Nepoznati Zagreb

Sa zakašnjenjem bih vam želio prenijeti vijest da je u časopisu "Zarez" (broj 303, od 17.02.2011.) objavljen tekst Saše Šimprage u spomen na Fedora Kritovca, nadam se da ćete ga moći pročitati i ovako, sa weba. A kao dodatnu informaciju bih vam želio prenijeti ideju njegovih suradnika o posmrtnoj kandidaturi Fedora Kritovca za Nagradu grada Zagreba.




Iz "Zareza" prenio Vanja.

Ovih dana sam bio u kroničnoj nestašici vremena za kopanje po fotkama i pisanje postova ... a u mailboxu me je čekalo lijepo iznenađenje, nekoliko fotki koje mi je poslala Vesna, jedna od čitateljica bloga i ljubiteljica fotografije. Prošetala se Mirogojskim arkadama i nabrojala više od stotinu starih kitnjastih lampaša koji krase grobove viđenih zagrepčana ukopanih na najelitnijim lokacijama našeg najpoznatijeg groblja. Na žalost, tek ih je nekoliko obnovljeno, a velika većina vjerojatno nije dočekala ikakvu obnovu od same gradnje arkada.

Vesna, hvala ti na ovom lijepom prilogu za blog, a vama proslijeđujem njezine fotke!





Snimila: Vesna

Okretište autobusa na Remizi. Snimio: Vanja

P.S. Znam da sam vas već ugnjavio sa ovim "Remiza-serijalom", no htio sam to ispucati dok je svježe!
Od sutra opet slijede neke nove zagrebačke pričice i sličice iz nekih drugih kvartova!

S jedne strane izloga stotinu puta Novo ...


"Shanghai shop" na Remizi, južni izlog. Snimio: Vanja

... a sa druge, sasvim bijedno Ovo!


"Shanghai shop" na Remizi, istočni izlog. Snimio: Vanja

Polunapušteni izlog "Shanghai shopa" na Remizi. Snimio: Vanja

Snimio: Vanja

Dragi moji, pretpostavljam da svi vi znate što je ekosistem - određeno područje naseljeno živim organizmima i njihovim zajednicama. Cijeli naš Zagreb je jedan veeeeliki ekosistem sa puno nas građana koji ovdje živimo, radimo, hranimo se, veselimo, tugujemo, rađamo se i umiremo ... a uz nas su tu i svi ostali živi organizmi, od pasa, mačaka, goluba, štakora nadalje sa životinjske strane pa do gradskog biljnog svijeta.

No, meni su osobno baš zanimljivi oni još manji ekosistemi, posve lokalni, koji se razvijaju unutar pojedinih kvartova ... najčešće u okolici posebnih točaka, lokalnih okupljališta. Recimo, većina trgovina, posebno špeceraja (a osobito onih u perfifernim kvartovima grada, u koje zalazi pretežno lokalno stanovništvo) ima svoje male "ekosisteme", svoju životnu okolinu koja se mijenja ovisno o dobu dana, danu u tjednu, dobu godine ... o ovoj temi sam već ponešto i pisao, pogledajte recimo OVDJE, zatim OVDJE.

A kroz te trgovačke ekosisteme prolaze tri glavne grupe ljudi: prvi su oni koji dolaze brzo, sa ciljem kupovine onoga što žele i trebaju (ili bar misle da ih žele i trebaju), i odlaze polako, punih vrećica i nešto praznijih novčanika. Zatim, tu je grupa onih koji dolaze polako, na svoje radno mjesto u dućanu, a odlaze brzo, vraćajući se nakon radnog vremena svojim kućama.
A na kraju su tu i oni treći, koji se oko dućana zadržavaju nekim trećim, često i posve neodređenim poslom: pijanci koji žicaju lovu za pivu, prodavači koji prodaju na štandovima uz dućane, ekipa koja dijeli letke ili besplatna popodnevna izdanja novina ...

Što se KONZUMnih ekosistema tiče (umjesto "Konzum" trgovina tu bi mogle stajati trgovine bilo koje druge firme, no obzirom da su "Konzum" dućani ipak najbrojniji i uz njih najčešće prolazim onda sam se koncentrirao na njih), evo sad i tri primjera iz života.

Recimo, svaki dan prolazim uz mali "Konzum" dućan u Zorkovačkoj ulici na Trešnjevci ... "ekosistemu" tog dućana pripada i obližnji parkić sa klupama. Za lijepa vremena tamo čistači ulica piju pivo, ljeti su klupe pune djece koja sa roditeljima jednu sladoled na putu iz vrtića, navečer se tu skupljaju tinejdžeri, uz pivu i boce vina ... više o tome pogledajte u već prije spomenutom "znanstvenom radu"

Ekosistemu "Konzuma" na Trešnjevačkom placu (bivše "Name" u kojoj sam čak odradio jedne ljetne ferije na praksi) pripadaju obavezni prodavači stripova i video kazeta koji su se smjestili ispred dućana, pa svi čekači tramvaja koji se za kišna vremena natiskaju ispod nadstrešnice "Konzuma" ili se pak šeću po predvorju zagledajući što ima nova u trgovini ...

