U VISOKOJ TRAVI , 7.POGLAVLJE
Škola je bila krasna . Imala je parkete što je bilo dobro jer smo morali spavati na podu a da je bio beton , teško da bi mi pomogla ona JNA deka koju su zvali čebe . Mile je znao da će mu spavaća vreća dobro doći pa je uzeo dvije , jednu za sebe i jednu za prodati . Normalno da ju je prodao čim se neka fina guzica ohladila na podu .
U svakom slučaju , potražil sam telefon kak bi se javil familiji da znaju da je sve dobro . Selo je bilo malo , pitomo , ljudi vrijedni i radišni , bar se tak meni činilo jer su stalno nekog vraga kopali po zemlji a kak sam ja gradski dečko , odmah sam mislil da nekaj rade . Svi su nas gledali nekako sa strahopoštovanjem , ko u neka nadnaravna bića koja će ih samim svojim prisustvom osloboditi jada i muke , grijeha i straha . Na svakom koraku nudili su piće , jelo , smješkali se i pozorno slušali sve kaj smo imali reći , a to su obično bile gluposti i prazne fraze . No , ti ljudi su vjerovali , to se vidjelo u njihovim očima . Vjerovali su da će rat mimoići njihovo selo .
Uglavnom , fino se jelo i pilo u Budaševu . I ljudi su bili jako dragi . No , kako sve kaj je dobro kratko traje , tako je i naš boravak u školi bio kratak . Pekinezer je dotrčal ko da ga ganja doberman peder i uspaničeno nam saopćio da dolazi general i da se hitno moramo postrojiti kod škole . Bero je tražio satniju a i Beg je imao sličnih problema . Selo je bilo malo , al je imalo i birtiju i crkvu i dućan a i par kuća gdje su bile mlade i zgodne cure .
«Jebo te , di ću sad nać vojsku ?!!!» vikao je Beg .
« Jebeš zapovjednika koji ne zna di mu je vojska ….» ljutio se Pekinezer , « Sad mi samo to treba , da general dođe a ja imam samo desetak vojnika u stroju ! «
Onda pogleda s čime raspolaže pa doda:
« A bolje da nemam ni to ! «
General je kasnio pa se vojska uspjela skupiti . Malo smo popravili uniforme , zategli remene , pometali beretke po glavama , malo crvene , malo crnih pa malo zelenih , i izgledali smo ko izlog jeftinih slatkiša , ili sajam cvijeća , uglavnom , šareno .
Pekinezer se ukočio ko da mu je netko gurnuo metlu u šupak :
« Pozor !!!!!!»
Toliko je dreknuo da smo svi stali mirno , ali od straha a ne od zapovjedi .
Mali , okrugli čovječuljak stupio je pred satniju . Ćelava glavica ljeskala mu se na suncu . Imao je nekako dobroćudan izraz lica , ko oni mali , gipsani vrtni patuljci , samo bez brade i kapice . Obučen je bio u sivo , civilno odijelo , košulja, kravata , i ništa nije odavalo da se tu radi o nekakvom generalu . Dečki su se zbunjeno gledali .
« Je se to neko zajebava ? « upita Hammer junior .
« Tiiišina ! Gospodin Bobić će reći par riječi ! « dreknu opet Pekinezer , stojeći i dalje u stavu mirno , a metla mu viri iz šupka , figurativno da se izrazim .
Bobić je bio stari JNA general , maher strategije , znanstvenik ratovanja , doktor za ratni rock n roll . Svojim tihim ali moćnim glasom objasnio nam je svu težinu situacije u kojoj se novostvorena država nalazi , objasnio je iz kojih pravaca prijeti opasnost i objasnio je da smo mi ti koji će stati između neprijatelja i rijeke Kupe . Zemljopisno nam je opisao srpska sela i hrvatska sela , okruženja , položaj JNA snaga i lokalnih četnika , tko koga drži i ko kome djecu prži , gdje gore sela a gdje ne i uglavnom , oznojio sam se od čela do šupka .
Rat je bio tu , na samo šezdesetak kilometara od Zagreba , a mi smo planirali ići na more . Tamo su neki stavljali balvane , a ovi ovdje su cijela sela praznili . Ljudi su bježali sa kuferom u ruci i ostavljali sve iza sebe . Od rijeke Une prema Kupi i Korani , Mrežnici i Dobri , svuda je bilo isto . Dojučerašnji susjedi digli su oružje u zrak , pokazali zube i sve koji se nisu složili s njima da je to Srbija , istjerali su iz kuća .
General je rekao da moramo u Topusko , jer je to jedno od važnih klinova u teritoriju kojeg drži neprijatelj . Spomenuo je i Kostajnicu kao drugi klin .
Klin je bio opći pojam za koji sam kasnije shvatio kaj znači . Mi smo bili klin a neprijatelj je bio drvo . Nas bi nabili u drvo i ostavili . Bili bi u okruženju i dok bi klin držao bilo bi dobro , a kad bi popustio , klin bi pao . I mi bi bili pokojni ili zarobljeni , ali globalno gledano , bili bi sjebani .
Nakon toga , rukovao se sa svima nama , podijelio nam pištolje Češke Zbrojovke i nestao u automobilu koji ga je čekao kod škole .
Post je objavljen 08.10.2005. u 10:59 sati.