Nepoznati Zagreb

Ovo je skica ...



Preneseno iz časopisa "Arhitektura", br 196-199/86., str. 178


... ovako je to izgledalo kada je bilo tek sagrađeno. Dnevni izgled je zanimljiv ...



Preneseno iz časopisa "Arhitektura", br 196-199/86., str. 178


... no, noćni je još interesantniji.



Preneseno iz časopisa "Arhitektura", br 196-199/86., str. 178


A ono što je najzanimljivije je da ta građevina ima vrlo "svjetovnu" funkciju: to je tržnica. I to jedna od manje poznatih tržnica, ona na Volovčici, pored križanja Planinske, Ivanićgradske i Borongajske. Okrugli oblik te središnje zgrade nije tako lako zamjetan obzirom da se nalazi u središtu prostora nakrcanog sa dodatnim kioscima, nekoliko stabala, štandovima, s jedne strane okruženog prometnom ulicom, a sa druge nizom kioska koje natkriljuje zgrada "Cedevite" ... no, svejedno, na drugi pogled je ipak prepoznatljiv.

Tržni centar Volovčica, kako je puno ime tog kompleksa, sagrađen je 1964. godine prema projektu arhitekta Josipa Tušeka. O samome arhitektu je teško pronaći informacije na internetu i meni dostupnoj literaturi, čak i u knjizi "Arhitektura u Hrvatskoj, 1945-1985" (to je u stvari poseban broj časopisa "Arhitektura" kojeg je izdavao Savez arhitekata Hrvatske, br. 196-199/86, koji je izdan povodom 25-godišnjice izlaženja), koja mi je poslužila kao inicijalni izvor informacija, ispuštene su biografske informacije o njemu. Ipak, tržni centar Volovčica se spominje u stručnim člancima, recimo u članku "Kasna moderna i vizionarstvo" (Vijenac, broj 252 iz 2003. godine) autora Krešimira Galovića - vidi OVDJE!

Tržnica je sama po sebi živahna i, za razliku od nekih drugih tržnica, funkcionira kao vrlo prometna javna površina i izvan prijepodnevnih sati: tu je nekoliko ugostiteljskih lokala koji, čini se, imaju dosta prometa, pored tržnice je vrlo frekventna autobusna stanica od koje tržnicu dijeli samo niski zidić odličan za sjedenje ... Općenito, čini se da je taj inače skromni zid koji doseže tek do koljena jedan od najzaslužnijih za tako intenzivno ukljućivanje tržnice u život kvarta jer on više spaja tržnicu sa okolnim prostorima nego što ju razdvaja, nipošto ju ne izolira kao što je slučaj sa nekim drugim "placevima" koji su ograđeni sa svih strana.

No, kad sam već kod suživota tržnice sa okolnim prostorom, zanimljivo je primijetiti da je ova tržnica jedna od rijetkih koja se ne nalazi direktno u centru kvarta u kojem jest (ili, da okrenem rečenicu, koja nije postala centar kvarta u kojem se nalazi). Dolac, Trešnjevački plac, Kvatrić, tržnice Utrina, Jarun, Špansko, Kustošija, Vrapče ... sve se one nalaze u samom centru svojih kvartova ili pak u neposrednoj blizini (Dolac, Kvatrić). One koje nisu u centru (tržnica Dubrava, recimo, ili pak Trnje, dijelom i Prečko) duguju taj položaj nepostojanju pravog centra u svojim kvartovima (nedavno smo dotakli to pitanje vezano uz Dubravu!). A što je sa Volovčicom?

Po mojem osobnom viđenju stvari, ova tržnica se u stvari nalazi na mjestu gdje se dotiču tri kvarta: Volovčica - pod tim imenom podrazumijevam sve što je južno od placa, dakle, ovo bi mogao biti "ulaz" u Volovčicu. Sve one zgrade sjeveroistočno od Borongajske ceste (tržnica je neposredno ispod nje) su Borongaj, dok je sjeverno i zapadno od tržnice Peščenica (nekadašnja općina Peščenica je u stvari zahvaćala ne samo cijelu Volovčicu i Borongaj nego i kompletan Žitnjak, Petruševac, Struge ...). A sva ta tri kvarta nemaju neke svoje izražene centre već im je ovaj plac jedno od nekakvih "priručnih" središta. Recimo, centar Volovčice je rastegnut uzduž Ivanićgradske ulice uz koju se nalaze škola, Centar za kulturu, banka na platou, nekadašnja zgrada "Name" je bila tamo ... na sjeveru se nalazi autobusna stanica orijentirana sjeveru i Kvatriću, a na jugu se pak nalazi tramvajska stanica orijentirana Trnju i smjeru ka centru

Evo nekoliko fotki snimljenih na tržnici ovoga ljeta!



