26.10.2005., srijeda

Tko je u sredini ?

U sredini je ni vrit ni mimo , kak bi rekli stari .
To vam je tam di nije ni toplo ni hladno , di imate i nemate , gdi nije ni dobro ni loše , di niste ni dovoljno mladi , ni dovoljno stari .
Ljudi vas ili cijene ili ne cijene .
To je tam di niste ni bedasti a ni pametni .
To je ono kad vas vole i ne vole .
U sredini možeš biti s dva dobra komada , al i sa dva gabora .
U sredini nije ni na vrhu ni na dnu .
Nekad je postojala srednja klasa , al je izumrla .
Sad su to samo osrednji ljudi , prestari za mjenjanje posla a premladi za mirovinu .
U sredini si kad žališ za mladosti a još si mlad .
U sredini si kad te cura od dvadeset nazove striček .

24.10.2005., ponedjeljak

SWAN TEAM

Neki dan me Joža Bezlovečki podsetil na krepanog kanarinca i opasnost od ptičje gripe . Vidim ja da je pizdarija uzela maha u Hrvatskoj . Samo kaj nisu kanarinci već labudovi .
Labudeki su dolepršali sa svih strana . U timovima .
Sve mi smrdi na urotu protiv male ali jake Hrvatske koja je izvozom piceka , purića i patkica ozbiljan konkurent EU državicama . Isto tak , sve velike farmaceutske tvrtke znaju da je Hrvatska puna umišljenih bolesnika i da je pol stanovništva u mirovini pa je idealna za prodaju svih mogućih vrsta tableta . Kak ima na lageru pun kufer tableta za gripu koju nitko nema , treba to prodati .
Ajmo onda napraviti paniku međ ljudima i prodati lijek prije nek istekne rok trajanja .
Jedan tim labudeka poslan je u Sloveniju , jedan u Hrvatsku , jedan u Bosnu a jedan u SRbiju.
Slovenski tim je , zbog malog manevarskog prostora u slovenskim zračnim prostorima fulal i sletil u Hrvatsku , istovremeno se sudarivši sa drugim , hrvatskim timom pa su popadali oko Orahovice i Našica . Treći , bosanski tim , je , vidjevši opće sranje u bosanskim vodama , skrenul i samovoljno se vratil na prostore Hrvatske . Četvrti tim , srpski , nije stigao na odredište , jer su ih presrela dva Miga 29 i raketama zrak-zrak pretvorili u termički obrađene komade mesa koje su posle zadovoljni čuvari ovaca , kojima su pali na glavu , pojeli . Kak su bili dobro spečeni , nisu bili opasni za ljude i zaraza je spriječena .
Tak su od četiri Swan teama , tri završila u Hrvatskoj , i prouzrokovala masovni genocid domaćih kokica , pureka i patkica , koje su panično bježale po šumama , a naši Swat teamovi , nemilosrdno su ih kokali svojim sofisticiranim naoružanjem , a neke su davili i golim rukama .
Narod oko Orahovice i Našica samo je nemoćno promatrao pokolj živine , koju su mislili papati u hladne , zimske dane .
U Zagrebu se osjetila panika u narodu . Kumice na placu nisu prodavale piceke .
Zato su mesnice prodale sve krmenadle i kobase , i krvavice .
Svinje su najebale.
Bar dok se ne izmisli neka nova bolest .
Ili dok se ne sjetimo starih , kao kravlje ludilo , trihinela i sličnih .
Danas ću obući maskirno odijelo pod okriljem noći otići na Jarun .Čuo sam da se tam nalazi slovenski Swan team . Kad ih sredim , poslat ću ih City expressom Slovencima .
Kaj buju oni nama granicu zatvarali , pas mater!

21.10.2005., petak

BUDUĆI MALI DIONIČAR

Ak se jednog dana završi Registar hrvatskih branitelja , i ak se pokrene jednog dana Fond istih , i ak jednog dana prije nek kaj mernem dobim svojih dva do tri soma dionica , onda bum i ja postal dioničar , ko , recimo Todorić ili Raić ili Mudrinić .
Mali dioničar T-coma , Ine i još nekih .
Jel to znači da bum išel na sastanke upravnih odbora , onak spicanjen u Armani obleki sa špičokama na papkima ili bum doma sedil i čekal dividendu ?
Ma ne !!!!!Nis ja od tih . Ne znam ja nofce oplodit . Ženske znam al nofce......to je već malo teža škola koju nis prošel .
Kad se riješe male nesuglasice oko statusa boraca i neboraca , i sitnice oko toga kulike bu ko bodova inkasiral a bodovi su jednako dionice a dionice jednako nofci , onda bu valjda i to krenulo u proceduru .
Vele da ima preveč branitelja . Pa ima . Čuj pol milijuna ! Uvijek kad se nekaj dijeli ima puno ljudi a kad treba delati nemaš nigdje nikog . To je tak .
No , da se vratim na ono bitno .
Ak ikad dobijem išta ( a vjerujem da bu prije ništa ) onda bum ja to lepo frknul prvom žmukleru koji mi uleti i ponudi kakvu -takvu pinkicu s kojom bum pokril sve kaj se pokrit treba .
Maheri buju sigurno iskoristili priliku i pokupili malim dioničarima dionice , jer se zna da smo mi mali uvijek bez kinte i uvijek u dugu , pa nas je lako navući i iskoristiti .
Maheri buju te dionice frknuli još večim maherima ili buju kupovali za njih , pa buju još veći maheri postal tajkuni , ak već nisu . A veliki maheri su to i dogovorili , jer znaju da će tak najlakše doć do dionica legalno .
Uz blagoslov države , koja je ionak u igri , inflagranti .


20.10.2005., četvrtak

Pičja gripa

Poštovani drugovi zdravstveni zaštitarci ,
danas ujutro zatekel sam svojega kanarinca kak leži u krletki skroz drveni , nogice je zdigel u zrak i kljuna razvlekel u kiseli smeh . Diral sam ga štapićem za vuha al se nije genul nikam .
Kak se na telezurišima i radijima puno priča o nekakvim ptičjim gripami sem si pomislil da ni od tega vrisnul . Odma sam ženicu pozval da mi da kakvi pametni savjet pa je rekla nek vas brzo zovem i nek niš ne diram .Pa nis ga diral već dugo , kaj bi ga sad ?
Zakaj se to njemu dogodilo , ne znam , jer ni se nikam selil ,na jugu nije bil sto godina kak i ja , ni letil okolo i čak ni ni fukal niš, isto kak i ja , pa kak se zarazil ?Po duhu svetomu ? Ni jel ni pil u zadnje vrijeme. Kad si bolje promislim ni dobil jesti skoro kak ni ja , mesec dana.
Ja sam si znal popit gemišta da ne bi dehidriral al on ni dobil ni vode.
Morti smo zaboravili na njega kak i država na nas , ali , ne daj bože gripe ptičje . Dajte ga pregledati , secirati , droba mu zvadite .
Ak je gripa , prosil bi gospona Sanadera da svoju dozu lijeka prepusti meni , jadnom penziću , a i ostale drugove iz sabora da daju lijek dječici prije nek sebi .
Ak nije , dajte ga uličnim mačkima , da si siroteki nekaj pojedu .
Tulike ,
s poštuvanjem ,
vaš Joža Bezlovečki .

12.10.2005., srijeda

SPOZNAJA

Jučer spoznah da je život lutrija .
Kakvu si kartu izvukao , kako si kocke bacao , koje si brojeve odigrao prije dolaska na svijet.
I tako je zapisano .
Jedini bed je što to čovjek ne zna dok ne dođe do faze da se pita : pa gdje sam ja to pogriješio?
Ne radi se o novcima , ne radi se o ženama , ne radi se o poslovima ni krivim procjenama , već o zdravlju.
Stari je tridesetak godina popravljao televizore , kako u firmi tako i u fušu .
Vječno iza ekrana , između tadašnjih lampi , a sadašnjih čipova , trafača , otpornika i kondenzatora .
Nije ga smetalo , bio je uvijek za zaraditi koji dinar kako bi mogao odpeljati familiju na nedjeljni ručak.
U ludom tempu rada zaboravio je na sebe , pa ga je prvo strefio infarkt .
Iskobeljao se .
Nakon nekoliko godina , kad se ponovo vratio u isti ritam , strefio ga moždani i zaustavio u prekovremenim satima rada .
Otišao je u mirovinu .
Već dva tjedna je u bolnici , na Rebru .
Diagnoza je MDS - Mijelodisplastični sindrom . Poremečena proizvodnja krvnih stanica ili proizvodnja funkcionalno abnormalnih stanica .
MDS nastaje zbog promjena u matičnoj stanici u koštanoj srži .Točan uzrok je nepoznat .Preživljavanje ovisi o tipu sindroma . Od 6 mjeseci do 6 godina .
Jučer smo potpisali dokument gdje pristajemo na liječenje novim eksperimentalnim lijekom Decitabinom. Pod okriljem EORTC -europske organizacije za istraživanje i liječenje raka .
Kako će djelovati i koliko dugo će još stari živjeti , ostaje na kartama koje je izvukao , na kockama koje je bacio , i na brojevima koje je upisao prije dolaska na svijet .
Na nama je sad samo da mu budemo blizu .

11.10.2005., utorak

BILI JEDNOM WILD BILL CLINTON I CALAMITI CARLA

Sloboda pisanja i govora bila je uvijek temelj demokracije u koju su se klele sve civilizirane zemlje svijeta.No , da li je to tako i da li te iste zemlje primjenjuju to pravilo kad se radi o malim , nevažnim zemljicama tamo dolje na brdovitom Balkanu ?
Ne !
Mi nemamo pravo izreći što mislimo a kamoli napisati . Nemamo pravo napisati notornu istinu ko je koga cinkal na Haškom sudu , nemamo pravo reći da naši generali nisu ratni zločinci , nemamo pravo reći da su naši ratnici bili branitelji a ne okupatori .
Jer smo mali .
Jedna Amerika može učiniti stravičan genocid potamanivši i istrijebivši cijeli jedan narod kako bi im oteli zemlju i sve što onaj daje . Nakon toga , ta ista Amerika može jedan cijeli narod dovesti u lancima na svoj kontinent i učinit ga robljem i ljudima drugog reda . Ta ista Amerika može suditi svijetom po svojim mjerilima i upirat prstom u zemlje koje nisu po njenoj volji .I rušiti i paliti i ubijati civile i nikome ništa .
Vođeni sitnim interesima i ulizivajući se beskonačno , neke zemlje EU , podržavaju takav način šerifovanja najačoj naciji svijeta . Jer su poltroni i ulizice i jer su beskrajno pohlepni .
Tako će u Haag biti zatvoren novinar koji nije pipnuo oružje i nije nikog ubio , već je perom napisao ono što je informacijom iz nekih svojih izvora saznao .
I učinio je zločin koji Calamiti Carla ne može i neće zaboraviti .
Dok se banda Mladića i Karađića skriva negdje po brdima Bosne , Srbije i Crne Gore , Calamiti Carla hapsi Jay Jaya , novinara koji se drznuo otkriti čije ime stoji iza zaštičenog svjedoka sa jednog od beskrajnih suđenja u Haagu .
Kako je krenulo , u Hrvatskoj više nitko neće biti siguran .
Trebali smo pozvati Wild Bill Clintona da nas obrani , jer on bi to učinio bez posljedica .I kad bi američki kauboji poubijali sav srpski živalj , nitko ne bi završio u Haagu , jer je to normalno .
A i naša gospoda političari prekopirali ponašanje kolega sa zapada , pa žrtvuju malog čovjeka za svoje interese navodno u želji bržeg ulaska u zajednicu koja će samo njima i jedino njima donijeti blagostanje a ostalima blagosranje .
Pa kad nema Casha može i Jay Jay , mali škraboman , nikom potreban .
Da smo u Mexicu , zvao bi se Pedro .


