Nepoznati Zagreb

Iako je ovo prvenstveno fotografsko-pričalački blog sa jučerašnjim i današnjim postom sam vas htio malkice uputiti na jedan drugi svijet, svijet zvukova i mirisa. Jučer sam vas podsjetio na zvuk rasklimanih betonskih staza (hvala vam na vašim podsjećanjima!), a danas vas želim podsjetiti na miris putovanja!

Jedna od stvari koja mi nedostaje u Zagrebu (i generalno u Hravtskoj) je veća mogućnost korištenaj željeznice. Kud god da krenem, na zapad, sjever pa čak i istok, svugdje ljudi još uvijek vrlo često koriste željeznicu - mnogi moji prijatelji koji žive u Nizozemskoj, Njemačkoj, Švedskoj uopće nemaju aute već se u svakodnevnom životu za prijevoz koriste biciklom ili javnim prijevozom, a za dulja putovanja vlakom. A i meni samom je željeznica u inozemstvu vrlo praktična, u kratkome vremenu me doveze do centra grada bez problema sa parkiranjem, prometnim zastojima, nerviranjem ... na žalost, kod nas je sasvim drugačije.

No, to su sve stvari vezane uz sadašnjost, a ono što je vezano uz prošlost je miris putovanja - miris željezničkih pragova ugrijanih suncem. Ne tvrdim da je to baš neki poseban miomiris i sasvim sigurno ga ne bih želio imati cijelo vrijeme u nosnicama, no kad ga osjetim tada već automatski u mislima uzmem ruksak i krenem - bilo kud.

Razaznajete li i vi taj miris, podsjeća li i vas na putovanja?



Jugoistočni prilaz Glavnome kolodvoru za vrućega dana. Snimio: Vanja


"Liegewagen" na putu ka moru. Snimio: Vanja


"Lokalac" u "šturcu" uz Koturašku cestu. Snimio: Vanja


Svježe ofarbana kilometarska oznaka iza Zapadnog kolodvora (Gradiščanska ulica). Snimio: Vanja


Pregršt tračnica, Glavni kolodvor. Snimio: Vanja


A sad mala najava za sutra - očekuje vas nekoliko rečenica o ovome ovdje - prepoznajete li možda o čemu se tu radi?


Podatak o ovome crtežu sutra!