Susret ravnog i (skoro pa) okruglog - sjeveroistočni rub tržnice. Snimio: Vanja


Istočna strana i čuveni zidić. Snimio: Vanja


Zidić kao mjesto okupljanja, čekanja autobusa, jedenja peciva, ispijanja pive ... Snimio: Vanja


Cedevita koja natkriljuje tržnicu. Snimio: Vanja


Jugoistočni pogled na središnji objekat. Snimio: Vanja


Lokali na zapadnoj strani tržnice. Snimio: Vanja


Jedan od najstarijih detalja placa, čini se stara lampa (koja sad izgleda kao viseća kuglana). Snimio: Vanja


"Impressum" na stari i novi način. Snimio: Vanja


Za kraj, želim vam svima ugodan kraj tjedna i vikend, čitamo se tek početkom slijedećeg tjedna jer ću iskoristiti ovo prekrasno vrijeme za posjet alpskim vrhovima!

Iako je ovo prvenstveno fotografsko-pričalački blog sa jučerašnjim i današnjim postom sam vas htio malkice uputiti na jedan drugi svijet, svijet zvukova i mirisa. Jučer sam vas podsjetio na zvuk rasklimanih betonskih staza (hvala vam na vašim podsjećanjima!), a danas vas želim podsjetiti na miris putovanja!

Jedna od stvari koja mi nedostaje u Zagrebu (i generalno u Hravtskoj) je veća mogućnost korištenaj željeznice. Kud god da krenem, na zapad, sjever pa čak i istok, svugdje ljudi još uvijek vrlo često koriste željeznicu - mnogi moji prijatelji koji žive u Nizozemskoj, Njemačkoj, Švedskoj uopće nemaju aute već se u svakodnevnom životu za prijevoz koriste biciklom ili javnim prijevozom, a za dulja putovanja vlakom. A i meni samom je željeznica u inozemstvu vrlo praktična, u kratkome vremenu me doveze do centra grada bez problema sa parkiranjem, prometnim zastojima, nerviranjem ... na žalost, kod nas je sasvim drugačije.

No, to su sve stvari vezane uz sadašnjost, a ono što je vezano uz prošlost je miris putovanja - miris željezničkih pragova ugrijanih suncem. Ne tvrdim da je to baš neki poseban miomiris i sasvim sigurno ga ne bih želio imati cijelo vrijeme u nosnicama, no kad ga osjetim tada već automatski u mislima uzmem ruksak i krenem - bilo kud.

Razaznajete li i vi taj miris, podsjeća li i vas na putovanja?



Jugoistočni prilaz Glavnome kolodvoru za vrućega dana. Snimio: Vanja


"Liegewagen" na putu ka moru. Snimio: Vanja


"Lokalac" u "šturcu" uz Koturašku cestu. Snimio: Vanja


Svježe ofarbana kilometarska oznaka iza Zapadnog kolodvora (Gradiščanska ulica). Snimio: Vanja


Pregršt tračnica, Glavni kolodvor. Snimio: Vanja


A sad mala najava za sutra - očekuje vas nekoliko rečenica o ovome ovdje - prepoznajete li možda o čemu se tu radi?


Podatak o ovome crtežu sutra!

Dobro pogledajte, a još bolje POSLUŠAJTE ovaj filmić!



Staza pored potoka Črnomerca kod Srednjaka. Snimio: Vanja


Sjećate li se još uvijek tog zvuka rasklimanih betonskih ploča kakve su se nekad nalazile na toliko javnih mjesta: škole, općine, Domovi zdravlja?
Kad sam bio klinac, osobit mi je gušt bilo vozati se biciklom po tim stazama i slušati drndanje ploča ispod guma bicikla ... a gušt nije prošao sa godinama tako da se i sad s posebnim veseljem provezem po njima!

Koliko je meni poznato, u Zagrebu je još ostalo nekoliko takvih popločanih staza: uz potok Črnomerec kod Srednjaka, uz potok Kustošak iza Voltinog, mislim da sam vidio i negdje na Peščenici ...
Znate li i vi još koju?
Privlači li i vas taj zvuk?

... i ne samo kalendarski.

Uživajmo u njoj, za početak u bogatstvu sunca, boja i plodova!


Zagrebačka avenija, oznaka za smjer biciklističke staze. Snimio: Vanja

Ajd da vidimo možete li ispravno posložiti ove razmetane poklopce telekom šahtova!


U POS-ovu naselju Oranice-Špansko. Snimio: Vanja

A u drugom pitanju vas molim da ispravno posložite ove tri reklamne rečenice na pekari "Stil" na tržnici Prečko! (očito se tvorac reklamnog slogana želio poigrati sa ove tri riječi, no to je mogao učiniti i na pravilniji, a i nadalje efektan način! )


Tržnica Prečko. Snimio: Vanja

Dok jedna nestaje druga niče ... Snimio: Vanja

Odbrojavaju se posljednji dani poznatoj "Cimosovoj" zgradi, jednom od rijetkih fenomena koji je uspio ujediniti gotovo sve zagrepčane - ne sjećam se da je oko bilo čega u Zagrebu vladalo takvo jednoglasje kao oko ove neobične i nesretne zgrade koja je ličila na neuspio hibrid avangardne galarije, shopping centra kineskog tipa i višeetažne kupaonice. Baš me zanima kako će izgledati zgrada koja će ju nadomjestiti i kakvi će se tonovi čuti vezano uz nju!

