Nepoznati Zagreb

01.11.2011., utorak

Groblje nakraj grada

Snimio: Vanja

Groblja su po definiciji mirna mjesta, zar ne?

U stvari, to vrijedi 51 tjedan u godini, dok se u ovaj jedan, tjedan "Svih svetih", groblja "dižu iz mrtvih" wink

i bujaju žamorom, svijetlom svijeća, krizantemama pravim i plastičnim, kestenjarima ... No, postoje groblja koja ni u ove dane nisu preplavljena posjetiocima. To su groblja nakraj grada, napuštena i prepuštena samo svojim mirnim podzemnim stanovnicima i pokojem posjetiocu-namjerniku. Najpoznatije od njih je ono donjevrapčansko groblje koje se nalazi pored ulice Oranice, no nije i jedino takvo. Još manje i nepoznatije je staro stenjevačko groblje koje se nalazi nekoliko stotina metara zračne linije jugozapadno od crkve Stenjevec, točno usred "ničije zemlje" o kojoj sam vam pisao jučer.

Odijeljeno je od okolice gustim grmljem, do njega ne upućuje niti jedan putokaz i vidljivo je tek kada kolskim putem dođete na njegov početak. Prema nekim informacijama na njemu su se ukapali preminuli pacijenti Psihijatrijske bolnice, no smatram da to uglavnom nije točno jer natpisi na sačuvanim grobovima upućuju da su u njima pokapane čitave obitelji tako da je groblje vjerojatno služilo za ukop lokalnog stanovništva i tek je možda uzgredno pokopan poneki pacijent nedaleke bolnice.

Pristup groblju. Snimio: Vanja

Prvi pogled na groblje. Snimio: Vanja

Snimio: Vanja

Pogled iz dna groblja. Snimio: Vanja

Natpisi na grobovima govore i da je posljedji ukop održan 1976. godine, a većina pokojnika je pokopana nekoliko desetljeća ranije. Nekolicina grobova se još uvijek održava, no ostalih 30-tak grobova se nalazi u različitim stadijima zanemarenosti. No, groblje u cjelini je prilično uredno, a o tome govori i OVAJ članak, jedini koji sam pronašao o ovome groblju. Dobar opći dojam donekle kvari razbacano smeće na čistini u dnu koja lokalnoj omladini očito služi kao sastajalište - nekada kao roštiljalište, a nekada i kao "fukodrom".

Groblje ima samo jedan ulaz, no oni znatiželjniji mogu izaći i na suprotnoj strani, stazicom koja prolazi kroz gusti zid grmlja i izlazi na puteljak koji vodi sredinom onog "no men's land"-a iz jučerašnjeg posta. Nakon mira, zelenila i relativne urednosti malenoga groblja izlazak tim puteljkom predstavlja kulturni šok, izlazak na zakorovljenu ledinu sa pogledom na nedaleke zgrade i CC1-ovsku halu.

Ne znam kakva budućnost leži pred ovim grobljem, no savjetovao bih vam da ga pogledate čim prije, jer nisam sasvim siguran da li ćete ga tamo zateći za godinu ili dvije.