gustirna

Razlike drastične

Petak je, kraj ovog tjedna i predzadnji dan u Trećem tjednu botaničkih vrtova i arboretuma Hrvatske.
Prošetali smo do najbližeg nam botaničkog vrta - Botanički vrt na Marjanu Prirodoslovnog-matematičkog fakulteta u Splitu.
Na putu do gore mimoišli smo se sa većom skupinom razigrane školske djece....garant su bili u obilazak botaničkog vrta.
U botaničkom su nas iznenađeno dočekali jedan Profesor i nekolicina studenata PMF-a u Splitu. Valjda nisu očekivali još posjetilaca nakon što su odradili hordu vesele skakutave dječice. Ponudili su nas biljnim čajem od trava ubranih na Marjanu, a kakav bi drugi bio usred marjanskog botaničkog vrta.
Jedna studentica prala je plastične čaše, druga je selotejpom krpala plastične kesice kako bi se opet mogle iskoristiti - pohvalan primjer ekološke osviješćenosti mladih ljudi.
Profesor je nabrajao kakvih sve trava ima u čaju i ponudio nam da nas provede malo po vrtu, iako smo došle kasno i uskoro će početi slijedeća aktivnost u njihovom programu.
Bilo je dovoljno vremena da vidimo raskoš onog planski usađenog bilja, ali i onog divlje samoniklog koje je pošteđeno čupanja i košnje..
Jasno je da biljke žive svoj tajnovit život usprkos nemaru koji ovdje vlada. Nemaru gradskih institucija koje bi trebale povesti malo više računa o ovakvim draguljima u svom okrilju.
Znamo dobro da su kultura i znanost na samom dnu financijskih ulaganja.... zadnje rupe na svirali.
Upravo gledam prilog na vijestima: ubrzano se postavlja kameno postolje za križ na Marjanu. To postolje i taj križ su tek nekoliko desetaka metara iznad botaničkog vrta, a kakvo je stanje u vrtu...prosudite sami

Staklenik - stanje za plakanje,.. ali unutra se ipak nešto sadi, raste, presađuje, usađuje...cvijeta...
U središtu oronula kalijeva peć...nekad se tu i grijalo

Za zamislit se..


Vrtlić u gajbi


Pogled gore ne obećava mnogo, osim upozorenja "Čuvaj glavu!"


Usprkos svemu procvijetat će predivan cvijet


Pogled je veličanstven: brodovi ulaze u luku, Brač, Sustipan, marina, nova Zapadna obala, pa i Banovina koja je slijepa kad treba pogledati prema Marjanu. Možda će češće gledati prema Marjanu kad na njegovom vrhu osvane osammetarski križ, a možda im pogled klizne malo niže na Botanički, ako uopće znaju šta gledaju?

Profesor nas je vodio zaraslim stazama i pokazivao skrivene biljke: ovo je santolina, ovo je pelin, ovo je buhač, aronija, matičnjak, smilje, planika, tuja, perunika, datura, čičoka, kadulja, aloja, pa neke vrste sljezova, hmelja, vrijesak kojeg su slučajno izgazila djeca, jer se jedva primjećivao među visokom travom.
Ipak i ta divlja trava je dio prirode, predmet botanike i ona ima ljepotu i zaslužuje život. Red je da posije svoje sjeme i nastavi ciklus života prije nego dođu kosilice....
Pratila sam Profesora ne vjerujući ušima, ni očima... smrznuo mi se prst na okidaču, pa mnoge biljke koje smo obašli nisam ovjekovječila.
Profesor je morao otići dalje za svojim obavezama, a mi smo nastavile stazom gdje je vladala samo ljepota raspojasanog divljeg bilja.
Priroda je prelijepa i bez šminkanja....

Usput nas nadahne citat manje poznatog srednjovjekovnog Splićanina

Nakon ovog posjeta Botaničkom vrtu na Marjanu ne mogu a da se ne prisjetim moje kišne šetnje od prije 3 godine Botaničkim vrtom biološkog odsjeka PMF-a u Zagrebu
Ni uporna kiša nije mi pokvarila užitak boravka u tom prekrasnom vrtu gdje na svakom koraku vidiš koliko je vremena, truda, ljubavi, a naravno i potrebitih novčanih sredstava u njega uloženo.
Slike govore same za sebe, pa neću više trošiti riječi.

Zašto kažem da su razlike drastične .... zaključite sami.