Nenasilje

< ožujak, 2015 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Srpanj 2016 (4)
Lipanj 2016 (4)
Svibanj 2016 (5)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (9)
Veljača 2016 (9)
Siječanj 2016 (7)
Prosinac 2015 (5)
Studeni 2015 (5)
Listopad 2015 (5)
Rujan 2015 (5)
Kolovoz 2015 (5)
Srpanj 2015 (8)
Lipanj 2015 (10)
Svibanj 2015 (6)
Travanj 2015 (15)
Ožujak 2015 (5)
Veljača 2015 (4)
Siječanj 2015 (26)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Dobrodošli na blog koji je kreiran sa ciljem poticanja i omasovljavanja aktivizma u lokalnim zajednicama kroz kampanje putem društvenih mreža i socijalnih medija. Dana 29.01.2015. blog je prebačen na uslugu blog.hr zbog bolje dostupnosti i održivosti objavljenih materijala.

Posjetitelji
Flag Counter



IN Fondacija


Kinderpostzegels


4 Types of Bullying We Are Shockingly OK With -- powered by Cracked.com

30.03.2015., ponedjeljak

Nasilje u tuzlanskim školama ne jenjava

Da li se sjećamo nasilja od prije nešto više od godinu dana u Mješovitoj srednjoj školi u Tuzli? Nasilje je razotkriveno snimkom koje je objavljeno na društtvenim mrežama. Tada su mnogi mediji, udruženja građana, fondacije, asocijacije, akademski građani, ali i oni obićno lajici osudili čin nasiliničkog ponašanja među vršnjakinjama. Realno bi danas bilo to okarakterisati kao zlostavljanje, jer je vršen čin nasilja nad slabijom osobom, ako uopšte nasilje smijemo i možemo dijeliti.
Ovih dana medijski stupci su ponovno ispunjeni viješću da je tuzlanski srednjoškolac nakon sukoba ostao bez testisa. Hiruškim zahvatom, kao posljedica nasilja, navedeni su mu odstranjeni. Menadžment škole je sigurno ispoštovao proceduru, kontaktirao nadležne policijske organe koji su dokumentovali događaj i rade na rasvjetljavanju istoga, te će ga sigurno proslijediti nekome u daljnje postupanje.
Učeniku će sigurno biti izrečena najteža disciplinska mjera u sklopu srednjoškolske ustanove, a svoje obrazovanje će neslavno završiti. I sada dok pišemo o ovoj temi svi prepoznajemo problem, ali smatram da se problemu, po ko zna koji put, pridaje značaj nakon što se ispolji u našem društvu. Zar smo toliko nesposobni?
Realno bi bilo pitati šta se do danas učinilo na unapređenju odgojnog procesa? Također, ne smijemo zaboraviti ni mirne proteste koji su se desili nakon već pomenutog nasilja u Mješovitoj srednjoj školi.
Nasilje među učenicima se svakodnevno događa, ne smijemo i ne možemo to osporiti. Društvo je uradilo (ni)malo na rješavanju problema međuvršnjačkog nasilja. Možemo i dalje pričati o tome šta bi se trebalo uraditi, ali konačno bi se trebalo nešto i uraditi, pa novac od plaća, automobila, putovanja i slično usmjeriti na odgoj i obrazovanje, jer oni su stub društva.
Mnoštvo je problema vezano za odgojno-obrazovni proces u Tuzlanskom kantonu i godinama, ali i decenijama niko ništa ne poduzima ka poboljšanju stanja u ovoj oblasti. Sistem treba da strateški pristupa i već pozitivnim stvarima, ali i onim negativnim, koje su svuda oko nas.
Ostaje nada, da vrijeme liječi sve rane!
Edo Salković

Oznake: nasilje, Obrazovanje, tuzla, učenik


- 10:20 - Komentari (1) - Isprintaj - #

23.03.2015., ponedjeljak

Nasilje bez povoda?