A za sve vas koji nemate tu čast da svakog dana gledate nestajanje zgrade evo i kratkog pregleda situacije ovih dana - zanimljivo je promatrati tehniku kojom se zgrada ruši: velike škare nalik na neka prahistorijska čudovišta malo pomalo nagrizaju betonske ploče i šikaru betonskog željeza i laganim korakom unišravaju zgradu sa svih strana - prizor kao stvoren za nekakav "industrijski" horror u kojem čudovišne mašine polude i krenu napadati humanu civilizaciju.



Tri bagera na otoku sreće (odnosno uz zgradu nesreće). Snimio: Vanja


Gric-gric. Snimio: Vanja


Privremena graffiti-galerija u permanentnom nastajanju i nestajanju. Snimio: Vanja


Samo jedan od fascinantnih prizora koji se opiru svakom opisu. Snimio: Vanja


Briga njih što se zgrada ruši, oni još uvijek žive svoj višemjesečni ljetni beach party. Snimio: Vanja

Za kraj, evo i kratkog video zapisa kako biste i zvučno mogli doživjeti akciju.


Uništavanje uživo. Snimio: Vanja

Evo danas jednog malog biserčića koji mi je upravo sletio u mailbox dok sam pripremao današnji post (koji će ovako malo pričekati )!

Naime, na ulazu u Blato, jedan od tih čuvenih zagrebačkih kvartova koji se po ne-znam-ni-ja-kojem-pravilu prometnosignalizacijski vode kao zasebno naselje i imaju svoju žutu tablu (kao recimo i Kajzerica), nalazi se ovakva nestandardna obavještajna tabla koja upozorava na nekog Žiku koji očito svojim Kawasakijem izlijeće odasvuda tokom slijedećih 100 metara.

Pretpostavljam da je ovdje riječ o nekoj lokalnoj zafrkanciji (pogledajte kako je tabla pričvršćena za nosač!) koja neće dugo trajati, no, tko zna - u svakom slučaju, čestitam autoru ili autorima na trudu kod izrade i postavljanja znaka i uveseljavanja prolaznika, a isto tako zahvaljujem i Tihomiru koji mi je poslao ove fotke!


U blizini Arena centra. Snimio: Tihomir


Snimio: Tihomir

Došli su svježiji i kraći dani kada je i vrijeme za dječju igru na otvorenome sve kraće pa treba smišljati zabavu unutar četiri kučna zida ... evo plodova naše zajedničke zabave proteklih dana!
(alat: škare, ljepilo i snop reklama koje smo zatekli uz naše poštanske sandučiće!)


Izradili: Vanja & co.


Izradili: Vanja & co.

Jučerašnja kiša nas je zaista dobro osvježila, a uz natapanje tla donijela nam je i prekrasne poglede tokom jučerašnjeg kasnog popodneva, zajedno sa čak dvostrukom dugom!


"Twin tower" u Rudešu gledan iz Prečkog. Snimio: Vanja


"Emmezeta" - on the road to heaven. ;o) Snimio: Vanja


Bez klasičnog motiva nema ništa. Snimio: Vanja

Remetinec, kod Rotora. Snimio: Vanja

Snimio: Vanja

Danas vam želim predstaviti jednu izvanrednu knjigu - knjigu o otkrivanju grada namijenjenu djeci. Knjigu "Entdecke deine Stadt - Stadtsafari für Kinder" osmislile su i napisale dvije njemačke autorice, Anke M. Leitzingen (ideja i tekst) i Lisa Rienermann (umjetničko oblikovanje i ilustracije) i namijenile su je djeci uzrasta između 8 i 13 godina želeći ih zainteresirati za svjesno sagledavanje gradskog prostora u kojem žive. Svjesno sagledavanje znači uočavanje dobrih i loših strana grada i razmišljanje o tome što i kako se može učiniti da bi život u gradu bio bolji - primijećeno je da je život bolji u gradskim dijelovima gdje se stanovnici aktivno uključuju u osmišljavanje grada i njegovih službi.

Cijela knjiga je osim uz mnoštvo fotografija (preko 800!) prožeta i dječjim izjavama o gradovima u kojima žive, ali i mišljenima stručnjaka za razna područja urbanizma i gradskog života, od bivšeg svjetskog viceprvaka u skateboardu koji sad projektira dječja igrališta pa do socijalne radnice koja je postala ekspert za graffite.

Uz sve dosad navedene stvari u knjizi ćete naći i pokoje gradsko zapažanje očima djece: znate li da se Njemačkoj trećina djece koja živi u gradovima tuži da im nedostaje društvo za igru? A to je posljedica sve veće brige koju roditelji vode o djeci ograničavajući im kretanje izvan kuće i time im smanjujući mogućnost da uživaju u neovisnoj igri sa vršnjacima. Može li i tu grad nekako pomoći vraćanjem osjećaja sigurnosti i zajedništva?


