08.10.2005., subota
PAVILJON 18
|
U VISOKOJ TRAVI , 3.POGLAVLJE Paviljon mi se učinio nekako velik , i poluprazan . Čudno je bilo vidjeti to zdanje bez štandova , reklama i sve one strke koja zna biti za vrijeme trajanja zagrebačkog velesajma . Sjetio sam se da se ovdje izlažu nekakvi građevinski strojevi ili tako nešto , a sad nije bilo ničega , osim nas stotinjak . Stajali smo onako , svaki sa svojom grupom poznanika , i čekali nekog koji će nam reći detalje o ovom našem sastanku . Nije dugo trajalo i na vratima paviljona pojavio se prosjedi gospodin , u društvu Pekinezera , tj. nekog tipa koji je jako sličio na tu vrstu psa , pa mu je odmah taj nick i prišiven . « Gospodo , molio bih za malo tišine . Priđite bliže da se ne bi morao derati .» , rekao je gospodin . Okupili smo se oko njih . Gospodin se nasmiješio i rekao : « Ja sam Dumančići , a ovo je moj kolega Resnik . Resnik je profesionalni vojnik i ovdje je sa zadatkom da vas uvježba za borbene akcije koje će slijediti . Svi vi već imate neka znanja iz bivše vojske , a oni koji nemaju , ovdje će naučiti nešto što će im pomoći da ostanu živi i da se vrate kućama u jednom komadu . « Preletio je pogledom preko skupine i nastavio : « Kao što znate , Hrvatska je od samostalnosti pod stalnim napadima srpskih paravojnih snaga i sve više teritorija hrvatske države nije slobodno . Balvan revolucija je uzela maha , a JNA je svojski potpomaže . kako je naša policija slaba i neučinkovita potrebno je organizirati Zbor narodne garde u svakom gradu i priključiti se obrani zemlje . Ako se ovako nastavi , uskoro nećemo imati državu , već će nam agresor biti na kućnim vratima . Naša je dužnost stati na branik domovine i istjerati iz nje i zadnjeg četnika , koji se protivi ustavnom poretku ove zemlje i svih njenih građana . Zato smo i pozvali vas , dragovoljce , koji su se odazvali svojoj savjesti i odlučili braniti ono što im je najsvetije u ovom presudnom času za našu nezavisnost i samoopstojnost . « « Lijepo je to rekao . « doda Pero . « Prelijepo . « odgovorih . « Nakon obuke , koja neće trajati duže od par dana , čeka nas prvi zadatak . Ovo ću vam reći zato da oni , koji još uvijek nisu sigurni da baš to žele , odustanu na vrijeme . Jer , kad jednom odemo , nema više povrataka . Napuštanje linije bojišnice tretirat će se kao izdaja , a kako u ratnim uvjetima izdaja podliježe ratnim zakonima , to će značiti samo jedno . A to nikome od nas ne želim . « Ponovo je zastao , dok se komešanje u skupini nije smirilo , pa nastavi : « Molim vas da oni koji nisu spremni odmah izađu iz paviljona . « Nitko se nije ni pomaknuo . Tišina je vladala u toj velikoj hali tako da si mogao čuti muhu kad prdne ili komarca koji podriguje . « Vidim da ste svi došli samo sa jednom željom . Da pokažemo četnicima da im mjesta u Hrvatskoj nema i da ovaj narod zna i može zadržati svoju samostalnost unatoč svim nedaćama koje ga stoljećima tište . Hvala vam . « Dumančići je podigao obje ruke u zrak i odmah me podsjetio na nekoga koga sam često gledao na televiziji . Zar svi ti političari moraju oponašati Tuđmana ? Istupio je Pekinezer i podigao ruku kako bi ga vidjeli i saslušali . « Ja sam poručnik Resnik , zapovjednik specijalnih jedinica MUP-a . Ovdje sam da vam pokažem neke osnovne ratne vještine kako bi što uspješnije izvršili zadatke koji su pred vama . Nadam se da ćemo uspješno surađivati . Također ću s vama ići na bojište , kao vaš instruktor . Vi ćete u sljedećih par dana izabrati zapovjednike satnija , vodova i desetina . Onaj koga izaberete bit će vaš izbor , i morat će te ga slušati . U ovoj postrojbi neće biti činova , svi ste jednaki ali netko mora zapovijedati i netko mora brinuti za vojnike . Prema tome , dobro razmislite i predložite pametno , jer onaj koji će vas voditi mora znati što radi i kako radi . Danas ćemo uzeti podatke o svima vama i podijeliti uniforme . Nakon toga , formirat ćemo satnije . « Jedan kamion se brekčući zaustavio blizu paviljona . Kako je bilo vruće , vrata su bila širom otvorena pa sam uspio vidjeti da je dovezao uniforme . Dečki su davali podatke nekom nabildanom klincu koji je mogao držati i nešto teže u ruci od olovke . Pajo je švrljao oko kamiona . «A je si dofural oružje ? « , pitao je vozača . « Kaj je tebi ? Od kud mi oružje ?» odvrati suhonjavi vozač u maskirnoj uniformi . « A ovi pištolji su tvoji ?» opet će Pajo , pokazujući na njegov opasač i dva pištolja zataknuta u kožne futrole . « Jesu . Sam sam ih kupil , za svoje nofce . « odvrati suhi . « Ja sam Mahuna .», pruži ruku koju Pajo spremno prihvati . Brzo je sticao prijatelje . « Daš mi da probam ? « upita Pajo , ko malo dijete , slineći iznad pištolja . Mahuna ga odmjeri , kao da traži neku falingu u njemu , a onda kad se uvjerio da je Pajo dovoljno lud da ga se ne mora bojati , preda mu jedan pištolj , prethodno izvukavši okvir iz njega i metak iz cijevi . « Jebate , Čezetka , dugi devet parabelum . « divio se Pajo , nježno okrećući pištolj u ruci . Onda nacilja reklamu od Cocte , i tako ostade nekoliko sekundi . Jedno oko je zatvorio a drugim gledao preko nišana , u podnožje velike boce . « Dobra je . « veli on , vračajući pištolj Mahuni . Mahuna se zadovoljno smješkao . Volio je da mu znalci potvrde da je kupio dobre pištolje . « Ajmo , momci , iskrcat ove uniforme !» vikao je Pekinezer . |