumpe po tržnicama se sad mogu naći u svim drugim pojavnim oblicima osim tog tradicionalnog) ... no, najveći broj tih "franceka" se nalazio po kvartovima u kojima je bio veći broj kućanstava bez vodovodnog priključka: Trnje, Trešnjevka, Bukovac, a zatim i ostali rubni dijelovi grada ...

Moja sjećanja na te pumpe su ponajviše vezana uz školsko doba ... ljeti su nam pumpe bile obavezna postaja nakon trčkaranja po livadama ili "sendviča" (za 1 tadašnji dinar smo kupili u lokalnom špeceraju frtalj polubijelog kruha, a gazdanam je, ako je bio dobro raspoložen, znao dodati i po šnitu parizera gratis), jedni smo drugima držali ručku dok smo pili vodu, a oni koji su bili "face" su znali trik kojim se voda može namjestiti da sama curi bez držanja ručke tokom pola minute ili minutu.Po zimi su pumpe bile zamatane u slamu i plastične vreće, a mi smo ih nekad znali uglaviti kako bi voda tekla bez prestanka i zaleđivala cestu po kojoj se radila vrhunska klizaljka (prometa tad nije bilo osobito puno).


"Pravljenje" vode na Trnju. Snimio: Vanja

Neki od "franceka" su ostavili dubok trag u zagrebačkoj svakodmevici. I Cvjetni plac je imao svog "franceka", tamo ispred kina "Zagreb", koji je bio vrlo tražena točka osvježenja za ljetnih vrućina. Kvatrić je također imao svoju pumpu, nasuprot "Name", na uglu nekadašnje tržnice i tik pored okretišta tramvaja, tako da su žedni posjetioci bili u stalnoj opasnosti od tramvaja. Jedan od poznatijih "franceka" je bio i onaj kod okretišta tramvaja na Dolju, pravo mjesto za napuniti bocu prije izleta na Sljeme i umiti se po povratku u grad.

A što "franceki" rade danas?

Mnogi od njih više ne postoje, razmontirani su tokom preuređenja ulica ili pak nakon kvara. Neki još uvijek stoje, ali neispravni - bez ručke, bez priključka, suhi, zatrpani smećem. Neki su i nadalje na ulicama, u radu, no u neoriginalnomstanju, sa modernim dodacima, pipama ... u funkciji su, ali nisu lijepi. I na kraju - postoji još nekolicina onih koji rade i još uvijek su u originalnom obliku. Nema ih puno i nalaze se ponajviše na grobljima odnosno na Trnju, gdje je još uvijek najviše onihkojima su pumpe još uvijek nužno potrebne.

Za vas koji želite znati malo više, pogledajte ovu kartu na kojoj su sve lokacije "franceka" koje je ekspertni tim pronašao te pripadajući popis. Ako znate još koju lokaciju, bivšu ili sadašnju, javite!
(ukoliko želite interaktivni pristup preko Google Earth aplikacije, sa OVE adrese skinite fajl kojim ćete dobiti ovaj prikaz na svom računalu)



Informacije prikupio VT uz pomoć Vanje, DenMla, GP-a. Priprema karte: DenMla





Informacije za tabelu sakupio VT uz pomoć ostale trojice gospode.
Legenda: zeleno - pumpe u funkciji, žuto - pumpe koje još postoje, ali nisu u funkciji, narančasto - pumpe koje više ne postoje.

A sad i nekoliko fotki s raznih strana grada!

"Franceki" koji su još uvijek u funkciji:


Zrinjevac. Snimio: VT


Pored ulaza u Maksimirski park. Snimio: VT


Breznička kod Kruga - "mutant" pumpa, ali još uvijek u funkciji. Snimio: VT


"Mutant" kod Pruda br. 26. Snimio: VT


Kruge kod kbr. 29 - vjerojatno posljednji postavljeni "francek" u gradu. Snimio: VT


Galovačka ulica na Trnju. Snimio: VT


Miramarska cesta, "francek" mimikrijski sakriven u zelenilu. Snimio: VT


"Hura, radi!", uz Remetsku cestu. Snimio: VT


Oni koji još stoje na svom mjestu, ali više ne rade:


Na Zavrtnici. Snimio: Vanja


Devastirani "francek" u Paromlinskoj, nedaleko zgrade HRT-a. Snimio: VT


Pile na Trnju. Snimio: VT


II trnjanske ledine. Snimio: VT


Ogulinska ulica u Gajevu, još do skora aktivan. Snimio: Vanja

Oni koji su nestali sa lica grada:



Nekada na uglu Rapske i Lopudske. Snimio: VT (skenirano sa dijača)


Nekada na Jelenovcu. Snimio: VT (skenirano sa dijača)


Grmoščica Srednja, nekad. Snimio: VT (skenirano sa dijača)


Remetski Kamenjak 2009. godine. Snimio: VT


Remetski Kamenjak danas, bez pumpe. Snimio: VT


Jarunska cesta kod Gredica danas, ostaci pumpe. Snimio: VT

Za kraj, želio bih citirati jednu VT-ovu misao koja se javila tokom prikupljanja podataka za ovaj post: "Franceki su kao i ljudi - na kraju se svi presele na Mirogoj"!
Nekada su se uglavnom brinuli za opskrbu vodom tržnica te najsiromašnijih, a sada se uglavnom brinu za zalijevanje cvijeća na grobljima.