Čitam prije neki dan da je drug udario druga bez povoda. Žrtva zamolila nasilnika da promijeni mjesto jer mu je smetao na nastavi, a nasilniku se to nije dopalo pa je druga udario šakom. Ovaj dobio hematom i povredu glave. Roditelji nasilnika su se izvinuli roditeljima žrtve, a roditelji žrtve kažu da ne žele odštetu nego samo da im je dijete u školi sigurno. Ali kada su mediji napisali da je dječak napadnut bez povoda, u naslov nisu stavili da je napadnuti dječak već bio žrtva nasilja u školi. I da ga je čak napao isti dječak sa kojim je sjedio na času. Šta je bilo prije niko ne zna osim da je nasilnik problematičan učenik, a žrtva „fin, miran i primjeran“.
Ja se pitam ko je zakazao u odgoju nasilnika? Roditelji? Škola? Društvo? I šta sada? Izbaciti nasilnika iz škole i stvoriti još veći problem? Razgovarati sa nasilnikom? Razgovarati i sa nasilnikom i sa žrtvom? Nastaviti ignorirati problem?
Kada se nasilje desi svi imaju milion i jedno rješenje. Čini se da se niko ne obazire na prevenciju nasilja. Dječak - nasilnik je i prije bio agresivan ali očito da se nadležni bave problemom nasilja među mladima tek kada problem eskalira.
Ne slažem se sa tvrdnjom da postoji nasilje bez povoda. Možda žrtva nije izazvala napad ili je razlog minoran, ali svako napada sa povodom. Možda su nasilnika to jutro istukli roditelji pa je on odlučio da se osveti nevinom drugu. Možda je i nasilnik negdje žrtva nasilja. Možda. Bilo kako bilo, niko ne napda bez razloga: stres, strah, nervoza i još milion razloga se mogu navesti za nasilje. A na nama je da ne zaboravimo reagirati na nasilje i educirati i žrtvu i nasilnika da agresivno ponašanje nikada nije opravdano!
Ljubica Zubica

Oznake: nasilje, Mladi


- 11:50 - Komentari (1) - Isprintaj - #

16.03.2015., ponedjeljak

KAKO REĆI ZBOGOM NASILNIM PRIJATELJIMA?

Možda će vam se činiti da moj tekst nema veze sa nasiljem jer ono o čemu ću ja govoriti nije ostavilo nikakav fizički trag na meni. Nisam imala niti jednu modricu a čini mi se kao da sam prošla mnogo tuča. Ustvari radi se o mojim navodnim prijateljicama. Bivšim prijateljicama.
Družile smo se od četvrtog razreda osnovne. Sada smo treći razred srednje i idemo u istu školu ali više ne pričamo. Ne pričamo, ne pozdravljamo se, pravimo se da ne postojimo. Odnosno ja se pravim da one ne postoje. One se prave da ja ne postojim.
Još od vremena dok smo bile manje one su često prepisivale zadaću od mene i to mi nije bio problem. Međutim one su se uvijek šalile na moj račun ali nisu dozvoljavale šale na njihov račun. Kada smo bile u društvu omalovažavale su me i često ismijavale moju garderobu, način na koji se šminkam, i općenito sve što sam radila.
To sam trpila do određene mjere, ali kada sam se pobunila njihova zadirkivanja su postala još gora. Ja sam našla na internetu da je i ovo oblik nasilja posebno jer sam im rekla šta mi smeta. Da stvar bude gora one su nastavile da me provociraju i vrijeđaju, ali sve pod krinkom humora i formalno im nisam ništa mogla prigovoriti. Ja sam se ljutila i na sebe jer sam se i dalje družila sa njima, jer sam i dalje dozvoljavala da prepisuju zadaće i kontrolne ali se nisam ni pokušala omaći od njih. Sve do jednog momenta kada sam se požalila rođaku da imam prijateljice koje me ne cijene i čiji navodni humor je prešao sve granice dobrog ukusa. On mi je dao jedan savršen savjet: „Sve dok ništa ne mijenjaš, i sve dok se družiš sa njima, znači da ti takvo njihovo ponašanje odgovara.“ U prvi mah sam se htjela pobuniti protiv ovakve rečenice, ali sam shvatila da je on apsolutno u pravu.
I?
Sutradan sam otišla normalno u školu, i njima trima rekla da ne želim više da se družim sa njima i da od mene više ne očekuju nikakvu pomoć. Iskreno, potajno sam se nadala da će me pokušati uvjeriti da će se promijeniti, ali nisu. Nasmijale su se i rekle da ja ne mogu bez njih i da neću sama izdržati ni mjesec dana.
Od tada su prošla tri mjeseca. Ali nisam prošla sama kroz ta tri mjeseca. Našla sam nove prijatelje, i oni se šale na moj račun, ali se šalim i ja na njihov, a njihove šale nikada ne prelaze granice dobrog ukusa.

