Grehota je ići preko Jaruna, pritom ne ostati na vožnji oko jezera, već se zaputiti u trgovački centar. Koliko god roditelji misle, odvodeći djecu na igranje u te zatvorene prostore (neovisno o sadržajima koji se nude) da rade dobro, griješe. Odvodjenje djece u te centre potiče ih na konzumerizam, bez obzira da li se potrošila koja kuna ili ne. Tu je još jedna bitna stavka "podržavanje rada nedjeljom". Pogotovo kad se samo ide u obiteljsku šetnju trgovinama, tj. trgovačkim centrima!!!
Lijepi pozdravi:)
17.11.2010. (16:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hehe, omladinka, good point! Mi smo na bicikliranju do, oko i od Jaruna proveli skoro 2 sata, a u šetnji Arenom manje od sata - znači, još smo u plusu! ;o) A ako još dodam da smo prethodnih dana i tjedana bili puno vani, a niti jednom u shopping centru, onda nam je bilanca još i pozitivnija. Naravno da nije dobro ići u redovne šetnje trgovačkim centrima, ali isto tako nije grijeh otići jednom u mjesec-dva nešto kupiti ili pogledati - napokon, i mi moramo negdje kupiti sve ono što ne možemo kupiti na lokalnoj tržnici na koju svraćamo svaki dan po kruh, voće i povrće i špeceraj.
17.11.2010. (17:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
"Silhuete" pretrpane vrećicama su, koliko vidim, fakat degutantne... a, da prostiš, i ona garderoba je bar mogla biti "ispiljena" u "zidu" u obliku inače zanimljivog i duhovito reklamno variranog ovalnog logo-a sâmog centra. Hvala ti na "hladnokrvnom" prikazu... Neće me tako skoro vidjeti... _
18.11.2010. (00:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nikad nisam mogla razumjeti u čemu je poanta prakticiranja jedno dnevnih obiteljskih izleta po shopping centrima, koji su postali omiljena rekreacijsko športska disciplina suvremenog čovjeka. Meni su ostali u sjećanju izleti sa mojim starcima, ali mi smo obilazili Zagorje, Liku, Slavoniju..... doduše ne biciklima:D))) Ipak, sviđa mi se tvoj način i viđenje suvremenih tekovina ljudske ( potrošačko-samo destruktivne ) civilizacije. Osobito onih nula potrošenih kuna. Pozdrav:))
18.11.2010. (03:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sunce-na-prozoru, ja ti sa obitelji godišnje provedem po 40 pa i više vikenda na planinarskim izletima, putovanjima, šetnjama, bicikliranjima ... tako da su nam vikendi u shooping centrima prava nepoznanica. Ne sjećam se da sam ikad u svom životu proveo više od dva sata u ikojem shopping centru igdje - kao što vidiš, i ovaj put smo se ograničili na 45 minuta i uz to dodali više od dva sata vožnje na biciklu. No, ne želim od ičega praviti stigmu pa tako ni od shopping centra: volim virnuti u njih radi arhitektonskih i sličnioh zapažanja (a la ova ovdje u postu), a neki put zaista i moram nešto kupiti što ne mogu naći u drugim trgovinama - dođem-kupim-izađem. To je princip kojeg se držim i inače u životu pa i udgoju djece: minimalno je potpuno zabranjenih stvari već se učimo mjeri. Kod kuće imamo i TV i računalo, no i jedno i drugo je upaljeno tek mali djelić vremena. Imamo auto, ali se trudimo čim više voziti biciklom i ići pješice. Trudimo se zdravo hraniti i ne natrpavamo se mesom ni slasticama, no ne zabranjujemo čokoladicu nakon vieknd ručka niti pomfri jednom u mjesec ili dva tokom izlaska u grad. Po meni je to osnovni princip odgoja: usaditi djeci osjećaj mjere i mogućnost da i sami, uz roditeljsku pomoć i podršku, dođu do zaključka što je dobro i zdravo, a što nije. To mi se čini puno bolje od bezrezervnih zabrana svemu i svačemu jer one najčešće proizvode samo otpor ili pak povlačanje u sebe i manjak samopouzdanja.
18.11.2010. (09:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sviđa mi se tvoj princip, kao i fotografije kojima si popratio post. Treba naći mjeru u svemu, učiti tome djecu i otvarati im nove vidike. I u naizgled trivijalnim stvarima koje su produkt ovovremenog čovjeka može se naći poezije, ljepote i čarolije, samo ako se pogodi kut gledanja. Ti si u tome uspio, svaka čast!!! Pozdrav:D)))
18.11.2010. (11:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bugenvilija
Odličan presjek situacije. Nisam ni znala da to postoji u Zg al kak nisam ljubitelj takvih centara to nikad ne bih ni vidjela :)))
17.11.2010. (09:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
omladinka
Grehota je ići preko Jaruna, pritom ne ostati na vožnji oko jezera, već se zaputiti u trgovački centar.