A ekosistem "Konzuma" na Remizi (također bivše "Name") je nadasve šarolik: tu je mnoštvo kioska, mnoštvo prolaznika koji idu od tramvaja ka autobusima i obrnuto, tu je i pošta, banka, kineski dućan ... i zanimljivo je ponekad stati tamo i pogledati oko sebe i uočiti zbivanja u tom proširenom "Konzumovom" predvorju, njegovom "forcimeru". Naravno, najbolje bi bilo stati tamo i postaviti kameru (uostalom, one već i postoje, nadgledaju brojne bankomate!) pa sve to pogledati u filmskom obliku, no kako je moj medij ipak prvenstveno fotografija, onda vam ovih dana dajem nekoliko nasumce odabranih motiva iz tog malog KONZUMnog ekosistema .. a baš danas, nekoliko fotki sa štanda koji se nalazi tik pred "Konzumovim" ulazom, čineći tako svojevrsni produžetak dućana na javni prostor ulice.


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Štand na Remizi. Snimio: Vanja

Zid umirovljeničkog doma na Trgu Slavoljuba Penkale (pored raskršća Selske i Ozaljske). Snimio: Vanja

Napušteni kiosk na Ozaljskoj pored Selske - ne propustite uočiti i četvrti lokot dolje! Snimio: Vanja

Jučer ste sa mnom bili na vrhu Trešnjevke (u međuvremenu aklamacijom prozvan "Mrzla piva"! ), a danas bi se mogli zajedno spustiti malo "nizvodno", prugom prema jugu? Može?


Pogled unazad, ka sjeveru. Snimio: Vanja

Zapadna stranica tog jučer spominjanog željezničkog trokuta je prvenstveno u funkciji teretnog prometa - tim putem idu svi teretni vlakovi koji stižu iz smjera Slovenije ili Varaždina i kreću put Ranžirnoga kolodvora koji se nalazi u Buzinu. Što se putničkoga prometa tiče, u 80-tim godinama postojao je jedan jedini sezonski (ljetni) noćni vlak koji je iz Njemačke (ne sjećam se točno polaznog kolodvora) kretao put Splita i u Zagreb dolazio negdje u mrklo doba noći, između 1 i 2 sata. On je u Zagrebu stajao samo na Zapadnome kolodvoru i od njega je najkraćim putem (upravo tim zapadnim krakom trokuta) kretao prema moru. Koliko sam uspio primijetiti, posljednjih godina niti jedan putnički vlak ne koristi taj kratki odsjek pruge ... no, to nas neće smetati da se mi ne otpravimo tim pravcem!

Usputno ćemo primijetiti i nekoliko zanimljivih željezničkih signala ... uz pomoć Signalnog pravilnika HŽ-a (ako se registrirate moguće ga je pregledati i downloudati sa web foruma Kluba prijatelja željeznica, isplati se!) uspio sam ih dešifrirati - značenja pogledajte ispod fotki!


Znakovi u smjeru juga: gornji znak kazuje da strojovođa električnog vlaka mora isključiti glavni prekidač, a donji da je dopuštena vožnja sa samo jednim podignutim strujnim oduzimačem. Praktično značenje tih znakova je da nailazi dio pruge bez napona nakon kojeg se prelazi na drugi strujni krug. Snimio: Vanja


Znakovi u smjeru sjevera: gornji znak kazuje da strojovođa električnog vlaka može uključiti glavni prekidač, a donji da se strujnim oduzimač može podignuti. Značenje tih znakova je da je prošao dio pruge bez napona i ponovo je moguća normalna vožnja. Snimio: Vanja


Ovaj znak oblika slova "L" znači da ovdje počinje izolirani dio pruge (bez napona). Snimio: Vanja


Stari kilometarski kamen. Snimio: Vanja


Odbačena kantica spreja, trag nekog od graffitera. Snimio: Vanja

Naravno, ne savjetujem vam šetnju samom prugom - koliko god je promet po njoj relativno rijedak (bar u usporedbi sa glavnim smjerom, od Zapadnog kolodvora ka Glavnom i obrnuto) stalno treba biti na oprezu. A ja sam, da mi šetnja bude ugodnija i opuštenija, sišao sa samoga nasipa i dio puta krenuo lijepo uređenim šetalištem uz Brozovu ulicu. Taj izduženi park/šetalište je i nekada, prije uređenja, bio vrlo ugodno mjesto za šetnju, a sada, nakon uređenja, iako je izgubio dio šarma zbog suženog zelenog pojasa kako bi bilo više mjesta za parkiranje, ipak je i nadalje sasvim ugodan zeleni kutak.


Željezničko nebesko crtovlje. Snimio: Vanja


Šetalište uz Brozovu ulicu. Snimio: Vanja


Špalir klupa koje zovu na odmor. Snimio: Vanja

I, tamo negdje na sredini Brozove, gdje je nagib željezničkog nasipa najmanji, vidljiva je stazica koja vodi ka pruzi. Popnete se uz nasip ... i prvo što ugledate, uperivši pogled prema gore, je jedan od ljepših pogleda na Cibonin toranj.


Cibona + pruga. Snimio: Vanja

A drugi pogled, nadolje, vam otkriva manje lijepi prizor - podosta ofucani diskont "Keruma" sa dotrajalim reklamama, devastiranom kućicom usred neodržavanoga parkirališta oko kojeg ljeti raste bujni korov ...