- 11:29 - Komentari (2) - Isprintaj - #

10.03.2015., utorak

Zašto je vršnjačko nasilje tako velik problem?

Zadnjih nekoliko godina problem vršnjačkog nasilja i maloljetničke delinkvencije naglo je podigao svoj nivo „popularnosti“ u medijima. Gotovo svakodnevno možemo čitati o različitim slučajevima vršnjačkog nasilja, kako u osnovnim, tako i u srednjim školama. Međutim, veoma rijetko možemo pročitati da se neko odlučio suprotstaviti ovom problemu i dati svoj doprinos kako bi se stopa vršnjačkog nasilja smanjila. Takvi smo mi, crna hronika nam je obično najčitanija rubrika.
Vršnjačko nasilje je izuzetno veliki problem iz nekoliko razloga:
1)Akteri vršnjačkog nasilja su djeca. Ako djeca budu nasilna u toj dobi, šta onda očekivati kada budu odrasli;
2) Nadležne institucije malo ili nimalo rade na prevenciji vršnjačkog nasilja. Ovako veliki problem koji može u budućnosti izazvati niz novih problema je najčešće zanemaren i na njega nadležne institucije gotovo i ne obraćaju pažnju;
3)Društvo ne prepoznaje opasnost ovog problema i u borbi s vremenom ljudi ga najčešće ostave zanemarenim. Roditelji malo vremena posvećuju svojoj djeci i najčešće takva djeca budu akteri vršnjačkog nasilja;
4) Mediji izvještavaju o ovom problemu tek kada dođe do posljedica.
Sve tačke koje sam nabrojao su činjenice i, što je najžalosnije, ne radi se na rješavanju istih. Kada se u nekim situacijama i pokrenemo, to obično bude kada nas ouzbilji neki teži slučaj vršnjačkog nasilja i „ohladimo“ se gotovo istog momenta kada mediji prestanu govoriti o tom slučaju.
Aktivni građani ne šute o bilo kojim problemima, pa ni o problemu vršnjačkog nasilja. Zapitajmo se da li smo takvi građani!