Snimio iz knjige: Vanja


Snimio: Vanja

Kako bih još vam malo približio sadržaj knjige evo i popisa poglavlja:

- Postani gradoistraživač: gledaj oko sebe, slušaj, upotrijebi sva osjetila- Što čini grad vrijednim življenja?
(kako se planira grad, veliki gradovi uče od malih gradova, gradska psihologija, kako možeš promijeniti grad, moj dio grada izgleda drukčije od tvog)
- Kako doći sigurno do cilja?(kako se orijentirati u gradu, javni prijevoz, bicikl, može li se bez automobila?, kome pripadaju ulice?,
- Kako priroda ponovo osvaja grad?(nema ništa do zelenila, parkovi, velike male pukotine - vrtlarstvo pneumatskim čekićem, gradsko vrtlarstvo, umrežavanje parkova, zeleno umjesto sivog, grad učiniti vrtom, kako postati vrtlarski pirat?)
- Gdje je mjesto za igru i sport?(što je tako "cool" u igranju u gradu?, brže-strmije-bolje)
- Zašto je umjetnost (skoro) svugdje?(grad postaje muzej, svijet naglavačke, svi se oni žele samo igrati, umjetnost ili ipak samo djetinjarije?, fasade kao slikarska platna, radi se o tome da se ostavi trag, kako mogu stvoriti umjetnost u gradu?
- Što me čini gradostručnjakom?(gradski abecedarij, što misliš o svome gradu?)


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Knjiga, na žalost, nije još prevedena niti na jedan strani jezik, no već i samo prelistavanje na prvi pogled kazuje više nego dovoljno o idejama autorica i temama koje obrađuju.

U nastavku pogledajte OVDJE link na tu knjigu na "Amazonu", zatim OVDJE razgovor sa autoricama te OVDJE na web stranicu projekta "StadtBauKultur NRW" uz čiju suradnju je knjiga i nastala.
("StadtBauKultur NRW" znači "GradGradnjaKultura pokrajine Nordrhein-Westfalien")

... uživajte u vrućini grada dok još možete, kad jednom prestane (a to bi trebalo biti ovaj ponedjeljak!) nema ništa više do slijedećeg ljeta.

"E, da mi je sad onaj moj stari vrt pa da lijepo sjednem s kafom pod staru trešnju, zapalim cigaru i sačekam veče pa da onda sa komšijom zaigram šah ..."


Sa pješačkog platoa na Savici. Snimio: Vanja

"Čini mi se da nekad, u sjeni jablanova, ovdje nije bilo tako vruće ... Nekad smo sjedili na zidiću pred onom trgovinom ... kad su je ono srušili? Mislim da je bila '75. ... i onda smo se ljeti natjeravali kroz one kukuruze na kraju ulice ..."


Pješački plato Savica. Snimio: Vanja

Paromlinska cesta. Snimio: Vanja

Danas je sve u znaku "Dinama" ...
... pa čak i satelitske antene!



Savica, ulica V. Ružđaka. Snimio: Vanja

Kod ulaza u prostor štandova tržnice na Črnomercu. Snimio: VT

"U slučaju potrebe za hitnim krojenjem tura i drugim ugrizim izvan radnog vremena, molimo obratite se dobermanu u trećoj ulici lijevo. Hvala!"

Jedna od dugavskih panorama. Snimio: Vanja

Sjećate li se još oslikavanja The Zida u Branimirovoj lanjskoga proljeća?

To je bio događaj prvoga reda koji je na jednom mjestu skupio gomilu zidobojača-kreativaca, ali i svih onih koji jednostavno žele ljepši, šareniji i zanimljiviji Zagreb, a organizirala ga je udruga "Muzej ulične umjetnosti" (MUU). A ove godine su na red došle Dugave. Na žalost, ovogodišnja akcija nije onako koncentrirana kao lani, fokusirana na jednu (podugačku) točku već je ovaj put u pitanju oslikavanje raznorodnih zidova koji leže razbacani unutar naselja Dugave. A radovi još uvijek traju - na osnovnoj školi, na vrtiću, na zidovima zgrada, u prolazima ... pozivam vas da se prošećete Dugavama i otkrijete što se i gdje oslikava, a najbolje vrijeme za posjet je ovaj četvrtak, 15.09.2011., kada će sve to biti i službeno otvoreno!

Za više informacija pogledate na web - stranica projekta i blog.




Osnovna škola. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Osnovna škola. Snimio: Vanja

Na ledini pored vrtića. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Zainteresirani posjetioci. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Dječji vrtić. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Ovo nije plod ove akcije, no kad smo već u Dugavama onda je nemoguće ne zamijetiti ... Snimio: Vanja

Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Ova zgodna igra riječi iz naslova ("Donauraum" - dunavski prostor, "Donautraum" - dunavski san) je naslov austrijsko-hrvatskog izložbenog projekta koji je rezultat suradnje između bečke galerije Bäckerstrasse4 i Hrvatskog društva likovnih umjetnika. Prema popratnom materijalu ta suradnja je inicirana od strane Austrijskog kulturnog foruma u Zagrebu, projekt prvenstveno želi ostvariti i potaknuti razvoj interkulturalnog dijaloga između Austrije i Hrvatske. Izložba istražuje pitanja stambenih prostora i urbaniteta u Srednjoj Europi.
Autori su Tonka Maleković i Elvis Krstulović iz Hrvatske te Judith Saupper iz Austrije, a izložbu možete besplatno pogledati radnim danom od 11-19 sati, a vikendom od 10-14 sati u prostoru Hrvatskog društva likovnih umjetnika ("Džamiji").