Cibona + zapušteno parkiralište. Snimio: Vanja


Reklame na Kerumovu diskontu su u jadnom stanju. Snimio: Vanja


Pogled unazad sa stepenica izlaza za nuždu Tehničkog muzeja. Snimio: Vanja

Na kraju, usput prolazeći pored stražnje strane Tehničkog muzeja (također pomalo istrošene) i izlazeći na početak Tratinske i pred "Cibonu" ponovo dolazite u "normalan" kvart ... a ovu prijeđenu prečicu zapamtite ako ćete kad trebati/željeti skratiti put između Cibone i Zapadnog kolodvora!

Nakon dosta truda i napora (više mentalnog nego fizičkog!) pred mjesec dana osvojih i najviši vrh Trešnjevke!

A do tog uspjeha trebalo je savladati nekoliko prepreka ... prije svega, dogovoriti se sam sa sobom što se uopće može smatrati najvišim vrhom. Poznato je da je Trešnjevka ravničarski gradski kvart: unutar područja koje obuhvaća bivša općina Trešnjevka, a sada gradske četvrti Trešnjevka-sjever i Trešnjevka-jug ne nalazi se ama baš niti jedan jedini pažnje vrijedan brežuljak!
(prisjetite se granica: želj. pruga na sjeveru, zatim na istoku, potom rijeka Sava sve do Prečkog, zatim granica ide produžetkom ulice Svilkovići, kod Super-Konzuma Špansko granica skreće prema istoku na Zagrebačku aveniju, a potom kod Mercator centra opet skreće na sjeveroistok uzduž Zagrebačke ceste sve do željezničke pruge)

Ako računamo i građevine nastale ljudskom rukom najviša točka na tom području je vrh dimnjaka Elektrane - Toplane (prema izvorima na webu on je visok cca 200 metara!) no smatram da one ne bi smjele dolaziti u obzir kod izbora najviše točke. No, što učiniti sa recimo željezničkim nasipom? On jest sagrađen ljudskom rukom, no istodobno je i sastavni dio okolnog terena. I, uzevši sve u obzir, sam sa sobom sam se usuglasio da bih ga mogao uključiti u to razmatranje.

Pogled na topografsku kartu (ne žalost, ne mogu vam ju predočiti ovdje) kazuje da se čitava Trešnjevka stisnula na samo 4 metra razlike u nadmorskoj visini! Najniži dio Trešnjevke je onaj tik uz Jarunsko jezero, uz obalu Save, na visini od 116 metara. A najviši, visine od cca 120 metara, barem prema onom što pokazuje karta i kazuje opažanje, jest sjeveroistočni dio uza samu granicu prema (bivšoj) općini Centar. A kako se na toj strani nalazi i željeznički nasip koji je još uzdignut nekoliko metara od podloge onda mislim da se on zaista može proglasiti najvišom točkom Trešnjevke!

A ta najviša točka nosi sa sobom i još jednu zanimljivost: na njoj se nalazi sjeverozapadni vrh jednog (najprometnijeg!) od četiri zagrebačka željeznička trokuta!

Naravno, sve ovo teoretsko razmatranje trebalo je potkrijepiti i fotkama sa lica mjesta pa sam se, ne budi lijen, jednog od proteklih tjedana i popeo na dotični vrhunac (najviši vrh) odnosno špic (trokuta). I, evo što zabilježih!


Pored nadvožnjaka preko Ulice Božidara Adžije (bivše Kate Dumbović), od mene proglašene najviše točke Trešnjevke. Snimio: Vanja


Pogled "kroz" nadvožnjak koji se, u stvari, sastoji od dva paralelna mosta. Snimio: Vanja


Detalj nadvožnjaka sa nizom zakovica. Snimio: Vanja


Još jedan pogled, sa mojom malenkošću dolje desno. Snimio: Vanja


Pogled prema Trešnjevci (bila je nedjelja pa je ulica prazna!), Ulici Božidara Adžije. Snimio: Vanja


Pogled prema Arhitektonskom faksu i pomalo ruševno izgledajućem krovu voćarne uz prugu. Snimio: Vanja


Pogled sa sjeverozapadnog vrha trokuta u njega, prema Prehrambeno-biotehnološkom faksu, Tehničkom muzeju, Kerumovom "diskontu" ... Snimio: Vanja


Pogled unazad, ka spoju obje pruge. Snimio: Vanja


Kilometarska oznaka (nova) ... Snimio: Vanja


... i stara (razlika među njima nije 100 metara kako bi se iz oznaka moglo pretpostaviti!). Sama numeracija, reklo bi se, potječe iz doba Jugoslavije, mislim da je točno toliko kilometara udaljen beogradski željeznički kolodvor. Snimio: Vanja


Zarđala oznaka sektora pruge (ako se ne varam - željezničari, ispravite me ako griješim!). Snimio: Vanja


Približava se kolodvor (Glavni) pa treba smanjiti i brzinu. Snimio: Vanja

Zapadni dio Zapadnog kolodvora, pored potoka Črnomerec. Snimio: Vanja

Snimio: Vanja

Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

... koga ove blještave zjenice drže još budnim?