Koliko god roditelji misle, odvodeći djecu na igranje u te zatvorene prostore (neovisno o sadržajima koji se nude) da rade dobro, griješe. Odvodjenje djece u te centre potiče ih na konzumerizam, bez obzira da li se potrošila koja kuna ili ne.
Tu je još jedna bitna stavka "podržavanje rada nedjeljom". Pogotovo kad se samo ide u obiteljsku šetnju trgovinama, tj. trgovačkim centrima!!!
Lijepi pozdravi:)
17.11.2010. (16:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nepoznatizagreb
hehe, omladinka, good point!
Mi smo na bicikliranju do, oko i od Jaruna proveli skoro 2 sata, a u šetnji Arenom manje od sata - znači, još smo u plusu! ;o)
A ako još dodam da smo prethodnih dana i tjedana bili puno vani, a niti jednom u shopping centru, onda nam je bilanca još i pozitivnija. Naravno da nije dobro ići u redovne šetnje trgovačkim centrima, ali isto tako nije grijeh otići jednom u mjesec-dva nešto kupiti ili pogledati - napokon, i mi moramo negdje kupiti sve ono što ne možemo kupiti na lokalnoj tržnici na koju svraćamo svaki dan po kruh, voće i povrće i špeceraj.
17.11.2010. (17:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ZlicaOdOpaka
Stalno planiram otići, ali sad me kiša spriječava. Mislim slično k'o ti, pješice :-)).
17.11.2010. (23:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bergaz
"Silhuete" pretrpane vrećicama su, koliko vidim, fakat degutantne... a, da prostiš, i ona garderoba je bar mogla biti "ispiljena" u "zidu" u obliku inače zanimljivog i duhovito reklamno variranog ovalnog logo-a sâmog centra.
Hvala ti na "hladnokrvnom" prikazu...
Neće me tako skoro vidjeti...
_
18.11.2010. (00:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sunce na prozoru
Nikad nisam mogla razumjeti u čemu je poanta prakticiranja jedno dnevnih obiteljskih izleta po shopping centrima, koji su postali omiljena rekreacijsko športska disciplina suvremenog čovjeka. Meni su ostali u sjećanju izleti sa mojim starcima, ali mi smo obilazili Zagorje, Liku, Slavoniju..... doduše ne biciklima:D)))
Ipak, sviđa mi se tvoj način i viđenje suvremenih tekovina ljudske ( potrošačko-samo destruktivne ) civilizacije. Osobito onih nula potrošenih kuna.
Pozdrav:))
18.11.2010. (03:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nepoznatizagreb
Sunce-na-prozoru, ja ti sa obitelji godišnje provedem po 40 pa i više vikenda na planinarskim izletima, putovanjima, šetnjama, bicikliranjima ... tako da su nam vikendi u shooping centrima prava nepoznanica. Ne sjećam se da sam ikad u svom životu proveo više od dva sata u ikojem shopping centru igdje - kao što vidiš, i ovaj put smo se ograničili na 45 minuta i uz to dodali više od dva sata vožnje na biciklu. No, ne želim od ičega praviti stigmu pa tako ni od shopping centra: volim virnuti u njih radi arhitektonskih i sličnioh zapažanja (a la ova ovdje u postu), a neki put zaista i moram nešto kupiti što ne mogu naći u drugim trgovinama - dođem-kupim-izađem.
To je princip kojeg se držim i inače u životu pa i udgoju djece: minimalno je potpuno zabranjenih stvari već se učimo mjeri. Kod kuće imamo i TV i računalo, no i jedno i drugo je upaljeno tek mali djelić vremena. Imamo auto, ali se trudimo čim više voziti biciklom i ići pješice. Trudimo se zdravo hraniti i ne natrpavamo se mesom ni slasticama, no ne zabranjujemo čokoladicu nakon vieknd ručka niti pomfri jednom u mjesec ili dva tokom izlaska u grad.
Po meni je to osnovni princip odgoja: usaditi djeci osjećaj mjere i mogućnost da i sami, uz roditeljsku pomoć i podršku, dođu do zaključka što je dobro i zdravo, a što nije. To mi se čini puno bolje od bezrezervnih zabrana svemu i svačemu jer one najčešće proizvode samo otpor ili pak povlačanje u sebe i manjak samopouzdanja.
18.11.2010. (09:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sunce na prozoru
Sviđa mi se tvoj princip, kao i fotografije kojima si popratio post. Treba naći mjeru u svemu, učiti tome djecu i otvarati im nove vidike. I u naizgled trivijalnim stvarima koje su produkt ovovremenog čovjeka može se naći poezije, ljepote i čarolije, samo ako se pogodi kut gledanja. Ti si u tome uspio, svaka čast!!!
Pozdrav:D)))
18.11.2010. (11:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...