Toliko o službenim informacijama o izložbi (pogledajte i ovaj LINK), što se onih osobnih, mojih, tiče - izložba je zanimljiva, a moji osobni favoriti su skulpture/makete austrijanke Judith Saupperkoje, prema naslovu jedne od njih, prikazuju kuću (kuće) njezinih snova. Na prvi pogled sve to izgleda vrlo kaotično, kao prikaz neke oronule zgrade iz 70-tih ili pak favele iz tkoznakojeg južnoameričkog grada, no konačni dojam (barem moj) je puno više na strani simpatije nego odbojnosti. Gledajući njene radove poželio sam se smanjiti na njihovu veličinu i prošetati tim prostorima!

Eto, tko voli nek izvoli, svratite ako vas put nanese (i ne zaboravite, besplatno je), a ovdje vam donosim nekoliko fotki sa izložbe kao aperitiv!



Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Nakon što je godinama bila ruglo zapadnog ulaza u grad bivša nikad dovršena zgrada "Cimosa" na raskršću Ulice Hrvatskog sokola i Zagrebačke avenije napokon nestaje s lica zemlje!


Snimio: Vanja


To i nije neka velika novost, već je razglašena po svim medijima, ali pošto vjerujem da dosta vas ipak nema priliku uživo vidjeti rušenje te zgrade evo i nekoliko fotki snimljenih prije 3 dana! Sam prizor ruševne zgrade je još impresivniji kad ga se gleda iz perspektive malih kućica Rudeša koje se nalaze sjeverno od Zagrebačke avenije ...



Pogled iz Rudeša. Snimio: Vanja


Iz Anine I ulice. Snimio: Vanja


Sve u svemu, za razliku od "Mladosti" iz prethodnih postova za čijim nestankom mnogi žale, sumnjam da će itko pustiti suzu za ovom ružnom zgradom ... a ono što mi je posebno palo na pemet: zamislite koliko je uludo potrošeno betona i čelika u to čudo koje nikad nije zaživjelo već se sav taj materijal vjerojatno završiti na nekom otoadu.



Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Za kraj, OVDJE pogledajte ono čime se nekad bavila fitma "Cimos", a OVDJE nekoliko informacija o budućnosti tog kutka grada!

Jučer sam s vama podijelio priču o skladištu izdavačkog poduzeća "Mladost" koje je na umoru ... a danas ću vas, uz pomoć fotki i podataka iz VT-ove arhive (VT, hvala ti na brzoj reakciji!) podsjetiti na doba kad je "Mladost" bila u punoj snazi - pogledajmo malo kako je to izgledalo 1981. godine!



Izvadak iz zagrebačkog telefonskog imenika iz 1981. godine. Skenirao: VT


Pogledajte koliko je tad atraktivnih lokacija bilo u posjedu "Mladosti"!

- Ilica 28 - poznata nekadašnja THE knjižara u centru grada, ako se ne varam, to je možda čak bila i najveća knjižara u čitavoj Hrvatskoj u to doba? (sada je trgovina odjećom "Zara")
- Ilica 7 - nekeda zgodna usputna stanica na relaciji Cvjetni-Trg, a sada kafić "Oranž"
- Trg Republike 15 - to su, čini mi se, bili samo uredi ...
- Maksimirska 129 - to je skladišni prostor u "Armijskom trokutu", preko puta "Kraša", sada je unutra nekoliko trgovina i skladišta
- Radićeva 37 - moram reći da se ne sjećam te knjižare "KPK" koja se tu spominje ... trebalo bi pogledati što je sada tamo!
- Opatička 10 - Časopis "Oko" nekad ... a sada?
- Gundulićeva 24 - nekad "Izdavački zavod Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti" koji je psolije prebačen u "Mladost" otkuda je moj otac otišao u penziju davne 80 i neke.
- Kaptol 29a - nije li to adresa na kojoj su nekad sindikati imali neke prostore?
- Medvedgradska 2 - tko zna što je sad tamo?
- Gundulićeva 7 - nekad slikarski pribor i znanstvena knjižara br. 2 ...
- Preradovićeva 18 - to je zadnji lokal kojeg sam još vidio otvorenoga!
- Borongajska cesta 69 - to ste vidjeli jučer ...
- Trg maršala Tita 8 - hm?
- Britanski trg 1 - jedna od prvih napuštenih knjižara, sada je tamo nekakav namještaj, zar ne?
- Petrinjska 2 i 4 - zatvoreno, još do skora je radila
- Ilica 306 - kod Selske, također do skora radila
- Ilica 37 - hm, hm, toga se ne sjećam ...
- Maksimirska 44 - kod križanja sa Šulekovom, zgodna za usputne kupovine, bez gužve ...
- Ilica 18 - salon uredske opreme ... eh, davno zaboravljeno
- Praška 6 - isto radilo do skora
- Vlaška 40 - tamo sam nekad često zalazio ...
- Ilica 250 - toga se ne sjećam ...
- Kvaternikov trg 12 - to sam nekad često posjećivao, radila je do prije nekoliko mjeseci
- Trg Republike 6 - ???
- Ilica 85 - tog dućana se isto baš ne sjećam
- Preradovićeva 2 - čuvena "Znanstvena knjižara", obavezno mjesto posjeta za šetnje gradom!
- Masarykova 5 - to je još do nedavna radilo, u pozadini "Kavkaza"
- Šimunska cesta bb - kod Poljoprivrednog faksa, to nije dugo trajalo ...