Dvorište u Masarykovoj. Snimio: Vanja

Prošli tjedan javio mi se mailom jedan od čitalaca bloga, Stanko, i poslao mi vrlo zanimljiv dokument koji oslikava jedno razdoblje povijesti zagrebačkog javnog prijevoza - kartu mreže tramvajskih linija iz doba NDH-a sa popisom svih linija i stanica te voznim redom.


Pronašao i poslao: Stanko

Jedna od zanimljivosti je ta što se na planu dobro vidi tadašnja mreža pruga i pomalo neobičan niz posljednjih stanica pojedinih linija. Recimo, nisam do sada znao da je ikoja linija imala kao posljednju stanicu Školu časnih sestara u Savskoj, na mjestu današnje Pedagoške akademije.
(ako se ne varam, tada su u prometu bila kola sa dvosmjernim upravljanjem tako da nije bilo potrebno imati okretnicu na posljednjim stanicama)

Druga zanimljivost, još veća, je označavanje linija. Naime, do kraja drugog svjetskog rata je vladalo pravilo da su se linije označavale po posljednjoj stanici (svaka posljednja stanica je imala svoj broj: Črnomerec "1", Glavni koodvor "2", Savski most "3", Trešnjevka "4" itd), tako da je recimo svaka linija koja je vozila za Trešnjevku nosila broj "4". A kad bi došla u Črnomerec, onda bi mijenjala broj i stavljala drugi, odgovarajući za okretište ka kojem je vozila: "9" za Zvonimirovu ulicu ili "12" za Branimirovu ulicu.

Linije nisu bile na takav način označavane samo u Zagrebu, već i u nekim drugim svjetskim gradovima - recimo Beču. No, s vremenom se prešlo na danas uobičajeno označavanje i ne znam da li je još igdje u svijetu taj stari sistem označavanja još uvijek u upotrebi.

A popis linija (koji možete vidjeti gore lijevo) treba čitati ovako:
Linija 1-8-18 prometuje smjerom Črnomerec-Maksimir-Dubrava i nazad.
Linija 4-9 prometuje od Trešnjevke do Zvonimirove ulice i nazad.

Stanko, hvala vam na ovom zanimljivom pogledu u tramvajsku prošlost!

Tvornički dimnjak DTR-a, krajem 2010. godine (lijevo) i početkom 2011. (desno). Snimio: Vanja

Stručnjaci kažu kako razvijena društva ostvaruju najveći dio prihoda kroz ostvarivanje usluga, a puno manji od proizvodnje, koja je pak tipična za manje razvijena društva. Dakle, zatvaranje tvornica, a otvaranje trgovina i svih drugih uslužnih djelatnosti bi prema tome bio prirodan slijed događaja u razvijanju našeg (hrvatskog, zagrebačkog) društva. No, svi mi znamo da se sve što se potroši u trgovini ipak negdje mora zaraditi i da bez proizvodnje (ipak) nema masovne zaposlenosti i napretka.

Svi vi poznajete simpatičnog dimnjačarčića sa lojtrama na ramenu koji je krasio mnoge muške košulje kao amblem "Domaće tvornice rublja" iliti DTR-a osnovane 1914. godina. A dimnjačar je dugo vremena uskakao na svoje košulje u Donjoj Dubravi, nedaleko ZET-ove remize ... no, tome više nije tako, dimnjačar je morao potražiti drugo utočište, izvan grada, u Brckovljanima, novim tvorničkim prostorima firme DTR. A umjesto bijelih košulja sa znakom dimnjačara na istom će prostoru dominirati ekipa medicinskog osoblja u bijelim kutama poliklinike "Medikol" koja stiže iz Čakovca.



DTR-ova trgovina u Ilici. Snimio: Vanja


Rušenje tvorničke hale DTR-a krajem 2010. godine. Snimio: Vanja


Pregradnja upravne zgrade DTR-a za potrebe klinike "Medikol", kraj 2010. godine. Snimio: Vanja

E sad, da li je tu samo u pitanju bijeg industrije u dalja pregrađa tako tipičan za sve gradove (sa urbanističkog gledišta je to, rekao bih, pozitivan proces, no sigurno nije pozitivan za radnike koji rade u industriji i moraju se suočiti sa dugim putovanjima na posao i sa posla) ili su tu i nekakve druge igre u pitanju (kao što su tvrdili radnici DTR-a tokom svojih prosvjeda, vidi OVDJE, a OVDJE vidi rezultate DTR-a za godinu 2010.), tu zaista ne mogu presuditi ... ali, činjenica je da se na dubravskom dimnjaku već neko vrijeme koči novi simbol - a dimnjačar se preselio na daleku periferiju.

Staro - novo, sivo - šareno, visoko - nisko, vodoravno - okomito ... jesam li zaboravio još neki?


Selska cesta (kod Zagorske). Snimio: Vanja

Dugačka je točno kilometar i pol.
Široka je svega desetak metara (u užem smislu) odnosno 30-tak metara u širem smislu.
Nastala je 1970. u obliku kakvom je danas poznajemo.
Nije gotovo uopće iskorištena na organiziran način, a jedva nešto malo na neorganiziran.
Na jednom dijelu po njoj bacaju smeće.
Na drugome romske obitelji suše veš.
Na trećemu ju baš nitko ne koristi ... tamo čak nema niti smeća!
Ponegdje "na divlje" parkiraju aute.
Graffiteri ju ponekad koriste, ali nedovoljno, još je puno praznih površina.
Po njoj (centralnom dijelu) nikada ne pada kiša.