08.10.2005., subota

DA JE FRANJO ŽIV.....

Kaj bi to bila fešta da je Franjo živ !
To bi se vola okrenulo , tamburica bi svirala , barjaci vijorili .
Medvedgrad bi svjetlil ko Betlehem .
Ulice bi bile okičene ko za BOžić .
Trgovine ne bi smjele raditi .
Svi bi trebali blagovati Dan neovisnosti ,
dan kad je prvi put ,
za pravo ,
Hrvatska postala neovisna država ,
priznata od država Europe , priznata od svijeta .
Prvi put u sedam stoljeća .
Da je Franjo živ ....

NOĆ LUDIH SOVA

U VISOKOJ TRAVI , 13.POGLAVLJE

Smračilo se gotovo iznenada . Nismo ni primjetili kako nam se crni plašt srušio na glavu . Ni zvijezda , ni mjeseca ,samo tmina i tišina ko u grobu . Čuli smo kako dišemo , kako nam srce lupa u žilama , kako znoj kaplje niz orošena čela , preko nosa , kap po kap , na zemlju . Ležali smo u rovu I gledali u tminu .
“ Ja ne vidim niš . A ti?” prošapta Pero .
“ Niš pod milim bogom . Ko da je neko zgasil svjetlo .” odgovorih .
Bobo je stiskao pušku . Čulo se kako mu znojne ruke prelaze preko drvenog , ukrašenog kundaka . Onda je repetirao .
“Kaj ćeš ti , budalo, raditi ?”
“ Ak ko naiđe , bum ga strelil ! “
“Nemoj mi pucati bez veze! Taj plamen iz puške bu se videl do Topuskog , I fino ćeš im reći : Evo nas , tu smo , napucaj me sad , napucaj me sad ! “ prozborih kroz zube .
“ Joj , daj prestani . Ko da ne znaju da smo tu . Ne bum ! Evo,ne bum!”
Zašutili smo . Cijeli logor je utonuo u tišinu . Oko nas se nije događalo ništa , osim gomile raznoraznih šumova koje je stvarala šuma .
Lišće se pomicalo na laganom vjetru , krošnje su strugale jedan o drugu , trava je šuštala . U glavi su se stvarale slike , oči su vidjele likove koji se skrivaju iza drveća , jeza je klizila niz kičmu . začuo se huk sove . Nakon nje , ponovo huk , ali s druge strane . Pa treći , gotovo sa kraja šume . Osluškivali smo pozorno . Ponovo se oglasi ona prva sa dva kratka HU_HU .
Druga odgovori : HU_HU_HUUU .Treća je , sad već bliže ne go prvi put , odgovorila : HU_HUU,HU_HUU .
Trava zašušti kao da netko pretrčava između drveća . Sove se dozivahu još više . Sad ih je bilo pet ili šest . Granje je strugalo o koru drveta . I onda je netko opalio rafal .
Prvi vod je zapucao u smjeru guste šume ispred položaja . Zaštektala je Breda pa potom I Kalašnjikov . Drugi vod prihvati izazov I raspali iz svih oružja . Treći vod ne ostade dužan .
Grane su padale na zemlju, pokošene rafalima , meci su fijukali zrakom .Nastao je opći lom .
Bobo je naglim trzajem izbacio karabin iz rova I opalio . Od pucnja sam skoro oglušio . Pero je raspalio iz Kalje . I drugo uho mi se začepilo , uglavi roj pčela , sve zuji I pršti , odzvanja ko da je prazna .Čuo sam se kako vičem da ne pucaju dok ne vide metu . Uzalud . paljba je trajala dobrih deset minuta . Bobo je ispalio desetak metaka , Pero dva okvira 7,62 mm .Tada se sve utišalo , uz sporadične pucnje , kako je kome došlo .Smrdjelo je na barut , kao poslije vatrometa za Novu godinu .
“Jesmo ih,mater im jebem !!” zadovoljno je hihotao Bobo .
“ AAAAA????” Otčepljivao sam uši prstima”Kaj si reko????”
“Čede ! Jesmo ih , ha !!!” zadere se mali .
“ Ne deri se !”
Promotrih oprezno teren .
“ ne vidim ni jednog….”rekoh,” A ti ?”
“ Tamo je jedan pao!Vidio sam .” kleo se Bobo .
“Ja sam vidil granu kak je pala.Možda ga je ona ubila ?” naceri se Pero .
“Kurac si vidio!Niš se ne vidi !”rekoh, zakočivši pušku .
“Ti nisi pucal?”upita Bobo .
“A na kaj ?Kad mu vidim facu onda bum pucal . Ionako imam premalo metaka da bi šišal drveće .”
Zašutili smo . Nakon nekog vremena opet se oglasi sova . Pa ona druga , pa treća .
I opet netko , lak na okidaču , raspali rafal prema šumi .I kao po špagici svi mu se priključe .
Ovaj put Pero I Bobo ostadoše prisebni , gledajući u tamu . Ležao sam na leđima , stiskao pušku objem rukama I osluškivao . Svaki šušanj se mogao protumaćiti kao kretanje , a nije bio . priroda se poigravala sa nama , gradskim kaubojima . Naučeni na gradsku vrevu , buku , nismo raspoznavali šum vjetra , micanje lišća od hodanja po travi .
“ Jel idu ?” upita nervozno Bobo .
“ Ne.”
Ležao je sekundu na miru pa opet priupita :
“ A jel idu sad ? “
“ Ne.”
Ipak se trznuo , izbacio karabin I grunuo . Opet mi zazujalo u ušima .
Ujutro,kad je zora svanula,I dan se uvukao između stabala,žbunja I visoke trave,dečki su ustanovili da su potrošili hrpu metaka pucajući u duhove . Vidjeli su četnike kao djeca čudovišta ispod kreveta .
Pekinezer je dojurio u provjeru I pitao ima li mrtvih I ranjenih.
“Pa,dobro, boga mu,kaj je to bilo?nervozno je vikao,”Cijelu noć vas pokušavam dobiti na radio-stanicu I nitko se ne javlja !”
“Aaaaa,radio stanica !” Bero se lupi po čelu .” A di da je napunim?Da je u guzicu uštekam?!”
Pekinezer je zbunjeno gledao u zapovjednika .
“Mala baterija , mala trajnost……” nastavi Bero .
“ Moramo upogoniti agregat u bazi . Nema struje .” odgovori Pekinezer,”Nađite mi nekog za teklića pa ćemo riješiti taj problem . Ubuduće hoću imati vezu s vama !”
“ Da si bio ovdje ne bi ti veza trebala !”uzvrati Bero .
“ kaj bi to trebalo značiti ?”
“ To da je tvoje mjesto ovdje . Dirigent nek dirigira iz Topuskog , od njega ionako ovdje ne bi bilo koristi , ali ti , kao zapovjednik , trebao bi biti s ljudima , I jesti ista govna ko I oni !”
“ Ja moram tako ! Tako se koordinira vojskom !Vi , zapovjednici satnija , odgovorni ste za teren I predajete izvješća meni , a ja odlučujem o daljnjim mjerama !”
“ Gdje ti vidiš zapovjednike ? Jel meni neki čvarak na ramenima ?”
“To se zna I bez čvaraka !Tako smo se dogovorili,nema činova , samo odgovornost !”
“Odjebi ti to , stari . Meni odgovornosti preko glave , “
“Možeš I odstupiti ! Nitko nije nezamjenjiv !”
“ Pazi!To ide I tebe!”
Pekinezer mahnu rukom I krene u obilazak rovova . Bero gadljivo pljune na zemlju .Bilo mu ga je na vrh glave .
Pero je za to vrijeme stavljao vodu za kavu , na vatricu .Izvukao je Minasicu iz ranca I paket šečera .
“To mi ženica spremila . Zna ona da ja ne funkcioniram ujutro bez kave.” reče sa sjetom u glasu .
“Pa,dobro ti jutro , prijatelju.” rekoh , sretan što je prva noć iza nas , I što smo još svi na broju .

"Dva jelena "