A kao vizualni podsjetnik evo i tri fotke!


Knjižara na Kvaternikovom trgu, snimljeno nedavno. Snimio: VT


Ostaci "Znanstvene knjižare" nekad ... Snimio: VT


I isti lokal u svježijem božičnom telekomunikacijskom izdanju. Snimio: VT

Za kraj: pogledajte još jednom skeniranu stranicu telefonskog imenika i upozorenje na dnu - sjećate li se još vremena kad je međunarodni telefonski preiks bio 99, a ne 00?

... ali dugo još sa nama biti neće. :o(


Na ulazu u (bivše) skladište "mladosti" u Borongajskoj cesti. Snimio: Vanja

Prije malo više od godine dana sam vam već pisao o "Mladosti" (vidi OVDJE) ... to su bili trenuci kada je nekada naša najveća knjižara, ona Ilička kod Gundulićeve, doživljavala preobrazbu u "Zarin" dućan. U međuvremenu su se i ostale knjižare i papirnice "Mladosti" polako, ali sigurno gasile (zadnja koju sam vidio otvorenu je bila u Preradovićevoj, ako se ne varam?) i bio sam uvjeren da ta tvrtka više niti ne postoji.

I, jednog dana prolazih po Borongajskoj cesti i ugledah dobro poznat natpis na ogradi, bješe to Borongajska 69 i staro skladište "Mladosti". Vrata su bila otvorena, na porti nikoga ... pa, rekoh, da uđem malo i pogledam što ima unutra.


Otvorena vrata. Snimio: Vanja


U skladištu. Snimio: Vanja

Sa ulične strane nije bilo puno toga za vidjeti - atmosfera napuštenosti, no bez vidljivih zanimljivih tragova. No, ulazak u stražnji dio skladišta je otkrio drugi svijet - svijet raspadanja i svijet otpada. Tu su bile hrpe stolaca, starih registratora, uredskog pribora, tepiha ... svega onoga što je desetljećiam činilo dio svakodnevice radniak tog skladišta. Dakle, čišćenje je u toku ... možda bi bilo zanimljivo od svega toga izbačenoga napraviti neku ad hoc izložbu kao uvid u uredski život 70-tih i 80-tih?

I tako ja slikah uokolo kad li me zazove neki ženski glas sa jednog od prozora ... da što ja radim ovdje, to je privatni posjed i ulazak i fotografiranje su zabranjeni. Objasnio sam da me zanima industrijska arhitektura (što i jest istina, zanimljivi su ti skladišni prostori sa zaobljenim svodovima), ali i prošlost firme i da nisam znao da je ovo skladište još živo.

"Pa, zasad je još živo, ali vjerojatno neće dugo", rekla je ona i zamolila me da izađem što sam i učinio.

Stogam vama na znanje i ravnanje, evo pogleda na posljednje dane izdavačkog poduzeća "Mladost", slike tu govore mnogo više od riječi ... a ako vas zanima izvještaj revizije pretvorbe tog poduzeća, pogledajte izvještaj OVDJE.


Stil 70-tih. Snimio: Vanja


Zaprimljeno. Snimio: Vanja


Godine poslovanja u hrpama registratora. Snimio: Vanja

"Halo, ovdje Mladost!". Snimio: Vanja


Podsjetnik. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Jedan od roditelja nakon priredbe za prvašiće u predvorju osnovne škole "Nikola Tesla". Snimio: Vanja


Došao je i taj dan ... neki su došli bojažljivo, neki sa velikom znatiželjom, neki bučno, neki tiho ... svi su sjeli u predvorje, sa pažnjom i smijehom odgledali predstavu dobrodošlice o ponašanju u prometu. I tada je došao taj trenutak - učiteljice su prozvale njihova imena, kao mali pačići i patkice su stali u red iza svojih učiteljica i svi zajedno su krenuli u koloni ka učionicama ostavljajući roditelje u predvorju (oni su im se poslije ponovo pridružili).

A u predvorju je ponovo zavladala tišina .. još jedna generacije djece je otpočela svoje odrastanje. A još jedna generacija roditelja je otpočela sa odvajanjem od svoje djece.

Ja sam svoju stolicu u Prvom Be zagrijao 1971.
Sad je vrijeme da mlađi nastave tradiciju.