Znate li o kojoj površini pričam?


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Riječ je o površini ispod dijela željezničke pruge koji se nalazi na nadvožnjaku, a proteže se uz Branimirovu ulicu, otprilike od Gradske plinare pa sve do Borongaja. Spomenuti nadvožnjak podignut je 1970. godine kako bi olakšao prometnu komunikaciju između sjevernog i južnog dijela grada na tom potezu (još se sjećam rampe na Heinzelovoj ulici s kraja 60-tih!) ... no, taj dio u stvari nikad nije zaživio svoj pravi život. Ispod njega prolaze Zavrtnica, Heinzelova ulica i Donje Svetice, uz njega većim dijelom teče Branimirova ulica od koje ju dijeli uglavnom sasvim lijepi zeleni pojas ... no, osim toga, ta tri cestovna prolaza i zelene površine, taj prostor se ne koristi za bilo kakvu organiziranu djelatnost.


Žarište. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Početak nadvožnjaka. Snimio: Vanja


Na nivou pruge. Snimio: Vanja


Pored pruge. Snimio: Vanja


Ispod pruge. Snimio: Vanja

Na samome početku, uz ne tako davno dovršeni produžetak Branimirove do ulice Zavrtnica, se nalazi uz prugu jednostavna livada, najčešće posjećena od strane pasa i njihovih vlasnika.

Nakon toga dolazi dio do Heinzelove koji još uvijek (zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa) čeka izgradnju posljednjeg dijela produžetka Branimirove. Tamo se u prašini i smeću nalazi veliko divlje parkiralište i odlagalište smeća, to je definitivno najružniji dio tog čitavog poteza. Na samome kraju, uz Heinzelovu, se skupljaju prodavači drva i pilari, ispod nadvožnjaka sjede na starim kaučevima i griju se uz improvizirano ognjište.


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Pilarsko ognjište. Snimio: Vanja

Dio između Heinzelove i Livadarskog puta je obilježen istočnim (teretnim) kolodvorom, tamo su brojni uglavnom neiskorišteni peroni i jedna lokomotiva manevarka koja tu i tamo razveze koji vagon. Sa strane Branimirove je to najljepši dio, široka zelena površina sa lijepim stablima i uskom stazicom na kojoj se izuzetno rijetko vide prolaznici (najčešće joggeri i vlasnici pasa sa svojim ljubimcima). Smeća ima vrlo malo.


Snimio: Vanja


Manevarka čeka zadatak. Snimio: Vanja


Kolosijek Istočnog kolodvora. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Stara lampa na Istočnom kolodvoru. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Od Livadarskog puta pa do Donjih Svetica taj prostor pripada Romskoj zajednici koja u neidiličnim uvjetima živi u uličici idiličnog imena Livadica. Sve je puno raznih razbacanih stvari, rublja koje se suši na štrikovima, auti su parkirani u blatu i po tragovima je očito da često koriste livadu za vožnju (netko je čak priručno popločao dio puta betonskim kockama).

Od Svetica pa do kraja nadvožnjaka, nedaleko tramvajskog okretišta na Borongaju i njegovih "limenki", je vakuum. Na početku je pješački prijelaz koji se veže na Borongajsku cestu, nekad važnu komunikacijsku liniju koja je počinjala pod tim imenom čak na Maksimirskoj (sada se taj dio zove Harambašićeva ulica čiji donji dio samuje zbog produžetka Svetica kao glavnog prometnog pravca), a nakon toga nema ništa: smeća gotovo da i nema, skoro da nema čak ni graffita ... Sa sjeverne strane je ponovo zeleni pojas, nešto uži i ljeti pomalo ugrožen koprivama koje uspijevaju uz rub nadvožnjaka. A sa južne je teretni kolosijek koji se od stanice Zagreb Borongaj odvaja ka teretnom istočnom kolodvoru i bivšem industrijskom kolosijeku koji je nekad sezao vrlo daleko, sve do Gradske plinare (uz Radničku i sadašnji Mercator centar) te južno do Žitnjaka (uz Heinzelovu). To je put kojim novoproizvedeni zagrebački tramvaji stižu na svoju početnu vožnju (vidi sam početak mog bloga, post broj 3!).


Romska četvrt. Snimio: Vanja


Pješački prolaz ka Borongajskoj cesti. Snimio: Vanja


Lampa iz 70-tih kod Donjih Svetica. Snimio: Vanja

Teško je ovako iz glave istresti za što bi se sve mogla iskorititi ta površina ... jedna od očitih namjena bi mogao biti priključak postojećoj zelenoj površini uz Branimirovu, sa pokojom klupom u hladu upotrebljivom i u doba kiše, možda dječjim igralištem ili pak slobodnom lokacijom za graffitere (stupova ima toliko da ih ne bi skoro sve mogli pobojati!) ... ako vama padne još ponešto na pamet, samo recite!