Ne znam da li ste već uočili pojavu knjige Saše Šimprage "Zagreb, javni prostor" u zagrebačkim knjižarama, no ako ste jedan od onih gradskih "korisnika" koji naš grad ne uzimaju zdravo za gotovo već ga pokušavaju bolje upoznati, razumjeti i, u granicama vaših mogućnosti, poboljšati, tada je ovo knjiga za vas - ne časite časa već pojurite u knjižare, osigurajte vaš primjerak i bacite se na prelistavanje! (i vjerujem da ćete knjigu i nakon prvog čitanja često uzimati u ruke! )



Naslovnica knjige.

Prije samog početka zajedničkog listanja knjige evo i popisa poglavlja (opisi u zagradama su moji sažetci sadržaja poglavlja, a ne Sašini podnaslovi):

- Trg za Kaptol (Kaptolske nedoumice oko (ne) postojećeg Kaptolskog trga i okolice)
- Zabranjeni i drugi gornjogradski trgovi (Gradec jučer, danas i sutra)
- Abeceda anakronih kipova (skulpture i spomenici Zagreba)
- Grad na rijeci i rijeka u gradu (vječna tema (ne) uključenosti Save u zagrebački prostor)
- O parkovima (naslov sve govori )
- Novi Zrinjevac na prostoru Gredelja (prenamjena jednog od najvrednijih, a sada ponovo slobodnih gradskih prostora)
- Plava potkova (novozagrebački odgovor na Lenucijevu potkovu)
- Amputacija grada (Trnje - spona između centra i Save, dio prvi)
- Studentski trg (Trnje - spona između centra i Save, dio drugi)
- Potencijali arhitekture industrije (mala inventura neiskorištenih bivših industrijskih prostora)
- Izgubljeni trg (Kvatrić - prostor koji je mogao postati trg, a ostao je samo "bijela mrlja" gradskog života)
- Muzej suvremene umjetnosti (još jedna od lokacija koja nije postala ono što je mogla biti)
- Iluminacija grada (problem gradske rasvjete)
- Ulice tuđih mrtvaca (Čija imena nose zagrebačke ulice?)

Zanimljivog štiva u ovoj knjizi ne manjka (kao niti zanimljivih fotki, sve zajedno ih je unutra više stotina - na žalost, sve su crno-bijele ... inače bi knjigu plaćali višestruko većim iznosom :o( ) i to od samog uvoda. Meni osobno, kao "amaterskom pratitelju" ove problematike, su vrlo zanimljive već prve rečenice. Naime, u njima je istaknuto da identitet i prepoznatljivost grada leže baš u javnim prostorima, oni daju gradu "ono nešto" što jednoga od njih čini različitim od drugih. Tokom posljednjih desetljeća primjetan je trend sve veće sličnosti između gradova i gubitka prepoznatljivosti (poznavatelji Njemačke, sjetite se samo pješačkih zona u njemačkim gradovima koje su tako slične jedne drugima! A sada ih se može naći i svugdje drugdje, od Švedske pa do Albanije i Rumunjske ...). A to, prepoznatljivost, je baš ono što javni prostori mogu dati svakom gradu, a što nedostaje tolikim urbanim cjelinama, od modernih megalopolisa pa do manjih gradova. Činjenica je da je urbanizacija nezaustavljiv proces i da je postala jedan od temeljnih problema čovječanstva, ako zbog ničeg drugog onda po tome što je u njenoj prirodi da oduzima teren čovjekovom prirodnom okruženju.

A što čovjek može učiniti da ta urbana okolina ipak bude što humanija i pogodnija za život? Saša se na primjeru Zagreba bavi upravo tim pitanjem u ovoj knjizi ... i to ne samo na pregledu povijesnih zbivanja i sadašnjih događanja, već i pogledom u budućnost i mogućnostima gradskog razvoja kroz konkretne prijedloge. Sadašnjost grada nosi biljege prijašnjeg vremena, prijašnjih kulturnih promjena i prijašnjih vlasti i izuzetno je zanimljivo na jednom mjestu pročitati koliko je tu prisutno neiskorištenih gradskih potencijala odnosno neadekvatnih realizacija ... no, kroz razne prijedloge i građanski aktivizam (koji je Saši očito jedno od najomiljenijih sredstava za borbu za bolji grad) je ipak moguće djelovati. Nadamo se da će i gradska vlast (ali i građani sami!) postati svjesni činjenice da nitko ne zna bolje od samih građana kakav grad oni žele!