U VISOKOJ TRAVI , 12. POGLAVLJE

Poljskim putem od Topuskog popeli smo se prema selu Gređani,koje se sakrilo u šumovitom dijelu brda , kraj ceste koja je vijugala praznim I tajanstvenim krajolikom .U selu je bilo par straža , večinom sastavljenih od starijih mještana naoružanih lovačkim puškama .Promatrali su nas šutke I nezainteresirano . “ Dva jelena “ je bio maleni plato omeđen šumom s tri strane I poljskim putem za Gređane s četvrte . Na brdu je bilo iskopano desetak rovova raspoređenih u obliku potkove , Nisu bili duboki već tek toliko iskopani da odrasli čovjek u njih zasjedne I viri kroz puškarnicu koja je bila zaštičena zemljanim nasipom I krovom od starih šlifera ( željezničkih pragova ) , te pokrivena maskirnim šatorskim krilima . U sredini je tinjala vatra na kojoj su gardisti kuhali kavu I podgrijavali konzerve .Stabla širokih krošnji dizala su se visoko u zrak I činila ugodan dnevni hlad .Krošnje su bile toliko guste da se sunčeve zrake jedva probijaše kroz njih , Dečki koji su bili na straži I prvi nas primjetili , kratko viknuše ostalima :
“SMJENA !!”
Istog trenutka rafali iz svog oružja presjekoše tišinu koja je vladala brdom .Gardisti , umornih lica , uprljanih uniformi doslovce su pucali od sreće . Zapovjednik postrojbe prišao je do nas I predstavio se:
“Goran , 2.gardijska-Gromovi,”
“Resnik , 1.SS ZNG –Cobre .”
“ Drago mi je da vas konačno vidimo !”
“ Nama je drago da smo uspjeli stići do vas .”
“ Vi , naravno , imate dovoljno ljudi I municije da zadržite ovo područje kad se mi povućemo?”
“ Svakako , dobro smo opskrbljeni .” Pomislih kako Pekinezer mulja čovjeka gledajući ga u oči . Koja opskrba ? Pa oružje smo morali drpiti a nitko ne zna s koliko municije raspolažemo .
“ Ja ću svoje dečke povući s položaja . Jedva su dočekali smjenu . Vi odmah rasporedite svoje , dok je dana , tako da snime teren . Kad padne noć neće znati gdje se nalaze , vjerujte mi . “
“Da li su prilazi brdu na neki način osigurani ? Mine I slično ?!”
“ Nema mina . Porazbijali smo staklo po cesti I povješali konzerve između stabala . Imate li vi minsko eksplozivnih naprava ?”
“Nešto vitezita I kamnitita iz kučnih rezervi , sporogoreći štapin , nekoliko upaljača , dovoljno da se napravi dinamit .Mile , naš gardist , razumije se u to pa će nešto iskemijat .”
Mile I dinamit ?! To sam morao vidjeti ali iz sigurne udaljenosti .
“ Ukratko o položaju I kaj vas očekuje . Neprijatelj danju miruje , provocira vikanjem I dobacivanjem s okolnih brda , ponekad ispale nekoliko minobacačkih mina , zna se I snajper privući pa pripucati , ali ništa strašno . Nije neki strijelac I obično meci završe u krošnjama iznad glava . Dečki mogu iskoristiti dan za odmor . Noću nema spavanja . Znaju dolaziti u grupama , tražiti slabu stranu I tu pokušavaju elimirati ljudstvo te nakon toga nestaju u šumi . Nisu pokušavali jači prodor linija jer čekaju pojačanje od JNA . Za sad su previše zauzeti Glinom I Petrinjom , a čujem I da Kostajnica trpi velike napade .
Neprijatelj va,m je domaći čovjek , lokalni stanovnik Banije , koji poznaje svaki putić , svako drvo , svaki žbun . Ne jurite za njima jer će te se izgubiti u šumi . Neka svaka grupa čuva svojih par metara prostora I to je to . Bitno je ostati živ I priseban .”
“ Uuuuu jebo te…..” promrmlja Bero .
Goran se nasmija : “Da , jebeno , prijatelju , mucho jebeno ….”
“ A kaj , ono , nema akcije tipa , mi upadnemo među njih , rasturimo ih ko beba zvečke I tak to ? Rock and roll , baby ? “ radoznalo će Pajo .
“ Nema toga ,prijatelju . Prvo , ne znaš gdje su , drugo , više ih je, I treče , mi se branimo a oni napadaju .Ovdje su čede gazde ma koliko to nama ružno zvučalo .”
Pekinezer se pozdravio sa Goranomi dao rasporediti ljudstvo po rovovima . Moj vod je zapao lijevi bok koji je gledao na cestu . Ostali su se postavili na vrh potkove I na desni bok .Bez glasa I razgovora gledali smo u te grobeke . Nisu pružali osječaj sigurnosti .
“ Ovo je pizdarija, sine . Pa tako se rovovi ne prave ! “ protestirao je Mile .” Ja sam bio u JNA injženjerac I znam kako to treba izgledati . Sredit ću ja to ovih dana,sine , samo alata mi dajte!”
Pero je uskočio u neki istureni rov I ostao sam . Svi ga izbjegavaše ko da je kužan .
Okretao se I gledao prema meni . Rov u koji sam ja upao imao je dobar pregled I bio je uvučen između drveća tako da nije bio na direktnom udaru I čistini .
“ Ja ti tamo ne idem ! “ viknuh mu . “ Dođi ti ovdje .”
Pero nije čekao ni sekunde .
“ U pičku materinu , koji sam ja majmun ! “ zadihano viknu dok je uskakao u rov .” Od svih rovova ja izaberem najgori . Ajde da si ti našo neš bolje !”
U rov nam je upao I dečko koji se priključio postrojbi unatoč protivljenju svojih roditelja , jer mu je bilo tek osamnaest .Dočepao se lovačkog karabina s optikom I nije se odvajao od njega , makar je bio slab s municijom .Zvao se Bobo I uživao je u svemu . Igrao se rata , kao dijete .
“ Bobo , neću te na duši ! Bit ćeš dobar I miran I slušat kaj ti se veli ! “zaprijetih mu prstom dok je namještao nišane na karabinu .
“ Budem , gazda , ko bubica !”odgovori .
Druga gardijska je nestala sa Dva jelena . Pekinezer , obišavši rovove u pognutom trku , napusti brdo u cik-cak trku , izbjegavajući nepostojeće snajpere , uskočio u džip I nestao prema Topuskom .
“ A on ne bu z nama ?” upita Bobo , koji ga je cijelo vrijeme pratio gledajući kroz optiku karabina I namještajući križić ciljnika .
“ Čini se da ne bu .” odgovori Pero , paleći cigaretu .

NATAŠA

U VISOKOJ TRAVI , 11. POGLAVLJE

Sve se svelo na samo jednu stvar , a to je da moramo držati liniju na brdu zvanom Dva jelena ,kraj sela Gređani . najbolja stvar je bila ta da je Topusko okruženo sa svih strana i da je jedini prolaz kojim se moglo ući i izaći bio upravo onaj kojim smo došli . jedna tanka linija slobodnog teritorija koja je vodila od Viduševca , preko željezničke pruge , s obje strane nadzirana od lokalnih četnika , koji su ubijali vrijeme pucajući po svemu što je tuda prolazilo . Valjda su se u trenutku kad smo mi dolazili ubili od alkohola pa nas nisu čuli , ili su nas propustili kao dobar pas čuvar , kako nas više ne bi pustili van iz dvorišta .
Spavalo mi se do daske . Dečki su se već smjestili po sobama hotela i hrkali onako u uniformama i čizmama na nogama . Rance i oružje pobacali su po podu soba i strovalili se u krevete . Svi su bili iscrpljeni i umorni ko psi .
Taj dan su nas pustili na miru . Nisam ni znao da sam prespavao cijeli dan .Kad sam se probudio , protegao sam noge do hotelskog restorana . jedna mlada i lijepa djevojka upravo je pospremala stolove za ručanje .
" Bok." rekao sam tiho .
Okrenula se i pogledala me velikim , čokoladno-smeđim očima .
" Zdravo . " odgvorila je , odmjerivši me od glave do pete . Pogledao sam po sebi misleći da sam zaboravio kakvu sitnicu kao što je zatvarač na hlačama ili da mi košulja viri iz hlača ko kakvom pijancu , no bilo je sve u redu .
" Je si gladan ?"
Kimnuo sam glavom .
" Nešto će se naći ." reče i ode prema kuhinji .
Nakon par minuta , vratila se sa tanjurom punim variva i svježim kruhom .
" Nadam se da nemaš ništa protiv vojničkog graha ? "
" Bitno da je jestivo , i toplo." rekoh ," Ja sam Neno ."
" Nataša , drago mi je ." odgovori , dok je pružala ruku na pozdrav .
Mislio sam koji nju vrag drži ovdje . Sigurno joj je dragi na liniji , u šumi .Kad sam pojeo grah , zadovoljno zapalih cigaretu . Nataša je prišla stolu i donijela pivo i sjela do mene .
Rukom je počistila mrvice sa stolnjaka, zamišljeno gledajući u pepeljaru , u koju sam otresao pepeo cigarete .
" Vi nas nečete ostaviti ?"upita iznenada .
Zbunjeno je pogledah .
" Svi su otišli . Rekli su nam da će ubiti sve koji ostanu pomagati ustašama , bez obzira na dob i spol . Rekli su da će očistiti mjesto jednom zauvijek ." šaptala je , " Rekli su da je ovo Srbija i da hrvatska zastava neće nikad visjeti u srpskom Topuskom . Moja susjeda , Jela , rekla je da odem dok je vrijeme . Ona je otišla s djecom a muž je u brdima , sa četnicima . Radio je ovdje u hotelu , bio mi je šef , i bili smo si dobri .Sad prijeti da će me ubiti i objesiti na banderu . Najsmješnije od svega je to što je moj otac Srbin a majka Hrvatica . Na koju stranu ja da odem ? "
" Roditelji su ti ovdje ?"
" Da. Ništa ih ne može rastaviti . Ni ovaj rat , ni sva ta mržnja ."
" Bilo bi najbolje da ti i tvoji odete . Ništa nije vrijedno života . U Pokupskom ima prihvatni centar . I , molim te , ne traži od mene obečanja koja ne mogu ispuniti . "
Začuđeno je gledala u mene .Neko vrijeme smo šutjeli , svaki u svojim mislima .
" Hvala na pivu." rekoh .
" Ništa . nadam se da ćemo se češće viđati?"
" I ja se nadam ."
Promatrao sam je dok je odlazila . Okrutno se sudbina poigrala sa ljudima koji su upali u pakao rata , ne tražeći ništa , osim mira , rada i ljubavi .
U jednom danu mogli bi ostati bez svega .
U tom trenutku sam shvatio da je bolje braniti dom negdje drugdje a ne pred svojim pragom .

Topusko filharmonija all stars

U VISOKOJ TRAVI , 10.POGLAVLJE

Već dobro iscrpljeni , iskrcali smo sve iz vozila , i postrojili se ispred lječilišta Topusko . Vanjski bazen zjapio je prazan . Zgrada je još djelovala očuvano , i nisu se vidjeli tragovi granatiranja na njoj . Vjerovatno je nisu gađali jer su je čuvali za sebe . Ogledao sam se oko sebe i ustanovio da je sa svih strana Topusko okruženo šumovitim brdima , tako da imaš osječaj da se nalaziš u jebenoj rupi bez izlaza . Izvukao sam kartu iz džepa , koja je bila kopirana iz jednog domaćeg tjednika , i pogledao gdje se mi to , zapravo , nalazimo . I nisam bio baš sretan . Jedini izlaz , u slučaju da nas presjeku kod pruge , bio bi na Veliku Kladušu . A i kad bi uspjeli u proboju , ne znam kak bi se izvukli da nas Babo ne proda četnicima .Babo je bio majstor prodavanja . Taj bi i svoju mater prodao . Vratio sam papir u džep od jakne i pogledao dečke . Pušili su i prebacivali teret tijela sa noge na nogu . neki su gledali u nebo , neki u zemlju , a neki su stoječki spavali . Mile se naslonio na pušku , cijev se zabila u cestu , i svako malo strugala po asfaltu .Pajo je strpao ruke u džepove do lakta , izbacio čunu naprijed , i klatio se ko da je popio litru žestice .Pero je pušio cigaretu za cigaretom . Sigurno je mislio isto kaj i ja .
Pekinezer je prilazio satniji sa nekim omanjim tipom , uredno počešljane kose i ispeglane uniforme , sa zglancanim čizmama na nogama koje nisu vidjele ništa lošije od parketa nekog ureda narodne obrane .Tip je stao ispred satnije, naklonio se ko Japanac i prozborio :
" Čast mi je predstaviti se. Ja sam Čerovac , zapovjednik obrane Topuskog . Ovdje ste po zapovjedi Glavnog stožera , ali sve zapovjedi od sada pa na dalje primat će te od mene . Želim da ovo mjesto bude na čast i ponos cijeloj Hrvatskoj i da ga obranimo svim snagama kojim raspolažemo . Ako Topusko padne , cijela Banija biti će izgubljena , i teško ćemo je vratiti . Nitko ih neće zaustaviti na putu do Pokupskog , a onda , kad pređu Kupu , i do Zagreba . Ja sam se vratio iz Beča da pomognem svom narodu . Zato smatram da je i vaša dužnost da učinite isto . Zato ste i ovdje . Jer ste Hrvati !"
" Ima i Bosanaca! " viknu Seljo .
Pekinezer ga prostrijeli pogledom no Čerovac se nasmija i doda :
" Bosanskih Hrvata . "
" Ma jebi mi mater ako znam čiji sam Bosanac . Ja , kad sam se rodio , bila Bosna , i kad su me pitali koji sam , ja reko Jugoslaven . pa , bilo dobro i meni i njima . A poslije , kad sam trebo poso , onda me jebo Srbin jer nisam njihov, pa Rvat jer nisam njihov , pa ja reko , jebo ga Seljo , izaberi već jednom nešto , ovako ćeš ostat jeban sa svih strana . "
" Dobro , dobro . Ovdje smo svi iz istih razloga .Volimo svoju domovinu i ne želimo dozvoliti da je netko cijepa i svojata ." , smirivao je strasti Pekinezer .
" Gospodin Čerovac će preko nas , zapovjednika , izdavati naredbe , a mi smo tu da ih izvršimo . I to je to. "
" A kaj ste vi delali u civilstvu , ak se smije znati ? " upita Pajo , klativši se još uvijek sa rukama u džepovima .
Čerovac ga pogleda , jedan trenutak dug kao vječnost , dok smo svi čekali odgovor , te izusti :
" Ravnao sam Bečkom filharmonijom . "