"Balkonići" za stupove za električnu mrežu. Snimio: Vanja


Odmorište. Snimio: Vanja

Za kraj, naravno da Zagreb nije jedini grad koji se susreće sa problemom kako oživiti ovakve površine ... Beč je s kraja 19. stoljeća naslijedio prostor ispod više kilometara dugačke trase takozvanog "Stadtbahna" (sada tom trasom vozi linija U6 bečke podzemne željeznice koja tamo većim dijelom vozi nadzemno) koji je dobrim dijelom zaštićen kao spomenik kulture - to je djelo poznatog arhitekta Otta Wagnera (više o toj temi pročitajte OVDJE).

Tokom devedesetih godina prošlog stoljeća taj je dio postao leglo kriminala, seksi barova, prostitucije i trgovine droge tako da su gradski oci pristupili velikom projektu revitalizacije naseljavajući u njega trendy lokale, trgovine, obrtničke radionice ... Projekat je, koliko sam čuo i vidio, bio doista uspješan i taj dio više ni izdaleka ne vuče tako lošu reputaciju kao nekad (više o tom projektu pročitajte u članku iz bečkih "Wiener Zeitung" OVDJE).

Ako vas pak zanima pregled svih većih trenutačnih urbanističkih projekata grada Beča, pogledajte OVDJE).

A sad još runda različitih tematskih fotki. Prvo graffiti ...


Pribor. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Zatim panorame:


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Zraka sunca u "podzemlju". Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Nekoliko pogleda na zelenilo uz Branimirovu:


Najljepši dio zelenila, uz Istočni kolodvor. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Zeleni dio u "romskom dijelu", trava je izbrazdana kotačima auta. Snimio: Vanja


Zarasliji dio zelene površine uz Branimirovu, nedaleko Borongaja. Snimio: Vanja

Plakati i stalna borba između njih i gradskih službi ...


Radi se sve što je zabranjeno. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Otpad, smeće ... tanka je linija koja dijeli ove hrpe ovdje sa nekim od "štandova" na Buvljaku na Hreliću!


Samoposlužni dućan namještaja. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Stari betonski branici su završili svoj radni vijek. Snimio: Vanja


Od WC školjke pa do ostataka telefonske govornice (desno gore). Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Borongaj - stigli smo do završetka nadvožnjaka, pruga se još kratko vrijeme nalazi na nasipu i zatim polako spušta u razinu Branimirove i okolnih ulica ... tu je i tramvajsko okretište i tu negdje je ona tanka linija koja dijeli centralni dio grada od perifernog.


Snimio: Vanja


Završetak nadvožnjaka. Snimio: Vanja


Istočno od nadvožnjaka: pješački prijelaz kod borongajskog okretišta. Snimio: Vanja


Teretni kolosijek za Istočni kolodvor. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Stara pružna oznaka. Snimio: Vanja


Industrijska arhitektura starog Borongaja. Snimio: Vanja

Brana vodne retencije Jazbina na potoku Bliznecu, najveća takve vrste na području grada Zagreba. Snimio: Vanja

Jučerašnji prekrasan dan proveo sam sa obitelji i prijateljima šetajući se od Maksimira (u kojem je vladala prava gužva!) prema Remetama ... detalje te šetnje ću vam opisati jednom drugom prilikom (recimo, za nekog tmurnog dana kad će nam trebati "injekcija" sunčanog raspoloženja! ), a sada vam dajem samo dva prizora snimljena na sdamome ulazu u Maksimir s vremenskim odmakom od 2 minute i prostornim odmakom od 50 metara!


Pozornica na ulazu u park Maksimir, tik iza restauracije, snimljeno jučer u 14:17. Snimio: Vanja


Mnoštvo šetača na Maksimirskoj glavnoj aleji, snimljeno jučer u 14:15. Snimio: Vanja

Snimio: Vanja

U siječnju 2010 sam vas izvijestio o otvaranju "Sedme planete" , prvog zagrebačkog dućana pravedne trgovine ("fair trade") u Zagrebu, kojeg je u Tkalčićevoj ulici otvorila Marina Pirš u suradnji sa udrugom "Bead by bead" prodajući razne predmete koje su izradile siromašne žene Ugande. U međuvremenu su se Marina i udruga pojavljivali i na Danu Afrike i drugim manifestacijama vezanima uz Afriku, a od ovog vikenda je došlo i do još jedne novosti u njihovu radu: umjesto u trgovini u Tkalčićevoj ulici duh Afrike je sada prisutan u coffe-shopu "Muzungu" u Masarykovoj 11/1. Novi lokal objedinjuje ugodnu atmosferu i izbor predmeta iz Afrike koji je bio do sada prisutan u trgovini sa mogućnošću pijenja prave afričke kave (ali i ne-afričkih sokova, piva itd ) u nadasve toplom ambijentu koji odiše afričkim duhom ... a sve novosti vezane uz njega možete pratiti i na "Facebook"-u!

Pogledajte kako je jučer izgledalo "neslužbeno" otvaranje lokala (bili su prisutni i gosti iz Afrike!) ... a ako želite i sami pogledati kako to izgleda uživo, tada sve dok gradska uprava ne odobri postavljanje reklame pažljivo slijedite upute za pronalaženje lokala: uđite u haustor i u dvorištu desno uočite kut dvorišne zgrade. Tamno smeđa vrata desno od ćoška su prava: otvorite ih i popnite se na kat!