U 07:15 ujutro na južnoj obali Jarunskog jezera. Snimio: Vanja


Točno 46 ljudi sreo sam ovoga jutra za južnog polukruga biciklom po Jarunu dolazeći na posao ... u to su uključeni i veslači (njih 13), čistači, čistačice i drugi radnici (njih 18) te ribiči (njih 7).

Čini mi se da su svi uživali.
Pa i ja sam.
Treba to češće ponoviti.

A najviše mi je bilo žao onih dvoje "joggera" koji su trčali oko jezera sa slušalicama na ušima i nisu čuli tišinu koja je vladala ... buka grada bila je daleko, nije bilo vjetra koji bi šuštao lišćem, niti muzike iz kafića ... samo tihi i meki sjaj sunčevih zraka.

Svrdlo? Raketa? Trnovita grana? Snimio: Vanja


Spomenik. Snimio: Vanja


Svaka sličnost sa raketom spremnom za polijetanje je slučajna? ;o) Snimio: Vanja


U subotu sam vam postavio pitalicu o spomenicima na tramvajskim okretištima na koju ste vrlo brzo pronašli odgovor (svaka vam čast!), a sad evo i male fotoreportaže "sa lica mjesta".

Za početak o spomeniku - kao što ste već pročitali u komentarima prvoga posta spomenik prosinačkim žrtvama (koji je podignut u spomen na žrtve ustaških zločina iz 1943.) je prvi apstraktni spomenik žrtvama rata u Jugoslaviji. Autor je bio tada još ne tako poznati Dušan Džamonja (koji je poslije postao slavan ponajprije zahvaljujući velebnim spomenicima tipa onog na Kozari ili Podgariću), a skulptura je izrađena 1959.-1960., postavljena 1961. Originalno se nalazila nešto bliže prometnim tokovima na okretištu u Dubravi pa je onda nakon osamostaljenja gurnuta u drugi plan i preseljena na sadašnju lokaciju.

(OVDJE možete pronaći članak na Wikipediji o Dušanu Džamonji, a OVDJE članak o autoru u tjedniku "Nacional")



Pogled ka okretištu kroz "noge" spomenika. Snimio: Vanja


Što se samog okretišta tiče, njegova je bliža povijest podosta isprepletena sa mojim odrastanjem. Naime, pažljiviji čitaoci bloga znaju da sam odrastao u blizini šume Dotrščine odnosno krajnjem istočnom kraju tadašnje općine Maksimir kojoj smo mi iz mog kvarta pripadali ne samo administrativno već i cjelokupnim svojim životom - osnovna škola nam je bila na Bukovcu, najbliža trgovina, liječnik, autobusni pristup ... a nama "maksimircima" je tada Dubrava bila oličenje periferije, divlji kvart u koji nije bilo uputno zalaziti ako nije bilo nužno. Naša veza ka gradu je išla preko Maksimira i sve što je bilo u drugome smjeru je smatrano teškim predgrađem.

No, tokom vremena su se stvari mijenjale, manje željom, a više stjecajem okolnosti ... Prva dva razreda srednje škole po tadašnjem "šuvarevom sistemu" sam proveo u Trgovačkoj školi na Kennedyjevom trgu u kojoj je bilo dosta ljudi iz Dubrave pa sam tako, htio il' ne htio, i upoznao neke dečke i cure iz tog kvarta ... i bili su sasvim OK, naravno. Zatim, sredinom 80-tih su autobus za Markuševec i Gornji Bukovac za rekonstrukcije Maksimirske ceste naprasno premješteni sa okretišta u Maksimiru na ono u Dubravi. Mnogi (pa i ja, priznajem) su to tad smatrali smakom svijeta, odlaskom u džunglu .. no, nije bilo druge, od tada smo se svaki dan vozili do i do Dubrave i pritom smo ju morali bolje upoznati. Mnogu sam hladnu večer proveo na čaju u burekdžinici u blizini okretišta čekajući autobus koji je vozio svakih 40 minuta ...

Općenito, Dubrava mi je tad izgledala kao nadasve neobičan kvart kojem se središte i najživlja točka nalaze na samom rubu, krajnjem zapadu, na okretištu tramvaja, od kuda su se granale sve autobusne linije, gdje se nalazila većina dućana, tržnica (sadašnja na Klaki je sagrađena tek kasnije), kino, robna kuća "Nama" i ukratko sve pažnje vrijedno ... to je bio kao neki pupak kvarta kojim je to ogromno tijelo bilo vezano "pupkovinom", u vidu Maksimirske ceste i tramvaja, za matični grad.

Tokom godina sam bolje upoznao Dubravu, saznao da ona nije samo kompleks obiteljskih kuća u Gornjoj i Donjoj Dubravi i niz prigradskih lokala uz tadašnju Ulicu Prosinačkih žrtava, već da su tu i zgrade Studentskog grada, neboderi oko "Rome", novija naselja doseljenika koji su se koncentrirali u Trnovčici i Dupcu, barake za nastradale od poplave u Retkovcu ... no, sva ta raznorodna Dubrava je prolazila svaki dan kroz tu točku okretišta.