CILE - MILE IN THE DARK

U VISOKOJ TRAVI , 9. POGLAVLJE

Pekinezer je bio sav izvan sebe . Pozvao je nas zapovjednike na stranu i drhtavim glasom saopćio :
« Ne smijemo ni trenutka čekati . Čim se smrači , idemo za Topusko šumskim putem preko željezničke pruge , na Gređane . Jedini siguran prolaz je taj . Cestom nikako jer bi nas naši mogli sastaviti do zemlje misleći da smo čede . «
Pogledao je Beru i rekao mu da njegova satnija ide prva , ali nek rasporedi vozila u pravilnom razmaku i bez svjetla . Neka stavi na čelo kolone nekoga ko poznaje put , bar donekle . Bero je počešao žuto paperje od kose , koje mu se skutrilo ispod kape i veli :
« A jebate , ne znam jel itko zna kud mi idemo ?! «
« Bitno je da pratite šumski put . Nikako nemojte skrenuti na asfalt ! Taj vodi u Glinu a tam je isto vruće i ne znaš ko će te prvi dohvatiti ! «
« A dobro . Ko ga jebe , nekak bumo pogodili . Polako . « slegne Bero ramenima i ode do svoje satnije . Beg je bio namršten . Mislio je , jako je mislio , vidjelo se to po borama na njegovom visokom čelu . Lagano je vrtio brk prstima .
« Mi bi mogli najebati .» kaže , nakon par sekundi .
« Niko neće najebati ! « odvrati Pekinezer . « Po noći nas neće vidjeti i proći ćemo kraj njih ko duhovi . «
« Možda nas neće vidjeti , ali će nas definitivno čuti ! Pa onaj kurčevi Dodge radi veću buku nego tenk ! «
« Dodge ide prvi . «
« Onda smo svi najebali ! Nek ide zadnji ! «
« Onda su najebali oni koji su u njemu…..»
« Mislim da Dodgea treba ostaviti tu , u Viduševcu . « rekoh , « Ionako od njega nikakve koristi .» Pekinezer je pogledao Bega pa mene , pa opet u Bega a te progovori :
« Dodge ide s nama , i točka . Ne ostavljam ništa nikome , ni našima ni njima ! «
Beg slegne s ramenima : « Kak očeš , gazda , ali na tvoju dušu . «
Dečkima smo prenijeli najnovije vijesti . Primili su to hladno , jer im se spavalo i bili su gladni . Najvažnije im je bilo doći do cilja , najesti se i odspavati bar malo , u krevetu .
Mile je pregledavao Dodgea .
« Sine , dobra je to mašina . Neće on Milu izdat . «
« Ma , zajebi , Mile , ostavi to govno ovdje , koštat će te glave .» odgovorih mu , gledajući kako rukom prelazi preko čeličnih ploča na vratima .
« Ne . « odgovori kratko . Pajo je obišao brata , ustanovio da svinja hrče ko zaklana i da je takav trebao ostati doma a ne vucarat se po vukojebinama i samo mu brigu zadavati . Onda je dogovorio s Miletom da će on ići s njim i da bi im se Nunkiller Seljo pridružio . Mile baš nije volio Selju ali je pristao , jer , dobro je imati vunbacitelja kraj sebe , ako zagusti .
Dodge je krenuo . I stvarno je pravio veliku buku . Pustili smo ga da ode kilometar ispred nas pa smo lagano ušli svaki u svoje vozilo .
Mrak se lagano spustio nad šumom . I hladnoća je počela ulaziti u kosti .
Džip se lagano kotrljao neravnim poljskim putem . Upalio sam radio stanicu i slušao .
« Krrrr Mile……krrrr di si sada …….»
« Sine ……krrrrr….je…..ako znam …….mrak je ..krrrr «
« Prati poljski …….krrrrr….je si me ……..krrrr»
« A jebote prijem ! « viknu Pero , « Pa ovo je za kurac ! «
« Bolje da je ne koriste . « odgovorih , gledajući u tamu ispred nas . Čoro , vozač , bio je sav u cesti , niti si ga čuo a skoro ga nismo ni vidjeli .
« Čoro , jel ti kaj vidiš ? « upita Pero .
« Kurac vidim , idem po intuiciji . I slušam zvukove . «
« Svim vozilima ….krrrrr….stanite …..krrrr . Mile ……krrrrrr» , odjednom se začuje Pekinezerov glas . Pogledali smo se u čudu . Da stanemo ? Tu , usred šume ?
Čoro je zaustavio vozilo i ugasio motor . Mogao si rezati tišinu , toliko je tiho bilo . Mrak je bio mračan , taman , gust , crn , crnji mrak u životu nisam vidio , takav mrak kakav se opisuje kad ti kažu da ne vidiš prst pred nosom . I ne vidiš ga , probao sam .
« Kaj bumo sad ? « upitah ispod glasa .
« Nekaj je bilo s Miletom…..» odgovori Pero .
Kako nisam bio tamo i nisam mogao vidjeti prava događanja , samo ću prepričati Miletovu verziju , koju nam je ispričao .
Dakle , Mile je pratio put , i kako je vozio bez upaljenih svjetla , shvatio je da se put sve bolje vidi i da polako dolazi do ulične rasvjete koja nije baš uobičajena za šume . Ali , svjetlo mu se svidjelo , a i sam je mislio da je to Topusko . Kako su se približavali gradu tako im je bilo sve jasnije da to ne bi moglo biti Topusko jer na tabli piše Glina pa su stali na sred ceste i pokušali se okrenuti . Kako je Dodge veliko đubre to nije bilo lako za izvesti na uskoj cesti pa su sa zadnjim kotačima propali u kanal . Tada je Pajo izašao van i pokušao gurati Dodgea dok je Mile dodavao gas . Onda je izašao i Seljo pa su gurali zajedno i vikali :
« Ajde , Mile ! Ajde , Mile ! Cile Mile ! «
Dok su oni tako graktali a motor urlao u noći , iz šume kraj ceste izašli su ljudi u maskirnim uniformama . Svi troje su popadali na zemlju i uperili puške u spodobe . Ove su isto popadale na zemlju i uperile puške u njih .
« Čiji ste ? « viknu jedna spodoba .
« A čiji ste vi ? « odvrati Pajo .
« Čiji ste , jebem vam mater ?!!» opet će spodoba .
« A čiji ste vi , jebem ja vama mater !!!!!?????!» zdere se Mile .
Hrpa metaka prozuju iznad njegove glave . Spodoba je okinula rafal i pogodila Dodgea .
« O , mater ti jebem , auto mi uništavaš , đubre četničko ! « vikne Mile i uzvrati kratkim rafalom prema spodobama .
« Što si reko ? « čulo se iz mraka .
« Jebem ti mater četničku ! « viknu ponovo Mile .
« Ma nismo mi četnici , jebo vas , mislili smo da ste vi ! « odgovori glas .
« Muljaju .» prozbori Seljo .
« Misliš? « Mile se sav ustreperio . « A možda jesu naši ? «
« Ajde , dečki , naši smo . Izađite . « opet će spodobe .
« Ma goni ga u kurac , otkud da znam da su naši ?! « drekne Pajo i povuće se još niže , prema jarku uz cestu .
« Dečki , čuvamo prilaz Glini i čuli smo vaše vozilo . Sakrili smo se u šumu jer smo mislili da idu tenkovi . Onda smo vidli vas kak ste zaglavili na cesti . Taman smo mislili doći do vas kad smo čuli dozivanje Mile ovo , Mile ono , Cile Mile , pa smo se uplašili da niste četnici . Jebiga , imaš i tamo pun kurac Milana i Mileta . Ajde , kud ste krenuli ? «
Mile je pogledao Paju i Selju . Pajo je mahao glavom , Seljo prstom .
« Kaj te boli kurac ! Vi na svoju stranu , mi na svoju , a Dodgea si zadržite ! « viknu Pajo .
« Ali , sine……..» zavapi Mile .
« Jebem i tebe i tu kantu . Ak ti je žal , ostani s njim , mi idemo . «
Seljo i Pajo su pognuto potrčali u šumu , a Mile , nakon kratkog nećkanja , pošalje pusu kamionu i potrča za njima . Kasnije su se radio stanicom javili Pekinezeru koji ih je dočekao sa vozilom kraj šumskog puta , blizu Gređana .
Nikad nismo saznali da li su to bili naši ili četnici . Dodge je ostao naheren u jarku , kao spomenik jednoj ratnoj avanturi i jednoj nesretnoj ljubavi .
Ostali dio satnija je prešao preko željezničke pruge bez problema i stigao do Topuskog , pred zoru .