(za vašu informaciju, riječ "Muzungu" u Ugandi označuje bijelca evropskog porijekla!)


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Za kraj: kad uđete u dvorište Masarykove 11 trebate ući na desni ulaz (vidi fotku!)!


Snimio: Vanja

Evo ga, 7-Eleven je došao i u Zagreb, u ulicu Ružmarinka u Maksimiru!


Snimio: Vanja

(tko nije upoznat sa firmom "7-Eleven", najvećom svjetskom firmom za franšiznu prodaju robe široke potrošnje, sa trenutačno 39 000 trgovina širom svijeta, neka pogleda OVDJE)

Pretpostavljam da se mnogi od vas s vremena na vrijeme provezu tramvajem ili autom Zvonimirovom na potezu između Šubićeve i Heinzelove, a vjerujem da ste i primijetili trgovinu rubljem koja se nalazi na jugoistočnom uglu Zvonimirove i Tuškanove ulice. Već sam zaboravio koje su sve firme prošle kroz nju, no sjećam se da je pred nekoliko godina lokal bio u korištenju firme "Lantea", dok je zadnje 3-4 godine tamo trgovina firme "Pletix" iz Ozlja. A pri jednom od preuređenja lokala trgovina je dobila podosta neobičnu metalnu reklamu iznad izloga koja je, bar meni, uvijek privlačila pogled i to sa miješanim osjećajima - taman je bila negdje na rubu između lijepoga i ružnoga, prikaldnoga i neprikladnoga. No, isto tako sam uočio NEŠTO što se nalazilo točno na ćošku ulice, iznad istaknutog betonskog elementa koji je, kao, obogaćivao ukupni dojam vanjskog izgleda trgovine.

I, jučer sam se tamo prošetao i pogledao što se to nalazi na vrhu te metalne konstrukcije ... i otkrio kako je to u stvari omalena metalna skulptura koja predstavlja ženu odjevenu u neobičnu haljinu sa svjetlucavim detaljima. Sve u svemu, radi se o vrlo zgodnom kipiću koji je, na žalost, vrlo slabo vidljiv, pogotovo svima onima koji samo projure ulicom.


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

A kad smo već kod firme "Pletix", ako vam je već dosta zime i čeznete za ljetom, bacite pogled na njihove web stranice i OVDJE pogledajte album sa novom kolekcijom kupaćih kostima za predstojeće ljeto. A ako vas više privlaće spavaćice, pogledajte modele zanimljivih imena kao recimo "Vlatkica" ili "Platnica" ... ta imena me podsjećaju na pradavne kataloge "Name" iz 70-tih!

Stara fora iz graffita u novom, čini se, stvarnoživotnom izdanju!
(za one koji ne znaju što u stvari znači tisuću puta našarana kratica A.C.A.B. nek pogledaju OVDJE)

Opaska: Da ne bi bilo zabune i nepotrebnih diskusija - ne podržavam i protivim se besmislenim graffitima koji nagrđuju održavane javne površine, ali ih opažam i registriram kao djelić svijeta i duha grada oko nas.


Malešnica, Ulica Ivane Brlić Mažuranić, kod novog rotora. Snimio: Vanja

Jedno vrijeme su u svijetu, a bogami i ponegdje kod nas postali popularni putokazi koji pokazuju udaljenost do raznoraznih točaka važnih onome tko ih je postavio. Nekad su to gradovi prijatelji, nekad poznate svjetske točke (bio to Sjeverni pol ili pak Las Vegas ), a nekad pak nešto treće, no obično je dosta jednostavno odgonetnuti "ključ" kojim su odabrana mjesta na koja se usmjeruju putokazi.

Zagreb se, koliko ja znam, nikad baš nije kitio takvim pomodnim "perjem" ... odnosno, točnije, nije to nikad činio na velika zvona. I jedino takvo mjesto kojeg se ja mogu sjetiti se nalazi na vrlo neglamuroznom mjestu, u Sesvetama, iza njihove crkve, uz rub bivše ceste koja je nekad vodila od Sesvetskog trga ka Kašini. Što je to što povezuje Kumrovec i Drinovce, ili, još bolje, Saborsko, Derventu, Đavoljeg odvjetnika i Pozor???


Detalj putokaznog stupa. Snimio: Vanja


Putokazni stup u Sesvetama. Snimio: Vanja

Danas vas vodim na zanimljiv izlet, pomoću VT-a i njegovog zanimljivog nalaza iz kućne arhive (hvala ti, VT, što ga dijeliš sa nama!) posjetit ćemo Zoološki vrt u 1967. godini!

Ja sam tada imao 3 godine, neki od vas nešto više, a mnogo vas još nije bilo niti u planu ... no , vjerujem da će svima biti zanimljivo pročitati tadašnje reklamne slogane, pogledati stare ambleme tadašnjih firmi od kojih su neke prisutne samo svojim zarđalim znakovima na gradskim ulicama (npr. tvornica posuđa "Gorica"), a nije loše podsjetiti se i tadašnjih stanovnika Zoološkog vrta (recimo, crna pantera na ovoj fotki izgleda zaista opako)!

Krenimo!


Skenirao: VT


Skenirao: VT

"Lipa Mill" je proizvodio tapetne papire - specijalno za "seoska domaćinstva"!