Dan danas je to okretište relativno moderno, manje prometno nego prije (jer je produženje pruge do Dupca i preusmjerenje nekih autobusa dovelo do preusmjeravanja prometnih tokova i odterećenja početka Dubrave) .. no, i dalje ima provincijalni karakter više negoli i jedno drugo okretište u gradu. Črnomerec ima i gužvu i "sajmište" odnosno štandove ... Borongaj ima štandove, ali nema gužvu ... dok Dubrava više nema toliku gužvu, ima tek nekoliko štandova, ali zato ima tu nepogrešivu atmosferu vašara - na livadi uz stajališta se nudi rabljena roba i krpe, štandovi nude voće, povrće i kojekakve tričarije, u neposrednoj blizini je Konjščinska kao nekakav proto-shopping centar iz 90-tih, burek i ćevapi "rastu" na svakom koraku ... jednostavno, koliko god bila urbana naselja istočno od dubravskog okretišta toliko je još uvijek istina da predgrađe počinje još uvijek tamo, a ne u Dupcu (iako slika prilaza centru Sesveta ima neke elemente nekadašnjeg ulaza u Dubravu - ponajprije gomilu raznorodnih lokala).



Dvori konjščinski preko puta spomenika (u blizini njegove originalne lokacije). Snimio: Vanja


Polusvijet okretišta (1) - svakodnevni buvljak na ledini iza stajališta. Snimio: Vanja


Polusvijet okretišta (2) - momci iz sjene. Snimio: Vanja


Polusvijet okretišta (3) - trag stotina oglasa. Snimio: Vanja


S druge strane okretišta - nekadašnja mitnica .. a sada sve i svašta. Snimio: Vanja


Dubrava u malom - koju stotinu metara od okretišta u Aveniji Dubrava. Snimio: Vanja


Devastirana spomen ploča NOB-u pored Konjščinske ulice. Snimio: Vanja


Posljednji pogled na spomenik, daleko izvan svačijeg fokusa. Snimio: Vanja

... uz spokoj mirne vode, pjev ptica i posljednje zrake sunca, u doba kad nestaju sve nervoze i napetosti i u tijelo se uvlači mir i opuštenost?

Ne, to je trenutak slanja SMS-poruke!


Južna obala Jarunskog jezera. Snimio: Vanja

Danas bih vam želio postaviti i jedno pitanje kao stvoreno za vas bistrooke: na koja dva tramvajska okretišta se nalaze spomenici/skulpture?

Odgovor stiže za koji dan!

"Ja sam Smješko - a ti?"


Pored ulaza u javni WC na tržnici Volovčica. Snimio: Vanja

Pješački plato na Ravnicama. Snimio: Vanja

Da li je iza njih zeleni drvored ili smrdljivo garažno stubište?

Da li je iza njih ulaz u pakao ili izlaz iz potrošačkog društva?

Da li više volite pravilne, čiste i glatke površine ili vas više privlači kaos i grube površine?

Snimio: Vanja


Šećući se gradom teško je oteti se dojmu da gradski "ilegalni rukovatelji spreja i kista" nemaju baš previše mašte - naime, grad je pun graffiterskih potpisa, "tagova", koji u velikoj većini slučajeva, barem po mom osobnom mišljenju, znače nešto samo onome tko se potpisuje i njegovoj ekipi ... svaka čast onima koji svojim osmišljenim uratcima (bilo u smislu poruke ili pak vizualno-umjetničkom smislu) daju novo lice i novi smisao dosadno-sivim i ružnim zidovima bez estetske funkcije, no čini se da se većina zidnih poruka ipak svodi na nesuvislo žvrljanje i uništavanje zidova koji bi bili ljepši u svom izvornom obliku. Upravo stoga me uvijek razveseli otkriće nekih novih zidnih djela koja donose nešto novo i neviđeno u našem gradu, a pogotovo ako se ona nalaze na mjestima koja ne nagrđuju okolinu.

A jedno od takvih otkrića me je dočekalo na Savici (zahvaljujem CeeDee-u na informaciji!), na zgradi najbližoj savskome nasipu u Ulici V. Ruždjaka. Naime, na zidovima tog prilično velikog stambenog kompleksa se nalazi niz aktova "nacrtanih" debelim kistom koji se umnogome razlikuju od svega drugoga što se može vidjeti na zagrebačkim zidovima.

Pogledajte što sam snimio na raznim stranama tog objekta!




Snimio: Vanja
Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Za kraj, za sve vas koji ste za i protiv graffita (znam da je to jedna od najkontroverznijih tema svakog urbanog središta!) pročitajte zanimljiv članak o njima u Wikipediji!

A pogledajte i najavni "foršpan" za film "Exit Through the Gift Shop" možda trenutno najpoznatijeg street-art umjetnika Banksyja, gledanje filma bih preporučio i onima koji podržavaju graffite, ali i onima drugima, jer kritički (i samoironično) progovara o svijetu zidnih umjetnika i "umjetnika", a uz sve to na zabavan način.