Bliski susret prve vrste

U VISOKOJ TRAVI , 8.POGLAVLJE

Kolona vozila kretala se od Budaševa prema Viduševcu . Prolazilo se poljskim putem , kroz šumu , jer je glavna cesta bila preopasna za kretanje . Nisi znao ko će te prvi opaliti , naši ili čede . I jedni i drugi su bili laki na okidaču i slijepi pri oku .
Probivši se do Viduševca , kolona je stala . Izašao sam iz UAZ-a i pogledao oko sebe . Bili smo točno ispod crkve koja se uzdizala na vrhu brijega . S brijega je pucao pogled na Glinu .
Iz Gline je pucao tenk , po crkvi .
Kad je grunulo ispred crkvenog tornja , svi smo popadali na zemlju . Neki su se zavukli pod vozila , neki skočili u jarak kraj ceste iako je bio pun trnja , a neki su jednostavno ostali stajati , ko zec kad ga osvjetliš farovima u noći .
Nakon prvog šoka , i upoznavanja sa ispaljenjem tenka , brže smo se povukli u šumarak , dalje od crkve . Vozila su ostala na sred ceste , napuštena u velikoj žurbi . Jedino je stari Dodge brektao uzbrdicom dolazeći , kao i uvijek , zadnji .
Beg je , dižući se iz trave , počeo mahati rukama kako bi Mile , koji je vozio Dodge , stao , no Mile je očito bio koncentriran na upravljanje te nije ni skužio da ga Beg zaustavlja .
« Mile , stani , jebo te ! Stani ! « derao se ali nije mogao nadjačati grmljavinu starog Dodge-a.
Tenk je opet opalio . Bio je to zanimljiv zvuk . Prvo si čuo BUM a odmah potom BAOM , u jako kratkom razdoblju . Kad je BAOM opizdilo dio crkvenog tornja i cigle počele padati po cesti , Dodge se zaustavio . Čekali smo da vidimo ko će prvi izletiti van .
Par sekundi se nije ništa događalo a onda su se zadnja vrata otvorila , polovično , i izvirila je glava sa RayBankama , a pored njega lička tikva . Mile i Pajo su se u silnoj žurbi zaglavili i derali su se ko svinje na klanju .
« Makni se , jebem ti mater , makni se !!!!» derao se Pajo , gurajući ruku Miletu u zube . Ovaj ga je obuhvatio oko ramena i pokušavao se prebaciti preko njega .
«Makni se ti ! Makni se ti ! Majko , majko……» vapio je Mile .
Obojica su se otkotrljala po prašini u jarak , a iza njih je izašao Hammer , lagano , ko narodni heroj , okačene kape o pojas , s bocom pive u ruci .
Hammer junior je već repetirao automat i trčao prema crkvi .
« Ma di će ovaj , pizda mu materina !?» drečao je Pekinezer .
« Ide gađat tenk.» odgovori mirno Hammer .
« Ma koju pičku materinu će on gađat ?! « Pekinezer je potrčao za Hammerom Juniorom i srušio ga na zemlju jednim dobrim ragbi zahvatom . Mali se batrgao i skoro je Pekinezer popušio metak , ali je priskočio Hammer senior i zaustavio malog na vrijeme .
« Jebem ti mater, da ti jebem , ti buš mene !!!!» grozio se mali .
« Ovo ćeš zapamtiti , ja ti kažem , idiote jedan ! Hoćeš poginuti ? Gini negdje drugdje , ne ovdje ! « Pekinezer je bio crven u licu , žile su mu iskočile na vratu a oči izbečile .Mali ga je v šutke promotrio pa onda veli :
« To bumo još vidli ko bu ginul prvi……»
Uspio sam se izvući iz šikare u koju sam pao skupa s Perom i dotrčao sam do trojke koja se još uvijek nalazila potrbuške u prašini puta . Pekinezer je ustao , tresući prašinu sa uniforme i vidjevši me , podigao kažiprst u zrak :
« To je tvoj vojnik , Neno , i smatram da je tvoja dužnost paziti na njega , a ne moja ! «
« Na zapovjed ! « odgovorih vojnički a onda pogledam Hammera i viknem :
« Jel se tak pazi na vojsku , desetniče ?!!!! Skoro ti je vojnik poginul jurišajući na tenk ko tele bez glave ! Ne želim više takve stvari vidjeti ni čuti , jel ti jasno ?!!!
Hammer je napravio facu ko da je progutao ljutu papričicu .
« Pa koju pizdu materinu sam ja sad kriv ? «
« Tvoj vojnik , Emsi , tvoj vojnik …..» nacerim mu se , pomalo podlo .
« A jebem ti mater malu , ja ću zbog tebe najebat negdje !!!!» okomi se Hammer na Juniora i opali ga nogom u guzicu .
Ostatak garde je izvirio iz šume jer se tenk više nije čuo . Iz smjera crkve pojaviše se dva gardista , obučeni u šarene košulje i traperice . Jedan je imao gumene čizme na nogama a drugi tenisice . Bili su to domaći ljudi na seoskoj straži .
« No , dečki , malo smo papali prašine ? « veli prvi , oniži brko , s kacigom na pol nosa .
« Je , nije to Zagreb . Tamo nema BUM_BAOM ko tu kod nas . Lokalni folklor , to ti je .» veli drugi , žutokosi i pjegavi štrkljo sa cigarom u ustima .
« Kaj je to normalno ? To , da tuče po crkvi ? « upita Pero , vadeći cigaretu iz kutije nervoznim pokretima ruke .
« Je , ovisi . Kad je mirno i nema prometa , i oni su mirni . Kad vide da se tu netko komeša , malo opizde , tek toliko da nas podsjete da su tu i da imaju ono kaj mi nemamo . A kad vide da ide vojska i kad znaju kamo ide , onda je ovako dočekuju .» odgovori mali brko .
« Znači , oni su znali za nas ? « upita Pekinezer u čudu .
« Kako ne , od kad ste krenuli iz Zagreba , oni znaju . Oni sve saznaju . «

Susret s generalom

U VISOKOJ TRAVI , 7.POGLAVLJE

Škola je bila krasna . Imala je parkete što je bilo dobro jer smo morali spavati na podu a da je bio beton , teško da bi mi pomogla ona JNA deka koju su zvali čebe . Mile je znao da će mu spavaća vreća dobro doći pa je uzeo dvije , jednu za sebe i jednu za prodati . Normalno da ju je prodao čim se neka fina guzica ohladila na podu .
U svakom slučaju , potražil sam telefon kak bi se javil familiji da znaju da je sve dobro . Selo je bilo malo , pitomo , ljudi vrijedni i radišni , bar se tak meni činilo jer su stalno nekog vraga kopali po zemlji a kak sam ja gradski dečko , odmah sam mislil da nekaj rade . Svi su nas gledali nekako sa strahopoštovanjem , ko u neka nadnaravna bića koja će ih samim svojim prisustvom osloboditi jada i muke , grijeha i straha . Na svakom koraku nudili su piće , jelo , smješkali se i pozorno slušali sve kaj smo imali reći , a to su obično bile gluposti i prazne fraze . No , ti ljudi su vjerovali , to se vidjelo u njihovim očima . Vjerovali su da će rat mimoići njihovo selo .
Uglavnom , fino se jelo i pilo u Budaševu . I ljudi su bili jako dragi . No , kako sve kaj je dobro kratko traje , tako je i naš boravak u školi bio kratak . Pekinezer je dotrčal ko da ga ganja doberman peder i uspaničeno nam saopćio da dolazi general i da se hitno moramo postrojiti kod škole . Bero je tražio satniju a i Beg je imao sličnih problema . Selo je bilo malo , al je imalo i birtiju i crkvu i dućan a i par kuća gdje su bile mlade i zgodne cure .
«Jebo te , di ću sad nać vojsku ?!!!» vikao je Beg .
« Jebeš zapovjednika koji ne zna di mu je vojska ….» ljutio se Pekinezer , « Sad mi samo to treba , da general dođe a ja imam samo desetak vojnika u stroju ! «
Onda pogleda s čime raspolaže pa doda:
« A bolje da nemam ni to ! «
General je kasnio pa se vojska uspjela skupiti . Malo smo popravili uniforme , zategli remene , pometali beretke po glavama , malo crvene , malo crnih pa malo zelenih , i izgledali smo ko izlog jeftinih slatkiša , ili sajam cvijeća , uglavnom , šareno .
Pekinezer se ukočio ko da mu je netko gurnuo metlu u šupak :
« Pozor !!!!!!»
Toliko je dreknuo da smo svi stali mirno , ali od straha a ne od zapovjedi .
Mali , okrugli čovječuljak stupio je pred satniju . Ćelava glavica ljeskala mu se na suncu . Imao je nekako dobroćudan izraz lica , ko oni mali , gipsani vrtni patuljci , samo bez brade i kapice . Obučen je bio u sivo , civilno odijelo , košulja, kravata , i ništa nije odavalo da se tu radi o nekakvom generalu . Dečki su se zbunjeno gledali .
« Je se to neko zajebava ? « upita Hammer junior .
« Tiiišina ! Gospodin Bobić će reći par riječi ! « dreknu opet Pekinezer , stojeći i dalje u stavu mirno , a metla mu viri iz šupka , figurativno da se izrazim .
Bobić je bio stari JNA general , maher strategije , znanstvenik ratovanja , doktor za ratni rock n roll . Svojim tihim ali moćnim glasom objasnio nam je svu težinu situacije u kojoj se novostvorena država nalazi , objasnio je iz kojih pravaca prijeti opasnost i objasnio je da smo mi ti koji će stati između neprijatelja i rijeke Kupe . Zemljopisno nam je opisao srpska sela i hrvatska sela , okruženja , položaj JNA snaga i lokalnih četnika , tko koga drži i ko kome djecu prži , gdje gore sela a gdje ne i uglavnom , oznojio sam se od čela do šupka .
Rat je bio tu , na samo šezdesetak kilometara od Zagreba , a mi smo planirali ići na more . Tamo su neki stavljali balvane , a ovi ovdje su cijela sela praznili . Ljudi su bježali sa kuferom u ruci i ostavljali sve iza sebe . Od rijeke Une prema Kupi i Korani , Mrežnici i Dobri , svuda je bilo isto . Dojučerašnji susjedi digli su oružje u zrak , pokazali zube i sve koji se nisu složili s njima da je to Srbija , istjerali su iz kuća .
General je rekao da moramo u Topusko , jer je to jedno od važnih klinova u teritoriju kojeg drži neprijatelj . Spomenuo je i Kostajnicu kao drugi klin .
Klin je bio opći pojam za koji sam kasnije shvatio kaj znači . Mi smo bili klin a neprijatelj je bio drvo . Nas bi nabili u drvo i ostavili . Bili bi u okruženju i dok bi klin držao bilo bi dobro , a kad bi popustio , klin bi pao . I mi bi bili pokojni ili zarobljeni , ali globalno gledano , bili bi sjebani .
Nakon toga , rukovao se sa svima nama , podijelio nam pištolje Češke Zbrojovke i nestao u automobilu koji ga je čekao kod škole .

BUDAŠEVO

U VISOKOJ TRAVI , 6.POGLAVLJE

Najteže od svega , kad ti se knedla napravi u grlu i srce stegne , je otići od kuće i ne znati kad ćeš se vratiti . Ti pogledi koji te prate do vrata razdiru gore od noževa . Znaš da činiš pravu stvar a u isto vrijeme se osjećaš kao pizda koja ostavlja svu brigu o kući ženi na leđima . Kinfa je plakao , govorio mi da ne idem , da ga ne ostavljam . Žena je plakala i pitala kuda idemo i kad ću se javiti . Punica i punac su šutjeli i nijemo gledali u pod .
Nisam imao odgovora . Sve kaj bi rekao , lagao bi . Niti sam znao kud idemo , niti kad ću se moći javiti , niti kad ću se vratiti . Za mene je to bila totalna nepoznanica .
Sve što je počelo kao običan bunt i revolt polako se pretvorilo u nešto puno ozbiljnije a čovjek to shvati tek kad je prekasno .
Poljubio sam ih i utješio . Rekao sam da ću se javiti čim stignem i da ću paziti na sebe , i neka oni paze jedno drugoga dok mene nema .
Brzo sam zatvorio vrata od stana da ne čujem djetetovo jecanje i požurio na mjesto sastanka.
Dok sam prelazio ulicu , rukom sam brisao suze sa lica , jer mi je srce pucalo , i nisam mogao zaustaviti taj osjećaj tuge . Pero je čekao na stanici za bus , s ruksakom na leđima i cigaretom u ustima .
« I tebe je slomilo , ha ? « upita , nudeći mi cigaretu . Stao sam kraj njega , odložio ranac , uzeo cigaretu i zapalio , otpuhujući dim u mrak .
« Je . Jebeno me dotuklo . Pogotovo klinac .»
« I moja je plakala . Ne volim kad plaču . Ubije me to u pojam .» odgovori Pero .
Šutke smo stajali i čekali . Cesta je bila pusta , kako i priliči gluhom dobu noći . Iza zavoja se prvo ukazalo svjetlo automobila a onda i automobil . Bio je to Pajo sa džipom .
« Ajmo curice , ajmo dječaci ! « , naceri se Pajo , skidajući Raybanke s nosa . Francuska kapica mu se naherila na glavi pod teretom velikog hrvatskog grba .
« Kaj će ti sunčane naočale po noći ? « upita ga Pero .
« Imidž , prijatelju , image . Znaš , ko onaj tip u filmu , kak se zval ……Kobra , e , taj je uvijek imao naočale na nosu . «
« Da , ali to je film , a ovo je za stvarno . « rekoh .
« Ajde , ajde , vidim ja dobro i s njima , i bez njih . No , ono kaj je sad najvažnije je da pičimo za Sisak . Pokupil bum još Mileta tenkistu , on jedini zna voziti Dodgea .»
Mile je bio jedan visoki , jaki tip , koji je obožavao oklopna vozila , artiljerijska sredstva , mine , bombe i sve kaj pravi veliku buku . Bilo ga je neobično vidjeti onako visokog kako se proba ugurati u mali prostor oklopnog vozila , ali njemu je to uspijevalo .
«Sine « običavao je reći Mile , « u sve se može ući ako znaš pravu tehniku!»
U Dodge su se ugurali i Hammeri , pa kad je to Pajo vidio , prepustio je džip Peri i meni a on se odmah nagurao do njih .
« Ne mogu ja dozvoliti da se neko poslije hvali kak se vozio u starom Dodgu po Baniji ! Čuvajte mi Uaza ! «
Uaz je bilo ime džipu . Ruska marka , ruska izdržljivost i ruska potrošnja goriva . Srećom , pa se na Ina stanicama moglo točiti badava , čim su vidjeli da si u uniformi i da imaš oružje . Valjda su im rekli da nije pametno naplaćivati gardi benzin .
Veći dio ljudi se utrpao u autobuse , Zapruđanci su došli u maskirno obojanim autima , već dobro napaljeni , maheri iz Botinca dovukli su se u starom Dajcu , a još dva Uaza vozili su zapovjednici Bero i Beg . Stari Dodge je bio na začelju kolone i svako malo je krepavao .
Nakon nekoliko kilometara Pajo je popizdio i prešao kod nas u džip . Hammeri su ostali sa Miletom , jer im je ponudio domaću rakiju .
Pred jutro smo stigli u malo mjesto blizu Siska , Budaševo . Zrak je mirisao na svježe pokošenu travu , i stajski gnoj .
Pero je začepio nos . « Fuj , ko je prdnul !?» reče , mašući rukom ispred glave .
« Koji si ti gradski pizdek ! Pa to je selo , konju . A ovo kaj ti sad smrdi , kad se ispeče fino miriši ! « odgovori Pajo , spretno iskočivši iz džipa . Pokupio je svoje stvari i odjurio u pravcu prve birtije koju je vidio .
« Ej,ej , kamo ćeš ? « vikao je Pekinezer , pokušavajući nas skupiti na hrpu .
« Sere mi se , jeba te , kaj očeš da serem u visokoj travi ?» odgovori Pajo , ulazeći u birtiju .
« Bome ga je dobro stislo . A možda je to on stvarno prdnul pa se izgovaral na selo ? « pitao se Pero .
Pekinezer je uspio pronaći zapovjednike satnija , koji su došli zadnji u selo , jer su se navodno izgubili na putu i otišli prema Sisku . A mi znamo da je prema Sisku par dobrih birtija i da su oni samo svratili na pivce . Zapovjedio im je neka okupe vojsku ispred osnovne škole , kako bi se smjestili i pričekali daljnje zapovjedi .
Tako smo saznali da ćemo u Budaševu biti najmanje dva dana , i da nam nedjeljno proščenje neće izmaći .

KAKO SMO DIGLI ORUŽJE MURIJI

U VISOKOJ TRAVI , 5. POGLAVLJE

[Pekinezer je smatrao da je dosta toga divljanja po Zagrebu i da bi bilo krajnje vrijeme da tu hordu makne iz gradskog okružja . Dumančići je hodao po Zagrebu tražeći donatora oružja .
U to vrijeme mogao si ga kupiti . AK 47 je koštala 650 DM , i neki koje sam poznavao dali su tu lovu bez razmišljanja iako su je mogli potrošiti na , recimo , plaćanje režija ili kupovinu mjesečnog špeceraja . Dumančići nije imao toliko love . Njemu su trebale puške za badava . Neka lovačka društva su se isprsila pa smo dobili Sačmarice duplonjke , malokalibarske puške s optikom i slične gluposti . Neki dečki su donijeli od kuće skraćene sačmarice što je drugima bilo sumnjivo jer se takve prerađevine rabe u nekim mutnim poslovima . Neki su imali revolvere , neki poluautomatske pištolje , neki su donijeli kubure , samo nisu bili sigurni u to da li će pogoditi neprijatelja ili sebe . Sve je to bilo smiješno i sa takvim naoružanjem se jedva moglo ići u lov na krupnu divljač a kamoli na bolje opremljeniju i brojniju vojsku . S time ne bi obranili ni babin kokošinjac a kamoli neko mjesto ili selo . No , Dumančići je potegao neke svoje stare veze , iz doba socijalizma pa se oružje konačno pronašlo .
Oružje je stiglo iz policijske stanice Trešnjevka , kako bi se dečki obučili u baratanju AK 47 ili Kalašnjikovim , te M 57 , popularnom tanđarom .
Uz nju dobili smo i dvije Brede , talijansku verziju puškomitraljeza iz drugog svjetskog rata , najvjerojatnije iz Muzeja narodnooslobodilačke revolucije .
Dumančići i Pekinezer su kovali plan . Dugo su sjedili za stolom , dok se boca vina nije ispraznila . Onda su pozvali zapovjednike satnija .
Skužili smo da se sprema neka pizdarija i da bi bilo vrijeme otići doma , dobro se okupati , poljubiti djecu pred spavanje , voditi ljubav sa ženom i dobro odspavati , jer tko zna kad će nam se idući put pružiti prilika za tako nešto .
Zapovjednici satnija , Bero i Beg , skupiše nas na hrpu .
« Ajmo,dečki, brže malo . « suosjećajno su zborili , ne podižući glas kao obično .
Kad smo se okupili , Pekinezer je stao ispred nas i rekao :
« Dogovorili smo sljedeće . Sutra ujutro bi trebali vratiti oružje policijskoj upravi Trešnjevka . Ne namjeravamo to učiniti . Sutra ujutro , u zoru , spakirat ćemo stvari i otići na teren . Za sada vam ne mogu reći odredište , ali budite sigurni da je Banija . Tamo smo najpotrebniji .
Sad idite kućama , oprostite se sa familijom , uzmite još neke stvari sa sobom koje smatrate da će vam trebati i vidimo se ovdje u 4:00 sati .»
Pero je bio s autom . Svratili smo još jednom do Relaxa , kafića u Sigetu , na dva do tri GP-ja . Pero je bio zabrinut :
« Stari , jebi ga , ovo postaje ozbiljno . Mogli bi najebat u nekoj vukojebini . Je si ti siguran da to želiš? «
« U ništa nisam siguran . Znam samo to da smo uletili u pizdariju i da sad možeš ispast pizda i zavući se u mišju rupu ili ići do kraja pa vidjeti kaj će od svega ispast . «
« Možda je bolje biti živa pizda nego mrtav heroj ? «
« Ma , ne bi to trebalo dugo trajati . Nisu ljudi blesavi , i kome je do rata . Vidiš kak su Slovenci to brzo riješili . Malo su puškarali , malo pregovarali i za sedam dana sve gotovo . Možda se i kod nas to bude zgasilo kak se i upalilo ? «
« Kakve sam jebene sreće mogel bi najebat prvi dan . S takvom ekipom nisi siguran da ne buš dobil metak u leđa ak nekog krivo pogledaš …..»
Pero je suknul GP kratkim trzajem ruke . Bio je ozbiljno zabrinut . iI ja sam bio na iglama i sto pitanja me mučilo . Kako ostaviti ženu sa svim brigama oko kuće i djeteta , s malim prihodima ? Da li će šef naći nekog drugog za moje radno mjesto i nakon nekog vremena me jednostavno otpustiti ? Da li ću dobivati plaču dok ne radim ? Da li ću preživjeti ?
Sve mi se u glavi pomiješalo te stavih ruku na Perino rame , čvrsto ga stisnem i velim :
« Stari , kaj bu , bu . Idemo puknut još jednu putnu , pa nek ide sve u kurac ! «
Tak je i bilo .

SILOM ZAPOVIJEDNIK

U VISOKOJ TRAVI , 4 . POGLAVLJE

Uniforme su bile dobre , američke . Bila je to donacija nekog našeg poduzetnika koji se bavio tekstilom . U svakom slučaju , bar smo izgledali polu profesionalno . Ko da smo došli iz zaljevskog rata .
Oprema je stizala sa svih strana u tih par dana . Iz Jadran – filma su poslali stari , oklopljeni Dodge , kamion koji su koristili za snimanje ratnih filmova . Kamion je bio pun kaciga , onih njemačkih iz drugog svjetskog rata . Dečki su izgledali jako zanimljivo s tim kacigama na glavama . INA se isprsila Motorolama , kako bi imali dobru vezu kad se zgubimo u visokoj travi . Motorole su bile namještene na posebnu frekvenciju koju neprijatelj nije mogao prisluškivati , tj. . nisu imale frekvenciju na cijele brojeve već na polovice , kao npr . 103,5 kHz . Tako su bile neuhvatljive za JNA prislušne stanice .
Jedino oružje nije nitko donirao . Tako da smo bili vojska bez oružja i više smo ličili na Ratnike Shaolina nego na vojsku . Mogli smo samo štapovima i nun- čakama mahati .
Puzali smo po travi , trčali cik-cak preko livada , izbjegavajući fiktivne metke , lomili jedni druge raznim karate i judo tehnikama , trenirali zasjede i prepade , gdje su neki padali doslovno sa drveća , pentrajući se ko majmuni na suhe grane , koje ne bi izdržale njihovu vremešnu težinu i godine . Tako da je već u prvih dva dana satnija imala tri ranjena a da rata još vidjeli nisu .
Kako smo se podijelili u dvije satnije , bilo je tu već i prepucavanja i natjecanja koja je bolja . Bila je to čista glupost ali i najstariji čovjek podjetinji u nekakvim takvim situacijama . U našoj satniji bila su tri voda .
U mom vodu , zapovjednik je jednog jutra netragom nestao . Bio je , navodno , jako razočaran organizacijom , ali istina je da se usrao ko grlica kad je čuo za Baniju , o kojoj se pričalo kao o mogućoj destinaciji . Kak sam ja bio zapovjednik prve desetine automatski su me prebacili na zapovjednika voda . Tak da sam se , ni kriv ni dužan , našao na jebenoj poziciji i na grbači sam imao trideset propaliteta sa sto čudi i sto poroka .
Već drugi dan sam se suočio sa dva najteža . Vojnici Fritz i Getz .
Ljubav prema alkoholu bila im je zajednička točka . Obično bi se napili tokom dana , pa bi onda navečer pravili pizdarije po gradu .Policija ih je vračala nama , nakon trežnjenja u zatvoru jer su oni ipak bili vojnici , a tada vojna policija još nije bila formirana .
Najveći pothvat su Fritz i Getz učinili jedne večeri pred sam odlazak na bojište .
Dva hrabra hrvatska vojnika , pod punom borbenom spremom , izjurili su starim Dodgeom na novozagrebačke ulice , vozikali se po naseljima , bacali njemačke kacige djeci , pozdravljali podizanjem ruke sve prolaznike koji su u čudu pratili taj mali spektakl , dok nisu ožednjeli pa su stali pred birtijom da obnove potrošene zalihe .
Lokali su dok ih nisu izbacili napolje , te su se treznili u kabini Dodgea do jutra .
Policija ih je opet privela smatrajući da su vozili ne registirano vozilo tehnički neispravno te da su ugrožavali promet i javni red i mir .
Drugi primjerak su bili braća Hammer . Stariji Hammer je bio štemer a mlađi ga je silom htio nadmašiti . Mlađi Hammer je tražio žrtve bilo gdje . U restoranu , u lokalima , u dučanima , na cesti , bilo gdje . Bilo bi dovoljno reći mu nešto , pogledati ga krivo ili pravo , kakao god okreneš , mali se odmah htio mlatiti . Stari Hammer je pizdio , ali mu je u jednu ruku i godilo da se mali fura na njega . Uzeo sam starog pod ruku i tiho mu šapnul :
« Od danas si ti zapovjednik desetine , a mali Hammić je tvoj vojnik .»
Hammer me blijedo gledao .
« Svaku pizdariju koju on napravi , ti ćeš biti kriv , kao njegov zapovjednik . Ja ću kazniti tebe. « Hammer se namrgodio i već sam mislio da će me prasnuti šakom , kad promumlja :
« Dobro , gazda . Jebat ću mu mater ak me zajebe .»
« Da…..gazda…uf….» pomislih u sebi , sretan kaj se to moglo riješiti na tako civilizirani način .Fritza i Getza nismo mogli srediti . Njima je alkohol totalno prevladao tako da smo ih poslali doma .Poslije sam čuo da su se pridružili nekoj drugoj postrojbi i poginuli ubrzo na bojišnici

PAVILJON 18

U VISOKOJ TRAVI , 3.POGLAVLJE

Paviljon mi se učinio nekako velik , i poluprazan . Čudno je bilo vidjeti to zdanje bez štandova , reklama i sve one strke koja zna biti za vrijeme trajanja zagrebačkog velesajma . Sjetio sam se da se ovdje izlažu nekakvi građevinski strojevi ili tako nešto , a sad nije bilo ničega , osim nas stotinjak .
Stajali smo onako , svaki sa svojom grupom poznanika , i čekali nekog koji će nam reći detalje o ovom našem sastanku .
Nije dugo trajalo i na vratima paviljona pojavio se prosjedi gospodin , u društvu Pekinezera , tj. nekog tipa koji je jako sličio na tu vrstu psa , pa mu je odmah taj nick i prišiven .
« Gospodo , molio bih za malo tišine . Priđite bliže da se ne bi morao derati .» , rekao je gospodin .
Okupili smo se oko njih .
Gospodin se nasmiješio i rekao :
« Ja sam Dumančići , a ovo je moj kolega Resnik . Resnik je profesionalni vojnik i ovdje je sa zadatkom da vas uvježba za borbene akcije koje će slijediti . Svi vi već imate neka znanja iz bivše vojske , a oni koji nemaju , ovdje će naučiti nešto što će im pomoći da ostanu živi i da se vrate kućama u jednom komadu . «
Preletio je pogledom preko skupine i nastavio :
« Kao što znate , Hrvatska je od samostalnosti pod stalnim napadima srpskih paravojnih snaga i sve više teritorija hrvatske države nije slobodno . Balvan revolucija je uzela maha , a JNA je svojski potpomaže . kako je naša policija slaba i neučinkovita potrebno je organizirati Zbor narodne garde u svakom gradu i priključiti se obrani zemlje . Ako se ovako nastavi , uskoro nećemo imati državu , već će nam agresor biti na kućnim vratima . Naša je dužnost stati na branik domovine i istjerati iz nje i zadnjeg četnika , koji se protivi ustavnom poretku ove zemlje i svih njenih građana . Zato smo i pozvali vas , dragovoljce , koji su se odazvali svojoj savjesti i odlučili braniti ono što im je najsvetije u ovom presudnom času za našu nezavisnost i samoopstojnost . «
« Lijepo je to rekao . « doda Pero .
« Prelijepo . « odgovorih .
« Nakon obuke , koja neće trajati duže od par dana , čeka nas prvi zadatak . Ovo ću vam reći zato da oni , koji još uvijek nisu sigurni da baš to žele , odustanu na vrijeme . Jer , kad jednom odemo , nema više povrataka . Napuštanje linije bojišnice tretirat će se kao izdaja , a kako u ratnim uvjetima izdaja podliježe ratnim zakonima , to će značiti samo jedno . A to nikome od nas ne želim . «
Ponovo je zastao , dok se komešanje u skupini nije smirilo , pa nastavi :
« Molim vas da oni koji nisu spremni odmah izađu iz paviljona . «
Nitko se nije ni pomaknuo . Tišina je vladala u toj velikoj hali tako da si mogao čuti muhu kad prdne ili komarca koji podriguje .
« Vidim da ste svi došli samo sa jednom željom . Da pokažemo četnicima da im mjesta u Hrvatskoj nema i da ovaj narod zna i može zadržati svoju samostalnost unatoč svim nedaćama koje ga stoljećima tište . Hvala vam . «
Dumančići je podigao obje ruke u zrak i odmah me podsjetio na nekoga koga sam često gledao na televiziji . Zar svi ti političari moraju oponašati Tuđmana ?
Istupio je Pekinezer i podigao ruku kako bi ga vidjeli i saslušali .
« Ja sam poručnik Resnik , zapovjednik specijalnih jedinica MUP-a . Ovdje sam da vam pokažem neke osnovne ratne vještine kako bi što uspješnije izvršili zadatke koji su pred vama . Nadam se da ćemo uspješno surađivati . Također ću s vama ići na bojište , kao vaš instruktor . Vi ćete u sljedećih par dana izabrati zapovjednike satnija , vodova i desetina . Onaj koga izaberete bit će vaš izbor , i morat će te ga slušati . U ovoj postrojbi neće biti činova , svi ste jednaki ali netko mora zapovijedati i netko mora brinuti za vojnike . Prema tome , dobro razmislite i predložite pametno , jer onaj koji će vas voditi mora znati što radi i kako radi . Danas ćemo uzeti podatke o svima vama i podijeliti uniforme . Nakon toga , formirat ćemo satnije . «
Jedan kamion se brekčući zaustavio blizu paviljona . Kako je bilo vruće , vrata su bila širom otvorena pa sam uspio vidjeti da je dovezao uniforme .
Dečki su davali podatke nekom nabildanom klincu koji je mogao držati i nešto teže u ruci od olovke . Pajo je švrljao oko kamiona .
«A je si dofural oružje ? « , pitao je vozača .
« Kaj je tebi ? Od kud mi oružje ?» odvrati suhonjavi vozač u maskirnoj uniformi .
« A ovi pištolji su tvoji ?» opet će Pajo , pokazujući na njegov opasač i dva pištolja zataknuta u kožne futrole .
« Jesu . Sam sam ih kupil , za svoje nofce . « odvrati suhi .
« Ja sam Mahuna .», pruži ruku koju Pajo spremno prihvati . Brzo je sticao prijatelje .
« Daš mi da probam ? « upita Pajo , ko malo dijete , slineći iznad pištolja .
Mahuna ga odmjeri , kao da traži neku falingu u njemu , a onda kad se uvjerio da je Pajo dovoljno lud da ga se ne mora bojati , preda mu jedan pištolj , prethodno izvukavši okvir iz njega i metak iz cijevi .
« Jebate , Čezetka , dugi devet parabelum . « divio se Pajo , nježno okrećući pištolj u ruci . Onda nacilja reklamu od Cocte , i tako ostade nekoliko sekundi . Jedno oko je zatvorio a drugim gledao preko nišana , u podnožje velike boce .
« Dobra je . « veli on , vračajući pištolj Mahuni . Mahuna se zadovoljno smješkao . Volio je da mu znalci potvrde da je kupio dobre pištolje .
« Ajmo , momci , iskrcat ove uniforme !» vikao je Pekinezer .

ŽIGOSANI

U VISOKOJ TRAVI , 2. POGLAVLJE

[I]Kafić na Velesajmu bio je pun ko košnica . Kad sam ušao unutra , ko da sam došel u kvartovski birc . Sve same poznate face . Pero , moj susjed , koji ima slatku , malu kćerkicu i s kojom se moj Kinfa volio igrati , prvi me zapazio i viknul :
« Odi sim , gazda , na jedan GP ! «
Kakvo je bilo vrijeme , GP mi je baš dobro legao da ubijem nervozu .
« Pa koji kurac ćeš ti tu ? « upitam ga , onak ležerno , ko da ne znam odgovor .
« Pa za isti kurac koji si ti tu ! « odgovori on još ležernije . Nasmijali smo se tome i suknuli još jedan gorki , dok je konobarica u žurbi rušila čaše sa šanka .
« Daj , mala , pazi , odbit će ti gazda od plače ! « vikne neki grubi glas sa strane .
Obojica smo pogledali u kreaturu sa polomljenim glasom . Kratko ošišani tip sa Rey Bankama na nosu priđe nam i ponudi svakom cigaretu .
« Marlboro ? «
« Može . Da si pročistim pluća . « , odgovorih . Pero je uzeo bez riječi .
« Ja sam Pajo , a ono tam je moj buraz , Pajotti . «
Pogledali smo u buraza . I taj je bio mrcina od čovjeka , samo bez sunčanih očala .
« Idemo malo prašiti jebene četnike , ha . Pun mi ih je kurac više , sjebali su mi biznis . Više nemreš u Bosnu normalno otići po purane kod Babe a da te smrdljivci ne napraše . A tak su se dobro prodavali na placu da sam mogel kuću izgraditi do kraja , mater im jebem četničku !» Buraz Pajotti se uključil sa susjednog stola , između dva gutljaja pive :
« Ma kurac je njemu do biznisa ! Pobegel je od žene ! «
« Marš , konju ! « odvrati Pajo .
« Mama ti je konj ! Majmune ! «
« Steram te u kurac . Kaj je meni trebalo da imam takvog brata ? On je taj koji bježi od žene a mene je uzel za alibi , ko , ono , idem ja pa će me on paziti , jer je stariji . Seronja , kog bu on pazil ?! On ne zna sam sebe paziti , pizda debela .»
Grupa oko Pajvottija se cerila , pa smo skužili da je to njihova svakodnevna spika .
« Viš one tam ? « upita Pajo i pokaza prstom na treći stol u kafiću . Pogledali smo prema grupi raščupanih klošara u izlizanim trapericama i rastafari majicama .
« To su ti dečki iz Pruđa . Ak vam treba stimulansa a da nije alkohol , slobodno se njima obratite . Imaju više trave kod sebe neg krava u zubima . A oni tam do njih , to su vam dečki iz Botinca . Ak imate problema sa nenaplačenim dugovima , oni buju svakog potrgali za gajbu pive , pogotovo onaj ludi MC Hammer i njegov buraz . Iz zajebancije mu znamo pjevat Em si Hammer em si lud , ali ne ljuti se , normalno , ak te pozna .»
Pajo pogledom pređe dalje po birtiji , vidi se da čovjek sve pozna , pa nastavi :
« A ono tam je Seljo . Jako zanimljiv tip . Radio je kao izbacivač u jednom kasinu dok nije zgazil opaticu na pješačkom prijelazu . I to s Renolčekom četvorkom . Veli da ju nije videl u mraku . Murija mu to nije uzela za olakotnu okolnost i čeka ga Gradiška ili Lepoglava . Zato je i zbrisal u gardu . Misli da će odraditi dug domovini pa ne bu moral u zatvor . «
Pero i ja smo ostali zblanuti . Koja se tu ekipa skupila . Čovjek bi pomislio da je nekakva kaznena bojna a ne dragovoljačka skupina ljudi . Ispada da smo samo Pero i ja ovdje zbog žena . Doduše , Pero je ovdje bio više radi svoje punice nego žene , ali dođe na isto .
Popivši već peti Gorki , pomalo sam već bio i pripit a nije se pošteno ni krenulo . Još nas je čekao sastanak u paviljonu . Nitko nije znao što se sprema , pa čak ni sveznajući Pajo .
[/I]

07.10.2005., petak

U VISOKOJ TRAVI

1 . poglavlje -
Predbilježba za rat

Ovo o čemu ću sad pisati nikad se ne bi dogodilo da nije bilo moje ženice . Da , kraljica mojih prostora i majka moje djece , bila je taj dan strašno ljuta .
Svi smo joj išli na živce . Pomalo i punica , njena majka , s kojom smo živjeli u zajedničkom kućanstvu , pa i punac , njen otac , iako jadnik nije bio kriv kaj je ručak kasnio i kaj nije bilo dovoljno kruha pa je Kinfa morao trčati u dućan po još jedan .
A onda je , ko šlag na tortu , protutnjio Mig iznad zgrade , skoro nam prozore razlupao , tak da je jadna pala skupa sa Kinfom na pod , pod stol .
Sva crvena u licu i razjarena , vikala je po kući da joj je dosta tog pritiska i da više ne može izdržati svu tu halabuku oko samostalnosti Hrvatske i da joj je dosta vijesti sa televizije o razaranju sela i ubijanju civila i da ide odmah iz ovih stopa prijaviti se u Narodnu gardu .
Kak sam ja bio taj koji je zadužen za možebitno ratovanje a ne moja ženica , zdušno sam se usprotivio toj konstataciji s obrazloženjem da sam ja taj koji treba otići u rat a ne ona , jer lakše je meni tući se po vukojebinama nego djecu čuvati , a njoj to bolje ide . Osim toga , na ratištu su higijenski uvjeti jako niski pa za žensku i nije neko mjesto , pogotovo kad dobije mjesečnicu . Na tu moju konstataciju ženica je potvrdno kimnula glavom i složila se da imam pravo , kaj se tiče higijene .
Tak sam iz istih stopa otišao u Mjesnu zajednicu i prijavil se u Narodnu zaštitu . Mislil sam si , pa to i nije tak strašno , malo kartaš , malo piješ , odradiš koje dežurstvo u Mjesnoj i prođe dan . Prednost je da ne moraš na posao a plača ide . Nisi doma a imaš opravdanje za cijelonoćno ruženje uz alkohol i karte , a možda i kakav mladi komad zaluta pa možeš malo i hofirati . U svakom slučaju , ženica je bila jako ponosna na mene , a i punac i punica su se odmah drugačije postavili i nisu me više davili sa glupostima već se odnosili prema meni kao prema narodnom heroju makar nisam pušku dirnuo .
Sve se nekak promijenilo na bolje , pa sam si mislil da to i nije bil tak loš potez . No , vrag nikad ne spava , pa sam uskoro shvatil da je to bilo vrlo nepromišljeno za mene .
Nije prošlo ni tjedan dana od upisa kad na vrata pozvoni visoki stranac , s brkovima ko u Rasputina , u plavom odijelu nalik na Zetovca , i pruži mi komad papirića u ruke , sa zagonetnim smiješkom na usnama .
« Kaj je to ? « , pitam ja naivno .
« Vidimo se tamo . « , odgovori on tiho , ogledajući se oko sebe kao da ga netko prati .
« Di tamo ? «
No , stranac je već odlepršao dok sam ja prebacivao papirić iz ruke u ruku , ko da je vrući krumpir . A , bome je i bio .
Otvorim kuvertu i stanem čitati :
« Republika Hrvatska , Grad Zagreb , Gradski sekretarijat za narodnu obranu , Područni ured Novi Zagreb
– POZIV U JEDINICU OBRANE REPUBLIKE HRVATSKE -
– Poštovani gospodine , javite se dana 18.07.1991 godine ( četvrtak ) na zborno mjesto 3 . Zagrebački velesajam , paviljon 18 , u 19 sati u svezi obuke za jedinice Narodne zaštite . Uzmite sa sobom osobnu kartu i higijenski pribor te ovaj poziv .
Po ovlaštenju sekretara za narodnu obranu ,
načelnik Ratko Dujmanići . «
Čim sam vrata zatvoril , ženica me pitala s kim sam pričao .
« A , jebi ga , idem u rat . « kratko sam joj odbrusio .

05.10.2005., srijeda

JUNAJT,JUNAJT JUROP......

Kak mi se čini , neko je pofukal Carlu i odma je bolje volje . Taj je sigurno bil slijep .Ili nije dugo dobil.
Uglavnom , rekla ona da smo bili uslužni i da više nije tak ljuta na nas . I nek nas vrag zeme i nek idemo u tu jevropu kad nam je tak stalo . I Ivo se rascval ko pupoljak . I krenula je pjesma od Tota Cotunja . Junajt,junajt jevrop .
Janezi odma odlučili kupiti još jedan ratni brod , zlu ne trebalo . Divlji rvati su na granici , pa treba pojačati obranu s mora . Kaj mi nismo dobri susjedi ? Sve im damo kaj traže.Čak se mogu i kupati kod nas , ak hoće . Imaju tolko mora kolko im srce želi .Samo dojdu i uživaju . Ne moraju se brinuti i čistiti ga , i paziti da ga neki tanker ne usere .
Pa zakaj onda janezi kupuju još jedan brod?
Zato kaj s jednim ne mogu igrati Potapanja brodova .
I sad si ja mislim , ak bumo mi zajedno u jevropi ,
imali buju nas , kršne rvate , koji ćemo stajati na preziđu krščanstva , s izuzetkom Turaka , i čuvati križarske granice stare europe . Uvalit će nam karinu do grla .Graničari stari .
Nisam ja euro skeptik , neg znam da mi od svega kaj valja napravimo nekaj kaj ne valja .
Od sveg dobrog napravimo govno .
Vele da su sve zemlje , članioce EU , poboljšale svoj standard i da bolje žive nego prije ulaska u EU .
Mislim da bumo mi ti kaj ćemo promjeniti tu statistiku , jer nema toga kaj mi nemremo zjebati .
Zato , Carlice , fala ,da bog da ti se Mladić i Karađić u Hagu nacrtali .
A sad , jebemu , valjda nekaj i dobro iz svega ispadne.
Samo da se janezi ne naljute .......brrrrrrrr. sav se naježim od pomisli na to.......

04.10.2005., utorak

KAD TE PUCA ONDA sve PUCA

Jedva sam se otreznil od berbe , pa me spucala prehlada .Trčim sim tam ko zvrk Bayblade , u zamišljenoj areni punoj zvrkova drugih i , tak se pucamo , prenosimo virusčeke , predajemo jedni drugima ko usmenu predaju male zločeste bakterije . I sad mi je nos pun , usta suha i glava me boooliiii .
Stari je isto ko i prije . Ne znaju doturi koji mu je kurac .Leži u bolnici i jede i spava . Ko da je u hotelu . Stara svaki dan piči k njemu . I ja sam joj pripomogel , al sad je malo riziko zbog prehlade . A valjda budu otkrili kaj je , nije vrag da je dobil nekakvu teorijsku boljku , koje ima samo u knjigama , a s takvim sam se već sretao .
Berba je bila dobra . Bilo mesine i kolača , vina i pivkana , grah -šalate , krumpira . Neš smo i brali , i strupali , sve do zrna . Veli punac da bu manje vina al bu bolše . Nema veze , još nam je tristo litri ostalo starog . Ionak samo ja i tast pijemo .
sad klipsam na poslu . Glava mi teška i pada na tastaturu . I odbije se od monitora , ko onaj Pong igrica .Studentice me dave . Žurim da im napravim dekle , pa onda ispadne zemlja porijekla Kouimna umjesto Kina , i slično .
Nemaju milosti . Izmrcvarile bi me u sekundi , onak , sve grupno . Možda bi to bilo i dobro , bar bi me prehlada prošla kad bi se onak pošteno oznojil .
Ženica mi šteka u zadnje vrijeme po tom pitanju . Nema seksa .
Umor , prehlade , posao , brige , sve joj se skupilo . I onda jadna zaspi u deset , ko beba .
A meni je žal budit . Za ono pet minuta jada .
Nek spava .

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>