Skenirao: VT

Prisjećanje na nekadašnje gostionice!


Skenirao: VT


Skenirao: VT

I ovdje se sjetite nekih od poznatih, a već davno nestalih gostionica, posuđa "Gorica", ali i starog amblema "Auto Hrvatske"!


Skenirao: VT


Skenirao: VT

Uočite proizvod TOZ-a - kredu za signiranje stoke!


Skenirao: VT


Skenirao: VT

Nadam se da ste uživali u zajedničkoj šetnji!

Snimio: Vanja

Prije tek desetak dana sam objavio post pod imenom "Dobar dan Fedore!", a danas vam, sa velikim žaljenjem, objavljujem da je Fedor Kritovac preminuo u 73. godini života.

Hvala mu na svemu što je učinio na otvaranju nepoznate strane Zagreba, sa stanovišta arhitekture, urbaniznma, sociologije i urbane kulture!



Preneseno sa web stranice Društva arhitekata Zagreba.


Prenosim tekst sa web stranice Društva arhitekata Zagreba:

==========

Preminuo je Fedor Kritovac,
komemoracija će se održati u Društvu arhitekata Zagreba 10. veljače 2011.

U 73. godini života umro je dr. sc. Fedor Kritovac, arhitekt, kritičar i urbani sociolog.

Dugi niz godina se bavio urbanim fenomenima i aktivnostima u kojima je i sam studijski i kreativno sudjelovao. Usmjeren je na stručno, znanstveno, kreativno, publicističko i javno djelovanje koje obuhvaća urbani svijet kao mjesto stvaranja, proizvodnje, potrošnje, primjene i odbacivanja artefakata, medija i komunikacija.

Zanimaju ga javni prostor, komuniciranje, oglašavanje, grafiti i street art koji mu je u fokusu posljednjih godina. Istražuje i piše (15 dana, Kontura, Zarez, Covjek i prostor, ...). Radi autorske interpretativno-studijske tematske izložbe (Galerija Modulor, Galerija Prozori, Muzej grada Zagreba, Galerija ULUPUH, ...).

Surađivao je na pripremnim i provedbenim programima s centrima za kulturu, galerijama, udrugama, građanskim inicijativama i ad hoc timovima. Bio je član ULUPUH-a, Hrvatskog društva karikaturista, Društva povjesničara umjetnosti i Društva arhitekata Zagreba.

U Društvu arhitekata Zagreba održao je u posljednjih nekoliko javnih izlaganja na temu javnog prostora i identiteta kvartova, te je bio inicijator i sudionik radionice Akcija kvart-Akupunktura grada održanoj prošle godine na Trešnjevci. Pratio je gotovo sva kulturna događanja što kao publicist i kritičar, što kao građanin, razgovarao je s voditeljima kulturnog programa, umjetnicima, studentima, te uvelike doprinosio njihovom radu.

U listopadu 2010. godine Galerija ULUPUH izdala je knjigu Fedora Kritovca o kojoj je objavljena recenzija na DAZ-ovom webu

Više o autoru pročitajte na: http://www.ulupuh.hr/hr/straniceclanova.asp?idsekcije=15&idclana=661


Izbor izložbi Galerija Modulor, Centar za kulturu Trešnjevka, Zagreb

Cvjetni ulazi na Trešnjevci, fotografije/kolor fotokopije, 1998.

Trešnjevački ZOO, fotografije/kolor fotokopije, 1998.

Dossier Vrbik, izložba o povijesno-urbanističkom razvoju Vrbika u prostoru Trnja
(autori: Radovan Delalle i Fedor Kritovac - katalog), 2000.

Preneseni interijeri, fotografije/kolor fotokopije, 2002.

Skulptura u vrtu, fotografije/kolor fotokopije, 2002.

Neke zabrane, fotografije/kolor fotokopije, 2004.

Stara kućna zvonca, fotografije/kolor fotokopije, 2004.

Stara zvonca, fotografije/kolor fotokopije, izbor panoa iz Galerije Modulor
Knjižnica Prečko, Zagreb, 2005.


Etnografski muzej, Zagreb

Zatvori vrata, fotografije/kolor fotokopije i kolor print i tekst – izložba u sklopu muzejsko edukativne i nagradne igre PORTAL, 2005.

Muzej grada Zagreba, Galerija Paravan, Zagreb: Zagrebačke kućne poštanske uložnice, fotografije i kolor fotokopije, 1999.

Arhitekti i graditelji na zagrebačkim pročeljima, fotografije/kolor fotokopije, 2001.

Odsjaji zagrebačkih stubišnih vitraja, fotografije/kolor print, CD i tekst, 2003.


Galerija ULUPUH, Zagreb

Refleksi i Metafore rata u Zagrebu, studijska izložba fotodokumentacija, 1993.

Zagrebačka škola karikature 1964 – 1974 – skupna izložba Ivana Pahernika, Ivice Šarića i Ratka Petrića, 1997.

Intonacije, izložba originalnih karikatura, Galerija Permanenta, Vlaška 72, 1999.


Otkrivajući tu raznolikost na temelju vlastitoga angažmana autor gradi cjelinu koja otkriva Zagreb kroz svakodnevne slike njegovih bezbrojnih detalja.