Nepoznati Zagreb
31.10.2010., nedjelja
Sjećanje na poginule u nesrećama
Dani su kada se svi prisjećamo dragih nam osoba koje više nisu među nama ... a neke od njih su nastradale i u prometu.
Ponekad rodbina i prijatelji poginulih u prometnim nesrećama postave vijenac i zapale pokoju svijeću ne samo na grobu, već i na mjestu nesreće. Ne znam postoji li neko mjesto u spomen poginulima u najvećoj prometnoj nesreći ikad u nas, sudaru aviona pored Vrbovca kada je u sudaru dvaju aviona 10.09.1976. poginulo 176 ljudi ili pak iskakanju iz tračnica vlaka "Orient Express" 30.08.1974. kada su poginule 153 osobe, no na mjestu najteže tramvajske nesreće u zagrebačkoj povijesti u Mirogojskoj ulici, kada je pri otkazivanju kočnica tramvaja broj 13 31.10.1954. (točno pred 56 godina!) poginulo 19 osoba nalazi se skromna spomen ploča uz koju sam često viđao buketić cvijeća ili zapaljenu svijeću..  Snimio: Vanja I mjesta drugih, manjih nesreća, iako nisu obilježena spomen pločama često su urešena cvijećem i svijećama ... recimo, mjesto nesreće kod Podsusedskog tunela, gdje je 10.05.2008. poginula vozačica  Snimio: Vanja ... ili raskršće Branimirove i Mandlove, gdje je 30.09.2009. poginulo 4 ljudi ...  Snimio: Vanja ... ili na križanju Ilirske i Zagrebačke avenije gdje su 15.05.2008. poginule dvije osobe.  Snimio: Vanja Na žalost, i ovakve su priče dio gradske kronike i dio onoga što nam pričaju gradske ulice ... poželimo da ovakvih nesreća bude čim manje, a ova mjesta prisjećanja neka budu opomena svima u prometu kako je oprez ipak najvažniji. |
30.10.2010., subota
Pokušaj kroćenja prirode Kasnoljetni pogled sa Mosta slobode na pojas pored nasipa koji služi kao nogometno igralište. Snimio: Vanja |
29.10.2010., petak
Kasnonoćno ragledavanje izloga zagrebačke urbane jezgre
... iliti "Late night Zagreb downtown window shopping".
 Pretprošlu večer pozdravio sam ljepotice i ljepotane zagrebačkih izloga i reklamnih plakata!  "We are a happy dummy family!", Turbo sport. Snimio: Vanja  Minimum osobnosti. Snimio: Vanja  Žene duhovi. Snimio: Vanja  "Ostavili su me golu u izlogu pa se sad moram sakrivati iza papira ..." Snimio: Vanja  I dok joj vjetar mrsi kosu ... Snimio: Vanja  Snježna kraljica. Snimio: Vanja  Poslovna žena pred sastankom karijere. Snimio: Vanja  Menadžer čvrsta pogleda. Snimio: Vanja  Zlatni mladić. Snimio: Vanja  Djevojka bakrene puti. Snimio: Vanja  "Mi smo sa estrade ..." Snimio: Vanja  "... a mi u trendu." Snimio: Vanja  "Ja sam ovdje inkognito." Snimio: Vanja  "Baš sam seksi večeras, nadam se da mi se moj tatoo dobro vidi!" Snimio: Vanja  "Dragi, netko nas gleda!" Snimio: Vanja  "Što li je unutra?" Snimio: Vanja  "Bez mene ništa ne može proći, pa ni ovaj post." Snimio: Vanja |
28.10.2010., četvrtak
U posjeti prapretku "Zagrebačke banke" Preneseno sa web stranice Državnog arhiva u Zagrebu. Iako bi čovjek rekao da "Zagrebačka banka" i njeni prethodnici vuku porijeklo iz zgrade Gradske štedionice pored Gradske kavane činjenica je da njeno "korijenje" polazi sa sasvim drugog kraja Jelačić placa, iz zgrade na adresi Gajeva 2a.  Snimio: Vanja  Ovo je vjerojatno originalni kućni broj! Snimio: Vanja Naime, povijest te zgrade je ovakva .... krenimo korak po korak unazad! "Zagrebačka banka d.d." je nastala 1995. godine, a njena prethodnica je bila "Zagrebačka banka" koja je pak nastala samoupravnim sporazumom iz 1978. kojim je ozakonjeno udruživanje Kreditne banke Zagreb i Jugobanke – Osnovne banke Zagreb. Tim udruživanjem Gradska štedionica je (p)ostala jedan od poslovnica namijenjenih za rad s građanima. Napravimo sad korak dalje u povijest: 1967. godine Gradska štedionica u Zagrebu postaje filijala Kreditne banke Zagreb. Naziv joj je Kreditna banka Zagreb – Filijala 1 – Gradska štedionica Zagreb. Filijala ima u svom sastavu sljedeće ekspoziture: Zagreb, Velika Gorica, Jastrebarsko, Sesvete, Dugo Selo, Zelina. Slijedeći korak: 1954. godine je osnovana komunalna banka kao samostalna banka, a s nazivom Gradska štedionica u Zagrebu (1964. je prenešeno njeno sjedište s adrese Trg Republike 10 na Paromlinsku bb gdej je i danas sjedište "Zagrebačke banke"). Kraj drugog svjetskog rata (1946.) je Gradska štedionica dočekala sa preimenovanjem u Gradsku štedionicu Zagreb, upis promjene naziva je glasio: Zalagaonica i dražbovaonica Gradske štedionice u Zagrebu, vlasnik Gradska štedionica u Zagrebu. Godien 1934. je Gradska štedionica pribavila zemljište na uglu Gajeve i Ilice i na tome je mjestu sagradila modernu zgradu za “Dom mirovinske zaklade činovnika i namještenika Gradske štedionice”. Zgrada je završena iste godine, a 20. veljače 1936. otvorila se u prizemlju Dražbovaonica, a na prvom katu otvorena je Zalogaonica Gradske štedionice. I, sasvim na početku bijaše Gradska štedionica općine slob. i kr. glavnog grada Zagreba u Zagrebu koja je upisana 31. siječnja 1914. u trgovačkom registru za inokosne tvrtke sa vlasnikom obć. slob. i kr. glavnog grada u Zagrebu. Svrha je ovoj štedionici „s jedne strane, da svakomu, a osobito siromašnijem dielu pučanstva omogući svoju prištednju sigurno i koristno ulagati i da do što jeftinije vjeresije doći, a s druge strane, da razpoloživim čistim poslovnim dobitkom promiče obć. koristne i dobrotvorne svrhe grad. obć., a obćina slob. i kr. glavnog grada Zagreba jamči na osnovu zaključka grad. zastupstva od 10. veljače 1913. čl. 51. koji je odobren odpisom kr. zem. vlade, odjela za unutarnje poslove od 24. veljače 1913. br. 12.210-1913., za sve obveze gradske štedionice u obće, a napose za sve uložke i njihovo po štedioničkih pravilima ukamaćenje sve do razriešenja štedionice.“Sve ove podatke koje sam vam ja ovako ukratko prenio možete i to u opširnijem obliku naći i na webu, u izboru iz fundusa Državnog arhiva u Zagrebu (autor: Siniša LAJNERT). Cjelokupna arhiva iznosi 428 knjiga i 57 kutija! A vama će, dragi čitaoci, možda biti zanimljivo kako sam došao do tih podataka! Naime, jednom sam se šetajući gajevom uočio obrise nekad postojećih slova na toj zgradi koja su davala slabo vidljiv natpis "Dom mirovinske zaklade namještenika" (vidi fotke!) pa sam onda uguglao taj natpis ... i pronašao ovaj arhivski članak koji u stvari govori sve!  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja |
27.10.2010., srijeda
Treći svijet na rubu grada Detalj sa Hrelića nedjeljom. Snimio: Vanja Već sam jučer podijelio sa vama nekoliko dojmova sa nedjeljnog posjeta Hreliću ... svaki moj posjet tom našem buvljaku i pratećim mu sadržajima (Sajam automobila itd) me podsjeća na "treći svijet", zemlje istoka i juga. Proljetos sam bio sa obitelji nakratko u Albaniji i posjet tržnici u Skadru je bilo iskustvo gotovo identične vrste kao i ovo u nedjelju na Hreliću. I neka i bude tako, neka Hrelić ostane takav kakav jest - jer, kad bi bio čist i umiven (ukoliko "buvljak" uopće može biti takav: i u ulickanom Beču je njegov buvljak na "Naschmarktu" nekoliko velikih koraka iza njega u urednosti :op) tad to ne bi bilo ono pravo. U raznolikosti leži bogatstvo pa nek onda i ovaj dio hrvatskog i zagrebačkog ambijenta ima svoj prozor u svijet. No, da ne duljim previše, i u ovoj prilici slike govore više od riječi, stoga krenimo sa njima, moj boravak s djecom je potrajao gotovo tri sata i uslikao sam dosta fotki! Kao i obično, svi prilazi Hreliću su bili zagušeni i čini se da je najbrži prilaz sajmu biciklom - auti su miljeli ka parkiralištu brzinom puno sporijom od pješačke.  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja Zaštitni znak sajma, glava konjića na stupu "ukrašenom" starim automobilskim gumama, uvijek razveseli moje klince ...  Snimio: Vanja Zaobišli smo dio sajma gdje se prodaju rabljeni auti ...  Snimio: Vanja ... zatim i parkiralište ...  Snimio: Vanja ... kako bismo na kraju stigli do "prave stvari". Iako više nije bilo tako rano, stigli smo negdje oko pola 10, lokali su još bili uglavnom prazni ...  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja  Ponuda i cjenici su više-manje isti u svim lokalima. Snimio: Vanja ... nije ni čudo, to je pravo doba za prodaju i kupnju.  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja  Cijena: Prava sitnica! Snimio: Vanja Evo i nekoliko zanimljivih prodavačica i prodavača (zanimljivih je tamo bilo na desetke, no nisam želio biti previše napasan sa fotografiranjem ): Snimio: Vanja  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja Neki su izgledali čak sasvim normalno ...  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja Evo i pokojeg pogleda na robu na ponudi:  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja Približavanjem podneva su lokali postajali sve posjećeniji ...  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja Pred kraj posjeta sreli smo i ovog simpatičnog gospona sa njegovim neobičnim biciklom. Sin je komentirao kako je sigurno baš na sajmu nabavio sve te oznake marki auta koje ima na njemu.  Snimio: Vanja I za kraj, jučer sam spomenuo kako sam na sajmu nabavio dva suvenira iz 1959. godine: jedan je ona knjižica spomenuta u prethodnom postu, popis gradskih ulica, a drugi je ova zaštitna maska, zaostatak iz JNA-perioda ... Bila je čak originalno zapakirana, sa uputstvom za upotrebu, servisnim listom, sapunskom krpicom ... poslužit će dobro za maškare u veljači, a koštala je svega 20 kuna!  Snimio: Vanja |
26.10.2010., utorak
Pregršt uspomena za 5 kuna
Ovu nedjelju sam bio sa klincima na Hreliću ... već nas dugo nije bilo tamo, a kako su počele kružiti glasine da grad želi prekinuti ugovor o najmu sa sajmom htjeli smo pogledati buvljak dok ga još ima. Naravno, atmosfera je tamo i nadalje svevremenska: djelić Kine, Kazahstana, Pakistana, Azerbejdžana, Sirije, Ugande, Kameruna ... recite koju god (neevropsku) zemlju želite ... i preselite njen komadić u Zagreb.
I tako smo se šetkali uokolo, prevrtali po staroj krami, zagledali ljude (djelić atmosfere ćete moći vidjeti u jednom od postova slijedećih dana) ... i na kraju ponešto i kupili. Kupili smo dvije uspomene na 1959. godinu: jednu za 20 kuna, a drugu za samo 5. I baš ta, koju je njen prodavač cjenio samo 5 kn (bez cjenkanja), je zanimljiva za ovaj blog! Naime, radi se o knjižici "Popis ulica i plan grada" (plan grada je, na žalost, istrgnut, tako da je ostao samo popis ulica sa informativnim dijelom) u izdanju "Epohe" iz već spomenute 1959. godine.  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja Zgodno je, recimo, pogledati koliko je auto servisa tad imao Zagreb i gdje su bili. Zatim, interesantna je i činjenica da je tad bilo 7 benzinskih pumpi (u vlasništvu "Croatiapetrola" i "Jugopetrola") od kojih su tek dvije još i sada aktivne, one u Jagićevoj i Dubravi (iako nisam sasvim siguran da se radilo o pumpi kod Dankovečke). Isto tako, u Zagrebu je bilo i 27 telefonskih govornica - nadam se da možete pročitati sitna slova i odgonetnuti lokacije!  Snimio: Vanja Evo i popisa kina i kazališta ...  Snimio: Vanja Tu je i izvadak iz tramvajskog voznog reda (obratite pažnju na pomoćne linije!) ...  Snimio: Vanja ... te autobusnog voznog reda. osobito su zanimljive linije sa Trga bratstva i jedinstva ("Cvjetni plac") za Žitnjak i sa Trga Oktobarske revolucije ("Trešnjevački plac") za Špansko.  Snimio: Vanja I za kraj, jedna prigodna reklama iz te knjižice!  Snimio: Vanja |
25.10.2010., ponedjeljak
A sad malo o reklamama (4): Reklame koje to, zakonski, i nisu
Dragi moji, pritisle su me ovih dana poslovne i ostale obaveze i nikako ne uspijevam staviti na blog i neki ozbiljniji post ... nije da nema ideja i tema, ima ih, na desetke, samo što ih treba i zgodno obraditi, složiti fotke, napisati suvisao i zanimljiv tekst, a za to nikako da skupim malko više vremena (čitaj: dovoljno
). I stoga vam i danas stiže već četvrti nastavak ovog "reklamnog" serijala, sve u čekanju na dovršetak neke od započetih "ozbiljnijih" tema ... Štos sa reklamiranjem koje u stvari, gledano očima propisa, i nije reklamiranje je već podosta star. Sjećam se nekih od klasičnih štoseva tog tipa koje sam viđao tokom devedesetih u "bijelome svijetu": kako u Njemačkoj i Austriji nije dozvoljeno plakatiranje uz autoputeve onda su dosjetljivi poduzetnici doskočili tom propisu tako da su na par desetaka metara od autoputa, nasred njive, parkirali šlepere sa reklamnim porukama na ceradi. Jedna od najvećih reklama sličnog tipa koju sam ikad igdje vidio bio je ogroman reklamni poster austrijske foto firme "Hartlauer" koja je na južnom prilazu Beču naslagala cca 20x20 metara visoku gomilu slamnatih blokova na koju su navezali poster. Čvrste konstrukcije nije bilo stoga to i nije bio reklamni plakat gledano slovom zakona, a "Hartlauer" je trljao ruke zadovoljan odjekom tog hiperekstraultra jumbo plakata. Kod nas ovako drastičnih primjera nisam vidio iako nije da nema sličnih fora: jedna od zanimljivijih je "Konzumov" 3D reklamni oglas na autoputu prema jugu u blizini čvora Bosiljevo u smjeru Splita/Rijeke - figure seljaka su razmještene diljem polja, a iza njih stoji Konzumov amblem sa porukom tipa "Još jučer na polju, a danas već u vašoj samoposluzi". U samome Zagrebu su takve "intervencije" još dosta rijetke, pred par dana naišao sam na ovaj reklamni motorić na uglu Smičiklasove i Martićeve, a jučer sam vidio i reklamni kamion parkiran na sjevernoj strani Mosta Slobode ...  Snimio: Vanja ... no, ovaj primjer je tek "mlaka vodica" prema iskićenom biciklu koji krasi glavni minhenski trg, Marienplatz, a sve u marketinšku slavu Isusa Krista.  Snimio: Vanja |
23.10.2010., subota
A sad malo o reklamama (3): Čelične ljepotice
VT je posegnuo u svoju bogatu zbirku fotki i izvadio ova dva čelična bisera ... nisu li dražesne ove djevojke sa svojim metalnim zubima i brčićima?
(obje fotke potječu iz 2004. godine sa pročelja bivše kavane "Corso" na uglu Ilice i Gundulićeve)  Snimio: VT  Snimio: VT |
22.10.2010., petak
Pozor, traži se "Frulaš"! "Potjernicu" načinio Maro Grbić Jedna od najboljih strana rada na ovome blogu su kontakti sa ljudima, znanima i neznanima. Dio te komunikacije, komentare, vidite i vi, no njen drugi dio se odvija i s druge strane "pozornice", preko mailova, telefona, osobnih susreta ... i u pravilu su to zanimljivi ljudi sa zanimljivim životnim pričama, na ovaj ili onaj način vezanima uz teme obrađene na mojem blogu. Putem mojih postova podsjetio sam jednu čitateljicu koja već desetljećima živi u inozemstvu na njenu rodnu kuću, jedan čitatelj mi se javio sa pitanjima vezanim uz kuću koju je želio kupiti, a ja sam ju pokazao na blogu ... ovakvih priča je već bio nemali broj. A u posljednjih nekoliko dana sam upoznao dvoje unučadi poznatih ljudi ... prvo sam na prekjučerašnjoj tribini o "Samoborčeku" imao čast upoznati unuku strojovođe vlaka koji je odvozio prvu službenu vožnju iz Zagreba za Samobor 16.01.1901. godine. A zatim sam pred koji dan putem maila upoznao i Mara Grbića, unuka jednog od najpoznatijih hrvatskih kipara Frane Kršinića (vidi Wikipediju i web stranicu posvećenu njemu. Maro se neko vrijeme bavio zaštitom spomenika, a sad, u suradnji sa kolegama u gradskim i republičkim institucijama, istražuje povijest kiparstva između dva svjetska rata - među ostalim i pomoću arhive svoga djeda. Ono što ga je dovelo do mene i ovog bloga je upravo jedno Kršinićevo djelo, skulptura "Frulaš", čiji je gipsani odljev bio poklonjen gradu i postavljen u parku u naselju Prve Hrvatske štedionice koji se upravo sad obnavlja. Odljev je posljednji put viđen u parku 1940. godine i od tada mu se gubi svaki trag - pretpostavlja se da ga je netko razbio ili možda čak i ukrao. A kako je upravo u toku uređenje parka i vraćanje u stanje čim bliže originalnom, ideja je da se u park ponovo postavi i ta skulptura. U to ime potrebno je pronaći čim više fotografija originalnog kipa kako bi se na osnovu njih izradila rekonstrukcija koju bi načinio Konzervatorski zavod - do sada je pronađeno tek onih nekoliko fotografija koje mi je za potrebe bloga skenirao VT (vidi dolje jednu od njih!), a bilo bi lijepo kad bi ih bilo još i više što bi omogućilo precizniju izradu. Stoga - načulite uši! Prekopajte vaše zbirke starih fotki i obiteljske arhive (ovo pogotovo molim one čitateljice i čitatelje čije su obitelji nekad živjele u tom kvartu i sigurno se ponekad fotkale u parku koji je bio ponos tadašnjega Zagreba!) i pogledajte imate li kakvu fotku tog kipa. Naravno, u cilju istraživanja povijesti kipa dobro će doći i svaka informacija o tome kada je i kako kip nestao ... a ako ga netko slučajno i pronađe negdje, veselje bi bilo pregolemo! Informacije možete javiti na telefon naznačen na gornjoj fotki ili pak na mail adresu maro.grbic(et) inet.hr - unaprijed zahvaljujem svima koji će uložiti nešto truda vezano uz ovu akciju!  Ustupljeno iz privatne arhive VT-a |
21.10.2010., četvrtak
A sad malo o reklamama (2): Reklama na četvrtu
Što je puno, puno je ...
(ova fotka je snimljena tek nekoliko desetaka metara od jučer objavljenih fotki reklama za Harley Davidson motore!)  Mandlova ulica. Snimio: Vanja |
20.10.2010., srijeda
A sad malo o reklamama: "Réclame déformée"
Već se dugo nisam pozabavio svijetom reklama na zagrebačkim prostorima ... ajmo sad s nekoliko postova malo zaronit' u tu temu!
Za početak evo dva reklamna plakata koja me zabavljaju već nekoliko godina dok čekam zeleno svjetlo na semaforu na Mandlovoj kod okretišta tramvaja u Dubravi. Tamo je prodajno mjesto motora Harley Davidson i ovi plakati su mi osobno baš zgodni, prikazuju čari vožnje motorom ... no, zub vremena ih je već podosta nagrizao i sad su postali karikature. Ne samo da je cesta deformirana, nego i sama reklama.  Mandlova ulica. Snimio: Vanja "Scarface - lice s ožiljkom"  Mandlova ulica. Snimio: Vanja |
19.10.2010., utorak
Priče o "Samoborčeku" uživo! Snimio: Emil Bakal, preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica, fotka je nastala negdje u 60-tima Dragi moji, koga zanima malo priče uživo o znanom nam vlaku "Samoborčeku" nek dođe sutra (srijeda, 20.10.2010.) u 17h u Knjižnicu Podsused na Podsusedskom trgu na njemu posvećenu tribinu . Moja malenkost će u suradnji sa organizatorima "Podsusedskih svečanosti" (čiji je ovo dio programa) ispričati ponešto o tom vlaku, pogledat ćemo nešto starih fotki (uglavnom već viđenih na ovome blogu), ali će biti i građe dosad neviđene na blogu, uključujući i čitanje intervjua iz 1962. godine sa prvim strojovođom vlaka te, nadamo se, susret sa nekima od članova Kluba ljubitelja željeznica koji su sakupili ogroman dio građe koja je sada o "Samoborčeku" dostupna na webu. Eto, koga to zanima nek svrati! |
18.10.2010., ponedjeljak
Ljepotice iz "Moulin Rougea" Snimio: Vanja Jučer navečer, u kišnu, mračnu i prohladnu listopadsku večer, prolazio sam raskršćem Petrovaradinske ulice i Zagrebačke avenije na rubu Prečkog. Na tamošnjoj ledini pored nogometnog igrališta NK "Prečko" se prije desetak dana smjestio luna park "Moulin Rouge" koji već nekoliko godina dva puta godišnje svraća na to mjesto i oživljava tu inače neuglednu livadu tokom nekoliko tjedana. No, jučerašnje neugodno vrijeme ugasilo je i njihova svjetla: sve je bilo mračno, metalni autići su mirovali pokriveni ceradama, niz konjiće na karuselu tekla je voda ... Pretpostavljam da se ekipa luna parka grijala u svojim kamp kućicama parkiranim iza njihovih sprava i čekala ljepše dane kada će moći nešto i zaraditi, jer je jučerašnji kišni dan za njih bio čisti gubitak. Gledao sam ih za njihova prošlog posjeta, svratio sam prošlog proljeća u luna park sa kćeri, i bilo mi je zanimljivo promatrati baš njih, ljude koji rade i žive sa tim luna parkom. Bile su tamo dvije obitelji: očevi i majke sa po nekoliko što manje što veće djece, najmanji dečko je tek prohodao, a najveći je već naplaćivao vožnje na vrtuljku, te nekoliko starijih muškaraca, valjda neki ujaci, stričevi, što li ... uglavnom, atmosfera male putujuće komune kojoj je njihov luna park ne samo posao nego sve: kuća, radno mjesto, igralište, prijateljski krug ...  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja Naravno, zlatno vrijeme luna parkova je prošlo ... Podsjetimo se čuvenog luna parka "Tivan" koji je tamo negdje do 1985. bio stacioniran na ćošku Draškovićeve i Solovljejeve, tamo gdje je sada hotel "Sheraton" (mislim da u gradu nije bilo veće transformacije nekog gradskog bloka od te, od blatnjave parcele sa šatrama i autićima u de luxe hotel!). U njegovo doba nije postojala neka druga posebna zabava za djecu: zoološki vrt, Pionirac i luna park - to je bilo sve, a luna park je u tom trojcu bio vjerojatno djeci najpoželjnije odredište. A sada, uz TV sa gomilom programa, DVD-ove, web, PC igrice, desetine igraonica za djecu širom grada, uređenija igrališta ... čudo je da luna parkovi uopće postoje.  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja A opet, možda i današnja djeca (bar neka) trebaju luna park? Prošli tjedan sam bio sa klincima u Legolandu koji je zaista priča za sebe što se tiče raznih zanimljivih aktivnosti, no po povratku u Zagreb su odmah poželjeli svratiti i do luna parka. Istina, nismo tamo proveli čitavo popodne kao što su to nekad provodila djeca, no zabavljajući se proveli smo ipak ugodnih sat vremena, a i nismo bili jedini. Stoga, iako ću vam kroz dva članka, jedan stariji iz Vjesnika(2001. godina) i jedan svježiji iz Jutarnjeg lista(2007.), prikazati i tamnu stranu sadašnjeg života luna parkova kroz fotke ću vam dati i onu šareniju ... a zbog toga i post nisam nazvao npr. "Sumrak luna parkova" već ovako kako jesam, uz niz trash ilustracija sa luna parka koje su atrakcija sama po sebi.  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja |
17.10.2010., nedjelja
Jesen ni ove godine nije zakasnila
Jesen ni ove godine nije zakasnila ... moja današnja kontrola, dana 17.10.2010. u 09:39, izvršena na tramvajskom okretištu Borongaj zabilježila je sivo nebo, prohladni povjetarac i pokoju kap kiše te šareno lišće lokalnih platana.
 Okretište tramvaja na Borongaju. Snimio: Vanja Zaista, mora joj se zavidjeti na točnosti i beskompromisnosti kojom otklanja sve molbe za pokojim dodatnim danom kasnog babljeg ljeta, toplinom i suncem, pa čak i kada su napisane ovako velikim slovima. Stoga, nema nam druge nego da se dohvatimo kišobrana i uživamo u moštu i kestenima dok su friški, a snove o suncu i toplini pospremimo u ormar do slijedeće sezone ... do tada će biti dovoljan i radijator!  Okretište tramvaja na Borongaju. Snimio: Vanja |
16.10.2010., subota
Najsuvremeniji bankomat uskoro u Zagrebu!
Uskoro će u Zagrebu proraditi najsuvremeniji bankomat u zemlji sa najvećim kapacitetom i brzinom dostave novaca, radnici upravo ugrađuju dostavni kanal!
 Pored "Konzuma" na Trešnjevačkom placu. Snimio: Vanja |
15.10.2010., petak
Očekujem prvu crkvu u trgovačkom centru!
Što mislite o ovoj ideji? Da li je realno da Zagreb u nekoj skorijoj budućnosti dobije prvu crkvu u nekom trgovačkom centru?
Možete li si zamisliti božji hram recimo u Avenue Mallu, City Center One-u ili pak West Gateu? Što mislite, kako bi on izgledao, kao velik reprezentativan prostor jarko osvjetljen poput susjednih trgovina, sa glasnom nabožnom muzikom s razglasa ... ili pak kao miran kutak koji bi na nepretenciozan način nudio posjetiocima mogućnost azila od sveopće buke i mjesto za smirenje i meditaciju? Iako se ne smatram vjernikom u klasičnom smislu riječi ne bih imao baš ništa protiv crkve u trgovačkom centru. Po meni bi to bile sasvim logične lokacije za crkve (i ne šalim se pri tome!): unutar hrama konzumerizma koji svojim bojama, zvukovima i svim drugim sredstvima opsjeda svoje posjetioce i pokušava im čim više ovladati mislima i odvojiti ih od sebe samih kako bi potrošili čim više novca moglo bi se kao čvrsto jezgro, protuteža, mjesto mira i odmora, nalaziti mjesto za molitvu koje bi pružalo utočište iscrpljenima od sveg tog jazza. I tu ne mislim samo na potrošače, već i na same trgovce - zamislite kako je raditi čitav dan u dućanu tipa Bipa ili Funky fish ili nekom sličnom, gdje stalno svira glasna glazba, opsjedaju jarke boje, pozornost zaokupljaju upadljivi mirisi ... vjerujem da bi im kratka pauza u mirnom svetištu puno značila. Na ovo razmišljanje me je potaknulo nedavno putovanje po Njemačkoj i susret sa jednom od "Autobahnkirchen" tj. crkava na auto cesti.  Informativna oznaka za crkvu na auto putu. Preneseno sa Wikipedije. Naime, još 1959. na privatnu inicijativu podignuta je prva takva crkva u Njemačkoj i do dana današnjega ih je nastalo 33 u cijeloj zemlji te po jedna u Češkoj i Austriji. Zajedničke karakteristike tih crkava su da se nalaze ili na samom autoputu ili u neposrednoj blizini izlaza s autoputa (manje od 1 km), da su otvorene bar od 8 do 20h ili čak 24 sata dnevno te da su dovoljno velike da mogu prihvatiti putnike jednog autobusa. Na letkiću koji sam tamo uzeo te na pripadajućoj web starnici može se saznati dosta zanimljivih podataka - recimo da ih većinom pohađaju neredoviti vjernici, iako se uglavnom radi o katoličkim i evangelističkim crkvama njihova funkcija je pretežno ekumenska tj. namijenjene su putnicima svih vjera, da je njihov izgled veoma različit, od potpuno klasičnih građevina do vrlo suvremenih i čak avangardnih ... no, svima je zajedničko to što im je cilj ponuditi trenutak mira, tišine, meditacije i kontakta s bogom u inače vrlo hektičnim uvjetima vožnje na prepunim njemačkim auto cestama gdje je promet umonogome gušći nego kod nas (čak i za ljetne turističke sezone - proteklog tjedna sam odvozio više od 1000 kilometara po njemačkim autoputevima i to mogu potvrditi). Za više informacija pogledajte članak na Wikipediji te web site www.autobahnkirche.info.  Evangelička autobahn crkva Exter, 1959. godine. Preneseno sa Wikipedije.  Crkva kod Baden Badena. Preneseno sa Wikipedije.  Ekumenska crkva na odmorištu Dammer Berge. Preneseno sa Wikipedije. A ta crkva kod koje smo se našli (Autobahnkirche Medenbach na auto cesti A3 kod Wiesbadena) je bila odličan primjer (dobola je i nagradu za funkcionalnu suvremenu arhitekturu te pokrajine): izvana je vrlo neugledna, tek 4 betonska zida i stakleno betonski kosi krov koji viri iz tih zidina i šume koja ju okružuje s jedne strane. No, unutra je pravo otkriće, možda ponajviše radi toga što se u malome dvorištu okruženom tim betonom nalazi 6 malih vodoskoka koji svojim šumovima potpuno prigušuju buku autoputa. Mi smo to dvorište upotrijebili kao prostor za gablec i spoj žubora vode i ugodnog popodnevnog sunca je bio jedinstven. A i sama unutrašnjost crkve, iako iznimno asketska (radi se o evangelističkoj crkvi) donosi puno svjetla i mira - vjerujem da je upravo to ono što putnicima-namjernicima treba kad svrate u nju. Više o crkvi pogledajte na njenoj web stranici odnosno na vrlo detaljnoj i informativnoj podstranici već spomenute www.autobahnkirche.info (direktan link.  Crkva na odmorištu Medenbach koju smo sasvim slučajno posjetili. Snimio: Vanja  Ulaz u dvorište ograđeno betonskim zidom koji prigušuje buku sa auto ceste. Snimio: Vanja  Odmor. Snimio: Vanja  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja  Natpis zahvale. Snimio: Vanja  Unutrašnjost crkve. Snimio: Vanja  Staklena stijena krova. Snimio: Vanja  Susret linija. Snimio: Vanja |
14.10.2010., četvrtak
Ako već nemate poštanski sandučić, zasadite barem živicu!
Još jedno odlično opažanje stalnog pratitelja bloga VT-a!
 Čugovečki put na Žutom Bregu. Snimio: VT |
13.10.2010., srijeda
Priča s klupice u Španskom, 13 godina kasnije
Pred malo više od pola godine objavio sam post vezan uz dva graffita iz Batušićeve ulice u Španskom, zaintrigirala su me ista imena koja se pojavljuju na oba natpisa i zapitao sam se što li ti ljudi rade sada, 13 godina nakon tih graffita - usotalom, pročitajte sami dio teksta iz tog posta!
"Tko zna gdje su sad Luka, Peci, Medo i Borka, 13 godina nakon što su napisali ove graffite? Tada su očito bili vrlo aktivni u pisanju po zidovima (obratite pažnju na zanimljive datume!) ... a što je sada sa njima? Da li su još uvijek negdje u kvartu pa ih ti natpisi podsjete na to doba? Ako su tada imali dvadesetak godina, sada su već nekoliko godina preko tridesete .. možda su Medo i Borka oženjeni, imaju dvoje djece koja idu u lokalni vrtić, Borka radi u trgovini, a Medo u auto-servisu? Luka je inženjer, a Pecija već dugo nitko nije vidio? Baš su me zaintrigirali ti graffiti sa naznačenim točnim datumom i potpisima prisutnih ... kao da se radi o nekoj vrsti javnog dnevnika ... preteči bloga ili Facebooka: "Danas, 24.03.1997. sam se našao sa frendovima iz kvarta, popili smo par piva na klupici u parku, bilo nam je baš guba i htjeli smo taj dobar osjećaj podijeliti sa vama, dragi prolaznici."  Trafo stanica u Batušićevoj, Špansko. Snimio: Vanja  Prolaz pored zgrade u Batušićevoj, Špansko. Snimio: Vanja I, cijela ta priča je dobila zanimljiv obrat kada sam pred nekoliko dana dobio tri komentara na taj post - pročitajte sami! - Ljudi pa to je naš grafit!!! Samo moj nadimak nije stao na sliku. Šmrc!! (Nino 05.10.2010. 15:19) - Tu su svi, živi i zdravi, Nino najbolje zna. Istina, Medo ima 2 djece ali ne radi u auto-servisu, a Borka radi na drugom bebaču. I da, svaki put kada prođu pored tih "grafita" sjete se pive na klupici u parku! (Medolina 05.10.2010. 17:56) - datum te mući? E pa ovak je bilo. pivica, parkić itd......ali ti grafiti su našarani ISTI dan, samo je Luka malo zabrijao, shebala ga disleksija!!! (Čule 06.10.2010. 21:44) Nino, Medolina i Čule, hvala vam na javljanju! |
12.10.2010., utorak
Posljednja zagrebačka krčma
Na što vas asocira riječ krčma?
Mene na lokal u kojem se loče, kojeg posjećuju kroneri-alkoholičari, u kojem se pripiti gosti nekad i potuku ... a Hrvatski jezični portal kaže da je krčma "priprosto ugostiteljsko mjesto u kojem se pije vino i rakija". Dakle, nisu to baš neki epiteti, zar ne? Nekad je u Zagrebu bilo više krčmi (koga zanima ta tematika nek pogleda knjigu Ines Sabotič "STARE ZAGREBAČKE KAVANE I KRČME - S kraja 19. i početka 20. stoljeća", ja ju osobno još nisam pročitao iako bi mogla biti zanimljiva), no danas je, čini se, ostala samo još jedna krčma "Jurja Ves" na Maksimirskoj cesti, neposredno prije raskršća sa Bukovačkom.  Snimio: Vanja Taj mi je pajzl (riječ dolazi od austrijskonjemačkog "Beisl" što ima značenje isto kao i naša krčma, no u moderno doba nekad označuje i trendy lokal kojeg posjećuje mlađa alternativna publika) ostao u sjećanju još od mladosti kad sam pred njom dolazeći autobusom iz smjera Markuševca ili Gornjeg Bukovca čekao tramvaj za grad. Unutra su se uvijek nalazile podbuhle face lokalnih ljubitelja kapljice, a za mojih nekoliko posjeta tom lokalu sjećam se samo mlake pive i tradicionalnih tamnoplavih stolnjaka sa bijelim nadstolnjacima s rupicama od čikova. Kako je danas tamo ne znam, dosta rijetko zalazim u taj dio grada, no po opaženom u 2-3 prolaza čini se da je profil klijentele ostao sličan (iako, primjetno je da je i dalje moguće pojesti ponešto za gablec). A ono što je posebno zanimljivo je to da je i vlasnik tog lokala također isti već više desetaka godina: ugostiteljsko poduzeće "Zagrebački plavi" za koje sam već mislio da je nestalo sa lica zemlje i da na njega podsjeća samo velika reklama na zgradi njihove uprave na uglu Harambašićeve i Maksimirske. No, firma postoji i dalje, a među njihovim "poslovnicama" se nalaze neki od kultnih lokala maksimirskog kvarta proteklih desetljeća: čuveni "Dam daj" na Kvatriću (dugogodišnji azil za kumice s placa tokom hladnih mjeseci ) pa gostionica "Plavi 9" na Zvonimirovoj (koja je, čini se, preuređena) i restoran "Pod mirnim krovom". Firma postoji od 1954. godine i nije se u njoj , očito, već dugo ništa promijenilo. |
11.10.2010., ponedjeljak
"Glas Trešnjevke"
Koliko se ja sjećam, u Zagrebu posljednjih desetljeća nije bilo ozbiljnijih "kvartovskih" novina ... Tamo negdje u 80-tima je u tadašnjoj općini Maksimir bio tiskan "Maksimirski list" (nisam više siguran da li se zvao baš tako, a pretraga po webu mi nije dala nikakve upotrebljive rezultate) koji se besplatno dijelio na prometnim mjestima tog kvarta, no uglavnom je sadržavao samo oglase i tekuće informacije i nije bio dugog vijeka. Što se drugih kvartova tiče, nisam nikad čuo za neke novine tog tipa koje bi se uzdigle iznad periodične objave reklama lokalnih poduzetnika.
No, Trešnjevka je na tom području ipak izuzetak sa časopisom "Glas Trešnjevke" koji periodično (1-3 puta godišnje) izlazi posljednje tri godine i do sada je izašlo 10 brojeva. OVDJE možete pregledati većinu brojeva (link na prvi broj ne radi!) i vidjet ćete da taj časopis iz broja u broj izgleda sve bolje, a i obrađene teme su sve zanimljivije tako da se nadam da će se taj trend i nastaviti. Uz uobičajeno bavljenje tekućim lokalnim događanjima (programi Centra za kulturu Trešnjevka koji časopis i izdaje, predstavljanje vijećnika u Vijećima gradskih četvrti Trešnjevka-sjever i Trešnjevka-jug, popis malih komunalnih akcija itd) tu se uvijek nađe i poneki zanimljiv članak o prošlosti Trešnjevke, a isto tako i razgovori sa zanimljivim stanovnicima ovog kvarta. Dosadašnji izbor sugovornika je bio nadasve dobar i nema razloga da ne vjerujem da će takav i ostati - posebno pohvaljujem urednicu posljednja tri broja Đurđicu Božić, ali i prethodnu urednicu Danijelu Rajković. Uglavnom, preporučam vam listanje ovog časopisa, a neki od njegovih članaka su mi dali i ideju za neke od postova koje ću objavljivati slijedećih tjedana i mjeseci. A kako današnji post ne bi ostao potpuno bez fotki, evo i prikaza napredovanja radova u parku u Zorkovačkoj - radovi dobro napreduju i jako me zanima konačni ishod (prema izjavi nadzornice gradilišta (?) oni bi trebali biti gotovi u proljeće 2011.)!  Stanje na radilištu 28.09.2010. Snimio: Vanja  Stanje na radilištu 28.09.2010. Snimio: Vanja  Stanje na radilištu 28.09.2010. Snimio: Vanja |
10.10.2010., nedjelja
Ivan i Luka su profići
Drage i dragi moji, evo mene s puta ... otpala mi je rit od vožnje u autu, 2600 km za volanom u 10 dana, od toga u zadnja dva dana preko 1000 ... No, našao sam još snage za jedan post, sa fotkom otprije 15-tak dana. Baš me zanima odnosi li se ta Ivanova i Lukina profesionalnost na obavljanje poslova iznošenja otpada ili su možda studenti po zanimanju ("KV studenti")?
 Pored Trešnjevačkog placa. Snimio: Vanja |
08.10.2010., petak
Dobro došli u hram kocke! Gospodska ulica u Stenjevcu. Snimio: Vanja Pozdravljam vas iz Aachena, do redovnog čitanja za nekoliko dana! |
02.10.2010., subota
Lijevo - ravno 3:1 Garaža City Centar One trgovačkog centra. Snimio: Vanja P.S. Puno pozdrava iz austrijskih Alpa! |
