08.10.2005., subota
Topusko filharmonija all stars
|
U VISOKOJ TRAVI , 10.POGLAVLJE Već dobro iscrpljeni , iskrcali smo sve iz vozila , i postrojili se ispred lječilišta Topusko . Vanjski bazen zjapio je prazan . Zgrada je još djelovala očuvano , i nisu se vidjeli tragovi granatiranja na njoj . Vjerovatno je nisu gađali jer su je čuvali za sebe . Ogledao sam se oko sebe i ustanovio da je sa svih strana Topusko okruženo šumovitim brdima , tako da imaš osječaj da se nalaziš u jebenoj rupi bez izlaza . Izvukao sam kartu iz džepa , koja je bila kopirana iz jednog domaćeg tjednika , i pogledao gdje se mi to , zapravo , nalazimo . I nisam bio baš sretan . Jedini izlaz , u slučaju da nas presjeku kod pruge , bio bi na Veliku Kladušu . A i kad bi uspjeli u proboju , ne znam kak bi se izvukli da nas Babo ne proda četnicima .Babo je bio majstor prodavanja . Taj bi i svoju mater prodao . Vratio sam papir u džep od jakne i pogledao dečke . Pušili su i prebacivali teret tijela sa noge na nogu . neki su gledali u nebo , neki u zemlju , a neki su stoječki spavali . Mile se naslonio na pušku , cijev se zabila u cestu , i svako malo strugala po asfaltu .Pajo je strpao ruke u džepove do lakta , izbacio čunu naprijed , i klatio se ko da je popio litru žestice .Pero je pušio cigaretu za cigaretom . Sigurno je mislio isto kaj i ja . Pekinezer je prilazio satniji sa nekim omanjim tipom , uredno počešljane kose i ispeglane uniforme , sa zglancanim čizmama na nogama koje nisu vidjele ništa lošije od parketa nekog ureda narodne obrane .Tip je stao ispred satnije, naklonio se ko Japanac i prozborio : " Čast mi je predstaviti se. Ja sam Čerovac , zapovjednik obrane Topuskog . Ovdje ste po zapovjedi Glavnog stožera , ali sve zapovjedi od sada pa na dalje primat će te od mene . Želim da ovo mjesto bude na čast i ponos cijeloj Hrvatskoj i da ga obranimo svim snagama kojim raspolažemo . Ako Topusko padne , cijela Banija biti će izgubljena , i teško ćemo je vratiti . Nitko ih neće zaustaviti na putu do Pokupskog , a onda , kad pređu Kupu , i do Zagreba . Ja sam se vratio iz Beča da pomognem svom narodu . Zato smatram da je i vaša dužnost da učinite isto . Zato ste i ovdje . Jer ste Hrvati !" " Ima i Bosanaca! " viknu Seljo . Pekinezer ga prostrijeli pogledom no Čerovac se nasmija i doda : " Bosanskih Hrvata . " " Ma jebi mi mater ako znam čiji sam Bosanac . Ja , kad sam se rodio , bila Bosna , i kad su me pitali koji sam , ja reko Jugoslaven . pa , bilo dobro i meni i njima . A poslije , kad sam trebo poso , onda me jebo Srbin jer nisam njihov, pa Rvat jer nisam njihov , pa ja reko , jebo ga Seljo , izaberi već jednom nešto , ovako ćeš ostat jeban sa svih strana . " " Dobro , dobro . Ovdje smo svi iz istih razloga .Volimo svoju domovinu i ne želimo dozvoliti da je netko cijepa i svojata ." , smirivao je strasti Pekinezer . " Gospodin Čerovac će preko nas , zapovjednika , izdavati naredbe , a mi smo tu da ih izvršimo . I to je to. " " A kaj ste vi delali u civilstvu , ak se smije znati ? " upita Pajo , klativši se još uvijek sa rukama u džepovima . Čerovac ga pogleda , jedan trenutak dug kao vječnost , dok smo svi čekali odgovor , te izusti : " Ravnao sam Bečkom filharmonijom . " |