gustirna

Moj naklon glumcu i čoviku

Rekla bih da je za glumca prokletstvo kada ga publika pamti po jednoj ulozi, a odigrao ih je na stotine.
Ivica Vidović zauvik će ostat u sjećanju kao neponovljivi Cervantes, pisnik i umitnik iz Malog mista,
iako je za svog života maestralno odglumio mnoge likove.
Kad bi sad krenuli nabrajat možda bi se sjetili 5-6 filmskih i televizijskih uloga, a onih kazališnih još i manje.


/Ivica Vidović u kazal.predstavi "Bog masakra" - fotografija preuzeta sa - www.rugatino.hr/

Nažalost, gledala sam ga u samo jednoj kazališnoj predstavi i to u njegovoj Komiži.
Tu njegovu ulogu pamtim vrlo dobro.


/foto preuzet sa stranice www.rugatino.hr/

U komiškom Domu kulture "Boris Mardešić" , čekali smo da svjetla osvjetle izlizanu drvenu pozornicu
nestrpljivo smo išćekivali početak predstave:
U SJENI GREEN HILLA
-kartolina iz San Pedra u tri letrata
autor drame - Joško Božanić



Likovi:
Jakomo Gundula - Komižanin, penzionirani radnik tvornice ribljih konzervi Star Kist iz San Pedra, slabo čuje
Bepo Malatija - Komižanin, penzionirani pacifički ribar iz San Pedra, slabo vidi
Marjetina Mary - nećakinja Jakoma Gundule povremeno dođeposjetiti barba Jakoma i urediti mu stan
Margarita - Djevojka u koju je zaljubljen Jakomo, a koja voli Bepa. Pojavljuje se na sceni kao maškara na maskenbalu
Benjamin - gardelin u kavezu

Ivica Vidović glumio je Jakoma koji slabo čuje, a Ljubomir Kapor je glumio Bepa koji slabo vidi.

Scenografija: improvizirana kužina, kredenca, na sred pozornice stol, Jakomo i Bepo za stolon, na stolu krletka s grdelinom Benjaminom

Počinje, pričaju svoje dijaloge na komiškom jeziku, svoje priče po sto puti ispričane...kako su otplovili u kaiću iz rodne Komiže, priko kulfa...
došli su u San Pedro i zaposlili se u poslima koje su najbolje znali - jedan u fabriku sardina, a drugi kao ribar na Pacifiku....i pričaju oni tako svoja sjećanja....jedan ne čuje, drugi ne vidi, čas se razumidu, čas ne razumidu....pripovidaju, viču, pivaju.....sve po komiški....
krcata dvorana Doma kulture u Komiži puca od smija!
Publika i glumci se razumidu. Sve je jasno, svaka rič, svaki mot,... mavanje rukima, petavanje rogi....i smij i suze...sve pomišano, sve jedno...

Ne mogu vam prepričat cijelu predstavu, nažalost nikad više nećemo je moći gledati u istom sastavu.
Ipak, mogu prepisat bar nešto iz knjige Joška Božanića - "U sjeni Green Hilla" (nadan se da mi profesor Božanić neće zamirit):

Dio dijaloga između Jakoma i Bepa:
"........
BEPO: A je ti razumis ca gardelini izmeju sebe govore kal kantaju?
JAKOMO: Razumidu oni i mene ca jo njima govorin. Jo is Benjaminon govorin i un meni olgovoro.
Mi se dvo dobro razumimo.
BEPO: I ca ti govori?
JAKOMO: A govori da bi se til vrotit u Komizu. Da ga ne komodo ova kanapa amerikonsko,
ni hamburger, ni cocacola, a ni television ga puno ne zanimo. Da bi se volil vrotit u Komizu
i napit se vode na Kamenice i najist se pinkih od osloboda u Prismej i zaspat na rogoc u Norpinu.
Oto, tu mi govori.
......."




EPILOG

PRVI PRIZOR
"Dining room Jakomova doma. Stol prekriven crnim stolnjakom. Na stolu buket cvijeća, urna i upaljena voštanica.
Klarinet. Prigušeno svjetlo. Lagana klasična glazba. Dvije stolice. Na jednoj sjedi Bepo u tamnom odijelu.
Na kredencu krletka s gardelinom.
BEPO: (rezignirano, s tonom ironije)E, moj Jakomo... Oto kurent!...Okrenil je kurent na drugu bondu. Eeee.
Voltol je tvoju gundulu dreto pul Komize. Posli cetardeset i sedan godisć tvoja se gundula vroćo u Komizu.
Tebi je okrenil kurent. Nosi te kurent iz pulenta. A mene varti, varti, varti...varti me kurent okolo ovega muga sćopa.
I vartin se kako papagalo na fumor okolo ovega sćopa. Ti ćeš, Jakomo poletit danas kako gardelin.
A nikad u životu nisi bil u reoplan. Je te stroh, Jakomo, reoplana? Parvi put letit ćeš u ariju, kako gardelin, kako butterfly.
Napit ćeš se vode na Kamenice. Vidit ćeš svoje loze koje su obresle kupine, svoju smokvu koja je usahla...
ti ćeš vidit rivu, stinu, gomilu, kupinu, Bisevo...a jo, moj Gundula, jo bez tebe neću vidit nista. Butterfly!
A barz se je i meni ovo somo snilo?... "



Nakon praizvedbe drame u Komiži, Ivica Vidović je rekao:

"...Kako ne bih bio uzbuđen? Ovo je prva premijera Teatra Rugatino u mojoj rodnoj Komiži.
Mirise ovog podneblja nosim u sebi, uspomene naviru, doista je bilo dirljivo i sjetno...
I autor teksta Joško Božanić je Komižanin, lica su također komiška,
ja glumim Jakoma koji radi u tvornici ribljih konzervi u San Pedru,
a Bepo, kojega glumi Ljubomir Kapor, inače rođeni Korčulanin, lovi ribu na Pacifiku.
Ništa nije izmišljeno, sve su to istiniti događaji. I moj je nono dvadesetak godina
živio u Americi, zadesila ga je slična sudbina koju ja proživljavam na sceni."


Oba aktera ove drame napustili su kazališne daske i ovu zemaljsku pozornicu
...finila je komedia...