- 10:44 - Komentari (1) - Isprintaj - #

03.03.2015., utorak

Vrsnjacko nasilje

Tema vrsnjackog nasilja u zadnje vrijeme je veoma aktuelna.Sve cesce se u medijima provlace sadrzaji koji imaju veze za pojavom vrsnjackog nasilja.
Vrsnjacko nasilje,ustvari,predstavlja nasilje koje dijete vrsi nad drugim djetetom.Ono moze biti ucestalo,povremeno ili se moze desiti samo jednom.Skoro da nema djeteta koje bar jednom nije bilo zrtva nekog od oblika vrsnjackog nasilja.Najcesci oblici vrsnjackog nasilja su fizicko,verblano,socijalno,seksualno te nasilje putem mobilnih telefona i interneta.Rezultati istrazivanja obuhvacenog Nacionalnom strategijom za prevenciju i zastitu djece od nasilja pokazuju da je od svih ovih oblika medju vrsnjacima najzastupljenije verbalno nasilje.
Nasilno ponasanje medju djecom registrovano je i u osnovnim i u srednjim skolama.Smatra se da je nad ucenikom izvrseno nasilje ukoliko od strane jednog ili grupe ucenika trpi ruganje,ismijavanje,podle i bolne rijeci,ako je iskljucen iz drustva,ako trpi udaranje ili guranje.Posljedice ovakvog ponasanja osjecaju kako vrsioci,tako i zrtve vrsnjackog nasilja,ali i cijelo drustvo.One su brojne i negativne.Neke od njih su depresija,gubitak samopostovanja i samopuzdanja,anksioznost,nesanica,mokrenje u snu,izostajanje iz skole,nesigurnost i sklonost suicidu.Smatra se da se posljedice cak mogu osjecati i nakon 40 godina.Vrsnjacko nasilje narusava red i mir u drustvu,red i disciplinu skoli i stvara nepovoljnu sredinu za rast i odgoj djece.
Brojni su faktori koji uticu na pojavu nasilnog ponasanja kod djece.Stanje u porodici i nauceni obrasci ponasanja u porodici su u direktonoj vezi sa nasilnim ponasanjem.Ukoliko je dijete u sitaciji da trpi nasilje kod kuce ili ga svakodnevno gleda u kuci,velika je vjerovatnoca da ce i samo dijete biti sklono nasilnom rjesavanju problema,odnosno nesuglasica sa vrsnjacima.To je i prirodno ako se uzme u obzir da je porodica prva socijalna sredina u kojoj se dijete razvija.Bitno je naglasiti da kaznjavanje djece,bez razgovora sa njima,za agresivno ponasanje samo pogorsava situaciju.Autoritet nad djetetom roditelji treba da koriste pravilno i u odredjenoj mjeri.
Zanemarivanje djetetovih problema,nedovoljno rjesavanje istih,nedostatak redovne komunikacije roditelja i dijeteta i prepustanje djece ulici dovodi do toga da se djeca otimaju kontroli roditelja.Samim ti, ona postaju sklonija vrsnjackom nasilju jer djeca tada provode vecinu vremena sa losim drustvom,a poznato je da drustvo ima veliki uticaj na dijete.Taj uticaj je u vecini slucajeva negativan.Dijete u zelji da se uklopi u drustvo i bude prihvaceno od strane drugih pristaje na oblike nasilnog ponasanja,nesvjesno koliko to ima negativne posljedice.
Pored porodice i drustva,na pojavu nasilnog ponasanja kod djece uticu nasilne video igre,te nasilan sadrzaj na televiziji i internetu.Od malena djeca gledaju crtane filmovi koji cesto imaju nasilan sadrzaj.Roditelji nedovoljno kontrolisu sta njihova djeca gledaju na televiziji i tu nastaje problem.Dijete smatra da je nasilno ponasanje ispravno ukoliko se njegov omiljeni junak iz crtanog filma ponasa nasilno prema drugima.Isto tako,roditelji su zbog teske ekonomske situacije prinudjeni da obavljaju po nekoliko poslova dnevno kako bi djetetu obezbijedili osnovne uslove za zivot.Usljed toga dijete je prepusteno samo sebi i najveci dio vremena provodi na internet bez kontrole odraslih.Internet je mjesto na kojem nasilnog sadrzaja ima sve vise i to se negativno odrazava na djetetovo ponasanje.Takodjer,na internet se djeca usudjuju drugima reci ono sto ne bi smjeli da im kazu u lice.
Nema drzave u kojoj nije prisutan problem vrsnjackog nasilja.Postoje samo drzave u kojima je stopa nasilja veca ili manja u odnosu na druge drzave.Vrlo je tesko doci do tacnih statistickih podataka vezanih za ovaj problem.Ali jedno je sigurno,vrsnjacko nasilje je u porastu u nasoj zemlji.Svadonevno smo svjedoci toga.O tome svjedoce brojni primjeri vrsnjackog nasilja,mediji,skole,ankete,roditelji pa i sama djeca.Problem je sto djeca to nasilje smatraju kao banalnu stvar.Zbog toga tinejdzerske sale vrlo cesto prerastaju o teske oblike vrsnjackog nasilja.
Problem vrsnjackog nasilja se mora rjesavati.U BiH su vec poduzete neke mjere kao sto su akcioni planovi,projekti,radionice i slicno.Medjutim,to je jos uvijek nedovoljno.Ovaj problem zahtijeva konstantno rjesavanje,a ne samo povremeno obracanje paznje na njega.Da bismo narednim generacijama osigurali sigurnu i bezbijednu sredinu,bez straha od nasilja,treba dovesti do smanjenja stope vrsnjackog nasilja.Takodjer,time stvaramo povoljnu i ugodnu atmosferu u skolama.Jos jedan od razloga zasto je ovaj problem treba da se rjesava jeste taj sto je osnovno pravo svakog djeteta ozbiljno povrijedjeno,ali i ozbiljno ugrozeno razlicitim oblicima nasilja koje ostavlja trajne i teske fizicke i psihicke posljedice na djecu.
Drustvo ima bitnu ulogu u ovome i smatram da jedino ako se cijelo drustvo aktivno ukljuci u rjesavanje ovog problema,postoji mogucnost da dodje do opadanja stope vrsnjackog nasilja.Medjutim,drustvo je nedovoljno ili nimalo upoznato sa pojmom vrsnjackog nasilja,njegovim znacajem za okolinu,te posljedicama,sto znaci da se najprije javnost treba upoznati sa pojmom vrsnjackog nasilja i njegovom pojavom da bi se ovaj problem mogao rijesiti.

- Jovana Tatic - SSC "Petar Kocic" Srbac

Oznake: vršnjačko nasilje, kolač, roditelji


- 09:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.