Toliko o samoj knjizi, možete ju nabaviti u knjižarama AGM, Superknjižara, Školska knjiga, Veble te Vuković & Runjić, a njen kratki pregled i najavu možete vidjeti i OVDJE, OVDJE i OVDJE, aOVDJE možete pročitati i razgovor sa samim autorom), a u "Superknjižari" možete knjigu i kupiti preko web dućana. Cijena knjige je 120 kuna, broj stranica 512, izdavač je "Porfirogenet".



Izvod iz knjige.


Izvod iz knjige.

Što se ostalih Sašinih aktivnosti tiče, OVDJE možete pogledati njegove razgovore sa umjetnicima i aktivistima u kulturi vezanima uz akciju "1% za umjetnost", a OVDJE njegov blog sa nekoliko postova.

Jarun, tek nekoliko desetaka metara od restorana "Lido". Snimio: Vanja



Nadam se da si još uvijek sa nama!

Snimio: Vanja

Groblja su po definiciji mirna mjesta, zar ne?

U stvari, to vrijedi 51 tjedan u godini, dok se u ovaj jedan, tjedan "Svih svetih", groblja "dižu iz mrtvih" i bujaju žamorom, svijetlom svijeća, krizantemama pravim i plastičnim, kestenjarima ... No, postoje groblja koja ni u ove dane nisu preplavljena posjetiocima. To su groblja nakraj grada, napuštena i prepuštena samo svojim mirnim podzemnim stanovnicima i pokojem posjetiocu-namjerniku. Najpoznatije od njih je ono donjevrapčansko groblje koje se nalazi pored ulice Oranice, no nije i jedino takvo. Još manje i nepoznatije je staro stenjevačko groblje koje se nalazi nekoliko stotina metara zračne linije jugozapadno od crkve Stenjevec, točno usred "ničije zemlje" o kojoj sam vam pisao jučer.

Odijeljeno je od okolice gustim grmljem, do njega ne upućuje niti jedan putokaz i vidljivo je tek kada kolskim putem dođete na njegov početak. Prema nekim informacijama na njemu su se ukapali preminuli pacijenti Psihijatrijske bolnice, no smatram da to uglavnom nije točno jer natpisi na sačuvanim grobovima upućuju da su u njima pokapane čitave obitelji tako da je groblje vjerojatno služilo za ukop lokalnog stanovništva i tek je možda uzgredno pokopan poneki pacijent nedaleke bolnice.



Pristup groblju. Snimio: Vanja


Prvi pogled na groblje. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Pogled iz dna groblja. Snimio: Vanja

Natpisi na grobovima govore i da je posljedji ukop održan 1976. godine, a većina pokojnika je pokopana nekoliko desetljeća ranije. Nekolicina grobova se još uvijek održava, no ostalih 30-tak grobova se nalazi u različitim stadijima zanemarenosti. No, groblje u cjelini je prilično uredno, a o tome govori i OVAJ članak, jedini koji sam pronašao o ovome groblju. Dobar opći dojam donekle kvari razbacano smeće na čistini u dnu koja lokalnoj omladini očito služi kao sastajalište - nekada kao roštiljalište, a nekada i kao "fukodrom".

Groblje ima samo jedan ulaz, no oni znatiželjniji mogu izaći i na suprotnoj strani, stazicom koja prolazi kroz gusti zid grmlja i izlazi na puteljak koji vodi sredinom onog "no men's land"-a iz jučerašnjeg posta. Nakon mira, zelenila i relativne urednosti malenoga groblja izlazak tim puteljkom predstavlja kulturni šok, izlazak na zakorovljenu ledinu sa pogledom na nedaleke zgrade i CC1-ovsku halu.

Ne znam kakva budućnost leži pred ovim grobljem, no savjetovao bih vam da ga pogledate čim prije, jer nisam sasvim siguran da li ćete ga tamo zateći za godinu ili dvije.



Ostaci tuluma. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Jedan od posljednjih pokojnika ukopanih na ovome groblju. Snimio: Vanja


Najsvježiji nadgrobni natpis. Snimio: Vanja


Novi život iz groba se rađa. Snimio: Vanja


Posljednje boravište ispod četiri čempresa. Snimio: Vanja


Na izlasku stazice iz grmlja, pogled na istok ... Snimio: Vanja


... i na jug. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja