Nepoznati Zagreb
29.11.2010., ponedjeljak
Zagrebačka Delta Snimio: Vanja Riječani i oni koji barem donekle poznaju Rijeku znaju za riječku Deltu - trg u redištu grada, pored Rječine, sa kojeg polazi veći broj gradskih i prigradskih autobusa. No, Zagrepčani, znate li vi da i mi imamo svoju Deltu (iako ne tako poznatu)? Zagrebačka Delta (punim imenom Delta rasputnica) se nalazi u Remetincu i predstavlja jugozapadni vrh željezničkog čvorišta sa tri kraka. Vlakovi koji dolaze sa sjevera nakon prelaska Save odlaze ili prema Karlovcu (jugozapadno) ili prema Sisku (jugoistočno), a ta dva smjera (Karlovac i Sisak) su povezana i međusobnim krakom koji je važan radi veze prema/od Ranžirnog kolorvora koji se nalazi između Dugava i Mlake. Unutar tog velikog trokuta se nalazi i čitavo naselje Trokut (koje je zavrijedilo samostalan post), a oko njega niz drugih naselja koja su svoja "leđa" okrenula prema nasipu, od Savskog Gaja pa do Remetinca. Za danas vam dajem nekoliko fotki zagrebačke Delte, jugozapadnog vrha Trokuta ... s jedne strane je vlak već za desetak minuta na Glavnome kolorvoru, a na drugoj strani već mirišu gorskokotarske šume i Jadran!  Mjesto odluke. Snimio: Vanja  Lijevo Glavni kolodvor, desno (pomalo obraslo korovom) Klara, V. Gorica i Sisak. Snimio: Vanja  Važna skretnica. Snimio: Vanja  Snimio: Vanja  Jesensko sunce ispraća putnike u daljine. Snimio: Vanja  Mirisi Jadrana zovu iz daljine. Snimio: Vanja |
28.11.2010., nedjelja
Sve po 20 (ali samo u Getrou)
Pred koji tjedan imali smo temu "Sve po dva", a danas evo i njene nasljednice, "Sve po 20" (a razlika nije samo u brojci)!
 Garaža u trgovini "Getro", Vrbani. Snimio: Vanja  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja |
27.11.2010., subota
Božićni ambijent odozdo
Ovog vikenda i službeno započinje Advent, trgovci su jedva dočekali otvorenje sezone lova na potrošače, a ove godine je i konkurencija ugostiteljskih štandova na zagrebačkim trgovima i ulicama jača nego ikad dosad. Ne znam kolike su najamnine u pitanju, no čisto sumnjam da se taj biznis neće isplatiti: kobasice, pivo i kuhano vino su sigurni mamci, a dodatna ješka je i zatvoreni prostor koji nudi više lokala na Jelačić placu i Cvjetnom trgu i koji obećava više topline za promrzle tabane i prste. Nemam ništa protiv tih prigodnih štandova, čak niti protiv njihovog većeg broja ove sezone (nadam se da će od toga profitirati i gradski proračun, a ne samo vlasnici lokala!), no monumentalnost tih šatri je zaista teško probavljiva ... trgovi su naprosto pojedeni ovih dana njihovom kvadraturom.
U trenutku kad ovo pišem (subota popodne) još uvijek ne znam kakva je velebna građevina bila u gradnji na istočnom kraju Jelačić placa (čini se, pozornica), no prekjučer (četvrtak, 25.11.) je bilo zanimljivo pogledati nastajanje njezinih temelja, neobične "paukove mreže" od drvenih greda i letvica. Za koji dan će sve to nestati s vidika prolaznika i biti će prekriveno prigodnom prazničnom "fasadom", a vi se tad sjetite što se nalazi iza kulisa!  Pozicija u prostoru. Snimio: Vanja  Praznična "kristalna rešetka". Snimio; Vanja  Što li to tako zanimljivo pokazuje gospon s plavom kapuljačom? Snimio: Vanja |
26.11.2010., petak
Najduži haustor u gradu, a i šire!
Jedinstven fenomen: ograničenje visine za vozila u trajanju od 5 kilometara i to sve u jednom običnom haustoru!
 Snimio: Vanja  Šubićeva ulica, na pola puta između Zvonimirove i Trga Petra Krešimira IV. Snimio: Vanja |
Iskusan kontakter kontaktira brzo i efikasno, prema dogovoru dolazim i u kuću ... Stančićeva ulica. Snimio: Vanja |
25.11.2010., četvrtak
D Ugao Harambašićeve i Kennedyjeva trga. Snimio: Vanja "Dobar električar popravlja kućanske aparate ..." "Dolazim u kuću čuvati djecu ..." "Doberman, stariji, odlutao u okolici Svetica ... " "Draga, oprosti mi, nisam te želio povrijediti ..." "Dugodlake mačiće dajem u dobre ruke ..." "Dva studenta, profesionalca, odvoze stari namještaj ... " "Duhovito pričam viceve, dolazim u svako društvo ..." "Djed Mraz, markantan, duboka glasa, sa opremom, dolazi u kuću ..." "Dobri ljudi, hitno mi je potrebna pomoć ... " Slovom "D" može započeti bilo kakva priča, vesela i tužna, pismena i nepismena, jučerašnja i prošlogodišnja, ljubazna i neotesana .... ovo je priča koja nam nudi samo prvo slovo i nama samima ostavlja da si ju ispričamo do kraja u skladu sa našim raspoloženjem, mislima, interesima. To je jedna od priča kakve volim bilježiti: bez početka i kraja, bez razloga za pohvalu ili pokudu, bez potpisa i naslova ... no, čak i takva ima svoj razlog postojanja. I razlog da ju se zabilježi. A svaki od vas, drage čitateljice i dragi čitatelji, može od te jednoslovne priče istkati vlastiti roman ... ja sam mu stavio kamen temeljac, a vi ga nadogradite, bilo u renesansnom stilu ili potpuno suvremenom, načinite od njega dvorac ili brvnaru, ispričajte ga na kojem god želite jeziku i ukrasite sa koliko god želite epiteta i lirskih digresija. Ovo je sjeme priče ... iz koje može izrasti bilo što ako ga se dobro zalije maštom. |
24.11.2010., srijeda
Nezavisnost za vrganje!
Sve do sada sam mislio da u svijetu vlada nepodijeljeno javno mišljenje da su i vrganji gljive, no čini se da su se oni odlučili odvojiti od ostatka gljiva i samostalno krenuti u gastronomske vode.
 Gostionica na uglu Livadićeve i Zvonimirove. Snimio: Vanja |
23.11.2010., utorak
Spretan "hausmajstor" je zlata vrijedan (2): Kako pametno iskoristiti stari prometni znak?
Evo jednog prijedloga iz kuće s raskršća Ilirske i Ogulinske ulice na Gajevu: neki dosjetljivi "hausmajstor" je upotrijebio stari prometni znak za razvrstavanje (preostao valjda od nekakvih radova, čim je žute boje) i napravio od njega platformu za mali lift za transport cjepanica iz prizemlja na prvi kat!
 Snimio: Vanja  Snimio: Vanja |
22.11.2010., ponedjeljak
Viva Cibona!
Danas je dan za aktualne postove ... nakon Cirque du soleil i zabavne koincidencije sa oglasom za kredite sad je na redu puno sumornija priča. Košarka je meni osobno najdraži momčadski sport, i kao sudioniku, nekada čestom "hakleru" po svim gradskim igralištima, i kao gledaocu. Tokom dosta godina sam bio redoviti posjetilac Ciboninih utakmica (između 1981. i 1986. su bile rijetke utakmice na kojima nisam bio u gledalištu, radilo se tu o poljskom prvaku ili "Borcu" iz Čačka ili pak o završnicama prvenstava i evropskih kupova) i jako mi je žao što je Cibonina priča krenula tim putem kojim je krenula. Od nekad jednog od najuspješnijih sportskih klubova grada (vjerojatno i najuspješnijeg tokom 80-tih) ostala su uglavnom tek sjećanja, kao ovaj stari izblijedjeli natpis na fasadi u Demetrovoj ulici.
 Demetrova ulica. Snimio: Vanja No, posljednje vijesti ipak kazuju da za "Cibonu" ima spasa i nadam se da će ova priča ipak imati sretan završetak! |
Cirque du credit
Sudeći po boji i tekstu, čini se kao da su krediti ponuđeni baš vlasnicima cirkusa kojeg smo ugostili prošli tjedan!
(šteta što nisam bio na predstavi!)  Selska cesta (kod križanja sa Zagrebačkom avenijom). Snimio: Vanja |
21.11.2010., nedjelja
Ajmo popit nekaj z nogu!
Za kraj vikenda evo još jedne zgodne zbirke fotki koja mi je stigla od mog vjernog čitaoca i suradnika VT-a ... uživajte u kolekciji uz njegove fotke (i jedan moj mali dodatak, nisam odolio
 ) i moje komentare! ----------------------------------------- "Fuj, već se zgrijala!"  Belečka ulica na Trešnjevci. Snimio: VT Ni majstori više nisu kaj su bili ...  Na gradilištu u Pustoselinama u Remetama. Snimio: VT "Ledena pepsi prija najbolje!"  Svetice. Snimio: VT "Ledena Žuja će nas zagrijati i kad je najhladnije ..."  Snowboard turnir na Cmroku 2006. Snimio: VT Pivica za dobro jutro ...  Gajeva, u nedjelju ujutro. Snimio: VT Mimikrija.  Rikardove štenge. Snimio: VT Nakon dvajst do asa popili ih četiri dečka.  Zorkovačka ulica, Trešnjevka. Snimio: Vanja Medveščanke piju z demižonke!  Zakmardijeve štenge. Snimio: VT Čekajući ZET-ovce ...  Reljkovićeva ulica, uz autobusnu stanicu. Snimio: VT Pranje zuba nakon doručka.  Dolac. Snimio: VT Uvertira slavlja.  Dolac, na staru godinu. Snimio: VT U dvoje je ljepše, zar ne?  Iznad Jaegerhorn prolaza. Snimio: VT Doping pred Anatomiju.  Šalata. Snimio: VT Ekipa iz kvarta je bila ovdje ... i sve uredno složila.  Republike Austrije. Snimio: VT Ekipa iz kvarta je bila ovdje ... i sve neuredno odložila.  Pantovčak, nedaleko Predsjedničkih dvora, 2009. godina. Snimio: VT |
Pošto Metković??? Lanište, pored napuštenog štanda za prodaju mandarina. Snimio: Vanja |
20.11.2010., subota
Najbrža promjena spola u Zagrebu, a i šire!
Uđete na pješačku stazu kao žena, a nakon 20 metara siđete kao muškarac!
 Jarunsko jezero, sjeveroistočni ulaz. Snimio: Vanja |
19.11.2010., petak
Prometni poligoni: Ima li ih još igdje?
Ne znam kako vi, dragi moji, ali meni su u moje doba djetnjstva prometni poligoni bili san! Kako sam odrastao u predgrađu onda je za mene (kao pješaka i kao biciklista, jer sam na biciklu provodio velik dio slobodnog vremena) promet značilo hodanje i bicikliranje po uskim cesticama bez pločnika, ponekad i bez asfalta ... a grad, zebre, semafore i sve ostalo sam gledao samo za povremenih rijetkih odlazaka prema centru. I kada su nama, članovima prometne grupe u osnovnoj školi, obećali odlazak na tada novi i suvremen poligon u Školi MUP-a (danas Policijskoj akademiji) bio sam oduševljen. Na žalost, do tog odlaska i vožnje po "pravim" cestama, uključenim semaforima i uz prave prometne znakove nikad nije došlo ... a s vremenom sam i odrastao, sve više vremena provodio u gradu, kupio i auto i život mi se dobrim dijelom preselio na pravi, životni, prometni poligon.
No, u meni je ostalo razumijevanje za klince i želju da na taj način, kroz prometne poligone, postanu bar na pola sata ili sat veliki i u svijetu odraslih. Prije 5 godina sam bio sa obitelji na esperantskom obiteljskom susretu u jugozapadnoj Češkoj, pored grada Piseka, i jedno popodne smo otišli na izlet na njihov prometni poligon. Klinci su dobili autiće na pedale (vrlo slične onima kakve su vozili prošlu nedjelju u Arena centru, samo što je vožnja po kratkoj kružnoj stazi u Areni bila neizmjerno nezanimljiviaj od one u Piseku). Sin je uživao, zajedno sa svim ostalim klincima, i ostali smo tamo duplo duže nego što smo namjeravali.  Prometni poligon u Piseku. Snimio: Vanja  Prometni poligon u Piseku. Snimio: Vanja  Zadovoljni klinci nakon vožnje. Snimio: Vanja Tu i tamo svratimo mi i do Graza, a tamo se također nalazi jedan prometni poligon za klince, i to u centru grada, u Stadtparku. Na žalost, najvećim dijelom godine tamo nema autića i bicikala za iznajmljivanje tako da smo se po njemu samo šetali i, jednom prilikom, provozali romobilom kad smo ga imali sa sobom.  Prizor sa poligona u Grazu. Snimio: Vanja A kako je u Zagrebu? Ja znam za samo dva takva poligona i oba su, na žalost, nedostupna: jedan je onaj već spomenuti, u krugu Policijske akademije. Koliko sam vidio, tu i tamo ga se koristi za policijske vježbe (vjerojatno izobrazbu vozača), no djeci mislim da nije nikad dostupan. Drugi je u dvorištu osnovne škole na Folki, pomalo zapušten ... ne znam da li je moguće legalno doći do njega bar vikendom. Znate li vi za neki drugi poligon u Zagrebu i okolici (nekako mi je ostalo u sjećanju da bi jedan trebao biti u Samoboru ...)?  Prometni poligon uz školu na Folki. Snimio: Vanja Šteta ... mislim da bi takvo što veselilo klince, a ponešto bi usput i naučili o prometu. (usput, razgovarajući sa drugom djecom o prometnim poligonima uočio sam da neki klinci uopće ne znaju što je to: ne samo da ne poznaju taj pojam, već im je i potpuno nepoznat taj koncept, kreiranja djelića grada sa namjenom vježbe snalaženja u prometu!) No, kako bismo to bar malo nadoknadili, odlučio sam sinu za rođendan pokloniti privremeni prometni poligon, bar na jedan dan. Uzeli smo krede u boji i na obližnjem, najčešće neupotrebljavanom igralištu nacrtali splet cesta, zajedno sa znakovima, kružnim tokom, parkiralištima (semafore nismo instalirali ). Bilo nam je zabavno 2-3 sata na toem priručnom i rado bismo koji puta svratili i na pravi poligon kada bi takav postojao kod nas!  Naš improvizirani poligon za jedan dan. Snimio: Vanja  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja  Promet na lokalnoj cesti . Snimio: Vanja |
18.11.2010., četvrtak
Pale sam na svijetu Igralište hokeja na travi na SRC "Mladost" na Savi. Snimio: Vanja S kime podijeliti radost nakon postignutog pogotka ili tugu nakon propuštene šanse ...? |
17.11.2010., srijeda
Arena centar: Poklonismo se i mi novome hramu konzumerizma ... Pred ulazom, igra svjetla i vode s vodoskoka. Snimio: Vanja Moja radoznalost nema previše skrupula tako da sam proteklu vjetrovitu nedjelju iskoristio da zabodem svoj nos i u novootvoreni "Arena" shopping centar usprkos mojem neoduševljenju odlascima u dotične. No, kako ipak ne bi sve bilo trivijalno, napravih to na malo drugačiji način: krenuo sam sa klincima iz matičnog mi Prečka biciklima. Sin mi je u sasvim dobroj kondi i za ovakve malo duže biciklističke izlete, a kćer sam posjeo na sjedalicu iza mene. I sve je prošlo kako treba usprkos podosta jakom vjetru zbog kojeg je ovo bio zaista respektabilan poduhvat, za 45 minuta vožnje preko Jaruna i starog savskog mosta došli smo u Lanište. I, što reći o samoj Areni odnosno istoimenom trgovačkom centru? Iskustvo je pokazalo da na toj trgovačkoj sceni najbolje posluju samo oni najnoviji i najveći. Sjećate li se redoslijeda zbivanja? Tamo negdje davno je otvoren Mercatone, tada najveći ... nakon dosta vremena je uslijedio King Cross ... a zatim opet nakon nešto godina City Centar One (prva faza). E, onda su se stvari ubrzale: došao je Avenue Mall, pa nedugo zatim CC1 (proširenje) pa West Gate i, na kraju, Arena. Uvijek je onaj najnoviji i najveći obirao vrhnje hvalisajući se još većim brojem trgovina, još većim atrakcijama, još zvučnijim imenima ... i baš me je zanimalo čime će to Arena htjeti osvojiti srca i novčanike zagrepčana. Prvi adut, H&M, još nije izigran - tek kad on padne na stol tada će nastati prava strka. No, i to je tek "devetka u adutu", adutni dečko je, zna se, IKEA. I nakon toga više nema "ibera". I, očekujući nešto neočekivano došao sam sa klincima do Arene pripravljen na napade na sva čula. Uslijedilo je dosta zanimljivih zapažanja i, kao generalni dojam, određeni antiklimaks. Mislim da su ga najviše osjetili klinci, nakon velike igraonice u West Gateu trebalo je doći nešto zaista veliko i novo što bi ih moglo impresionirati. Istina, novosti ima: ispred samog centra je originalno zamišljen plato sa raznim zezalicama za klince, većinom drukčijima od dosada viđenih na ovim prostorima. Vodoskoci između kojih se može trčkarati, velike figure psa i morža za penjanje, krivudavi betonski zidovi za provlačenje (podsjećaju na one kod Bundeka!) i sličan špigl, betonski "namještaj" koji izgleda kao da je tapeciran, male klackalice za skakanje ... fora. Sve to još izgleda pomalo sirovo, sa tek ničućom travom i mladim sadnicama drveća ... no, nadam se da neće izostati još malo dodatne brige da tom mjestu udari završni glanc. Jer, ako se privuče klince, tad će i roditelji potrošiti koju kunu više u centru, to se zna.  Šareni zidić kao zabava za klince. Snimio: Vanja  Figure na tlu (postoje i 3D verzije!) koje okolinu centra čine veselijom i raznovrsnijom. Snimio: Vanja  Mini amfiteatar sa stolicama za okretanje. Snimio: Vanja  Žuti pesek je dušu dao za pentranje (a s druge strane je plavi morž!). Snimio: Vanja Ajmo dalje: još koja riječ o lokaciji. Arena je zaista na rubu grada i sve uokolo tako i izgleda, još podosta raskopano i neuređeno. Najbizarniji detalj okolice je dalekovod koji prolazi točno između Arene (the dvorane) i Arene (the shopping centra).  U zraku neće nedostajati elektriciteta ... Snimio: Vanja Napokon lijepi i funkcionalni držaći za parkiranje bicikala, mislim da su ovi najbolji u gradu! Snimio: Vanja Dječja zabava unutra: blijedo. Na katu je reklamirani "poligon" koji se svodi na prostor od stotinjak kvadrata po kojemu se po kružnoj stazi može voziti 7-8 autića na pedale. Ti pedaloauti su simpa, besplatni su i žena koja radi tamo je simpa i trudi se da sve ide kak spada i da se klinci izmjenjuju ... no, sve zajedno to nije bogznakaj, moji su se klinci zasitili za 10 minuta. Još par minuta smo pogledali dodatni kvaziiglu i pingače koji stoje uz njega (pozdrav CeeDeeu!), a najviše pozornosti su privukli sudari autića sa pregradama i zidovima od stiropora koji su već dobrano načeti.  Snimio: Vanja  Pozdrav CeeDee-u! Snimio: VanjaPosebne pogodnosti: postoji garderoba, ne ormarići, već prava, sa garderobijerkom (koja je djelovala prilično besposleno u doba našeg posjeta). To mi se čini dobro, jer su oni ormarići ponekad prava gnjavaža (sitniš, premali ormarići itd).  Snimio: Vanja Označavanje smjerova i "toponima": e, to je već posebna fora, West gate je promovirao "nacionalni štih" u svom centru postavivši po zidovima stihove nekoliko poznatih hrvatskih pjesama (recimo "Tri nonice" od Drage Gervaisa, nalazi se u čitanci za 4. razred osnovne ), a Arena centar je nastavio s tim principom, ali je, bar po mom mišljenju, napravio grešku u koracima. Naime, postoji Trg Istra, Slavonija, Dalmacija ... i svako od tih odredišta je označeno nekom vinjetom iz tih krajeva (što je OK), ali je i "naseljeno" malim ljudskim vinjetama (što je isto OK) koji nose vrećice za kupovinu. E, te vrećice su me baš iziritirale - ajd bar malo glumite da ovdje nije baš SVE podređeno kupovini i punjenju vrećica i pražnjenju novčanika! Snimio: Vanja  Slavonski potrošači. Snimio: Vanja  Istarski potrošači. Snimio: Vanja  Snimio: Vanja I, tako je završilo naše razgledavanje "Arena" centra - zadržali smo se oko njega i u njemu cca 1 sat, potrošili nula kuna i zatim ponovo sjeli na bicikle i otprašili doma po sve jačem vjetru. Usput smo ispred centra čak ulovili tri reklamna balona koji su se nekome otrgli, privezali ih za bicikle ... no, doma je stigao tek jedan, vjetar je bio prejak, a usputna trava preoštra za njih. :o( P.S. Za kraj jedan zabavno-provokativan reklamni štos!  Snimio: Vanja |
16.11.2010., utorak
Posvećeno kolegama po objektivu
Šećući se Trešnjevkom u Kostelskoj ulici naišao sam na ova dva graffita smještena na tek par desetaka metara jedan od drugoga ...
 Snimio: Vanja  Snimio: Vanja ... i, naravno, odmah sam se sjetio svojih dragih kolega po objektivu, GP-a i Bluevekija (na žalost, ovaj ovdje s graffita je veky sa ipsilonom, a nije ni plavi ... ali me je ipak podsjetio na njega!)! |
15.11.2010., ponedjeljak
A sad malo o reklamama (10): Tko kome na glavi stoji?
"Dakle, ovaj tip iz City Centra One nam se baš popeo navrh glave!!!"
 Reklamni plakat za CC1 točno iznad plakata za novotvoreni Arena mall, ugao Savske i Zagrebačke avenije. Snimio: Vanja |
14.11.2010., nedjelja
Jesen je ispunila Žumberačku ulicu Snimio: Vanja |
13.11.2010., subota
Zapruđe: Priče iz Srebrnog grada (kvartovski muzej je otvoren!)
Dragi moji, evo jedne odlične vijesti - u Zapruđu je otvoren kvartovski muzej!
 Snimio: Vanja  Snimio: Vanja Neću vam sad puno prepričavati što se može naći u tom javnom muzeju, jednog od prvih takvih u nas) već ću vam samo dati okvir, razlog za njegovo postojanje, i uputiti vas gdje možete pronaći više informacija ... a od vas, naravno, očekujem i da ćete otići na lice mjesta i sami iz prve ruke upoznati Zapruđe uz pomoć članova udruge "Kontraakcija" (koja je pokretač ove inicijative) i njihovih suradnika. Dakle, zašto kvartovski muzej? Zato da se ne izgube informacije, priče, legende ... o pojedinim gradskim kvartovima i da se stanovnicima tih kvartova i kvartovskim gostima ponudi širi pogled na dio grada u kojemu obitavaju ili se možda tek prvi put s njime susreću.  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja Gdje? Kvartovski muzej možete posjetiti vrlo lako - informacije ćete naći na dva velika plakata na dva zida s desne strane u središtu Meštrovićeva trga u Zapruđu. A još lakše i brže tako da kliknete na web stranicu "Kontraakcije"(OVDJE i OVDJE). Naravno, isplati se sve to vidjeti i uživo, a uz plan Zapruđa na trgu i na webu pomoći će vam u tome i markacije koje upravo ovih dana postavljaju mladi članovi planinarskog drušva "Gojzeki" i koji će vas odvesti do zanimljivih mjesta Zapruđa. Toliko od mene, prepuštam vas zanimljivim pričama tog kvarta i zanimljivim umjetničkim intervencija ... a momk osobnom muzeju/doživljaju Zapruđa prilažem gore postavljene slike čitalaca plakata kvartovskog muzeja s kojima sam malo i popričao, a isto tako i račun iz "Male kavane" alias "Bureka" gdje sam utažio glad i žeđ (ćevapima baš nisam bio oduševljen, ali je barem luk bio na visini zadatka: obilan i finoga okusa )Uvodni dio:  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja Zatim par fotki vezanih uz intervencije u prostoru Zapruđa!  Evo i jednog imena koje smo već nekoliko puta sretali na ovome blogu: Ana Mihalić! Snimio: Vanja  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja A zatim priče iz Srebrnog grada!  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja Na kraju: moja stranica dnevnika iz Zapruđa (uz onih nekoliko sa vrha posta).  Zapruđe downtown. Snimio: Vanja  Luk će se pamtiti, ostalo se zaboravlja. Snimio: Vanja Udruga "Kontraakcija" je već priredila slične "kvartovske muzeje" Središća i Travnog,a ja se nadam da će ih biti i još puno više jer mi se ta ideja čini naprosto sjajna ... i jako bi me radovalo kada bih mogao učestvovati u nekom njihovom slijedećem projektu (prvi korak u tom smjeru je već učinjen ). |
Interliber u 5 slika Snimio: Vanja Kao i valjda svi drugi pismeni stanovnici Zagreba bjeh i ja ovih dana na Interliberu ... tržio nisam puno, nije bilo ni puno novih književnih otkrića ili poslastica, no bilo je ugodno još jednom prošetati se sajmom, prolistati mnoštvo knjiga, uočiti kako se ljudi ipak zanimaju za tiskovine ... a dodatni bonus je i činjenica što je uz dobre knjige uvijek lijepo pogledati i lijepe zagrepčanke koje mnogobrojno posjećuju sajam. No, da ne duljim više, evo mojih foto dojmova!  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja |
11.11.2010., četvrtak
Mjesto susreta svih dimenzija
Za prve tri sam siguran, no tko zna nema li još koja ovdje svoju poveznicu sa ostatkom svemira?
 Zorkovačka ulica. Snimio: Vanja |
Kako priroda briše tragove civilizacije
Jučer sam vam među ostalim pokazao kako priroda malo pomalo briše tragove civilizacije, sjećate se one "jumbo" zidne reklame za Palomu koja je izblijedjela gotovo do neprepoznatljivosti i za još nekoliko godina se zaista više neće ništa vidjeti ... ili natpisa pizzerie koji je izgubio sve boje i sad njegovu poruku čuva samo oblik slova ... Ovih dana sam vidio još jedan slikovit primjer nezaustavljive moći prirode koja sitnim koracima pretvara ljudske proizvode nazad u osnovne elemente - pogledajte ovaj reklamni letak za kredite kakvih se po gradu može vidjeti na tisuće! Nakon 2 dana kiše i finog brušenja vjetrenim, lišćanim i asfaltnim "šmirglpapirom" listić je poprimio ovaj zanimljiv rupičasti "ementaler" izgled!
 Prečko. Snimio: Vanja  Snimio: Vanja |
10.11.2010., srijeda
Više ih nema, ali su još uvijek tu
Nikad ništa ne nestane bez traga ... čak i kad predmeti fizički nestanu sa nekog mjesta, u našim mislima i srcu ostane njihov odsjaj, eho, sjećanja. Nekad ta sjećanja malo-pomalo prekriva pijesak proticanja vremena i njihov obris postaje sve nejasniji dok napokon ne nestane u dubinama nagomilane životne arhive ... a nekad taj isti pijesak vremena izbrusi sjećanja tako da postanu potpuno neprepoznatljiva, potpuno drugačija od izvornog oblika.
Ali, ponekad se dešava da nakon nestanka ostane i fizički trag, taj fenomen sam već jednom obrađivao na ovome blogu vezano uz ovu fotku:  Preradovićeva ulica. Snimio: Vanja Ponekad je čovjek uzročnik nestanka, kao kod ovih tabli gore ili trgovine dolje ...  Dobronićeva ulica, izlog početkom srpnja. Snimio: Vanja  Dobronićeva ulica, izlog početkom srpnja, prije pretvaranja "Unionove" poslovnice u trgovinu "Bipe". Snimio: Vanja ... a evo i varijacija na temu, kada je priroda preuzela ulogu "brisača".  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja Ponekad iščeznu i čitave kuće, no ovaj trag će vrlo brzo biti pokriven novogradnjom koja se rađa.  Krapinska ulica. Snimio: Vanja Tko zna da li je vlasnik ove kuće s posljednje fotke napustio ju s veseljem, iščekivajući udobniji stan u novoj zgradi, ili pak sa žaljenjem, jer su ga okolnosti natjerale iz nje ... No, iako nestanci nekad budu bolni kad ne bi bilo nestajanja i nastajanja život bi bio vrlo dosadan. |
09.11.2010., utorak
Egipćani tiho ulaze na zagrebačku scenu
Pred tridesetak godina se pričalo kako Albanci i Janjevci nadiru u Zagreb, prije 15-20 godina su tema dana bili Hercegovci, unazad nekoliko godina se stalno pokretala tema o najezdi Kineza koja se sprema našem gradu, a pred dolazak krize je pdo medijskom paskom bilo useljavanje zapadnih Evropljana u Zagreb ... no, nitko još nije spomenuo tihi ulazak Egipćana u Zagreb!
Pogledajte ovih nekoliko prizora!  Zorkovačka ulica. Snimio: Vanja  Selska cesta. Snimio: Vanja  Voćarska ulica. Snimio: Vanja  Ugao Valjavčeve i Kučerine. Snimio: Vanja  Ugao Valjavčeve i Kučerine. Snimio: Vanja Tko zna, možda jednog dana osvanu i gostionica "Kod veselog Tutankamona", pizzeria "Oziris", građevinsko poduzeće "Keops", pogrebno poduzeće "Anubis" ...? |
08.11.2010., ponedjeljak
Spretan "hausmajstor" je zlata vrijedan! Snimio: Vanja Pred nekoliko dana sam pisao post o urbanoj reciklaži, a danas stižem sa zgodnim štiklecom o reciklaži na potpuno različitom nivou: naime, u mojoj zgradi se prošupljio odvod stare česme (moja baka je to zvala "vaserlajtung" ) u prostoriji gdje se nalazi kontejner za smeće. I, šparni "hausmajstor" je lijepo uzeo ostatak starog zvučnika portafona (kojeg smo zamijenili još pred nekoliko godina!) i prikladno ga učvrstio na rupu - što je najbolje, tek mi je drugi pogled otkrio porijeklo ove reciklirane zakrpe! Snimio: Vanja |
07.11.2010., nedjelja
Hvatajući posljednju zraku sunca Posljednje zrake sunca. Snimio: Vanja Prošli petak mi je bio naporan dan ... naporan dan na kraju napornog tjedna. Poslovi su me vodili na sve strane i negdje oko 16h sam već bio iscrpljen i hodajući uz Selsku cestu kod Tratinske tražio sam miran kutak na kojem bih predahnuo bar 15 minuta u miru i tišini. Na tome mjestu, prepunom prometa, buke i gužve teško je uopće zamisliti da negdje, bilo gdje na svijetu, može postojati takav miran kutak ... i tad sam se sjetio jednog mirnog kutka, malog parkića između zgrada smještenih između Jankomirske ulice i Selske ceste. Laknulo mi je, jer mi je zaista trebalo malo odmora, čim prije tim bolje. Produžio sam korak i za nekoliko minuta sam stigao do tog malog parka: bio je prazan, bez dokonih penzionera, šetača sa psima, zaigrane djece - bez igdje ikoga, kao naručen. Izvalio sam se na jednu od 5 klupa, jednu od onih još obasjanih suncem, stavio torbu ispod glave, protegnuo ruke i noge i zatvorio oči. Kakvo olakšanje ... Naravno, ni taj kutak zelenila i mira nije potpuno izoliran od velegradske vreve, ali buke je tu tek bila odjek, tiha podloga, bijeli šum ... a zvučnom kulisom su vladali zvukovi susjedstva: škripa prozora i vrata, mijaukanje mačaka koje su se naselile u kutu iza garaža, nečije nakašljavanje iz susjedne zgrade ... Dok su me posljednje zrake sunca škakljale po obrazima otplovio sam u mislima nekud daleko, toplina sunca me je odvelo u pravcu Mediterana ......................... U jednom trenutku sam osjetio nečiji pogled na sebi - otvorio sam oči i spazio ženu srednjih godina u poslovnom kostimu kako me gleda prolazeći stazom. Zatvorio sam oči i nastavio opuštenim putovanjem zemljom odmora ... Nakon još nekoliko minuta začuo sam hihot, tri tinejdžerice su prošle pored mene i moje klupe - možda me nisu ni zamjetile. Ponovo sam zatvorio oči. No, vrlo brzo je nestalo čarolije - sunce je nestalo iza obližnjih krovova, a glasan razgovor nekolicine šetača je narušio mir. Došlo je vrijeme za pokret. Iako nije dugo trajala, ova pauza mi je donijela nužno potreban odmor i mir ... šteta je što nema više ovakvih mirnih kutaka! |
06.11.2010., subota
A sad malo o reklamama (9): Rame o rame na propagandnom zadatku Zagrebačka avenija, pored Remize. Snimio: Vanja |
05.11.2010., petak
A sad malo o reklamama (8): Mijenjaju li se trendovi? Ugao Savske i Zagrebačke avenije. Snimio: Vanja Ovu fotku sam stavio ovdje ne samo zato kako bi i najdraže mi čitateljice bloga došle na svoj račun (nakon što su čitatelji bloga dobili svoju porciju u prethodna dva posta! ) već i zato što ovaj jumbo maneken možda označava i promjenu trenda u reklamiranju. Naime, ako se sjećate, CC1 se do ovoga proljeća na istoj lokaciji reklamirao još jednom figurom manekenke sa kilometarskim nogama, no tada je dotična gospođica zamijenjena ovim dobroizgledajućim modno osvještenim mladim gospodinom. Potez je logičan (vjerojatno su ipak žene češći posjetioci shopping centara!), no ne i uobičajen - iščekujem slijedeće događaje na ovome polju! |
A sad malo o reklamama (7): Najduži par nogu istočno od Prečkog Raskršće Maksimirske i Mandlove (u blizini ZET-ova okretišta u Dubravi). Snimio: Vanja Ova fotka i ovaj par nogu imaju svoju priču: ovu fotku sam fotkao krajem ljeta zbog protuMamićevih natpisa koji su tada preplavili grad ... a ova ljepotica se baš zagledala u smjeru izlaza iz grada, kao da u smislu ove poruke gleda kad li će dotičnome gospodinu vidjeti leđa. U međuvremenu sam odlučio ne posvetiti svoj post tome pitanju o kojem su sveć svi, i zvani i nepozvani, rekli svoje, tokom rujna je izbrisan i spomenuti graffit i sad dotična dugonoga ljepotica sa "Garden Mall"-ove reklame i nadalje dominira onom ogromnom čistinom između Dubrave i Maksimira. Pitam se da li se možda povećala učestalost nesreća na tome raskršću otkada su postavili taj hiperekstrajumbo plakat? |
A sad malo o reklamama (6): Najduža noga istočno od Sutle Horvaćanska cesta, pored tržnice Prečko. Snimio: Vanja Mora da je zanimljiv osjećaj izaći ujutro na neki od ovih balkona i suočiti se sa vitkom ženskom nogom u nadnaravnoj veličini koja stremi nebu pod oblake! (da mi je još koja bakica izašla na balkon i zagledala se u nogu imao bih fotku za National Geographic! ) |
A sad malo o reklamama (5): Pazite kud stavljate glavu! Mandlova ulica u Dubravi. Snimio: Vanja Baš se pitam da li je ovaj čovjek sa reklame znao kakvi će mu se sve potpisi nalaziti ispod njegove glave i (svinjskog?) vrata!  Snimio: Vanja |
04.11.2010., četvrtak
Ovoga tjedna recikliramo grad!
Dragi moji čitatelji, recite mi, molim vas, što vam je prvo palo na pamet kada ste pročitali naslov današnjeg posta?
Baš me zanima i baš bih volio da mi napišete taj vaš prvi dojam u rubriku komentara! Iako je reciklaža kod nas već postala više-manje društveno prihvatljiva (nekad se to jednostavno otpisivalo kao "kopanje po smeću") još uvijek se na nju gleda pomalo potcjenjivački ... no, gledavši šire, recikliranje se ne može (samo) gledati kao "prežvakavanje starog" već i kao dodavanje nove vrijednosti nečemu što je jednom već upotrijebljeno i to je po meni definitivno hvalevrijedna aktivnost, dapače, za takvu ponovnu upotrebu nekad baš treba posebnog dara i dobrih ideja ... a kad se sve to desi, rezultati mogu biti vrlo zanimljivi! Da ne dužim sad puno sa teorijom, ovaj tjedan imate čak tri puta šansu da doživite "reciklažu" grada odnosno dodavanje nove vrijednosti već poznatim gradskim viđenjima. Za početak, u galeriji "Modulor" Centra za kulturu Trešnjevka (CKT) ovaj petak, 05.11.2010. se u 19h otvara izložba "Reciklirani gradovi" autorice Jane Bonačić. Evo par riječi iz materijala priloženog uz poziv za izložbu: Postavljajući pitanje sebi i drugima „Koja ti je asocijacija na pojam Grad?“, autorica Jana Bonačić otkriva da svaka osoba u sebi nosi jedan grad. Na stvarne karakteristike gradova nadograđuju se one stvorene od misli, sjećanja i uspomena. Kroz kolažiranje raznih materijala, koristeći novine i isprintane fotografije na starom papiru, Jana stvara novu sliku od stare. Kao što se unutar same povijesti grada odvija određena reciklaža gradskog prostora, objekata i urbanističkog uređenja, tako i autorica gradi sliku svojih gradova kroz sličan proces. Izložba se može pogledati do 25. studenog, radnim danom od 9 do 20 sati, te subotom od 9 do 12 sati.  Fotografija je primljena uz poziv na otvorenje izložbe. Pored toga, jučer je u galeriji "ULUPUH"-a u Tkalčićevoj ulici poznati zagrebački arhitekt i urbani sociolog Fedor Kritovac održao predstavljanje svoje nove knjige "Otkrivanje grada" u kojoj je dao pogled na svoj dosadašnji rad na području proučavanja života i rada u urbanom okolišu Zagreba. Na žalost, nisam mogao doći na tu prezentaciju, no sa veseljem očekujem svoj prvi susret sa knjigom koja će, tome se sa razlogom nadam, pogoditi baš u središte mojih interesa obzirom da se dosta mojih priča i fotografija upravo naslanja na sve ono što je autor knjige radio proteklih desetljeća i što mi je na indirektan način bio poticaj za još veći interes za ovakve teme. Evo sad i nešto više o samome autoru i njegovoj knjizi (tekst je preuzet iz poziva na predstavljanje knjige): Knjiga obuhvaća dosadašnji studijski opus dr. sc. Fedora Kritovca, arhitekta i sociologa, na polju njegova višedesetljetnog istraživanja urbanih fenomena unutar javnih prostora grada Zagreba. Knjiga tematski i kronološki predstavlja održane izložbe i projekte izložbi u pripremi autora posljednjih dvadesetak godina. Zajednički su svim ovim temama urbani fenomeni grada, ovdje na primjeru grada Zagreba, u svom prostornom, vizualnom, označiteljskom i društvenom kontekstu. Doživljeni i interpretirani urbani fenomeni prvenstveno su oni na komunaliziranim i ostalim javnim prostorima grada, na granicama i prožimanjima javnog i privatnog, koji se drže ulaza, stubišta i prozora zgrada, ulica, dvorišta.... U knjizi se tako nižu poglavlja: Cvjetni ulazi na Trešnjevci; Skulptura u vrtu; Odsjaji zagrebačkih stubišnih vitraja; Klupa u gradu i td. Autor u predgovoru tumači izabrani naziv knjige - OTKRIVANJE GRADA: „Otkrivanje nečega - iskorištena riječ s konvencionalnim ili patetičnim značenjima (otkrivanje istine, tajne....)? Iznenadnih je, neočekivanih otkrića ili su očekivana, pripremljena. Nije li tako i s gradom. Otkrivanja grada tu su bliža podizanju poklopca s lonca (za koji se nadamo da nije prazan). Odmicanjem poklopca uvjeriti se da li je zaključalo i kako vonja.“ O autoru: Dr. sc. Fedor Kritovac, d.i.a. rođen je 1938. godine u Zagrebu gdje se školuje, radi i živi. Završio je Studij arhitekture i doktorat društvenih znanosti iz područja urbane sociologije. Od početka karijere suradnik je u Centru za industrijsko oblikovanje, a do mirovine u Institutu građevinarstva Hrvatske, uz autorske suradnje s drugim institucijama i tvrtkama. Njegov stručni, znanstveni, edukativni, publicistički i javni rad usmjeren je prema kulturnim, umjetničkim, sociološkim, tehnološkim, marketinškim, organizacijskim, kreativnim i kritičkim aspektima življenja i poslovanja u suvremenom svijetu. Urbani svijet – kao mjesto stvaranja, proizvodnje, potrošnje, primjene i odbacivanja artefakata (unikatnih, serijskih, tipskih, standardnih, nestandardnih, itd), kao mjesto boravljenja i putovanja, područje proizvodnje i interakcije vizualnih, audio i multi medija/komunikacija. Član je ULUPUH-a od 1966. godine (Studijska sekcija), Hrvatskog društva karikaturista, Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske, ranije i drugih strukovnih društava (Društvo arhitekata Zagreba, Hrvatsko ergonomijsko društvo, Udruga za promicanje zaštite u radnoj i životnoj sredini), te uredništva časopisa Čovjek i prostor. Od 80-tih godina prošlog stoljeća realizirao je niz autorskih i koautorskih interpretativno-studijskih tematskih izložbi (Galerija Modulor, Galerija Prozori, Muzej grada Zagreba, ULUPUH, Galerija Izlog itd.). (više o autoru na: stranicama ULUPUH-a i Wikipediji ) Evo i nekoliko fotografija knjige (fotke su primljene uz poziv na predstavljanje knjige!):     A treći događaj vezan uz gradsko "recikliranje" (i to onaj zbog kojeg nisam mogao doći na prije spomenutu prezentaciju!) je otvaranje izložbe mojih odabranih fotografija sa ovoga bloga pod naslovom "Nepoznati Zagreb" u galeriji firme "Ericsson Nikola Tesla" za koju sam odabrao 102 svoje fotografije koje su velikom većinom objavljene u dosadašnjim postovima. Izložba će biti otvorena do 16.11. i može se pogledati svakog radnog dana između 8 i 16 sati. A za one koji bi željeli pogledati te fotke u miru doma svoga to mogu učiniti pogledom na OVU web galeriju u kojoj sam prikazao sve fotke koje su prikazane i na izložbi.  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja  Snimio: VT  Snimio: VT  Moja malenkost u razgovoru sa jednom od posjetiteljica izložbe. Snimio: VT |
02.11.2010., utorak
Sve po dva!
Počelo je kao zafrkancija ... GP je poslao dvije fotke uz kratki komentar "Dva para". Koji sat kasnije VT je odgovorio nešto tipa "Podsjetio si me na neke fotke iz moje zbirke ...": i onda je postalo zabavno
pa niti ja nisam mogao odoljeti da pridodam par srodnih fotki. I tako se rodio ovaj post.Pustit ću vas da uživate u ovoj pomalo bizarnoj zbirci - danas je na mom blogu akcija "Sve po dva!"  Snimio: GP  Snimio: GP  Snimio: VT  Snimio: VT  Snimio: VT  Snimio: VT  Snimio: VT  Snimio: VT  Snimio: VT  Snimio: VT  Snimio: VT  Snimio: VT  Snimio: VT  Snimio: VT  Snimio: VT  Snimio: VT  Snimio: VT  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja |
01.11.2010., ponedjeljak
Dragi naši, koji više niste sa nama, sjećamo vas se ...
Staro groblje na Oranicama, večeras u 18:15.
 Snimio: Vanja  Snimio: Vanja |
